Kako se nositi s gubitkom djeteta i što dalje 4

I know that it's seems, like it's easy for me,
oh I wish you could feel, what is going on inside.

It's the hardest thing I ever have to do,
to walk away from you, when I wanna hold you.
It's the hardest thing in every single day,
to have to turn away, I want you to know that.
This is the hardest thing.

Another day, Is she awake?
I close my eyes, I see her face.
The more away, the longer it takes,
it feels like time, to stand still.

Where ever you go, what ever you do,
I want you to know, that you're on my mind.

It's the hardest thing I ever have to do,
to walk away from you, when I wanna hold you.
It's the hardest thing in every single day,
to have to turn away, I want you to know that.
This is the hardest thing.

Just to let go of your hand, It's the hardest thing,
to make you understand that to love you, feel you,
till the time I see you again, It's the hardest thing.

It's the hardest thing I ever have to do,
to walk away from you, when I wanna hold you.
It's the hardest thing in every single day,
to have to turn away, I want you to know that.
This is the hardest thing.

Baš pogada u dusu :ghug:

Stvarno je najrezi trenutak za mene bio onaj kada vise nismo bili jedno pored drugog. Bez obzira sto je već sve bilo gotovo ja sam se raspala u trenutku kad sam vidjela da ga odnose od mene. Bez obzira sto on dusom nije bio tu najteze sam podnjela cinjenicu da nismo fizicki blizu. Tolika bol i nemoć. I sada se jezim od pomisli na taj trenutak. :cry:

Zao mi je sto i vas ovime vracam u te trenutke ali moram to negdje izbaciti.

Prekrasni moj djecak. Tako malen a snazan. Kako si se samo borio unatoc svemu. Za svaku sekundu te borbe koja nam je dala priliku za vise vremena ljubavi i nade zahvaljujem.

Ufffff. Moram negdje izgovoriti zao mi je

Samo piši.. i nemoj se molim te ispričavati radi toga..puno je lakše kada podjeliš ovdje s nama svoje misli.Ovaj podforum i ova tema zato i služe i u pravu si. Najgore mi je palo to kada su je odnosili od mene, nisam ju uspjela ni vidjeti, okrenule su mi sestre glavu da je ne vidim dok su je zamotavali u zelenu kompresu...a onda su je odnjeli..oteli...uzeli sve moje!
Nekada se osječam tako iznevjereno, prevareno..a znam da su dali sve od sebe da spase i moj i njezin život. Mila opet ...znam kako se osječaš :cry: nedavno sam opet sanjala kako ju držim u naručju, Bože koje prekrasne oči je imala.. gledala me svojim tamnim okama i dala mi je neki mir.. a onda su je opet odnjeli. Često sanjam kako je odnose i slomim se u 1000 komadića. A onda svane jutro i ponovno kupim sve te komade jer znam da je pred menom još jedan dugi dan koji moram preživjeti .

... naši anđeli znaju koliko ih volimo i znaju koliko smo im htjele sve od sebe dati. I dale smo. Svu svoju ljubav. U samo jednom trenu. Znaju oni to. :love2:

Znam da znaju.. Gledaju nas i cekaju. Bit cemo opet zajedno. Hvala ti Ives. Drago mi je da si ju sanjala. Upamti je jer vjerujem da ti je taj san poslan s razlogom. Sigurno

Pamtit ću te oći dok sam živa. Uvjerena sam da je tako izgledala. I znam da ćemo jednom biti skupa. A onda čemo imati svo vrijeme svijeta i više da nadoknadimo sve propuštene trenutke.. nadam se da će Bog i nama poslati dugice kako bi život bio barem malo podnošljiviji na ovom svijetu. :fige: :taps:

Carmina, prekrasni stihovi, pisi i dalje, potpisujem Ives u svemu.
Nas phd bio gotov za 3 tjedna.
Ives, sretno! :kiss&hug: :love:

Ja imad ph posteljice. To je bilo gotovo za tri tjedna a ostalo se ceka kako su mi rekli cak 3-4 mj. Dobro,vec znam uzrok svemu pa dalje vise nije ni bitno.

