Printable View
Citiraj:
Ives000 prvotno napisa
normalno je...
koliko god ti mislila da si ok, tijelo je pod stresom...
ja nisam mogla funkcionirati bez sna pa sam nekih tjedan dana pila normabele, bila sam malo zdroksana, ali pomoglo je...
ponovilo se još dva puta...
Draga moja ja sam pola godine pila antidepresive i tablete za spavanje + normabel..Citiraj:
Ives000 prvotno napisa
Seroquek,xanax sanval normic.
Nisam ni uz to spaval... Svaki sum sam cula i bila sam budna. Nista mi osi xanaxa konkretno nije pomoglo.
Moj savjet ti je da si popijes nekaj za spavanje. Ne moras svaki dan ali tjelo treba san. A od jedne tablete ti nebude nista
Mislim da ako se osjećaš bolje kad se družiš s dragim ljudima tako i nastavi. Naravno da si tužna i ja sam. Znamo svi koji su to osjećaji bez da ih opisujemo. I to proživljavanje svega sto se dogodilo,svih osjecaja u tim trenutcima. To je toliko dubok ponor boli da kao vrijeme stane,ali ga treba osjetiti i proživjeti. Nisam htjela uzimati nista za smirenje jer od toga gledam u zid dok ne prestane djelovanje,onda opet ispocetka. Za mene to nije bilo dobro. Ja spavam, nemam problem s tim i tu mi je puno pomogla vjera. Svatko sebi mora pronaći pomoć jer čovjek koji ne spava gubi zdravlje i fizicko i psihicko,a to nije rjesenje nego novi problemi. Ako mora tableta onda mora i gotovo
I da dodam. Bol se mora izlijeciti a ne prekriti. Nekome ne treba nista osim suza,nekome razgovor,nekome tableta,nekome zaborav... Placem svaki dan,plakat cu dok suze ne presuse. Pustim si pjesmu koja me podsjeća na njega i plačem. Nekad sama nekad uz nekoga. Ne smeta mi. Ne dopustam sebi da donesem bol u noć. Iako je protekla noć nesto i meni bila teza. Ali od jutra pustim tugu na slobodu dok se ne umorim.
Za sada mi djeluje dobro,a hocu li se jednom slomiti neznam. Mislim da sam prozivjela to dno i da je ono iza mene. Vidjet cemo s vremenom.
Svima nama u istoj koži :ghug: Za ljubav,toplinu,nježnost koja se ovdje dijeli. Ja to osjetim
Carmina, slažem se . Ne želim nikakve tablete piti jer želim da mi se organizam očisti od svega. Preko dana sam stvarno dobro.. ni preko noći više nemam napad panike ili da me budi histerični plač kao na početku. Kako sam se oprostila sa svojom malenom, stvarno osjećam neki mir. Noćas sam napokon uspjela zaspati. Ujutro sam se probudila da nisam znala ni što sam sanjala, a osjećala sam se odmorno kao da sam 3 dana spavala u komadu.
Cure slažem se s vama da bol ne treba sakrivati. To nikuda ne vodi. Oduvijek sam radila po svojim osjećajima, niti sada nije drugačije.
Ako mi se plaće .. rasplačem se..Ali nakon tog sam normalna i smirena...ako sam vesela smijem se. Znam da je još sve rano i da ne treba bježati od boli.. ne bježim. Samo radim onako kako se osjećam. Sretna sam jer se više ne osjećam otupljeno !!! Jučer sam prvi put gledala tv, a da sam znala u što gledam.:naklon:
Odgledala sam film od početka do kraja i zaspala sam čak u pola tri ujutro, odmah nakon filma...što je veliki napredak s obzirom da sam inače budna cijelu noć . (mislim da sam pronašla svoj normabelček :štrika:), muž mi je odmah rekao da će mi sada nabaviti hrpetinu filmova.:starac:
Carmina, šaljem ti veliki zagrljaj, neka tvoj mali anđeo počiva u miru.
