Kako se nositi s gubitkom djeteta i što dalje 4

Ives, baš mi je drago da si pitala za 'fantomske' pokrete, jer i ja ih povremeno imam, evo i nakon 5 mjeseci, a nisam se sjetila da pitam dr. Iskreno, nemam pojma zašto se to događa još uvijek i imam isti osjećaj, baš me trgne:-(
Drage moje, i ja mislim da je jednostavno moralo biti tako, koliko god nam to ponekad bilo teško prihvatiti. Ponekad, ma koliko god se mi molili, pazili i trudili, ne možemo da utičemo na ishod i da spasimo ono nama najvrijednije:-(, dok ima, hvala Bogu, i slučajeva gdje sve bude u redu uprkos svemu, komplikacijama, pa se desi i čudo...jer tako treba. Mi smo, nažalost, na onoj drugoj, mračnoj strani statistike.
A što se razloga 'zašto baš nama' tiče, i ja se nadam da ćemo vremenom spoznati odgovore. Možda smo posebni po tome jer smo baš mi izabrani da imamo naše anđele, a oni su drugačiji i posebni baš po tome. Sigurna sam da će oni ostaviti u nama veliki trag i imati veliki uticaj na naš život. I kakvi god da smo bili prije, nakon ovoga ćemo biti još jači i bolji, još više ćemo cijeniti život i sreću, iako vjerujem da smo to znali i prije..ali naši anđeli će nas naučiti da sve to bude još veće...iako mnogo boli, oni su zauvijek obogatili naše živote:-).

x


Bubice zbilja me podignu tvoji postovi. Tko zna, zna. :*
Poslije tebe više ništa ne moram pisati jer sve kažeš što mi je na duši :love:

ajme 5mj..i još ih osjećaš??? :-o
Ne..ne!!!! Sutra se moram sjetiti da pitam doktora, što, zašto i kako dalje.
baš je zbunjujuće, i ni sama više ne znam kako se osjećam kad ih osjetim.....
Jadno ,ljuto...mah..

Cure moje samo da vam dam malo podrske..
Moja mrvica ima mjesec dana i samo je malo lakse jer svejedno se svaki dan sjetim svog misa malog i tako mi je jos vise zao jer vidim koliko je ona lijepa i draga pa mi je jos gore.. Eto rekao bi čovjek da ce bit lakse..pa i je moram priznat ali ne koliko sam očekivala.

Sto se tiče udaraca ja sam ih sad nakon poroda osjećala do neki dan, ja mislim onako laički da se nesto s crijevima događa pa se kroz maternicu odbija , kako da objasnim drugačije.. Imala sam osjećaj kao da se vraćaju organi na mjesto. I evo prestalo je (ili od umora vise ne osjetim..)

dominik šaljem puse maloj curi :* drago mi je da si nam se javila.

Tvoj mišek će ti uvijek faliti i njegovo mjesto nitko ne može zamijeniti.
Kao što ni meni nitko i ništa neće moći zamijeniti moju malenu.
Ali dugice nam dođu kao dar od Boga, i vjerujem da uvelike ublaže bol.


Ovi trzajevi koje osjećam (fantomsku udarci)ne znam što su ali su identični pokretima bebe
i to me skroz izluđuje.. uvijek me podsjete na zadnjih 5 ''udaraca''
koje sam primila od moje malene prije nego sam ostala bez nje..i ufff...
razdire me to.

Joj ives mogu mislit kako ti je, znam taj osjećaj lažnih udaraca ali srećom sretnim završetkom no samo si zamislim ... Brrr
jos i psiha igra svoje..
Proći ce to treba vremena da se tijelo vrati na svoje tebi i duže jer ipak psiha igra veliku ulogu..
Samo hrabro, vedri dani su pred tobom veseli se pregledima jer to znaci da si sve bliže svojoj mrvici ..
Ljubim vas cure

Draga moja Ives, drago mi je da moje pisanje ima takav uticaj na tebe:-) U sustini, to je samo razmišljanje naglas i prenošenje onog što sam naučila od drugih mama anđela, ali i iz vlastitog iskustva..malčice dužeg nego tvog, ali ipak svježeg...pisanje ovdje nam dođe kao neka zajednička terapija, zato uvijek piši, jer svaka od nas ima šta da kaže...Možda ima i žena koje samo čitaju, ali vjerujem da da im znači što znaju da je sve što osjećamo ustvari normalno.

Za fantomske pokrete-ja ne znam šta je to i ne opterećujem se nešto, moguće da su i crijeva, što kaže dominik..mada se meni isto činilo da nisu, jer kao ja sad znam to da razlikujem...ali razumijem te skroz za osjećaje..možda će zvučati čudno, ali meni ispočetka nije smetalo, naprotiv, falio mi je taj osjećaj pa mi je poneki povremeni pokret prijao, jer me podsjećao na njene i trebao mi je nekako taj 'prelaz'-da pokreti ne prestanu odmah, a kasnije mi je bilo čudno, i smetalo mi je...
Znam da je teško, ali gledaj da se opustiš kad god možeš...kad smo kod toga, kako ide gledanje filmova? Ako se dobro sjećam, to ti je prijalo u početku...

