Carmina, :love:
Mama: sretno na prvom pregledu danas, sigurna sam da će se vaš maleni anđeo pobrinuti da sve bude u najboljem redu.
Javi kako je prošao pregled. :ghug:
Printable View
Carmina, :love:
Mama: sretno na prvom pregledu danas, sigurna sam da će se vaš maleni anđeo pobrinuti da sve bude u najboljem redu.
Javi kako je prošao pregled. :ghug:
Mama28 sretno :heart:
Da sve bude dobro
Hvala vam, puno mi znaci sto ste sa mnom, drugaciji je to osjecaj i pogled. :ghug:
Pregled/UZV inace super: mala mrvica je na dobrom mjestu, ocekivanih mjera i kucajeva srceka, zasad sve kako treba. :love:
Idemo dalje... :kiss:
Bas volim dobre vjesti. :heart:
Bravo :zaljubljen: samo hrabro naprijed. Dan po dan.. :fige:
Drage moje dani prolaze. Zivot poprima neki drugi oblik,neki drugi smjer. Sve je novo i nikada vise isto. Isti snovi, iste želje. Iste.. ali i neke nove borbe. Nadam se da ste dobro. Da ponovo volite život za sve one koji nas vole,za nase anđele. Nadam se da ste snažnije od tuge a vjerujem da jeste. Vide to sve naši anđeli. Sretni su nad svakom našom pobjedom. Citam knjige..nekima vjerujem nekima ne. Ali i dalje sam sigurna u ono sto sam cvrsto vjerovala oduvjek. A to je da su oni sada sretni i nadam se da cemo se sve u to jednog dana na svoje oči uvjeriti.
:angel:
Carmina, draga.. jako mi je drago da si pronaša neki smiraj u životu. I super je što ćitaš knjige. Znaći da si jaća i da si puno bolje :love: .Ja sam se nekako prepustila osjecajima.Vise sebe slusam i ugadjam si bez griznje savjesti. S nikim ne pricam o gubitku malene osim sa svojom muzem i sa vama ovdje. Rijesila sam se svih onih sto su me do sada u zivotu sputavali i super mi je bez njih. Bol je ista..samo sto se ja nekih dana malo bolje nosim. Knjigu jos niti jednu nisam primila u ruke.
Sto god krenem citati nekako sam puna cinizma pa samo zaklopim knjigu. Ista stvar i sa okolinom u kojoj se nalazim. ljude nekako drugacije gledam.
Trenutno sam okupirana pregledima, folikulometrijama i brojanjem ciklusa pa mi dani nekako brze prodju.
Svaku vecer zapalim svijecu za moju jedinu i zamolim Boga da je cuva kad ju vec ja nisam mogla cuvati..
Sigurna sam da su nase bebe dobro i da su na sigurnom.
Bodre i mole za nas. Anđeli naši mali :heart:
Carmina, :heart:
Sve je novo jer gledam nekim drugim ocima. I ja nekako zaobilazim ljude koji su me u cijeloj prici samo jos vise rastuzili, vjerojatno kad su me htjeli utjesiti, bas bi rekla da biram puno vise nego ikad prije. A o maloj andjelici pricam jedino s kceri, ona s njom zivi cijelo vrijeme, to smo valjda mi zene; i sama sa sobom. I da, palim joj s vremena na vrijeme svjecicu, da bude s nama barem tako dok se ne nadjemo na boljem mjestu. :kiss:
Citam svasta, stillbirth videa na youtube sam pregledala nebrojeno i prestala... Utjesila me jedna stranica, netko je ovdje stavio link, na kojoj "zapalis" svjecicu s posvetom i dodjes ju pogledati kad zelis. :silent:
Meni vi ovdje dajete snagu, a da, bol ne prolazi, bas kao sto pises, Ives, samo smo dovoljno osnazile da ju bolje nosimo. :hug:
Ives, zelim ti sto skoriji bas pobjednicki ciklus, onako skolski tocan i uspjesan! :heart:
Hvala ti draga :love:Citiraj:
mama_28 prvotno napisa
Da samo znate koliko mi puno znaćite na ovoj temi i ovom podforumu. :* bez vas bi još grcala u agoniji.