Ives, ja sam imala problema sa nesanicom, imam je i sad...inače imam problem sa hormonima štitne, ali mi proradi samo kad sam jako uznemirena(sad često), pa osjetim tjeskobu kao blago gušenje pred spavanje, pa dodatno pojača nesanicu. Zbog toga sam uveče pila čaj od matičnjaka, on je poznat po umirijućem dejstvu, za smirenje...ima ga u apotekama, rješio mi je taj problem sa štitnom i umanjio nesanicu. Možda da probaš to...ja sam ga pila samo uveče pred samo spavanje
Ives, sad sam tek vidjela tvoje zadnje poruke..nešto me zeza net na mob. Nadam se da će ti filmovi biti sredstvo za uspavljivanje i dalje, ako ne, i čitanje uspavljuje, ako se možeš skoncentrisati da čitaš. Mm i ja smo pogledali hrpetinu filmova za ovo malo vremena...Slažem se da ne treba bježati od osjećaja, a ni od pokušaja da se bavimo nečim(druženjem i sl.)i vidimo da li će nam prijati. Ljubim vas puno hrabre moje cure i držite se
Držite se, žene drage, puno nas je uz vas:ghug:
Curke grlim vas sve... :ghug: ovakvu snagu nisam nigdje vidjela, samo tu!
Drago mi je da sam poslušala moj neki unutarnji glas + nivesu i da sam došla ovdje k vama.
Carmina, Nivesa, Bubica, Majuška puno značite. :love:
Bubice, vidiš matičnjaka se nisam uopće sjetila, a znam da je dobar..:-)
Danas ima da spavam snom pravednika! :fige:
E, a sad se bacam u potragu za filmovima, ima li itko kakav prijedlog??? jer knjige mi baš ne leže u zadnje vrijeme ( koncentracija u rasulu) pa će knjige ipak malo pričekati.
U ponedjeljak idem na kontrolu kod svog privatnog gina. sa Phd nalazom. Pa ću vidjeti što će mi on dalje predlagati.
U svakom slučaju u stalnom kontaktu je sa mojim soc.ginom i uskoro krećemo s folikulometrijama i kontrolom briseva...
i ako Bog da, za jedno 4-6 mj..krećemo u napad.
Curke držite se... šaljem veliki *hug* svima :*
Ives, samo napiši kakvi filmovi, kojeg žanra, ti sad leže i šaljem ti preporuke;-)
Mene je taj matičnjak spasio zbog štitne, a nisam ga baš pila svako veče..par večeri za redom, pa prestanem..ali ti vidi ako budeš pila kako će ti prijati
:facepalm: Oprosti Boxice tvoj post mi je nekako promakao.. :love: jednostavno mi koncentracija nije jača strana ovih dana. :-/
Bubica..evo počela je baš Američka pita na RTL-u i ako sam je gledala bar 10x nema veze, poslužit će. ( Samo piši , ja sve žanrove volim ^^ ) a što se tiće matičnjaka, sutra idem u nabavku. Pa ćemo vidjeti. Drago mi je da ti pomaže, ma matičnjak je ćudo jedno, ali eto potpuno sam zaboravila na njega. Ja i moja koncentracija.
Curke, mirne snove vam želim. :jutro:
Uh, i meni je loša koncentracija je čest pratilac, ali nije ni čudo...imam i nalaz od psihologa koji mi je osigurao produženje bolovanja...:-) sutra ću ti poslati par linkova za filmove, valjda ću se sjetiti:-) lijepo spavajte cure!