Ja o trudnoci trenutno ne razmisljam,ako se dogodi veselit cu se. Kako bude bit ce. Ja vec imam djecu pa valjda zato trenutno tako razmisljam,ali s vama koji zelite sam u mislima i molitvama i vjerujem da ce sve biti dobro.

Brinu me sada te pretrage koje moram obaviti. Bojim se da jos nisam sta pokupila zbog dugog boravka u bolnici ili da u krvi nesto pronađemo ali predajem brige onomu koji vec sve zna. I nadam se da ce sve biti dobro. Kako bude bit ce. Nemogu ja tu nista nego biti pozitivna i nadati se. A poznata sam po nadi,pa i onda kada nade nema (uvijek ima nade)

Vjeciti optimist. Valjda je taj dio u mozgu kod mene nesto veci. I neka je.

Sretno zene drage. Jake smo i jos jace zajedno

Ne znam što bi još mogla dobiti phd-om ..ja sam odmah nakon 3-4 tjedna dobila kompletan phd nalaz. I posteljice i ploda. Nisu mi rekli da se još nešto čeka.
Carmina, uživaj u svojoj dječici, tvoja duga će već pronaći put do tebe :love:

Ja opet ne mogu dočekati da obavimo sve briseve i da krenemo po našu bebu. Nama je E. bila prvo dijete i znam da ću naći neki mir tek kad budem držala svoje djete u rukama. Hvala ti na lijepim željama i ja takođere želim svim majkama da pronađu ponovno radost u životu kojim god putem krenule.

Strah naravno postoji i to ogromni strah...ali kako sam rekla na početku :"Nema tog straha koji će me sprječiti da postanem majkom. I ostvarim svoj san. Jedinm djelom jesam jer ću uvijek biti majka svojoj princezi. Zapisano je u zvijezdama zauvijek! Ali isto tako bi htjela biti majka živom i zdravom djetetu. Saznati kako je to primiti u ruke svoje djete, čuti njegov plać, smijeh, osjetiti njegov miris. Znati kakov je osječaj kada dobiješ još jedno ime pored svog MAMA.. Bože molim te za tu radost.

Carmina, tvoj strah je također opravdan... zato napravi sve pretrage da znaš da si napravila sve što je u tvojoj moći a onda sve prepusti dragom Bogu na volju. Jer i onako će biti kako nam je on zapisao.


Ipak..Od svih strahova najviše me strah odustajanja.

Nije mi gotov cijeli nalaz vec samo posteljice. Valja nisu u Hrv svugdje jednako brzi. Nije ni meni sasvim jasno sta jos mogu doznati,pretpostavljam nista. Vidjet cemo.

Za dugice nam treba jedan :rainbowbaby: smajlic

:heart:

I Ives da ne preskocim ovo. Nisi jednim djelom majka vec u potpunosti. Majka si. Nedaj da ti itko kaze suprotno jer nasi su andeli stvarni koliko i mi svi. Postojali su i tjelesno a postojat ce i duhovno zauvjek.

Majka si i tocka :ghug:

:saint:Carmina :cry: :love: hvala ti na tome :ghug:


I slažem se..trebalo bi imati smajlije i za dugice ^^

Tješim se svaki dan ovom pjesmom.. Celin je to tako lijepo rekla..
https://youtu.be/NaGLVS5b_ZY nadam se da će ugrijati i vaša srca kao što svaki dan grije moje. Snažne su ove riječi.

A New Day Has Come"

I was waiting for so long
For a miracle to come
Everyone told me to be strong
Hold on and don't shed a tear

Through the darkness and good times
I knew I'd make it through
And the world thought I'd had it all
But I was waiting for you

Hush now I see a light in the sky
Oh it's almost blinding me
I can't believe I've been touched by an angel with love

Let the rain come down and wash away my tears
Let it fill my soul and drown my fears
Let it shatter the walls for a new sun
A new day has come

When it was dark now there's light
Where there was pain now's there's joy
Where there was weakness I found my strength
All in the eyes of a boy..