I meni se to dogadalo. Valjda su crijeva u pitanju. Pretpostavljam da sam i u trudnoci isto zamjenila za pokrete. A mislila sam eto da sve znam. Nakon prva dva poroda ih se ne sjecam al mislim da je kod nas psiha sada u pitanju pa zato sve primjecujemo. Bas dobro napisano da nam ovo pisanje dode ko terapija. Meni sigurno je. Dominikslatki :heart: za slatku bebicu. Saljem svima :hug:

Terapija... Da, za mene najucinkovitija od svega drugog. Jer ovdje osjecam da me svi razumiju, lakse je kad nisi sam.
Za pokrete bi potpisala Carminu, sad sam ih osjecala i poslije, valjda je fokus ostao tamo. A nakon prva dva poroda isto se ne sjecam tog osjeta, jer i fokus je bio drugi.
Veliki hug svima, za svaki novi dan, nove pobjede i srecu. :heart:

Eto ima dana kada ih slabije osjetim..a nekada strava , po sat vremena ne prestaje. Pitala sam gina.. i rekao mi je da se to može događati i do godinu dana.
Ima žena koje i pod rukom osjete taj fantomski udarac.. i za to objašnjenja nekog logičnog nema.

Dobro.. neću ni tražiti više odgovor.. pretrpjet ću pa dok traje traje.

Curke u utorak mi stižu nalazi briseva..joj samo da budu dobri. :scared:

~~~~~~~~~~~ za briseve! :love:

Citiraj:

---

mama_28 prvotno napisa

~~~~~~~~~~~ za briseve! :love:

---

hvala ti draga :*

Kako si nam ti? Kad je iduća kontrola?

I moji brisevi ce brzo. ~~~~~~~~~za briseve.

~~~~~~~~~za kontrole

~~~~~~~~~za sve zelje da se ostvare

Ja sam cool, cekam mini anomaly scan kroz 12 dana. Inace bez mucnina ili ikakvih drugih tegoba zasad. Veselim se i zeljno iscekujem tu kontrolu, a ponekad me strecne onaj tupi osjecaj kad sam dosla na svoju "zadnju" kontrolu i "ugledala muk na uzv" :(
No, ne dam se, okrecem pozitivu i dan po dan.
Jucer ujutro sam se nekako tjeskobno probudila, sa ceznjom za izgubljenom djevojcicom, isplakala, zapalila joj svjecicu i nekako s mirom u srcu prosla je ipak i ta nedjelja. :love:
~~~~~~~~~~~~ za sve briseve, kontrole i kako Carmina kaze za ostvarenje svih zelja~~~~~~~~~~
:heart:

Citiraj:

---

Carmina406 prvotno napisa

I moji brisevi ce brzo. ~~~~~~~~~za briseve.