Hvala vam drage moje što ste tu. I ja sam tu za vas.
:ghug:
Citiraj:
mama_28 prvotno napisa
:heart: I ja bi link na stranicu
I da svaka od vas koja zeli dugicu sto prije ostvari svoju želju
Hvala :love:
Ovo je link: http://www.thelostones.co.nz/?pg=candles&id=0
“Najbolji lijek za sve one koji se boje, usamljeni su ili nesretni, je da izađu van, negdje gdje mogu biti sasvim sami s nebom, prirodom i Bogom. Jer jedino onda čovjek osjeća da je sve onako kako treba biti i da Bog želi vidjeti ljude sretne. Sve dok to postoji – a to će sigurno uvijek tako biti – znam da će uvijek biti utjehe za svaku tugu, ma kakve bile okolnosti.” - Anne Frank
Ives :hug:
Ana Frank :heart: Kakav život. Kolika tuga. Koja snaga. Ona je baš prava veličina
Bila je tako mlada..a mnogi još uvijek mogu od nje puno naučiti.
Kako ste žene? Nadam se dobro. Jel se vama događa da ugledate "onaj" pogled? Onaj..kao da vas netko pogleda i misli "to je ona žena..."
Meni se dogodi često. Možda ja i fantaziram ali ponekad mi se stvarno čini da to vidim ljudima u očima. Ne uzimam ja to za zlo,znam da je ljudima žao. Ni ne smeta mi. Nemogu ja sad pobjeć od toga da sam sad ja "ona žena"
Čak sam prije par dana na jednom stranom forumu pročitala pričicu "that women" i pomislila kako je ona tocno u mojim cipelama,a ja u njenim. Uskoro se vraćam na posao pa me sve to čeka x10. Valjda ću se naviknut s vremenom
Draga Carmina, cesto osjetim "onaj" pogled, ili kad se oprezno pocne pricati i necijoj trudnoci, jer ja sam pored, osjetim/cujem to zaljenje, ali ne reagiram. U prvim takvim situacijama bi mi bilo tesko, do suza, pa bi se najcesce povukla i bila tuzna, a danas, kad sam ipak malo cvrsca, preokrenem taj osjecaj u dodatnu dozu ljubavi prema maloj andjelici, samo iz maminog srca. :love: Nekad mi je i draze kad mi daju povod da nesto o tome ispricam nego kad se samo svi prave da nista nije bilo.
Sjecam se svog prvog dana na poslu i tog straha. Zamislila sam da cu se zatvoriti u sobu i biti zasticena, ali nisam. Prosla sam hrabro hodnicima, nakon dubokog uzdaha, i prezivjela, i tako drugi i svaki sljedeci dan. I kad mi je bilo tesko, plakala bi u toaletu. I kolegice koje su imale slicno iskustvo, prepoznale bi tu tezinu i samo me zagrlile, hvala im na tome, trebalo mi je takve zastite. Ispadne mi cudno kako sad vijesti o tudjim trudnocama na poslu do mene dodju puno kasnije, kao da bi me netko povrijedio ako mi kaze, to mi je zao jer ja se zaista iskreno svakoj toj vijesti poveselim i bas to i pokazem pa se nadam da ce s vremenom to prestati. Pogotovo sad kad sam ponovo trudna (danas okruglih 9 tt i bas u skladu s tim se i osjecam: pospana, ali zadovoljna) i kad ja svoju vijest podijelim. :moliinadase: Zelim ti samo pozitivne situacije na poslu! :heart:
Sent from my iPad using Tapatalk
I meni se ponekad učini da vidim 'taj pogled', ustvari nekad sam sigurna u to...sreća u nesreći je da se to ne dešava često, uglavnom sa poznanicima koji znaju, a ne govore, osim tim pogledom, da znaju...i dobro je jer još mnogo ljudi ni ne zna, ili se ne srećemo...Ja se, često, osjećam kao druga vrsta, jer mene i mm često ljudi izbjegavaju, tj.više su u početku, sad manje, jer su već shvatili da sve manje s njima pokušavamo da pričamo o tome...primjetim da se štrecnu kada nešto spomenemo, tada se javi onaj drugi pogled-da im je tesko slusati o tome. I ja se trudim da sve to ne zamjerim, donekle i razumijem. Da, na poslu je moguće da će biti tako, ali ne mora da znači. Meni se nekad čini da poznanici lakše i prirodnije pričaju o tome, bez tih pogleda, nego prijatelji-vjerovatno jer se više boje da nas ne povrijede i više razmišljaju o nama.