Za Ives i ostale cure, filmovi:
Un cuento chino (prevod je Kinez za ponijeti), veoma simaptična komedija-drama
The best offer , neobičan, a nije naporan:-) http://www.imdb.com/title/tt1924396/
About time, http://www.imdb.com/title/tt2194499/?ref_=nv_sr_1
The Vow, simpatičan ljubavni, nije baš klasična limunada http://www.imdb.com/title/tt1606389/
Pogledala sam nedavno i 2 filma sa ovom našom tematikom, tužni jesu, ali meni su tako sjeli, jer sam se tako pronašla u njima
jedan je Return to zero http://www.imdb.com/title/tt2538130/
a drugi je The other woman http://www.imdb.com/title/tt1032825/?ref_=nv_sr_5
simpatična ženska komedija http://www.imdb.com/title/tt2203939/?ref_=nv_sr_1
i još jedna komedija http://www.imdb.com/title/tt2404463/?ref_=nm_flmg_act_5
evo link za ovog Kineza:) toplo preporučujem http://www.imdb.com/title/tt1705786/?ref_=rvi_tt
Bubice..ajme!!! Zbilja si si dala truda :love2: hvala ti.
A ja sam mislila da sam pregledala filmova i filmova..tek sad vidim koliko zapravo nisam pogledala :aparatic:
Ma ćim dodjem doma bacam se na gledanje. Jedva čekam.
Kako smo danas curke moje drage?? Ja sam dobro..dok se ne sjetim, onda me samo presjeće tuga onako u grudima. I zasuze se oći. I onda opet prodje. I tako stalno. Danas sam bila na putu, pa sam malo manje mislila o svemu..ali zato kad smo krenuli na put muž i ja za dlaku smo izbjegli nesreću. Prošli smo autom kroz crveno :o
Srečom našom bez ikakvih posljedica.... mozak mi otišao negdje u oblake!!! On jednostavno nije skužio da stoji semafor jer je čačkao nešto po autu. A ja sam vidjela da je crveno a u opće nisam reagirala!! Samo sam piljila u crveno svijetlo i blejala ko da prvi put vidim semafor u životu!!!! Nisam se ni sjetila da ga upozorim na vrijeme..ne, samo šutila i zurila u to crveno svijetlo kao da sam u transu!!!! Dok nisam čula škripaj kočnica i Muža, kako sam sebe psuje!!!! Onda sam došla k sebi..i nisam mogla vjerovati da nisam reagirala. :( ovo je strašno. Za volan neću ni pomislit da sjednem Dok sam tako odsutna.. koma
Ma ćim dodjem doma bacam se na gledanje. Jedva čekam.
Kako smo danas curke moje drage?? Ja sam dobro..dok se ne sjetim, onda me samo presjeće tuga onako u grudima. I zasuze se oći. I onda opet prodje. I tako stalno. Danas sam bila na putu, pa sam malo manje mislila o svemu..ali zato kad smo krenuli na put muž i ja za dlaku smo izbjegli nesreću. Prošli smo autom kroz crveno :o
Srečom našom bez ikakvih posljedica.... mozak mi otišao negdje u oblake!!! On jednostavno nije skužio da stoji semafor jer je čačkao nešto po autu. A ja sam vidjela da je crveno a u opće nisam reagirala!! Samo sam piljila u crveno svijetlo i blejala ko da prvi put vidim semafor u životu!!!! Nisam se ni sjetila da ga upozorim na vrijeme..ne, samo sam šutila i zurila u to crveno svijetlo kao da sam u transu!!!! Dok nisam čula škripaj kočnica i Muža, kako sam sebe psuje!!!! Onda sam došla k sebi..i nisam mogla vjerovati da nisam reagirala. :( ovo je strašno. Za volan neću ni pomislit da sjednem Dok sam tako odsutna.. koma
Ives imas inbox
Kako ste mi drage moje?
Malo su bili tuzniji dani kod nas. Izdrzivo naravno,ali srce ipak pati. Idu nam blagdani ovaj put drugaciji nego prije. Sada neki novi zivot zivimo. Nadam se osjetiti ove dane na poseban nacin....ipak imamo jednog od nas tamo gore, u raju. Naseg malenog predstavnika :angel:
Jos cekamo nase nalaze. To traje i nece bar kako sam uspjela saznati biti tako brzo. Vec sam spremna na to da cu saznati nista,al eto tko zna.
