Procitala "Psi na jezeru" od Jergovića. Knjiga mi je, kao i druge njegove, dobra i lako citljiva. Al nije me odusevila kao recimo "Dvori od oraha".
Printable View
Procitala "Psi na jezeru" od Jergovića. Knjiga mi je, kao i druge njegove, dobra i lako citljiva. Al nije me odusevila kao recimo "Dvori od oraha".
Nina George: Mala pariška knjižara
http://www.ziher.hr/recenzija-mala-p...oci-lijecenja/
Ovo je baš dobra knjiga za one koji ponovno počinju čitati nakon dulje pauze. Nisam još došla do kraja, ima mrvicu previše romantike za moj ukus, ali općenito mi se svidjela ideja da se knjige mogu koristiti kao lijek.
Ne mogu više naći te postove, ali sjećam se da se na ovoj temi spominjao McEwan kojeg dosad nisam čitala. Nedavno sam u knjižnici naišla na "Okajanje", pa sam ga uzela, da vidim o čemu se radi (na poleđini piše da mu je to najbolje ostvarenje).
Pročitala sam ga, tehnički je dobro pisan roman, ali nekako mi nije sjeo. Teško mi je definirati zašto. I onda naiđem na stari prikaz u "Zarezu":
http://www.zarez.hr/clanci/iskupljenje-u-kaosu
Mogu reći da se prilično slažem s autoricom. Čitala sam ga, a sve me vuklo da radim nešto drugo, pa pročitam poveći dio i s mukom shvatim da mi je do kraja još puno ostalo, i tako... nije me baš oduševio.
Za razliku od Ulicke i njezinog "Kazusa Kukockoga" koji me, nakon zadnje stranice, ostavio bez teksta. Najmanje dvaput sam u toj knjizi ostala iskreno šokirana - jednom nakon bolno uvjerljivog i stvarnog opisa progresije Alzheimerove bolesti iz kuta oboljele osobe, drugi put nakon nenadane smrti jednog od likova (namjerno neću reći kojeg, da ne pokvarim doživljaj nekom tko će možda to čitati).
Roman dotiče mnoge teme, u neke se udubljuje, neke ostavlja samo načetima i prepušta čitatelju da razmišlja dalje o tome.
Jedino mi drugi dio tog romana, pisan kao u nekom nadnaravnom snu, nije legao, ali taj dio i inače odudara od ostatka knjige, kao da je autorica malo eksperimentirala stilom. No taj dio se može i preskočiti bez većeg utjecaja na daljnje čitanje romana :mrgreen:
tanja_b, haha, k'o da si mene pitala za McEwana :lool:
Inače sam poznata po tome da ne mogu nikad pronaći svoje vlastite postove, al' ovoga sam pronašla :mrgreen::
http://forum.roda.hr/threads/59613-%...=1#post2382627
Baš ti hvala za ovo :-)
No, bar mogu reći da sam jedan njegov roman pročitala do kraja, pa što ako me nije oduševio, ne mora me fascinirati sve što pročitam :mrgreen:
Pročitala sam Berače jagoda:
http://www.mvinfo.hr/knjiga/7578/beraci-jagoda
Pitko i OK, na trenutke mi je bilo prepitko, ali poslije me zabavilo.
što se tiče Ewana:
ja sam slično mislila kao Forka nakon Na plaži Chesil, ostala sam s nekim upitnicima nakon čitanja. Ali nakon Okajanja sam drugačije mislila: išao je dublje, postigao više. Instinkt mi govori da mi se ne bi toliko svidjele druge njegove knjige, nego da me baš nešto u mjestu i vremenu Okajanja očarava.
Nisam ponudila ništa racionalno, nikakve argumente, samo same dojmove :mrgreen:
I dobar mi je članak iz Zareza.
Eh, da, pročitah u međuvremenu "Na more" Petre Soukupove.
Pokupila sam, čini mi se, ovdje preporuku (tanja_b pretpostavljam? , volim tvoje preporuke :heart: )
Uglavnom, odličan roman.
Lako čitljiv, zanimljivo pisan, nimalo površan.
Tema je naoko jednostavna, ali u svojoj srži vrlo slojevita.
Ostavlja ukupni dojam koji odiše nekom tugom i deprom, premda je na mjestima sve skupa dosta komično.
Autorica je diplomirala na Akademiji dramskih umjetnosti, ako sam dobro upamtila, dramaturgiju, pa je i stil pisanja pomalo dramaturški, a jako mi je guba što je apsolutno sve pisano u prezentu.
To daje dodatni šarm cijeloj knjizi.