Ja se nadam da će taj pogled jednog dana prerasti u onaj drugi-to je ona žena koja je uprkos svemu ostala čitava, postala bolja i hrabrija, usudila se da ponovo želi i uspjela da ponovo postane mama.
Carmina i meni se to događa. A tako ne volim taj osjećaj.:no:
Znam da nisu krivi zbog ičega što nam se dogodilo ali opet toliko me nervira
kada me gledaju sa šutnjom i izbjegavaju kao da sam zarazna pa će se i njima to dogoditi.
(baš se tako osjećam)
jako puno ljudi mi se prestalo javljati..
(ljudi-prijatelji) ili (instant prijatelji kako ih sada od ''milja'' zovem)
Sada kada ih i ja i moj muž najviše trebamo. Nemamo baš nikoga od njih. A bili smo svi tako ''veliki'' prijatelji!!!
Očito smo zarazni :unsure:
Svi su bili tu samo dok ih je zanimalo što se dogodilo, sada su svi nestali bez traga.
A kad nas vide ili slučajno sretnu u gradu onda nam upute baš te grozne poglede o
kojima govorite. I ako imamo hvala Bogu šačicu dragih ljudi koji još uvijek brinu da li smo dobro.
i na tome im bezgranično hvala.
Sve to me stalno baca na razmišljanje o svemu i tako da sam jučer opet rekla mm , i mi ćemo jednom biti sretni, znam da hoćemo. A tada će
uz nas biti samo ovi dragi ljudi koji su s nama prolazili sve ove teške dane i trenutke. Drugi mi više ne trebaju. I ne želim ih u našoj blizini.
A kakva ću tada biti u očima svih onih koji su nam sada okrenuli leđa ili slučajnih prolaznika koji su saznali kroz što smo prošli, to me niti najmanje više ne zanima.
Drage moje mene zanima samo kakvi su pogledi ljudi koji nas vole, ljudi koji s nama prolaze kroz najteže trenutke u našim životima.
Jer u njihovim očima mi smo heroine, i hrabrice, i majke. I znaju da mi to sve možemo. :ghug:
''Tužno sam ptiče slomljenih krila
Za posmatrače tako sam čudan
U snu se može, svemogući Bože
Sve osim jedno - ostati budan
Nedostaješ
Tako mi nedostaješ
Za sve što prošlo je
Nedostaješ''
i tako se opet pronađem u pjesmi :-(
Obozavam citati ovakve pjesmice. Svaka govori ono sto nam je u dusi a nismo uspjeli izreći. :love:
eto još malo pa tri mj... još malo pa datum termina ( užasno me strah tih dana :-().. još malo pa moram preživjeti i to.. još malo... :(
curke kako se vi nosite s time. Imam osjećaj ako se sad raspadnem da se neću više tako lako sastavit..tog me jako strah.