Hush now I see a light in your eyes
All in the eyes of a boy

I can't believe I've been touched by an angel with love*

Hush now
A new day

Ova pjesma me svaki put podigne
U spomen svim našim anđelima i u čast svih malih dugica :zaljubljen:

Mi smo majke od trenutka kad vidimo + ili II, od prvog uzv, a onda zauvijek. :heart:

I moj phd bio nakon 3 tjedna potpun, ne samo posteljica. Ovisi o stupnju trudnoce, nalazima na koje naidju tijekom postupka, svaki je phd kao mali znanstveni rad, nema jednostavnog recepta. Mi smo imali poznate na patologiji pa cim je nalaz poslan na odjel, zvala sam odjel na kojem su se cudili zasto zovem kad su rekli za 6 tjedana. Mirno sam ih zamolila da provjere i ispalo je da me nalaz ceka. Slobodno zoves i pitas sto se radi, meni su sekvencijalno bili javljali kad je neki dio obrade bio gotov, te sam informacije zeljno cekala. Iako, na kraju sam shvatila i prihvatila ono sto sam cula vec pri dolasku u bolnicu, phd nije nesto novo otkrio.

Mama28, :love:

Sve smo mi svijesne da nalazom ništa što već ne znamo nećemo otkriti. Samo, taj papir je zadnje što nam ostaje od tvog djeteta... i to iščekivanje nalaza mi je jako dobro poznato. Po nalaz sam išla kao da idem na strijeljanje..tresla sam se, znoj me prao, bila sam nervozna ko pas.. a kako sam izgledala kad sam ga primila u ruke.. ni sama nisam svjesna..muž me zagrlio i tako smo hodali od doktora do auta dok sam ja držala običan papir umjesto svog djeteta i plakala kao da sam sama na svijetu. Nisam marila za ljude oko sebe.. plakala sam i na putu do kuće.. smočila sam cjeli papir od suza .. jer sam gledala opis svojeg djeteta po zadnji put.
Ako suze čiste dušu, onda je naša čista poput dijamanta.

Ives, i moja reakcija po primitku nalaza bila je ista ko tvoja, nevjerica da je to sad to, bol, tuga, nervoza... i da, isto nisam marila za nikog oko sebe, citala xy puta putem do auta, u autu, doma, i danima poslije... Prokomentirala ga s nekoliko ginekologa. Ta nemoc da se, u mom slucaju, nesto predvidi i poduzme je ono sto dodatno boli, nista ni jednom trenu nije ni upucivalo na takav ishod, iz svih super nalaza tijekom 20 tjedana, odjednom krah... I u phd sve ok, brisevi poslije ok, ciklus kao da je samo resetiran. Kao sto pises, umjesto smotuljka u rukama, ostao mi je taj papir.
Citajuci praksu iz drugih zemalja, vezano uz takve situacije, gledajuci Return to Zero, shvacam koliko sam zapravo zakinuta, iako su svi prema meni u bolnici bili jako ljubazni, neuobicajeno za hrvatske uvjete. Tu mislim na onaj trenutak kad mi nisu dali ni da ju vidim, brzo me sjurili na kiretazu, opca anestezija... Probudila sam se kroz 4-5 sati, prazna. Ono sto je ipak bilo u svemu manje tesko je sto je MM bio sa mnom cijelo to vrijeme. :love:
Zelim da nam svima brzo prodje ovo tesko vrijeme, da budemo hrabre i snazne za dalje! :heart:

Drago mi je da si i ti imala svog muža uz sebe, kao što je i moj bio i kao što je još uvijek uz mene. To jako puno znači u tim trenutcima. On je i sada razlog mog postojanja jer da njega nemam ne bih ovo sve izdržala. Ne bih sama mogla nositi ovaj teret. I često puta se pitam..ma od kuda mu samo toliko snage. Ali hvala Bogu da je ima.. tko bi me podignuo svaki put kad padnem....zadnji put kad me uhvatila tuga plakala sam u krevetu došao je odmah zamnom i zagrlio me..i rekao : plači.. preživjela si to sve i dovoljno si bila jaka, a sada ću ja biti jak za oboje, plaći!!! Svaki put ostaje uz mene i ne miće se od mene dok god ne dođem k sebi. Nikada mu neću moći zahvaliti na svoj pažnji i ljubavi koju mi pruža.