Kada u tihoj noći
osjetite lagani povjetarac
to nasi maleni anđeli
svojim njeznim krilima
daju znak da su tu
pokraj nas
Zauvijek :heart:
Carmina, tako to ide, mora se odbolovati da bi se naučili da to nekako prihvatimo... i ja na sličan način razmišljam o praznicima..biće sjetni, drugačiji, ali ipak i po tome što sad imamo naše male anđele.
Divni stihovi O:-)
Nadam se da nećete predugo čekati na nalaze i da ćete ipak nešto saznati. Drži se. Šaljem ti veliki zagrljaj.
Eto draga i dalje neopisivo boli i jućer i danas i sutra. Samo kako dani prolaze..nekako se učim nositi s tom boli. Nadam se da ćeš uskoro dobiti nalaze i neke odgovore...znam koliko to čekanje ubija.
Danas je i meni jedan od težih dana. Suza padne..kad nitko ne gleda..a onda se saberem, dignem glavu i nastavim dalje. Carmina, stihovi su tako utješni i lijepi. :*
Odlučila sam da sutra idem na polnoćku.. idem se pomoliti za svoju curicu mog najdražeg anđela. I za sve vas drage mame i vaše anđele. Budite mi dobro. Ako vam ne budem stigla tipkati ovih dana želim vam sve najbolje, i da vam vaši anđeli pošalju miran , sretan i blagoslovljen Božić. :ghug:
Ponoc je, u mojoj maloj sobi
nocas hladno je
ponoc je, u mojoj dusi ova bol
ne prestaje...
Bozic je i cijeli svijet se
nocas Kristu raduje
Bozic je, Bozic bez tebe..
o, Boze moj, kako mi nedostaje :cry:
Ponoc je, i vec se cuju negdje
zvona daleka
ponoc je, i samo topla suza
meni nazdravlja
Bozic je i cijeli svijet se nocas
Kristu raduje
Bozic je, Bozic bez tebe :cry: :angel:
Drage moje svakoj koja danas slavi Božić želim puno blagoslova i mira. Vi ste prve kojima sam čestitala. Čim sam otvorila oči moje sunce mi je bio prva misao. Želim se veseliti ali i trudim se ali ne mogu. Jedva čekam da otići na groblje. Znam da naši anđeli sve vide i da znaju da nam puno fale i da ih volimo. Neće danas biti sam. Mama će mu doći :-(
Kako ova ružna situacija promijeni čovjeka. Nisi više isti kao prije. I više ništa ne doživljavam zdravo za gotovo nego na sve gledam kao na dar. Sad drugačije gledam na djecu oko mene. Manje se bojim za njih jer sam ih predala Isusu u zaštitu.. Veselim se kad se probudim ujutro živa i puno više uživam u svakom zagrljaju, poljubcu i osmjehu mojih sinova. A u njima vidim njihovog bracu. I pitam se kako bi izgledao. Bili bio sličan njima. Možda bi bilo dobro da ga putim da u miru počiva ali još nisam spremna na to... Svako sjećanje na njega mi je uspomena i neko olakšanje.. Volim misliti i pričati o njemu. Sunce mamino drago. Danas će cijeli dan biti u mojim mislima
Čuvat ću te
u svom srcu
Dok te ne budem
zauvjek čuvala u raju :angel:
Svima vama želim Sretan Božić. Da vam svaki dan bude ispunjen dobrotom, mirom i toplinom. Da isto naucimo i podjeliti.
Da naučimo opraštati i dijeliti,da naučimo živjeti.
Da naučimo vidjeti ono što je bitno,a zažmiriti na sve ostalo.
Opet je danas i sretan i tužan dan. Bijelo cvijeće još nije uvenulo i svijeća još uvijek gori,a već smo donijeli novo. Sada je jos bogatije,ali da cijeli svijet prekrijem u bijelo nebi bilo dovoljno..opet bi tvoja mala čista duša bila bjelija. Nedostižna i nezamjenjiva.
To je ono što me raduje. Znam gdje si, tu si najsretniji. Najsigurniji.
Zaslužio si više od svijeta. Znam gdje nas čekaš.
I to me čini sretnom.