~~~~~~~~~za kontrole

~~~~~~~~~za sve zelje da se ostvare

---

x
:fige: :fige: :fige: :fige: !!!!!!!


samo hrabro mama ...bit će sve u redu ,mazi bušu i uživaj u danima pred sobom :love:

Eto drage moje, da i vama javim. Pozitivna sam na ureaplasmu. Doktor je rekao da je najvjerojatnije ona uzrok mojoj tragediji
i nitko ne može vjerovati da se nije detektirala u brisevima a radila sam ih 5 puta u 22tt
što reći....eto sad se liječimo i mm i ja
i čekamo da prođe neko vrijeme da možemo ponoviti briseve. Ako bude sve ok
krećemo opet s clomidom.

Baš mi je žao! Ali neka ste ju detektirali i samo ju čim prije sredite u svakom slučaju! I onda u nove pobjede.
Moja je prijateljica bila cijelu trudnoću ureaplasma pozitivna i sve ispalo uredno i školski na kraju.
Dok sam čekala te briseve stalno sam onako vrtila film da li sam pri boravku u bolnici (gdje znamo što se sve prolazi i ima velike šanse da se nešto priljepi) možda zaradila nešto?
Ali ne možeš biti pametan u tom slučaju.
Drži se Ives, možeš ti to! :hug:

Citiraj:

---

mama_28 prvotno napisa

Baš mi je žao! Ali neka ste ju detektirali i samo ju čim prije sredite u svakom slučaju! I onda u nove pobjede.
Moja je prijateljica bila cijelu trudnoću ureaplasma pozitivna i sve ispalo uredno i školski na kraju.
Dok sam čekala te briseve stalno sam onako vrtila film da li sam pri boravku u bolnici (gdje znamo što se sve prolazi i ima velike šanse da se nešto priljepi) možda zaradila nešto?
Ali ne možeš biti pametan u tom slučaju.
Drži se Ives, možeš ti to! :hug:

---

Tako mi je i doktor rekao, neke žene je imaju cijelu trudnoću i ništa ne bude..
dok eto dogodi se da se podmuklo sakrije i da je brisevi ne detektiraju...

Ma od sudbine ne možeš pobjeći. Neke stvari ne možemo izbjeći ako su nam zapisane..
Sad smo se skoncentrirali na liječenje i idemo dalje. Vrijeme ne mogu vratiti na žalost.
Nadam se da će sada ipak biti drugačije sve.



Kako si mi ti?

Ja brojim još 8 dana do kontrole, dan po dan, trudim se biti opuštena, no povremeno me obuzme i euforija i strah i svašta nešto.
Ovaj snijeg danas me nije baš oduševio, nadam se da je samo prolazan današnji, i neka nam dođu dulji dani i proljeće, sve će biti nekako veselije i sunčanije.
Prekosutra je jedan dječji rođendan od kojeg malo strepim.
Zadnji put sam bila u tom društvu u prošloj trudnoći, skupa s još jednom trudnicom koja će sad doći sa svojom bebicom.
Nismo još objavili novu trudnoću pa se već izgovaram zašto ne bi išla na taj rođendan jer ne želim one sažalne poglede i tuđe, najčešće dobronamjerne, utjehe (ali koje me ponekad baš povrijede), a ne bi nekako još niti rekla novosti. Kroz ovo vrijeme gubitka, izolirala sam se od svih ljudi koji mi u tom smislu nisu bili na istoj valnoj duljini, osim za nužne kontakte. Okružila sam se ljudima koji su mi pozitiva i to mi baš odgovara. E sad, znam da neću uvijek biti pod staklenim zvonom, a ne znam da li sam spremna ni izaći iz njega još.
Plus, što u mojoj priči, s dvoje dječice i dobi 37+ mnogi će misliti, a neki i glasno komentirati, da što sad još izazivamo dalje (misleći na novu trudnoću). Uh... :(
Što mislite o tome? Sva su mi razmišljanja dobrodošla, otvorite mi vidike...
I hvala vam što ste tu :heart: :ghug:

Kroz sve ovo što sam do sada prošla, naučila sam stvarno puno stvari.,
Jedna od tih je da slušam sebe i svoje osjećaje (napokon!!)
Ne idem nigdje gdje se ne osjećam ugodno. Zašto bi se prisiljavala ići na bilo kakve rođendane
ako znaš da ćeš se ti osjećati loše. Nemaš se što kome opravdavati, pa nisi ništa
zgriješila. Ti si prošla gubitak djeteta, i jednostavno ti nije dan za fešte i rođendane. I točka.
Onaj tko ti to bude zamjerio, taj nije ni zaslužio da ti bude u životu. Vrlo jednostavno.

Naš jedini problem je što smo do sada bile tu za sve naše prijatelje i rodbinu...
ne mareći da li mi to možemo ili ne..ali mislim da je došlo vrijeme kada
trebaš početi misliti na sebe i o tome kako se ti osjećaš.

i u pravu si ...nećemo niti jedna moći vječno biti sakrivene pod staklenim zvonom, ali i o
prestanku sakrivanja ćemo opet mi odlučiti, svaka za sebe.

Ništa nemoj raditi protiv svoje volje. :*