Tu smo negdi sta se tice termina. I mene toga malo strah,al vjerujem nekako da cemo i taj dan prezivjeti. Kad smo mogle sve ovo do sada moci cemo i to nekako. Cesto razmisljam da mi je samo jednom imati priliku sanjati ga,onakvoga kakav bi bio da je ostao s nama. Velika mi je to zelja. Kao da bi me umirilo. Mozda mi se jednom ispuni. Nadam se
Termin bi mi bio 19.3.2016. :(
Joj sam kad pomislim na taj dan i koliko je već blizu tako mi se srce stegne.
Mogla bih samo vrištat i plakati!
Samo molim Boga da nam da snage..
Draga moja. Otkako sam izašla iz bolnice u snu sam joj samo jednom vidjela lice... i od onda živim samo za to da je makar i u snu vidim opet. Ma makar morala trpjeti iznova svu onu bol. Sigurna sam da će ti tvoj anđelak doći u tvoj san, samo treba malo vremena
:*
I ja sam se uzasno bojala dana termina. Povrh svega, tako sam htjela taj dana biti sama, samo za nju i u mislima s njom, a rezervirali smo zimovanje s jednim prijateljima: planinska kucica puna nase, vec velike djece, cjelodnevni raspored... Uh, bas me stezalo od pomisli, ali mislila sam u tom trenu na njih druge, sebi sam bila u drugom planu i dobro je proslo. Dosao je taj dan, prezivjela sam: moje malo dijete kao da je znalo, radilo andjele u snijegu pa mi sapce da je to seka... (da je termin znali smo mm i ja, nisam pricala tamo o tome, a svoju tugu cuvala u srcu). I proslo je eto tako sve nekako bolje od ocekivanja, s ljubavlju bliznjih u srcu. :love: :heart:
I andjelcicima u snijegu.
Zelim i vama nesto tako, drzte se, molim Boga za snagu, a i nasi andjeli nam ju daju :hug&kiss:
Drage moje, razumijem vas, sve smo mi vjerovatno strepile od termina. Preguracete i to kao sto kaze Carmina-kao i sve ostalo do sada i vrlo moguce bolje nego sto ocekujete, sto kaze mama 28. Tako je nekako bilo i kod mene. Po nesreci, to jutro sam morala na kontrolu u dz kod ginekologa, moja dr i med.sestra divne i saosjecajne prema meni, a ja sve izbjegavam temu, jer necu da traumiram vesele i opustene trudnice u cekaonici. Stisla sam zube i pregurala. U sustini, jeste taj dan bio drugačiji, razmišljala sam šta bi bilo tog dana da je bilo sve ok, pisala mojoj malenoj o tome... ali kao da je u tom iščekivanju bol popustio, kao da sam se pripremila. Isplakala se jesam i to na kraju dana, trebao mi je neki banalni okidac...obrazi su me pekli od suza. Ali prijalo je dati si oduška, mada sam svakodnevno bar brisala suze. Nakon toga su uslijedili praznici koji su isto bili povremeno teski. E poslije toga sam primjetila da ne plačem više svaki dan, mada naiđu krize. Mislim da ipak bude lakše poslije termina. Grlim vas drage moje i želim da hrabro pregurate taj dan, a znam da hoćete.
I ja isto molim Boga da mi bar jednom pošalje u san moju malenu...
Nema nam druge nego preživjeti i te dane, i sve druge. Svaki dan me boli što je nemam.
i nekako živim.. čak sam predlagala mužu da taj dan odemo negdje sami nas dvoje. (tako ćemo i napraviti)
Vjerujem da će mi tako biti lakše...
kako ste vi ovih dana??? Nadam se da ste dobro i da to samo mene ovih dana neka depra pere.
Danas sam bolje. Došla od doktora,
opet sa folikulometrije.
Prošli put mi je radio
cerv. briseve, nadam se da će do petka kada ponovo idem na FM biti gotovi,
i da će biti uredni naravno. Eto još ponoviti krvnu sliku i urinokulturu.
Danas mi je rekao da ako to sve bude u redu, najvjerojatnije u trećem mj. dobivamo zeleno svjetlo.