Cvijeće će uvijek biti bijelo,samo maleni znak naše pažnje. To je ionako više zbog nas. Tebi maleni to nije bitno.
Za tebe će biti naše misli,sjećanje... Posvećujemo ti svaki udah,svaki korak bliži našem Ocu. Bliži našem susretu.
Mogla bih ti pisati bez prestanka i opet ti ne bih mogla sve reći ni opisati. Nema tih riječi,nema te pjesme koje bi bile dovoljne.
Samo ljubav beskonačna
Drage moje, želim vam od sveg srca sretnu novu godinu!
Da nađete utjehu i mir i da se uskoro sve do jedne radujemo plusićima. :mama: :love: :ghug:
Kako ste? Nismo već duže tipkale.
anđelo, slažem se s tobom.Ovakav gubitak strašno promjeni čovjeka. Bilo bi čudno kada ne bi bilo tako. Treba se nositi s tom količinom boli,patnjom.. sve nas to nekako preoblikuje. Ja sam nakon gubitka moje curice rekla da ne želim da sve ovo prodje a da nitko ništa ne naući. Mnogi moji "prijatelji" govore da sam se promijenila. Da nisam ona ista.. Jesam!! Samo oni ne znaju da sam se samo prema njima promjenila. Jer više ne trpim lažne ljude u svojoj blizni.
I kao što ti kažeš.. više cijenim život. Više ništa ne uzimam zdravo za gotovo. Jer život je sve samo ne bezazlena igra.
Eto, prošli su i blagdani, teško sam podnosila te dane. Ali nekako sam preživjela i tu prazninu. Moje tri prijateljice su rodile svoje bebice ovih dana (2 malene prekrasne curice i jedan dečko).. jako mi je drago zbog njih ali to je dodatno potaknulo moju bol za mojim anđelom. Nisam mogla a da se ne zapitam po 100.-ti put kako bi ona izgledala, koja bi to radost bila da sam i ja nju tako rodila. Kad se samo sjetim kao smo sve četiri skupa uživale u trudničkim čarima :/ , i evo ih.. rodile su svoja mala blaga..a moje sniva u oblacima.
I onda mi dodje da opsujem i život i sve.. kako da se veselim radi njih?? Kako ???? kakva sam ja to prijateljica kada ne mogu biti sretna s njima?? :cry:
Zbilja ne znam kako sve ovo podnosim. :(
Jućer sam dobila i prvu menstruaciju nakon gubitka moje malene.. točno 45 dana nakon. Sve mi se nekako složilo jedno na drugo.. pa sam se slomila. Ali sada sam opet dobro. Skupljam opet komadiće i idem dan po dan. Puse svima. I čuvajte mi se.
I ja vam svima zelim sretnu novu. Ja sam bas naprotiv blagdane provela dobro. Nekako mirnija nego inace. Al opet sam se vratila u stvarnost.
Imam oko sebe trudnica ko u prici i zelim biti sretna radi njih ali sam uzasno UZASNO preplasena da bi se nekome moglo dogoditi isto. Grozan osjecaj. Jos je gori sto mi se u stotinki sekunde javi neka ravnodusnost. Kao da me za nista nije briga. To nisam ja. Niti to mogu biti moji osjećaji jer uvijek sam bila jako osjetljiva na tuđu tugu i to nebi pozelila nikome. Molim Boga da mi da snage i da otjera te misli. Pretpostavljam da je i ovo sve dio tugovanja i da ce proci
U međuvremenu sam procitala jednu knjigu koja mi je bas dobro dosla. "Heaven is for real" u jednom djelu pise o izgubljenom anđelu i jako me to ucinilo sretnom i dalo mi snagu
Ako netko ima koju preporuku za knjige o toj temi nek mi javi. Moze i koji link za ebook ili pdf da downloadam da mi posalje u inbox bila bih jaaaaaako zahvalna :ghug:
Zaboravila sam reci da moze bit i na eng knjiga..netreba prijevod
Odavno nisam pisala ovdje... ali...