Bas kako je Ives rekla nemoj raditi nista protiv svoje volje. To znaci ako zelis ici idi bez obzira na komentare kakve bi mogla cut. Sto izazivate jos bi bilo prebezobrazno za reci,ali i to pitanje ima svoj odgovor. Zelite jos djece. Tocka. Nece ti te osobe koje su spremne komentirati ni nositi,ni roditi ni prehraniti tvoju djecu da bi imali pravo nesto komentirati. Rekla bih takvima direkt u lice da sto oni imaju iz postavljanja takvih pitanja.

Drugo. Ako ne zelis podjeliti s drugima da si trudna nemoj im reci i gotovo. Ako te pitaju jel planiras jos reci da jesi ukoliko se ne predomislis. Tocka.

Ja sam vec nakon 15 dana od gubitka odlucila da se necu zatvoriti u kucu i da sto se prije pokrenem brze cu se naviknuti. To je za mene bila dobra odluka,ali svatko treba znati sto je najbolje za njega osobno. Prije dva dana sam srela zenu koja je na sav glas viknula "cula san da je trece na putu" Na to sam ja rekla "bilo je,ali nazalost vise nije" 10ljudi je ostalo okamenjeno ona se ispricala,ja sam joj rekla da nije mogla znati i da je uredu. Da sam dobro. Nisam ja imala izbora nego dati iskren odgovor,uostalom necu ja skrivati istinu kao da je to nekakva sramota. Jer nije. Dogada se svugdje i svima i sve i da hocu sakriti nemogu. Istina je takva i nemas izbora nego nauciti je izreci na glas. Kad sam onda mogla prezivjeti taj gubotak nema potrebe da se raspadnem na pitanja ili nekakve komentare. Glavu gore. Ponosno. Jace smo od toga

Mama28,
što se tiče odlaska na taj dječiji rođendan, slažem se u potpunosti sa Ives i Carminom.
S jedne strane, krajnje je vrijeme da svako od nas ko ranije nije, sada počne više misliti na sebe i svoje osjećaje, bar u mom slučaju je tako-kamo sreće da sam malo pametnija bila i ranije, ali nikad nije kasno. S druge strane, i ja sam se, kao Carmina, trudila od početka ne izolovati od ljudi, barem ne potpuno...jer sam znala da me neke situacije čekaju kad-tad, pa sam nekako odlučila da se suočim što prije sa njima, da me ne stignu kasnije. Isto tako, kad mi se negdje i u neko društvo ne ide, ne idem...radim ono što se meni radi...doziram i jedno i drugo. Mi ćemo svakako uvijek biti *oni*, drugačiji na neki način, samo se to ne ispoljava uvijek i svugdje...ali vjerujem da će i to vremenom proći. U mom slučaju ljudi se većinom prave da se nije ništa ni desilo, pa mi je lakše, sa poznanicima npr.tako.
Po meni, dobro je što si se okružila pozitivnim ljudima i što više misliš na sebe. Ako ti se ne ide zbog pogleda i nisi se spremna suočiti sa njima, onda i nemoj. Ali nemoj ni da te grize savjest zbog toga i da se osjećaš loše. Budi srećna jer si učinila onako kako se ti osjećaš, onako kako je tebi sad lakše. Doći će dani kad i ti budeš smirenija i budeš se osječala malo bolje, kada ti trbuščić poraste, pa ga ponosno prošetaš, da ti se lakše suočiti sa pogledima i sl.situacijama. A opet, ne možemo dovijeka izbjegavati takve situacije, njih će uvijek biti. Na kraju, u većini takvih slučajeva, ni ne bude onako grozno kako smo zamišljale.Teško jeste, ali što kaže Carmina-jače smo od toga. Pregrmile smo svašta, pa i to ćemo. Nemamo čega da se stidimo, naprotiv. Ako ipak odlučiš da doeš, ponavljaj si to stalno i biće ti lakše. Izvagaj šta je bolje za tebe-da li je vrijeme da se suočiš sa ljudima ili da nije vrijedno toga da se tjeraš. Opet ponavljam, ako ti se ne ide, nemoj se tjerati, uživaj i uradi nešto za sebe, jer ništa ne moraš, osim toga..to će prijati i tebi i bebici:-)

Mama28,
što se tiče odlaska na taj dječiji rođendan, slažem se u potpunosti sa Ives i Carminom.
S jedne strane, krajnje je vrijeme da svako od nas ko ranije nije, sada počne više misliti na sebe i svoje osjećaje, bar u mom slučaju je tako-kamo sreće da sam malo pametnija bila i ranije, ali nikad nije kasno. S druge strane, i ja sam se, kao Carmina, trudila od početka ne izolovati od ljudi, barem ne potpuno...jer sam znala da me neke situacije čekaju kad-tad, pa sam nekako odlučila da se suočim što prije sa njima, da me ne stignu kasnije. Isto tako, kad mi se negdje i u neko društvo ne ide, ne idem...radim ono što se meni radi...doziram i jedno i drugo. Mi ćemo svakako uvijek biti *oni*, drugačiji na neki način, samo se to ne ispoljava uvijek i svugdje...ali vjerujem da će i to vremenom proći. U mom slučaju ljudi se većinom prave da se nije ništa ni desilo, pa mi je lakše, sa poznanicima npr.tako.