Svakako pročitati! :)
Drago mi je da ti se svidjela Soukupova :-) meni je taj roman bio pravo otkriće.
silos me nije baš oduševio iako mi je super ideja
http://www.apm.hr/silos/PR/143439
sad čitam sakupljača očiju i baš mi je zanimljiv
http://www.vbz.hr/knjiga/fitzek-seba...akupljac-ociju
iza slijedi minijaturistica
http://citajknjigu.com/minijaturistica-jessie-burton/ i
elizabeth je nestala
http://mozaik-knjiga.hr/knjige/elizabeth-je-nestala/
Antonia Fraser: "Love and Louis XIV" - zanimljivi trivija-podaci
Daphne Kalotay: "Russian Winter" - IMHO, jako dobro opisan poslijeratni period u Rusiji iz perspektive umjetnika uopce i, detaljnije, balerina. U minuciozne detalje je opisan svakodnevni rat u teatrima Boljsoj i Kirov, dotice se i prebjega na zapad... Meni osobno je bila vrlo zanimljiva.
Dovršavam Wolf hall, Hillary Mantel. Izvrsna knjiga. Odmah ću prijeći na nastavak - Privedite tijela.
Povijesni roman o prvim brakovima Henrika VIII, ali pisan toliko britkim jezikom i fenomenalnim stilom da ga se ne može ispustiti iz ruke.
Čitam Češljugara:
http://www.superknjizara.hr/?page=kn..._knjiga=118701
Sviđa mi se.
Na prethodnim stranicama postavljeno je pitanje motivacije lika za postupak u knjizi. Isto pitanje me mucilo vezano za zenski lik do zavrsnih poglavlja Stonera, Johna Williamsa.
Kad mi se to pitanje razrjesilo, knjigu sam svrstala medju omiljene, one koje bih zeljela ponovo procitati.
Knjiga govori o ni po cemu osobitom profesoru i njegovom zivotu u kojem nema puno ljubavi, ali ima raznih nevolja s kojima se junak suocava stoicki, rijetko se odupiruci nepravdi. Na mene je knjiga ostavila snazan dojam, a iako sam cesto cmoljila citajuci ju, na neki me nacin ispunila optimizmom. Zivot nas cesto pocasti turobnim trenutcima, a hrabrost je uprkos svemu zadrzati mir i pronaci utjehu u svakodnevici. :zen:
:mrgreen:
Ja sam isto nakon Plaze Chesil ostala razocarana (iako me se knjiga dojmila), dok me Okajanje odusevila. Opcenito, volim njegove romane. Jedino mi Amsterdam ima malo blesavi kraj, onako, razocaravajuci. Kao da knjigu nije zavrsio McEwan nego netko drugi, manje vjest.
Forka, daj mu jos koju sansu.
Meni je Amsterdam vrlo predvidiv i zapravo bezvezan, a McEwanu me najviše privukla prva njegova knjiga koja mi je došla u ruke, a to je bila Trajna ljubav. Okajanje mi je kad sve uzmem u obzir, najdraže.
Sad mi je na redu Privedite tijela, a nakon nje ću pokušati ugrabiti Stonera.
Dala sam si dva-tri dana nakon završenih Koštanih satova da mi se slegnu dojmovi jer nisam bila sigurna šta napisati.
Meni je knjiga bila draga i zanimljiva za čitanje i jasno mi je da sam prema Mitchellu pristrana. Ali nekako... bilo je u ovom romanu materijala za - brat-bratu - bar 3 romana. Po tome me je podsjetio na Rushdieja, kao da bi i njemu dobro došao strog urednik koji bi mu rekao: reži malo, dečko, ne mora baš sve ući u knjigu :mrgreen:
Dok sam čitala o knjizi da si pomognem definirati što je u njoj da mi nije najbolja moguća, našla sam mišljenja da Mitchell jako želi zabaviti čitatelja i da ponekad žrtvuje sadržaj i ljudskost maniri i nekako sam bliža ovom drugom stajalištu jer znam da on može i izbrusiti svoj stil - sjetimo se samo Jacoba de Zoeta. Također mu može priča biti ispred forme - to nam dokazuje Crni Labud.
Sve u svemu, iako mu se može naći mana, kažu za njega da je jedan od suvremenih pisaca s najviše obožavatelja, a, eto, mogu mu se i ja u fan klub upisati, jer upravo čitam njegov posljednji roman, još neprevedeni Slade House :mrgreen:
Ovaj je horor. Zabavan je.
Volim McEwana, neka mi je draža, neka bezveznija, ali rado ga čitam. The best su mi bile Okajanje, Na plaži Chesil i ona jedna o danu života nekog neurokirurga, mislim da se zove Subota.
Pročitala Svetlanu Aleksievič, "Rabljeno doba - kraj crvenog čovjeka", mislim da je za to dobila Nobela:
http://www.mvinfo.hr/knjiga/9444/rab...rvenog-covjeka
Knjiga je za mene bila potresna, iako jako zanimljiva. Ima 400 strana, a progutala sam je u tjedan dana, nisam se mogla odvojit od nje. Teška je, ali opet te vuče za čitat, napisana je u nekom dokumentarističko-ispovjednom stilu - par stranica priča nekog čovjeka, pa par stranica priče drugog. Slova velika, mislim da je u RH tiskana tako... za "rabljene", kojima već trebaju cvike za blizinu.