Nedavno kada su ona četiri mlada života izgubljena u Neretvi, srce mi je prepuklo od pomisli na njihove roditelje. Ali ova tragedija sa dvojicom utopljenih dječaka mi je oduzela dah. Fizički me boli. Doslovno osjećam očaj te prejadne majke koja skače za njima u ledenu vodu ne bi li ih spasila.
Jutros me je moj sin poljupcem probudio. Obožavam ga gledati kako raste, obožavam svaki milimetar njega. Zamišljam kako će odrasti u predivnog dečka, kako ćemo zajedno piti čaj i čavrljati, kako ću upoznati njegovu djevojku... Umrla bih zajedno s njim da mu se nešto dogodi.
A imati trojicu sinova i izgubiti dvojicu na takav način, u isti mah... to je previše. Previše za jednu majku, previše za jednog oca, za jednu obitelj. Kako će nastaviti svoj život, ja ne znam. Mogu samo plakati s njima i moliti za njih da im Bog da snage..
Ovo sto si ti spomenula mamica su UZASNE sudbine. Upravo sam razmisljala kako ljudi prezive takve tragedije. poznajem nekoliko obitelji koje su izgubile jedino dijete u 16-17godini. Uzasne i teske zivotne sudbine. Oni zive i dalje,vidim ih sa osmjehom na licu a sto je u njihovim srcima samo oni znaju. To je valjda ono kad cujem "uvijek moze gore" Svakome je njegov kriz najtezi ali ovi mladi zivoti. To je tolika tuga da je strasno i razmisljati kako je njihovim obiteljima. Mogu se samo pridruziti molitvi za njih
Danas je ocekivani dan rodjenja moje male andjelice, rodjene prije 4,5 mjeseci. Ona zivi u nasim srcima i, iako jako boli sto je nema, na neki nacin daje snagu za svaki novi dan. Vi ovdje cete razumjeti da ne prodje ni jedan dan da ona nije u mojim mislima. :heart:
Ovaj pdf puno mi je pomogao da dignem glavu nakon njenog gubitka, drage mame, hvala vam svima na vasem nesebicnom dijeljenju svojih osjecaja i razmisljanja! :love:
Ne pisem cesto, ali citam povremeno, pronadjem se u gotovo svakoj vasoj prici ili detaljima, smirim se kad nastupi kriza, isplacem, utjesim. :hug:
mama_28 šaljem zagrljaje. :love2: Vjerujem da nam naši anđeli šalju snagu onda kada padnemo. I da su uvjek uz nas.
What Makes A Mother
I thought of you and closed my eyes
And prayed to God today.
I asked what makes a Mother
And I know I heard him say.
A Mother has a baby
This we know is true.
But God, can you be a Mother
When your baby's not with you?
Yes, you can He replied
With confidence in His voice
I give many women babies
When they leave is not their choice.
Some I send for a lifetime
And others for a day.
And some I send to filll the womb
But there's no need to stay.
I just don't understand this, God
I want my baby here
He took a breath and cleared His throat
And then I saw a tear.
I wish I could show you
What your child is doing today.
If you could see your child smile
With other children and say
"We go to earth and learn our lessons
Of love and life and fear.
My Mommy loved me oh so much
I got to come straight here.
I feel so lucky to have a Mom
Who had so much love for me
I learned my lesson very quickly
My Mommy set me free.
I miss my Mommy oh so much
But I visit her each day.
When she goes to sleep
On her pillow is where I lay.
I stroke her hair and kiss her cheek
And whisper in her ear
"Mommy don't be sad today
I'm your baby and I'm here."
So you see my dear sweet one
Your children are OK
Your babies are here in My home
And this is where they'll stay.
They'll wait for you with me
Until your lesson is through
And on the day that you come home
They'll be at the gates for you.
So now you see what makes a Mother
It's the feeling in your heart.
It's the love you had so much of
Right from the very start!!!
Za sve Mame anđela :ghug:
Carmina predivni stihovi.. hvala ti što si ih podjelila s nama. :love:
Kako si mi ti?