Po meni, dobro je što si se okružila pozitivnim ljudima i što više misliš na sebe. Ako ti se ne ide zbog pogleda i nisi se spremna suočiti sa njima, onda i nemoj. Ali nemoj ni da te grize savjest zbog toga i da se osjećaš loše. Budi srećna jer si učinila onako kako se ti osjećaš, onako kako je tebi sad lakše. Doći će dani kad i ti budeš smirenija i budeš se osjećala malo bolje, kada ti trbuščić poraste, pa ga ponosno prošetaš, da ti se lakše suočiti sa pogledima i sl.situacijama. A opet, ne možemo dovijeka izbjegavati takve situacije, njih će uvijek biti. Na kraju, u većini takvih slučajeva, ni ne bude onako grozno kako smo zamišljale.Teško jeste, ali što kaže Carmina-jače smo od toga. Pregrmile smo svašta, pa i to ćemo. Nemamo čega da se stidimo, naprotiv. Ako ipak odlučiš da odeš, ponavljaj si to stalno i biće ti lakše. Izvagaj šta je bolje za tebe-da li je vrijeme da se suočiš sa ljudima ili da nije vrijedno toga da se tjeraš. Opet ponavljam, ako ti se ne ide, nemoj se tjerati, uživaj i uradi nešto za sebe, jer ništa ne moraš, osim toga..to će prijati i tebi i bebici:-)

Hvala vam drage moje! :ghug: :kiss:
Vidjet cu sutra pa kako sve skupa dan krene, odlucit cu u trenutku. Izvjestim vas, naravno.
Imajte jedan prekrasan vikend! :heart: :heart: :heart:

mama28 nadam se da je sve proslo dobro na druzenju ako si ipak otisla.

:hug:

Mama...došla i ja vidjeti kako je prošao ročkas.. i mi smo danas imali dva dj. rođendana..ali nismo otišli.
(Iz gore par postova iznad) navedenih razloga.
Nadam se da si ti bila puno hrabrija od mene. :*

Carmina kako si mi ti..di nam je nestala Bubica ?

Ja sam pak skroz suprotno. Odradujemo raznorazne rodendane. Do sada apsolutno ni jedno ruzno iskustvo. I danas smo bili na druzenju. Hvala Bogu stvarno samo iskrenu podrsku sam imala. Nekada kao da pojedini ljudi citaju ovaj forum i tocno znaju sto u kojem trenutku reci. Ja sam po prirodi dosta drustvena i veseljak i vjeciti optimist. Nekako sam oduvijek bila okruzena vecim drustvom i cak mi je i posao takav. Poucena time kakvi smo mi ljudi ponekad svakakvi ja od ljudi ne ocekujem mnogo ali se ponekad ugodno iznenadim u pojedince. Ne ocekujem nista,a kad dozivim dobrotu jako se ugodno iznenadim i to mnogo cjenim.

Tuga je sada sastavni dio moga zivota. Od jutra do mraka dio je mene,ali me na neki nacin promjenila na bolje. Nekako ja sada na sve gledam drugacije. Neznam bas ni objasniti kako ali kao da sam slobodnija u neku ruku. Bila sam rob toga da se opterecujem glupostima kojima ne bih trebala,a sada bih na prste jedne ruke mogla nabrojiti sto mi je u zivotu bitno i ostalo bi jos slobodnih prstiju. Sve ostalo nije vrijedno ni tuge,ni opterecivanja ni gubljenja vremena. Takva nekakva sloboda.

Iznad svega za mene je VELIKO da imam ovdje vas koje znate koju tugu nosim u srcu bez da je spomenem

A kako si mi ti Ives? Ja nikako obavit briseve. Bas nevidim smisla. Napravit cu ih svejedno kad budem raspolozena

Jako mi je drago zbog tebe..sigurno je divno biti u takvoj okolini. Onda je sve puno lakše. Ja na žalost nisam te sreće.. i svaki dan se uvjerim koliko lažnih ljudi me okružuje. Danas mi je jedna prijateljica na kavi rekla kad je čula sto sam nedavno doživjela od jedne žene koju sam smatrala velikom prijateljicom :"draga moja.. i ti još ne gubiš vjeru u ljude, a toliko su te iznevjerili.. ne bojim se što će biti s njima, nego što će biti s tobom kad jednom izgubiš i to malo vjere u ljude. "

Ne znam ni ja.. ali još se nadam da dobri ljudi postoje. Znam da postoje, i ako ih je malo u mojoj okolini.. ali ovdje vidim sve što je potrebno da moju nadu drži živom.
Zahvaljujući vama i mojim curama sa odbrojavanja još nisam izgubila vjeru u ljude. Jer mi vi svaki dan pokazujete i dokazujete da dobri ljudi postoje i hvala vam na tome.

Ovih dana sam u šoku i stresu jer je poginuo moj školski kolega..samo tako zbog trenutka nepažnje otišao je zauvijek i dok je samo par trenutaka prije grlio svoju djecu, njega već u ovom trenutku nema. I to je ta činjenica koja me stalno podsjeća koliko moramo biti sretni i zahvalni Bogu na svakom novom danu.
Grlite svoju djecu, svoje muževe, roditelje braču i sestre svaki dan im pokažite koliko vam znaće.. koliko ih volite..
Jer danas si tu a sutra tko zna gdje.

Otkad sam izgubila malenu, više cjenim život.. ima nešto u tim gubitcima.. nešto što te natjera da živš življe.
I cjeniš svaki trenutak sa svojim voljenima.
Zbilja sam tako poćela živjeti . I više ne žalim za propuštenim jer je takvih trenutaka sve manje.
Trudim se živjeti sa meni dragim ljudima u ljubavi i slozi
Zahvala dragom Bogu na svakom novom danu.

Eto i briseve ću uskoro ponavljati, čekamo da mi dodje i prodje menga.. onda i ja i mm idemo na briseve..ako bude sve ok.. idemo opet s klomifenima. Nadam se uspješno i ovog puta .

Ovo da zivis zivlje u potpunosti te razumjem. Zao mi je cuti za skolskog kolegu. Upravo to je zivot. Trenutak. Nikad neznas u kojem trenu ces nestati. Ili netko koga volis. Tuznih sudbina svugdje ali treba i dalje zivjeti.

Nekada sam i ja iz dana u dan sve vise gubila vjeru u ljude,a onda sam ocekivanja spustila na minimum. I dalje svasta dozivim od ljudi ali otresem tu prljavstinu sa sebe i nastavim dalje. Nekad me zaboli nekada nista. Iskreno,ovisi u kakvoj sam fazi. Cini mi se da ponekad sama sebi pritisnem stop i kazem ako je netko nesto ucinio iz zlobe nije vrijedno da tugujem, ako se dogodilo bez namjere da me se povrijedi opet nije vrijedno da se nerviram. A nekad me i pogodi. Kako koji dan. S onim ljudima koji su spremni samnom podjeliti svoje probleme s njima i ja djelim svoje jer ako sam ista naucila u zivotu onda je to da oni koji su ti rado rame za plakanje a o svom zivotu sute,upravo su ti oni kojivto rado prenose dalje.

Nisam bas razumjela sto se dogodilo s tvojom prijateljicom,ali jednom sam dobila jedan savjet. Ako nades samo jednog pravog i iskrenog prijatelja u zivotu,puno si nasao. Toga se i drzim. Okruzena sam hrpom recimo prijatelja,al koliko je njih pravih to neznam.

Ovo sve sto ja pisem mozak diktira al srce je nekada ipak jace. Nitko nije kamen da moze sam i mnogo toga zaboli iako realno nebi trebalo jer nije vrijedno. Al srce je srce.

Kad se samo sjetim nekih postova kad sam tek dosla tu na andele. Mozak govori jedno. Mozak je jak. A srce se raspada od tuge i boli. Kao da u samoj sebi imam dvije osobe. Jednu koja pati,drugu koja je tjesi.

Da nema ovog foruma mislim da bih prolupala jer netrebam puno objasnjavati niti brinuti da pisem gluposti onda kada se samo negdje moram ispuhati. Znam da ce bar netko razumjeti :-)

Evo me :) Bilo je dobro, iznad svih očekivanja. Budući se radi djelomično i o obiteljskom okupljanju, prostor za uzmaknuti bio je malen, a i baš ste me ohrabrile da možda uzmak i nije najbolji način, došao bi skoro opet neki rođendan... Na kraju, moram priznati da smo se svi dobro zabavili, poigrali s malom bebicom, imali pregršt smiješnih tema. Jedna me žena pitala potiho kako sam, sve mi je bilo žao koliko je njoj bilo teško, nježno sam rekla da je sve ok i sa smješkom dalje. Tako da, HVALA vam što ste mi i u ovoj situaciji pomogle i bile uz mene. To je neprocijenjivo :heart: :kiss:
Nismo se obznanili, centar pažnje je ipak bio slavljenik i mislim da je i taj dio dobro pokriven. Dan po dan, idemo dalje...
Mene nekako trbuh otkriva polako, iako mi se ni u jednoj od prijašnjih trudnoća nije tako rano pojavio. Sad sam 11+2, a nekako je iskočio imam osjećaj ko da je bar 16-18. Nisam neka mršavica inače, prije naginjem debeljkićima, pa se nadam da je to sve ok (jer ja sam subjektivno što se trudnoće same tiče stvarno dobro, bez ikakvih problema). UZV je idući petak pa ćemo i to vidjeti. :moliseinadanajboljem:
A maloj anđelici svjećica gori, jučer i danas, tako da je i ona s nama, na svoj način, u našim srcima. :love:
Svima vam želim jednu prekrasnu odmornu nedjelju i veselo u idući tjedan!
Još jednom hvala za ohrabrenje i podršku koju u vama ovdje imam. :ghug:

Bas mi je drago da je sve proslo tako dobro. Dobro si rekla da se nemoze bjezati zauvjek. Trebalo je probiti led. Dok mi hrabrimo tebe hrabrimo i sebe usput :mrgreen:

Cekamo s tobom uzv. Boze cuvaj malu dugicu da sve bude dobro. :ghug:

Mama_28 baš čitam i uživam.. uživila sam se u tvoju priću i baš sam sretna zbog tebe. Sad je led probijen kako je to Carmina rekla i sigurno će sve drugo ići puno lakše.
Ajme 11+2tt :zaljubljen: mazi bušu. Brzo ćeš i na uzv pa ćeš vidjeti svoje blago..evo vidiš kako vrijeme brzo prolazi. Molit ću se za vas da i dalje bude sve dobro.. :*
I ja se nadam da si i ti imala dobar vikend i da ga lijepo provela uz svoje najdraže.


Ja sam primjetila nekako da mi nije prblem ići na rođendane i druženja.. problem mi je ići na mjesta gdje se ne osjećam ugodno.. pa onda ni ne idem.
I super mi je tako. Onda budem smješna sama sebi jer ne vjerujem kako sam to tek sad shvatila. Ali dobro. Učiš dok si živ.

Carmina, kako si mi ti?

Di su nam ostale curke.. ??

Ja sam dobro. Za koji dan bi nam bio termin i 3mj da je proslo. Kako to vrijeme leti. Cudan je osjecaj to oko termina. Potpuno sam svjesna kako sam trebala izgledati u ovom trenutku,al od toga nista. To je jos jedna stepenica na putu koju treba pregaziti. Neznam ni sama koji datum da pamtim. Dan kada je srce prestalo kucati,dan kada se rodio,kada je pokopan ili onaj kada se trebao roditi. Pamtit cu ja naravno svaki to se podrazumjeva.

Koliko covjek moze nositi na svojim leđima nismo ni same svjesne. Ima ljudi kojima se istinski divim iako malo im je izbora dano.

Boze ja sam bila sigurna da vise nikada necu prestati plakati,da vise nema zivota za mene al ipak zivim i smijem se i veselim se.

Kad se ja samo sjetim zivota prije ovoga. Znala sam za nekoliko zena koje su postale mame andela. Nekako bas sam ih gledala s nekakvim postovanjem. Vecina ih je nakon toga vrlo skoro dobila dijete a ja sam se divila toj hrabrosti. Sad mi je potpuno jasno otkud ona

I meni fale ostale zene na forumu?

Di ste?

Do kada cete dopustati ovaj monolog :mrgreen:

Drage moje, ja sam bila u nekoj gužvi, pa nisam stigla pisati, ali sam vas čitala:-) Mama 28, baš mi je drago da si bila tako hrabra i ipak otišla na slavlje..i još se tako lijepo provela. To će ti sad biti podsticaj za dalje:-) što se tiče druženja, ljudi, mjesta...treba raditi ono što nam prija što više, ponekad se i tjerati da izađeš vani u nekom dobrom društvu, obično bude bolje nego što očekujemo..ako ne, bar smo pokušali..ali što više ugađati sebi i olakšavati ovu situaciju. Što kaže Ives, kako se toga ranije nismo sjetile:-) Koliko puta to pomislim! Kao da sad imam neki izgovor (možda čudno zvuči), da više ugađam sebi nego ranije...više slušam sebe...
A što se tiče odnosa okoline, ja sam curke negdje između Ives i Carmine...obrnula sam stvari, počela sam nakon nekog vremena puno manje očekivati od ljudi nego na početku i sad se češće iznenadim nekim pozitivnim reakcijama...mada nije ni to uvijek lako,i zna svašta da me pogodi, i opet se razočaram, ali je sada ipak lakše. Shvatila sam konačno, da jednostavno ljudi koji to nisu prošli ne mogu, i uz najbolju namjeru da razumiju..bar ne u potpunosti..ako izuzmemo neke bliske ljude, poput brace i sestara, roditelja npr.kod mene, ali i oni su doživjeli gubitak...i sad se dešava npr.da me iznenade ljudi od kojih ni ne očekujem, kao da su, što kaže Carmina, zavirivali ovdje..tačno znaju šta da kažu i kako da se postave.
Termini..ja pamtim datum kad smo se oprostili i datum kad je trebao biti termin, odnosno te dane u mjesecu. Pamtim još mnogo toga, sitnice, pjesme, određena mjesta koja podsjećaju...ali tačno je to da kada se osvrnem unazad, shvatam koliko je teško bilo, i sad je ali nekako drugačije..navikavamo se na tu bol...ali kad se sjetim šta smo sve preživjeli i šta preturili preko glave i duše, ponekad se zapitam kako smo to uspjeli. Ali uspiješ..isto sam mislila za mame anđela kao i ti Carmina prije svega ovoga, isti osjećaji. Imam i drugaricu koja je isto prošla, za kojom me i dan danas duša boli..kao i za svakom od nas. Ona sad ima malu dugicu, tako ćemo i mi, mama 28 nam je uzor:-) a naši anđeli će nas uvijek čuvati i biti tu negdje u nama i oko nas:-*

Ives, sad sam tek vidjela ovo za ovu beštiju od ureaplazme. I baš sam pomislila ono što si i sama napisala-nažalost, od nekih stvari koje su nam negdje zapisane jednostavno ne možeš pobjeći:-( Nadam se da će ubro brisevi biti dobri, navijam za to! :-)

Baš to.. nekada smo gledale druge majke anđela i mislile od kuda im snage.. sjećam se kada je jedan dan došla mamina prijateljica u goste i pričala kako je njezina kčer godinu dana starija od mene izgubila svog sina u 8mj.trudnoće...rekla je tada da se jako boji za nju..jer ne zna kako će to ona preživjet.
Pričala je kako se jadna budi u noči i vrišti, kako ništa ne jede i nikuda ne izlazi.. moju mamu je tada pitala što da radi s njom..? Moja mama joj je savjetovala da bude uz nju onoliko koliko joj kčer bude dozvoljavala i ako se ne bude mogla nositi s time neka je nagovore da potraži pomoć...preselili su se u drugi grad i dugo nisam znala što se s njom dogodilo. Znala mi je nekada proči glavom i tada bi samo osjetila neku tugu zbog nje. Dvije godine kasnije saznala sam da je rodila sina, i godinu iza te kčer. Sretna je i nastavila je nekako sa životom. Stalno sam se pitala kako je nakon svega pronašla snagu.. neopisivo sam bila sretna radi nje. I osjećala sam veliko poštovanje prema njoj. Mislila sam samo o tome koliko je trebalo hrabrosti za sve to.

Od kada sam izgubila svoje djete..ne prođe ni dan da ne pomislim na tu djevojku. I samo jednu riječ imam za to sve. " Sada znam sve.. " :(

Danas sam dobila poruku od jedne prijateljice koja je nedavno rodila da im dodjem u posjet..i tako kroz dopisivanje upitala me kako sam.. objasnila sam joj da sam dobro i da učim nekako živjeti bez svog anđela..
I onda sam se smrzla na njezine napisane riječi nakon toga.. "ja se tebi divim draga moja. To što si ti prošla zbilja ne može svatko preživjeti..divim se na tvojoj hrabrosti i upornosti."

Danas sam shvatila da se sada "mene" gleda upravo onim očima kakvima sam ja do samo par godina unazad gledala onu djevojku.
I sada znam. Znam da ću i ja jednom preživjeti sve ovo.
Da ću se i ja jednom veseliti svojoj djeci. Znam da nikad neću biti potpuna ali dat ću sve od sebe da budem sretna.
Sada shvačam sve.

Kada je tebi Carmina trebao biti termin?
Znam da smo nekako bile blizu.
I sama se još plašim tog dana i molim Boga samo da izdržim..da mi da snage.. svaki dan si mislim koliko bi sada bila trudna? Koliki bi mi bio trbuh, kako bi samo uživala u njezinim pokretima i dodirima.. Svaki dan se sjetim kad god pogledam na sat,što se u to vrijeme tada događalo . I budem znam..dok sam živa.


I pamtit ćemo sve...sve sate,dane, mjesece i datume. Sve će to biti podsjetnik da su naša dječica postojala i da još uvijek postoje.

Baš se uvijek pronađem u svemu što napišeš Carmina.. baš prolazimo sve istovrememo. :love2:

I znam da je teško kada se osjećaš najusamljenije na svijetu, jer očekuješ da se bliski ljudi postave drugačije prema nama, da malo više razumiju, dopuste nam da pričamo ako želimo, da to što nama prija možemo sa njima da radimo, jer je to sastavni dio našeg života sada i da kroz sve to na neki način podijelimo tugu i pamtimo naše anđele...da su bliski ljudi uključeni u to. Sve sam to i sama prošla i došla tu gdje sam sad, zato sam na kraju i prestala da očekujem...

Citiraj:

---

Bubica15 prvotno napisa

Ives, sad sam tek vidjela ovo za ovu beštiju od ureaplazme. I baš sam pomislila ono što si i sama napisala-nažalost, od nekih stvari koje su nam negdje zapisane jednostavno ne možeš pobjeći:-( Nadam se da će ubro brisevi biti dobri, navijam za to! :-)

---

Bubice istovremeno smo tipkale tako da tek sad vidim tvoj post.. skoro smo došle do identičnog zaključka nas tri.
Preživiš.. nekako!!!
Drago mi je da si i ti naučila slušati sebe..
Mislim da je to veliki korak u oporavku.
Kakvi su tvoji planovi u skoroj budučnosti?
Planirate li ti i tm po dugicu ??

Pa da evo..nadam se da ćemo iskorijeniti ureaplasmu.
I da uskoro krećemo sa klomifenima. I da će ovaj put sudbina biti na našoj strani.
Svim mama anđela koje idu po dugice želim vesele i zdrave trudnoće i bebice.