Sophie Flack, "Bunheads". Tople preporuke, pogotovo za sve zainteresirane za balet. Za par godina cu je preporuciti mojoj za citanje (od neke 15 godine moze, mislim, sad bih jos neke dijelove cenzurirala :mrgreen:). Vrlo je vizualna, to me je privuklo.
Autorica je profesionalno plesala u New York City Ballet kompaniji, knjiga nije autobiografska iako je temeljena na zivotnom iskustvu.
Sophie Kinsella, Shopaholic to the Rescue - zabavna, za jedno popodne.
Mary Daheim, King's Ransom - PRESKOCITE!!!
Namjera mi je bila procitati malo vise o ovom povijesnom razdoblju (Oliver Cromwell), naisla na ljubic da ne moze biti gori... PRESKOCITE! :mrgreen:
Sad me, hdB, ceka novi Orhan Pamuk. :)
Procitala Doru Bruder od Patricka Modiana. Knjiga je pisana u polu-dokumentaristickom novinarskom stilu i opisuje stvarnu potragu autora za Dorom Bruder. A Dora Bruder je 15-godisnja zidovska parizanka koja je 1941 pobjegla iz internata, nakon cega su njeni roditelji dali oglas u novine da je traze. Pisac je na taj oglas slucajno naisao 1988, i iducih 8 godina traga za njom. Iz policijskih zapisnika, izjava ljudi koji su tada zivjeli, setnji po Parizu, prica svog oca, i sjecanja na poslije ratni Pariz svoje mladosti, on pokusava rekonstruirati sudbinu Dore Bruder. Usput se dotice i sudbine nekih drugih "usputnih" Zidova. Knjiga nije toliko pisana u Modianovom lirskom tonu (tim pjesnickim jezikom) kao druge njegove knjige koje sam citala, nego vise u nekom novinarskom, s puno iznosenja cinjenica. A ipak je sva lirska i sjetna i potresna... a misao na kraju je predivna, neka utjeha u svom tom bezumlju...
Ja bi da prevedu sve od Modiana.
citam minijaturisticu
oooodliiiicnaaa
Pročitala i ja "Na more", pridružujem se hvalospjevima, ne možeš ispustit iz ruku :).
Kći, Jane Shemilt
zanimljivo mi je, dobro pisano
http://citajknjigu.com/kci-jane-shemilt/
Prvih 50-ak stranica su me odusevile, svakodnevno jedva cekam sat-dva vremena da sam na miru pa da citam, bas gustam. Zabavno je i dirljivo... pravi Pamuk.
Nije onako sjetno kao Muzej nevinosti (ta mi je bila odlicna). Ova se zove A Strangeness in my Mind - najtoplije preporucujem. :)
Joj, da, Pamuk baš lijepo piše. Jako sam se bojala početi ga čitati, mislila sam da će biti "težak", a kad ono, divota :) .
Ja sam pročitala još jednog Bekima Sejranovića: Sandale.
Idem od kraja prema početku :lool:.
(Još me čekaju Ljepši kraj i Nigdje, niotkuda, no o tom potom.)
Sandale su krasna i šarmantna knjižica, i lepršava i ozbiljna istovremeno.
Jednostavno morate zavoljeti toga Bekima kroz njegove knjige, tip je totalno svoj :heart:.
Slažem se za novu Pamukovu - odlična, kao i sve njegovo.
Evo nešto malo drugačije: prije nekoliko dana izašla je iz tiska nova knjiga dvojca Černicki-Forenbaher, "Starim cestama preko Velebita"
http://www.mvinfo.hr/knjiga/11179/st...preko-velebita
Kome se sviđa njihova prva knjiga ("Starim cestama do mora"), preporučujem i ovu. Danas sam je kupila uz popust u onom šatoru na Trgu (Dani hrvatskih nakladnika), pisana je jednako dobro kao i prva, a još mi je veći užitak prepoznavati puteve kojima sam nekad već prošla.
Dobro su je tempirali, pred ljeto...
tanja koju su ti ono nedavno spominjala knjigu od Ljudmile Ulicke?
"Kazus Kukockoga", izdanje Demetra 2010. (one ružne velike neugledne tamnozelene knjige). Izvrstan roman, samo upozoravam na jezično ne baš kvalitetan prijevod. Ali da se izdržati.
Ne znam zašto je taj roman nekako kod nas prošao nezapaženo (možda zbog izdavača?), inače ga i sama autorica smatra svojim kapitalnim djelom, i zaista je izvrstan roman koji pokriva toliko različitih tema i motiva da ih je teško sve nabrojati.
hmm da, u mojoj knjižnici očito uopće nemaju tu knjigu. Nisam se mogla sjetiti naslova, pa sam tražila knjižničarku da pogleda što sve imaju od Ulicke, nadajući se da ću prepoznati naslov :mrgreen:
ali očito je uopće nema.