Samo sam ga jednom vidjela da plaće a to je bilo uz moj krevet u bolnici, kada su me vratili u sobu nakon poroda. Plakao je jer mu je bilo žao mene. Srce mi je prepuklo kada sam ga vidjela takvog ranjivog , nemočnog, preplašenog i utučenog, to je bilo samo jednom i trajalo mi je kao cijela vječnost, jer ga nisam mogla utješiti...mogu samo mosliti koliko mu je teško gledati me kada izgubim tlo pod nogama , i onda se zahvaljujem po tisučiti put dragom Bogu što ga imam. I što sve to prlazi samnom. Mnoge na žalost nemaju svoje muževe uz sebe. I ne mogu si ni zamislit kako one nose svoju bol. Nadam se da im Bog dragi daje snage.

Carmina...ako ti pišeš duge postove onda ne znam kakve ja tek knjižurine pišem :mrgreen:

A ja dosla po nalaz na glavna vrata. U full opremi. Obukla se fino,make up,frizura,suncane cvike. Da nije smjesno bilo bi tragicno.

Srela jednu primalju koja me primila na odjel. Oci su joj bile pune suza toga dana jer je znala koliko je kobna moja situacija,al suzdrzavala se ispred mene. Ali ja sam vidjela da ju je pogodilo. Nisam joj se predstavila jer ne bih se mogla sastrugati s poda da me ista upitala.

Zapitam se nekad zasto moram u nekim situacijama biti takva. Kao da sam taj dan bila u nekoj ulozi,a ona prava slomljena uplakana ja je ostala kod kuce. Nekada sam kao robot.

Smijem se sama sebi i dok pisem ovo. Isla sam sama samcata po taj nalaz jer da je itko isao samnom vise ne bih mogla odigrati tu ulogu....neke druge osobe koja ne poznaje takav gubitak

Slomila bih se sigurno

A zene drage..sta je zivot

Šaka suza vrića smija

Sve mi koliko god htjele ili ne igramo uloge..da bi opstale. Samo Bog zna kako je to sve nositi na leđima. Ovo je tvoj način i ako se ti tako bolje nosiš sa svojom tragedijom nastavi tako. Ti znaš kako najbolje funkcioniraš. Sada moramo spoznati i upoznati neku drugu sebe.
I nastaviti živjeti najbolje što možemo :ghug:

Da. To mi je valjda obrambeni mehanizam kad sam s "nepoznatim ljudima"

Sa bliskima sam opet ja

Poštovane pridružila sam se forumu na poziv jedne divne majke naime i ja sam izgubila bebu ima 3 mj...uzasno mi je bilo kroz cijelu trudnocu znali su da nije nešto uredu te su mi brze bolje predlozili spontani kao ti jos mozes to zakonski!!!Presmjesno kakav zakon???Tko sam ja da ubijem svoje djete koje ionako nije moje nego Božji dar meni i muzu..Upitala sam ginekologa da mi objasni zasto mi predlaze pobacaj ako nezna obrazloziti sto se dogada nakon toga??Ljudi moji ubiti nevino stvorenje...eto cemu sluzi struka rjesi se i to je to!Rekla sam NE!!!I zapisali su to u moju knjizicu da se ograde haha,,,strava...Rodila sam 1.10.15.nažalost naš mali emanuel je preminuo...teska tuga i bol s ljudske strane..a sa Vjerske takav mir i spokoj znam da je moj djecak s isusom da ga vise nista ne boli i da samo ON zna zasto mi ga je uzeo zato sto mu je sigurno bolje gore bez boli...i ceka trenutak kad ce mo svi zajedno biti u vjecnosti....to je drage moje moj nacin gubitka i nošenja s istim...boli s ljudske strane ali s druge strane su nasi andeli sretni i cekaju nas dolazak!!!NE BOJ SE JER JA SAM S TOBOM!

:ghug: Bilo bi najbolje da se vise nikada nitko nemora pridriziti. Zelim ti svu srecu i snagu

Draga Ivana, slažem se s Carminom. Najbolje bi bilo kada više nitko ne bi prolazio kroz tu neizdrživu cijeloživotnu bol. :( Jako mi je žao što si i ti izgubila svog anđela. Srce malo :cry: , borio se a onda ga je Bog pozvao k sebi da ga riješi patnje. Draga moja..predivnu dušu imaš. Budi ponosna na sebe i na svog anđela. Bol je prevelika ..i ne moraš je nositi sama. Imaš nas ovdje. Razumijemo tvoju bol. :(
Nekada u životu ne znamo zašto nam se nešto loše dogodi.. nema opravdanja.. a često niti odgovora na naša pitanja.. a opet nastavljamo sa životom, jer nas vodi vjera, nadanje, i ljubav prema bližnjima i Bogu. Nadam se da ćeš uskoro pronaći način da nekako nastaviš dalje. I tvoj anđeo bi to želio. Sigurna sam.
Piši.. što god ti je na srcu!! Bol, tuga, ljubav, sreća.. sve je to nama dobro poznato. Ovdje smo za tebe. Skupa smo jaće i pametnije. Naši anđeli nisu u našim rukama, ali ja čvrsto vjerujem da su kod dragog Boga na sretnom i lijepom mjestu.




Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!

*

*********** Proglašavajući sretnima ili blaženima one koji su žalosni, Isus naglavačke okreće sve ono što smo vjerovali o ovom svijetu, o uspjelosti, vrijednosti i smislu ljudskog života. Ali ipak poznajemo situacije i ljude koje možemo nazvati sretnima upravo stoga što su mogli plakati. Dugo su i previše potiskivali povrede, prezire, nerazumijevanje, strahove, gotovo su se okamenili u svojim osjećajima. U takvim situacijama suze su spasonosne.

*********** U brojnim se društvima stvorilo uvjerenje da plaču samo slabići. Neki futuristički filmovi prikazuju društvo u kojem nema tuge i suza, ali ni fantazije, snova, sućuti i pokajanja. To se društvo naziva trajno nasmijanim. Ali potiskivanjem i izbjegavanjem svake patnje, žalosti, boli i tuge, put do istinske radosti samo se produžuje, postaje sve neprohodnijim. Pritisak da se pred očima javnosti pokažemo „uspravno“ stvara sve brojnije i sve veće blokade. Ipak su suze neizmjerno ljudskije od savršenstva i neumoljive hladnoće i čvrstine. One dobivaju snagu kad povjerujemo da je Bog s nama u našoj dolini suza, da ona nije bezizlazna. Izlaz joj je u pouzdanju u Boga koji nam daje pravo da budemo slabi, da kriknemo svoju bol, da isplačemo svoju patnju. Bog patnju i tegobe pretvara u Misi u sakrament, sveti znak svoje nazočnosti i našeg spasenja.*Patnju egipatskog ropstva*Bog je pretvorio*u put oslobođenja. Patnju prolaska kroz pustinju pretvara u sakrament njegova hoda s narodom. Muku i smrt Isusa Krista pretvara u sakrament uskrsnuća.

************Blaženstva su srce Evanđelja i kao srce ulaze u temelj života. Kroz blaženstva Bog se učinio bližim ljudima ponajviše onima koji trpe, koji su žalosni, tužni... I sam Isus bio je tužan i plakao je nad Jeruzalemom, nad mrtvim prijateljem, plakao je i zbog tvrdoće ljudskih srdaca, žalostan je bio osobito u Getsemaniju, na Maslinskom brdu. Tuga nas uvijek upućuje na gubitak nekoga ili nečega. Nije svaka tuga jednaka! Niti je svaka tuga „po Božjoj volji“. Sveto Pismo nam otkriva različite tuge... Sigurno svi znate zgodu kad je Isusu pristupio jedan bogati mladić i upitao ga što sve mora učiniti da postane njegov učenik i zadobije život vječni (Mt 19,16-22). Kad mu je Isus rekao neka razdijeli siromasima sve što ima, mladić se okrenuo i žalostan otišao. Želja mu je ostala neispunjena. Tugovao je, ali jer nije imao snage odbaciti čari bogatstva. Bogatstvo ga je učinilo nemoćnim, ovisnim. Za takvu mladićevu žalost možemo reći da je to „žalost svijeta“. I kad pogledamo svijet oko sebe, toliko toga ima što nas čini potištenima, pritisnutima; zbog bolesti, bešćutnost za bližnjeg, razorene obitelji, nemira u svijetu, mržnje, straha, depresije, suicida... i to sve čini čovjeka žalosnim. I tu se često doživljava nemoć. Drugi je primjer kad sv. Petar gorko plače zato što je zanijekao, zatajio Isusa (Lk 22,62). Petar jeca jer je izgubio nešto puno više od blaga i bogatstva. On osjeća da je „izgubio“ Isusa, iznevjerivši ga... Petrova žalost je istinska tuga zbog odvojenosti od Isusa! Stoga, svaki bi se čovjek tijekom života trebao pitati tuguje li samo zato što mora ostaviti i izgubiti primamljivosti ovoga svijeta u koje je ulagao, pa je doživio ovisnost i nemoć odijeliti se, ili tuguje zbog nemoći nositi se sa „žalostima“ koje nije skrivio ili pak tuguje što osjeća da je zatajio u odnosu prema Isusu! Na sva ta pitanja Isus daje neočekivani odgovor:

„Blago ožalošćenima.“

************Što je to lijepo u suzama i patnji? Najveći dar kojega je Bog žalosnom čovjeku mogao dati jest Getsemani. Getsemani je mjesto u koje bismo trebali poći sa svojim žalostima i depresijama, te njihovu tamnu stranu predati, sjedinjujući se s Onim koji moli Oca da se ne vrši njegova već Očeva volja.

*********** Suočavanje*s vlastitom žalosti i strahom*jednako je prihvaćanju križa. U redu! Neka bude! Ima i onih koji pred tim križem ne bježe u alkohol, drogu, u konzumerizam i požude, već taj svoj križ prihvaćaju i nose ga. Jer iza tog križa nazire se onaj križ po kojem je došlo spasenje ovome svijetu. Nazire se, naime, Onog koji reče: Moje breme je lako. I upravo preko suza, patnje, križa dolazi se u konačnici do Uskrsnuća.

Izvinite na podužem postu. Ja sam u njemu pronašla neki mir, pa sam ga zato odlučila podjeliti sa vama.
Kako smo curke ?

Evo kod nas napokon zasjalo sunčeko pa sam i ja odmah bolje volje.
Danas idemo po prvi puta u babinje kod prijatelja i baš osječam nekakvu tremu. :|

A ja bas htjela reći da je taj post bas pogodak sta se mene tiče. Stvarno nakon kiše nekako i sunce bolje sija i trava je zelenija. Samo treba čekati.

Sretno u babinju. Tu ti bas nemogu puno pomoći kao ni sebi. Raduj se s njima,budi koliko mozes sretna sto nemoraju upoznati ovu nasu bol. To mene drzi kada sam sa svojim trudnicama. Uostalom svatko nosi neki svoj kriz..kako uopce znati ciji je tezi. Sve je valjda u tome kako ga prihvatimo. Drzi se cvrsto. Znaj da je Nebo uz tebe uvijek

Hvala ti na ovome Carmina. Prekrasno si ovo sročila. Znam i nekako sam smirenija od kad u to vjerujem. Nebo je uz sve nas. :love:
Javim dojmove. Baš se veselim što ću upoznati tu malenu dušicu.
Držite mi se curke. Šaljem :ghug:

I meni post nije predug, dira u srce, u pravo vrijeme. Hvala ti sto si ga podijelila s nama. :love:
Za babinje... Samo hrabrilice saljem, uvijek si mislim samo neka sam ja "preuzela" onaj teski dio da svi drugi oko mene ne moraju, nek ne osjete tu bol i gubitak pa mi bude toplo u srcu veseliti se onda s njima. :heart:

Evo mene..dojmovi su još sviježi pa da ih odmah podjelim sa vama. Cijelo vrijeme sam bila radosna i uživala sam u tom malom predivnom čudu koje je gugutalo, i gledalo u mene onim malim crnim okicama. Med medeni. Rastopila sam se kad sam ga vidjela.Dok god smo bili tamo držala sam ga u naručju, na kraju je i zaspao kod mene. Drago mi je zbilja od sveg srca što imaju tu malu prelijepu ljubav u svojim životima...baš mi se uvukao pod kožu.

Nismo niti jednom riječju spominjali našu bol ili sve što smo prošli.. teme su nekako dolzile same od sebe i nismo se okrenuli i već je bilo vrijeme za poći kući. Osjećam da smo sada nekako probili led i mislim da će mi sada biti sve lakše i lakše.
Ja sutra idem na pregled kod dr. pa ću vidjeti što će mi reći. Nadam se da ćemo uskoro kontrolirati briseve i krenuti po naše malo čudo. Ljubim vas :-*

Super, Ives! :happy:
Jako sam sretna i drago mi je zbog tebe i drzim da je ovo jos jedan veliki korak naprijed. :kiss:
Nek ti vrijeme brzo prodje da krenes pod svoj smotuljak cim prije! :hug:

Hvala ti draga :*
Kako si mi ti ?

Bas mi je drago da je sve tako dobro proslo. Upravo si probila led kako si i sama rekla.

Ponekad mi se cini da nam samo treba malo snage da ne potonemo u nekim svojim osjecajima. Da nas zapravo ne preuzmu i ne odvedu u krivi smjer. Neznam jesam li uopce uspjela objasnit sto sam htjela reci. Da si danas odustala od tog babinja propustila bi dobro drustvo i ugodnu vecer. Bas sam sretna da se eto nekako sve dobro drzimo i u mogucnosti smo biti oslonac jedna drugoj u nekim kriznim trenutcima. Ma blebetam vec al znam da me kuzite.

A smotuljak naravno sto prije. Boze daj :hug:

Sent from my iPhone using Tapatalk

Ja sam ovih dana skroz bolje, bila i malo na godisnjem, cijela obitelj jako opustena, sve pozitiva neka. 8)
Nekad prije par mjeseci mi se cinilo da vrijeme stoji, ali evo pokrenulo se. No sve nekako gledam drugacije, sve kao da vise cijenim sto sam prije samo podrazumijevala, povremeno se bojim da ne zaglibim i previse u tom smjeru. Mislim da je to na tragu Carmininog promisljanja preuzimanja osjecaja i krivog smjera...
Jutros napravila test i dobila "+", no jos ne mogu vjerovati, presretna sam i bojim se jako... Znate o cemu pricam. I molim se nek ovaj put sve bude dobro, rano je, ali sad to jos i nas mali andjelak gore nadgleda... :moli:

Ajme milaaaa :-D :-D :-D Čestitam ti od sveg srca. Jako mi je drago zbog tebe. Stiže nam dugica ^^ :zaljubljen: . Napokon malo i lijepih vjesti na ovoj temi :-D samo hrabro draga.

Carmina, baš to. Nekada nam treba tako malo da ne potonemo. Taman kad mislim past ću opet, onda samo krajićkom oka vidim mm kako mi viće , jesi dobro? Zašto si zamišljena?? Jadan strepi već ćim dulje od min. gledam u neku točku.. i to je sasvim dovoljno da shvatim da se ne smijem opet slomiti..zbog nas. I tako iz svakog novog dana učim ponovno kako preživjeti . U svakom novom danu tražim novu motivaciju i radost. I kao što kažeš carmina ..i meni je neopisivo mi je drago što je svaka od nas uspjela naći naćin i snagu i da sve još uvijek vjerujemo u dobro . I ako je još dalek put pred nama. Mislim Carmina sa smo sve krenule u dobrom smjeru. :* :ghug:

Meni je bas srce zatreptalo za + :heart:

Budi sretna i sto je moguće opustenija. Svaki je + nova prica i radost. Bit ce nas jos koji ce sklopiti ruke za vas

Kako ste mi drage moje? Ja se polako oporavljam od nekakve viroze.
Nadam se da ste mi vi dobro. šaljem zagrljaje svima :ghug:

Odmaramo.. I kod nas se izredale bolestine. I tuga i sreca su nam svakodnevni pratioci. Nakupovala prekrasnog umjetnog cvijeca i spremam se ovih dana sloziti jedan trajni aranzman za moga andela. :angel:

Mi u ustaljenom ritmu svakodnevnih obaveza, uz malo kasljucanja. Ja u iscekivanju prvog pregleda danas... Ne znam vise opisati taj osjecaj: kao neki mir, ocekivanje dobre slike na pravom mjestu i s pravim zvukom jer to sad sve moj mali andjelcic nadgleda :heart:
Svima veliki hug...