(to mi je definitivno popravilo dan) :-)
Ives, i vrijeme nam je takvo depresivno pa i mi svi... Ali ti imas dobre vijesti, sad ste u pripremi i samo pozitivu molim! Treci nam je mjesec na vratima i nadam se skupa s tobom super nalazima i brzo jednom plusicu za vas! :love:
Evo, ja usla u deseti tjedan, cekam kontrolu u dvanaestom, dan po dan, u nadi da je ovaj put sve ok, da ce sve zavrsiti u najboljem tonu... :moli:
Osim sto mi je trbuscic vec iskocio, ne osjecam se bas drugacije, nekako sam mirna, samo iscekujem. :heart:
Bas je vrijeme bezvezno. Moja su djeca prehladena pa lose i spavamo. Bas cijelu zimu su prehladeni i ne samo oni nego i svi drugi. To je sve krivo ovo vrijeme. Nikako prave zime. Al te brige mi malo skrenu paznju sa ove teme. S druge strane cini mi se da sam pola godine provela po bolnici,što zbog sebe i anđela,što zbog njih. I nikako da to hodočašćenje po doktorima zavrsi. Dobro,proci ce i to. Nedaj Boze veceg zla. Bas mi je drago za vas koje idete na bebicu,a i trudnici nasoj da prode sve savrseno. Nista manje od toga. Mi se ne trudimo na tom planu nista. Mm nema hrabrosti i ne krivim ga. Nemam ni ja iako mi nimalo nebi smetalo da nas iznenadi. U Bozje ruke pa kako bude. Jucer smo ja i mm "pobjegli" na vecericu. Bilo nam je lijepo i romanticno. Ja i on, koji smo svasta prezivjeli jaci nego ikad. Moze i ova kisa biti romanticna. Iskoristite ju kako najbolje mozete :heart:
Ives, to je dobra ideja da odete sami vas dvoje negdje taj dan..prijaće vam sigurno. Mi smo išli na jednodnevni izlet na more uoči mog rođendana (koji mi je ove god.bio posebno težak) i nesuđenog termina i baš nam je prijalo...bila sam tužna i tad, ali je i bilo lijepo maknuti se od poznate svakodnevnice i prijalo mi je sunce i miris soli...
Hvala ti draga, eto nadam se da ću ti se uskoro i ja pridružiti u slatkom isčekivanju.Citiraj:
mama_28 prvotno napisa
Ajme već 10tt :klap: divno mi te čitati. Tako i treba. Polako, dan po dan. Brzo će dan termina, kad ćeš imati napokon svoju dugicu u rukama :love:
Baš sam sretna zbog tebe.
Citiraj:
Carmina406 prvotno napisa
:fige: da ti dječica što prije ozdrave, i da napokon odmorite od tih bolnica.
Baš se divim tvojim postovima, u svemu vidiš lijepotu i samo takva ostani. Sigurna sam da će i vas Bog nagraditi još jednim malim mirisnim poklončićem :kiss:
Dobro si napravila, voda, sunce i miris soli je pravi melem za dušu. Tako ću i ja. To je trebao biti naš dan... i sigurno ćemo ga provesti skupa.Citiraj:
Bubica15 prvotno napisa
U mislima s našim anđelom .
Cure ne pisem vam ali vas citam. I kao da citam svoje misli....ocito smo na kraju sve iste. . .
Svaki dan je nova borba i stvarno covjek ne zna koliko je jak dok mu to jedino ne preostane.
To stoji u mom potpisu od onog dana kada sam postala mama andela i to me gura dalje. Uskoro 4 god kako ga nema i nije bas nesto lakse...
Ali eto savladala sam i prihvatila zivot sa tom boli.
Svaka od nas se nosi s tim kako zna...
Zelim vam puno snage da to izdrzite...
Slažen se s tobom Nivesa.
Drage moje.. zar imamo drugog izbora?
Sve nas drži nada da postoji izlaz iz ove boli.. da postoji
sreća unatoč svoj ovoj tuzi..Ja vjerujem da negdije i postoji!!!Nismo se ni okrenule a već smo žene koje su to preživile...
Želim nam svima uskoro male dugice koje će nam barem malo ublažiti svu ovu bol. I pružiti nam radost za kojom toliko ćeznemo. :ghug:
Ja stvarno ponekad pomislim stvarno se dogodilo. Nije to neki horor film koji sam pogledala vec moje vlastito sjećanje. Neznam jesam li uspjela prenit dobro ovakav trenutak. Pokusavam da me za moga sina vezu lijepi trenutci i ima ih mnogo ali nazalost mnogo je onih teskih. Predugo su trajali. Sva ta borba nasa se odvijala u trenutku kada su se poceli sve jace osjecati njegovi pokreti i svaki taj pokret pratila je misao jeli ovaj zadnji. Nadam se s vremenom da cu moci sjetiti ga se bez da se jave ti teski tuzni osjecaji. Jucer sam sjedila u istoj bolnici gdje sam ga izgubila u cekaonici sa 15trudnica. Bila sam ponovo dobro ufurana u ulogu one zene kojoj cvjetaju ruze u zivotu. Dr je pitao zasto sam tu a ja sam mu rekla da cu mu izvaditi nekoliko papira da procita jer moje objasnjavanje bi moglo u nedogled. Vidjelo se iznenađenje na njegovom licu kada je vidio otpusno pismo gdje vrišti Mrtvorođeno. Nakon svega nisam mnogo pametnija. Razgovor je bio ugodan ali nista novoga neznam. I kod mene je Ives jedna od stavki Corioamnionitis a druga tromboza posteljice. Doduze se kod mene nezna sta je uzrok a sta posljedica. Tj svatko taj moj nalaz dozivljava na svoj nacin. Jel prva kokos ili jaje. Eto prezivila sam i to. Ko i sve do sada
Zapravo ono sto znam novoga je to da iako je medicina napredovala mnogo u posljednjih 30-50god sta se tice trudnoca i raznih problema u trudnoci. Testovi,pretrage,liječenje sve je mnogo napredovalo međutim statistika je nažalost ista kao i prije 30 ili 50godina. I koliko god toga da se otkrilo nista nije 100% i jos je mnogo toga ostalo za istražiti. Negdje sam procitala da je svaka treca trudnoca izgubljena. U tu statistiku i moja tuzna prica spada i koliko god da je tesko ja imam i ove dvije uspjesne. Dvoje prekrasne,savrsene djece za koju zivim i disem. I iz svega srca vam zelim da imate i vi barem ovoliko koliko imam ja,ako Bog da i vise. Vjerujem da cete docekati tu srecu. Kad tad,ali vjerujem cvrsto da hocete.
Opet se ja raspisala na dugo i na siroko. :mrgreen:
Citiraj:
Carmina406 prvotno napisa
Jesi. To je baš taj osjećaj..cijelo vrijeme si svjesna što ti se dogodilo, ali samo u jednom trenu postaneš svjesnija.
Pa to se dogodilo meni..Hej meni. I TO SE DOGODILO!! Stvarno se dogodilo''
i svaka takva spoznaja doleti kao šamar.
Teško je prisjećati se lijepih trenutaka s našim anđelima jer tek što smo se opustile već smo ostale bez njih..
i onda mi bude samo gore kad razmišljam o svemu.
Jako mi je žao zbog vaše dijagnoze.. i nemoj puno o tome razmišljati.. ne vrijedi jer si time nećeš pomoći.
Ali znaš to i sama. ( i neću ti ja o tome pametovati jer sam i sama pročitala sve što se dalo iskopati na googlu o chorioamnionitisu
na hrvatskom i na engleskom i nisam apsolutno ništa našla što bi mi dalo neki odgovor)
Svaki dan mi glavom prolazi citat koji sam negdje prije poročitala. ''Ne troši energiju
na ono što znaš da ne možeš promjeniti. I zbilja se trudim tako i živjeti..ali nekad baš i nije tako lagano.
A ti odlasci doktoru...u početku su mi jako teško padali.
Mjesečno idem po 3-4 puta na folikulometrije. i Tako već 3mj.
u istu onu bolnicu i na isti onaj odjel i na isti onaj uzv, gdje sam izgubila svoju malenu.
u početku mi je to jako teško padalo...sada se već bolje nosim s time pa mi i svaki
odlazak na pregled unosi neku pozitivu. Sad se već lakše nosim i sa svim trudnicama koje
sretnem usput..napokon ne osjećam više onaj strah i sram da sam podbacila kad i ugledam.
Sad u ponedjeljak kad sam bila na fm,
srela sam jednu djevojku/ženu koja je išla na kiretažu ... ona i njezin dečko/muž su sjedili
jedno pored drugoga ne govoreći ništa i samo su tupo gledali u pod..
toliko mi je bilo žao ženice.. u samo jednom trenu srušio joj se cijeli svijet..
htjela sam ju tako jako zagrlit, i utješit..ali i sama znam da tu nema utjehe :(
cijeli dan sam mislila o njima..
pa si mislim... ima zbilja lijepih trenutaka na tom odjelu.. ali ima i takvih da ti se krv sledi u žilama.
Što se sve ti doktori i sestre nagledaju, što sve ti zidovi čuju???? A život ipak ide dalje. i to je sve ŽIVOT!
Vjeruj mi da sam i ja odustala od toga da iskopam do u tancine kako i zasto se ovo sve dogodilo i da se borim protiv toga. Jer jednostavno nemozes nikada dobiti 100% odgovor. Koliko je samo djece rodene zive i zdrave nakon briseva pozitivnih na streptokok,kamidiju itd a isgubljeno onda kada je sve izgledalo savrseno. Nema pravila i to je to.
Bas sam pomislila kad sam gledala te zene tko zna kakve price one imaju za ispricati. Samo mi je gledajuci jednu koja je ocito bila u terminu palo na pamet da sam tako i ja sada trebala izgledati. Ali eto nisam. Nema veze,sve je upravo onako kako je moralo biti koliko god bilo nama to nepojmljivo.
Iskoristit cu par redaka da napisem mom anđelu koliko ga mama voli. Koliko mislim na njega. Veseli me jedino pomisao da si sretan. Da se smijes. Da si siguran. Da su ti rucice pune cvijeca. Da se igras sa svim andelima.Da te uspavljuju najljepse melodije dok gledas boje sarenih leptira. Zelim da znas da te vidimo u svakom oblaku i u svakoj kapi kise. Svaki povjetarac koji osjetimo pomislimo da si blizu. Tako si malen i toliko si kratko bio,a promjenio nas zivot kako netko nebi mogao da je 100godina zivio. :angel:
Dobro si to napisala..zbilja nema pravila..moja kuma se cjelu trudnoću borila sa ureapl. druga opet sa E.coli..i hvala Bogu rodile su živu i zdravu djecu..
Dok ja eto cjelo vrijeme uredne briseve i prođem ovaj pakao..nema tu odgovora kako ni zašto..
Baš što kažeš..valjda je stvarno tako moralo biti.. :(
I znam da se sve događa s nekim razlogom ali zbilja bih jednom voljela znati koji su to razlozi!!!!
I imam jedno pitanje.. svaki puta zaboravim pitat svog gina. Možda netko od vas zna.
Često osjetim "fantomske udarce" pogotovo noću kada legnem i kada se smirim.. pa me zanima da li je moguće još uvijek ih osjećati..maternica se odavno spustila i smanjila..više mi ništa nije jasno.
A ne moram spominjati koliko me to izluđuje..
Da li se to još kome događalo toliko dugo nakon poroda..koliko uopće to traje???