Hvala Ives. Mogu slobodno reci da sam dobro. Nasla sam novi hobi..citam knjige koje me ispunjavaju,pronasla sam dosta ovakvih stihova pa citam i njih. Nekako sam prihvatila svoju novu stvarnost i gledam da zivot vidim nekim drugim ocima i da vise cijenim ono sto zapravo imam. Zasada je tako. Vidim da su neka prijateljstva ojacala i da su neki ljudi plakali uz mene cak i onda kada ja nisam. A i jedna takva osoba u zivotu je stvarno nesto sta treba cuvati i cijeniti. Ja stvarno ZNAM da su nasi andeli u ovom trenutku toliko sretni da mi to nemozemo ni zamisliti a meni je to najvaznije da su mi djeca sretna. Ne zelim ni trena u to posumnjati. Nemogu rec da nisam toliko sebicna da ga zelim pored sebe,jesam i to je ta tuga u srcu koju sve nosimo.
Kako si ti? Vidim da gledas prema svojoj dugi i bas mi je drago. Zelim ti svu srecu na tom putu
Jos da naucim izrazit se ukratko bez da mi postovi budu duzine Gricke vjestice. Naucit cu valjda :skartoc:
Neee zašto??Obožavam čitati tvoje postove uvijek su toliko pozitivni i puni neke topline koje ugriju i moje srce. Samo tako nastavi. Imaš u sebi prekrasnu energiju i dar za pisanje. Samo piši. Uvijek jasnije vidimo riječi (stvari) kada ih pretočimo na papir. A tebi to tako dobro ide. :love: Jako mi je drago vidjeti da si dobro, i da si pronašla u nećemu svoj mir.
Nekada sam bila strastvrni knjigoljubac i dnevno sam pročitala barem jednu knjigu nekad i dvije, koncentracija mi je sada super pa se nadam da ću uskoro i ja kratiti dane čitajući knjige ( nisam još pokušala, mogla bih si sada skuhati kakao i uzeti knjigu koju odgađam još od trudnoće i onako ne znam što bih radila po ovakvom vrmenu koje je idealno za čitanje ) :coffee:
Pa da, odlučili smo krenuti po svoju dugicu. :zaljubljen:
5 godina nam je trebalo da ostanem u drugom stanju, podršku doktora imamo, još ponoviti briseve i krečemo u napad. Fizički sam super i spremna, a psihički mi treba baš to malo sreće da mogu krenuti dalje. :fige:
Tako da se nadam da bi u 3mj. ako Bog da, mogla ostvariti trudnoću.
Nadam se da ce vam brzo sreca pokucat na vrata.
Ja moram isto briseve ponoviti. Svi su bili uredu kroz trudnocu al za svaki slucaj cu opet. Cak moj uzrok nije chorioamnionitis vec je vodenjak pucao zbog grozne tromboze posteljice. Cudi me da se nista nikada nije vidjelo na uzv a imala sam ih bezbroj. Tako da me cekaju razne pretrage krvi. Nadam se da cu iz ovoga svega nakraju izići zdrava. Mislim da nakon svega imam zavidno medicinsko znanje :mrgreen: i jos ucim kako nova saznanja dolaze.
Koliko ste vi cekale kompletan phd nalaz?
To se slažem s tobom, sve mi skoro pa možemo doktore učiti o svojim problemima. Moj doktor svaki put ostane šokiran mojim izjavama i čudi se od kud ja to sve znam, :mrgreen:
I moji brisevi su svi kroz trudnoču bili uredni tako da ni sama ne vidim smisao u ponavljanju istih kada se ni sada nije ništa izoliralo tako da ni sama više nisam pametna.. slušam sve što mi kažu i to je to.Nema mi druge nego nadati se najboljem ishodu..bit će onako kako biti mora. Prihvatila sam svoju sudbinu. I sada se pripremam za trudnoću i nadam se da ću uspjeti prebroditi sve strahove.
Na naš phd smo čekali neka 4 tjedna.. :-/
Želim ti da si uspiješ sve srediti i pripremiti za dugicu koja te čeka :zaljubljen: :love: