yours in free thought (ireligiozni topic) - 2. dio

Ne znam kako da citiram na iphonu- osvrcem se na safran koja je rekla da su autori muskarci jer su ta mjesta rezervirana za njih...ne znam, mislim da je tom waits naprosto talent ( zapravo genije) i springsteen itd.. I puno ih je vise nego zena, a na nasim prostorima kraj stulica, bajage, pusenja, corbe nekadasnje, do danasnjih bendova autori su samo muskarci. Ne pricam i nekim treshi festifalskim narucenim pjesmuljcima nego o kantautorskom radu. Njihov je argument bio da se mlade cure danas mogu latiti gitare kao i decki ali da to naprosto ne rade- zasto?? ( ja sam pricala o stoljecima potlacenosti, a oni o nedostatku predanosti, onda bih ja o nemogucnosti da se predas uz familiju, a oni o tome da dvadestogodinjakinje nemaju jos familijarnih obaveza i tako unedogled..)

Stvar se, koji put, uistinu svodi i na podjele za brigu oko djece. Bio nedavno neki isto doktor u novini, radio posvukud vani, neki iz BIH. I kaže da je briljatnih kolegica viđao, ali sve staje rođenjem djeteta jer se ne mogu toliko davat, a za muške rođenje djeteta nije tako velikog udara, to je više simpatična crtica na CV-u, ali logistiku odrađuje žena (ne mislim samo ovu biološku - rodila, dojila), nego sve ono poslije.

Citiraj:

---

sasa prvotno napisa

Ne znam kako da citiram na iphonu- osvrcem se na safran koja je rekla da su autori muskarci jer su ta mjesta rezervirana za njih...ne znam, mislim da je tom waits naprosto talent ( zapravo genije) i springsteen itd.. I puno ih je vise nego zena, a na nasim prostorima kraj stulica, bajage, pusenja, corbe nekadasnje, do danasnjih bendova autori su samo muskarci. Ne pricam i nekim treshi festifalskim narucenim pjesmuljcima nego o kantautorskom radu. Njihov je argument bio da se mlade cure danas mogu latiti gitare kao i decki ali da to naprosto ne rade- zasto?? ( ja sam pricala o stoljecima potlacenosti, a oni o nedostatku predanosti, onda bih ja o nemogucnosti da se predas uz familiju, a oni o tome da dvadestogodinjakinje nemaju jos familijarnih obaveza i tako unedogled..)

---

Ma, ima i cura - Lory Anderson, Patty Smith, nije samo T. Waits genijalan. Zašto se ne laćaju gitare - pa žena (društveno-uvjetovana) nije "crooning serenader", muški je ono s gitarom, a žena trepće i sluša poj, barem u našoj vrsti.

Naravno, slazem se tobom da ima divnih kantautorica, ali puno ih je manje nego frajera. I slazem se da je drustveno uvjetovoba

Sori. Dakle da je drustveno prihvatljiviji frajer sa gitarom. Ali danas vise i nije.tj barem nacelno cure se mogu latiti gitare i osnovati bend. Imat ce istu sansu, a uz zrno seksipila ( o cem smo pricali na drugoj temi) i vise sanse.

zato rekoh, stara dobra virginia je to već početkom prošlog stoljeća rekla... da bi žena bila spisateljica mora imati: a) love b) vlastitu sobu. znači svoju lovu/movinu, da ne mora moljakati muža, oca ili koga već i "vlastitu sobu" u smislu - svoj mir, svoju intimu, svojih pet minuta gdje se može povući i stvarati. ne možeš pisati srcedrapateljski roman dok pereš wc-šolju koju je muškarac zapiškio (a, jeste vidjele kako multidisciplinarno povezujem teme :mrgreen: ).

Citiraj:

---

ali sve staje rođenjem djeteta jer se ne mogu toliko davat, a za muške rođenje djeteta nije tako velikog udara, to je više simpatična crtica na CV-u, ali logistiku odrađuje žena (ne mislim samo ovu biološku - rodila, dojila), nego sve ono poslije.

---

točno - i kad to bude drugačije, onda će i u poslovnom svijetu biti drugačije. kad i muškarcu djeca budu obaveza kao i ženi, onda ćemo biti istinski ravnopravni. s tim da je najmanji problem trudnoća i porod - nego baš podizanje tj. odgoj djeteta (sljedećih nekoliko godina).

http://www.libela.org/vijesti/4015-p...ast-nema-zena/

Sve se slazem srcem, dusom i tijelom. Ali da li stvarno postoji razlika u uvjetima muskih i zenskih tinejdera? Mislim da ne. Da je stvar u majnd setingu. A zasto je on razlicit? ( mislim ja sad tu raspravljam s njihovim argumentima- za drugu rundu;))

Mislim, u hrvatskoj u uvjetima za pisat pjesme!

Ima li danas u Hrvatskoj muških kantautora?

Citiraj:

---

sasa prvotno napisa

Ne znam kako da citiram na iphonu- osvrcem se na safran koja je rekla da su autori muskarci jer su ta mjesta rezervirana za njih...ne znam, mislim da je tom waits naprosto talent ( zapravo genije) i springsteen itd.. I puno ih je vise nego zena, a na nasim prostorima kraj stulica, bajage, pusenja, corbe nekadasnje, do danasnjih bendova autori su samo muskarci. Ne pricam i nekim treshi festifalskim narucenim pjesmuljcima nego o kantautorskom radu. Njihov je argument bio da se mlade cure danas mogu latiti gitare kao i decki ali da to naprosto ne rade- zasto?? ( ja sam pricala o stoljecima potlacenosti, a oni o nedostatku predanosti, onda bih ja o nemogucnosti da se predas uz familiju, a oni o tome da dvadestogodinjakinje nemaju jos familijarnih obaveza i tako unedogled..)

---

Pa koliko znam, a možda ne znam dovoljno, svijet glazbe ide kao i svugdje po principu guranja. Bez toga ništa ili jako teško. Mnogi su počeli po garažama, i cure i dečki, ali uglavnom nekako uvijek dečki dobiju bolje prilike kada se radi o obrtanju love tj. pisanju tekstova i glazbe. Cure više služe tome da bi se njih dobro unovčilo, i vrlo često su i one samo potrošna roba, dok traje dobro je. Ali da bi ona dobila šansu da za nekoga napiše tekst ili glazbu, teže, jer talenata ima sigurna sam podjednako sa obiju strana, ali prije će se vjerujem dečku otvoriti vrata, nego curi u takvim slučajevima.
Mislim da je to prešutno i nepisano pravilo, kao mi dečki se bolje i brže dogovorimo.
Ne želim sad zvučati ko neki Dan Brown i neke teorije zavjere, ali ono što sam sve srela tokom svog života ne znam drugačije opisati nego tako.

Pa ima super zenskih kantautorica. Stranih, naravno. Puno boljih od waitsa :-P

Inace, zanimljivo pitanje. Bila sam tu i linkala esej why is there no women artists. Argumenti inace idu ili u smjeru razlicitih zivotnih uvjeta, ili razlicitih kritetija "velicina" za muskarce ili zene. Muskarci odredjuju vrijednosti kanona i svjesno i nesvjesno iskljucuju zene iz kanona. Isto tako, neki kazu da zene i muskarci jesu razliciti i da stvaraju razlicita djela (muskarci stvaraju po principima logika/apstrakcija dok zene po proncipu emocije/konkretno). Bila sam pisala neki seminar na tu temu na faxu. Napisem jos nesto poslije kad se malo podsjetim- autori za koje se sjecam da su pisali o tome su bili linda nichols, griselda pollock, lucy irrigiray, donna harraway, amelia jones.

Citiraj:

---

sasa prvotno napisa

Sve se slazem srcem, dusom i tijelom. Ali da li stvarno postoji razlika u uvjetima muskih i zenskih tinejdera? Mislim da ne. Da je stvar u majnd setingu. A zasto je on razlicit? ( mislim ja sad tu raspravljam s njihovim argumentima- za drugu rundu;))

---

Evo, ja ti od srca preporučam knjigu tu od seni "Dellusions of Gender", meni je izvrsno sjela. Ne možeš razrezat ovo su dječji uvjeti, ovo tinejdžerski, ali evo, sad, sad se počinjemo razlkovati. Tinejdžeri vide vrijednosti, vide da se od žene očekuje da odradi odgoj djece, vide da je lijepo i da muški sudjeluje, ali sudjeluje (toliko je manje očekivanje od njega). I onda si nesvjesno moderiraju očekivanja, stremljenja itd. Umrla sam od smija na neki mejl reklame stila kako balansirati posao i život, namijenjen "majkama i angažiranim očevima". Epitet "angažirani" znači da je default neangažiran, ko onaj komunistički "pošteni intelektualac" (default bi bio nepošteni, neradnici, ovi koji rovare protiv sustava).

A propos stvaralaštva da je različito, ne znam... ja ga ne znam razrezat po rodnom kriteriju (što bi bilo konkretno kod Kafke, Huxleyja, Atwood), a nekonkretno kod A. Christy, D. Browna, ove koja je napisala H. Pottera itd. Ja ne volim ove logične i koji imaju puno matematičkih detalja, a malo emocija - pa niti ne čitam Christy, Browna itd., a volim ove koji filozofiraju, ali bez preciznosti, volim emocije - pa volim McEwana, Atwood itd. Tako da ne mogu tu teoriju nalijepit na svoje preference, iako bi moje bile ženske - filozfiranje i emocije :mrgreen:.

Evo npr. Ferić, Jergović - to bi bili tipični, po toj podjeli, ženski pisci? A možda je to upravo ta napredna rodna teorija... I opet se vraćam na knjigu, koliko je samnom rezoniralo to da nema intrinzično ženskog i muškog mozga, jer su onda ovo muški s major bugom, kao A. Christy, onda i ona ima bug.

Ina, ovo sto sam napisala je vrlo pojednostavljeno i na prvu loptu. Konkretno u likovnoj umjetnosti bilo je rijeci o otac/sin odnosno ucitelj/ucenik kanonu, pa je povijest umjetnosti poslozila samu sebe da obuhvaca samo one koji nastavljaju taj neki progres koji je zamisljen linearno kao gotika-renesansa-manirizam-barok itd, dok su autori ili autorice koji se nisu uklapali u tu shemu izostavljeni iz percepcije i vrednovanja. Danas u umjetnosti (likovnoj, glazbenoj, knjizevnoj) pandan bi valjda bio da se vrednuje taj "muski" princip inovacije, pa se govori o zacetniku tog i tog stila i sl., dok se zensko pismo vise bavi kao nekim low key sentimentima (valjda onako, intimno, uz ognjiste) onkraj tog kanona "inovacija", noviteta, originalnosti i sl.


Ne slazem se s tim u potpunosti, ali mi je zanimljivo za razmisliti.

Citiraj:

---

sasa prvotno napisa

Sori. Dakle da je drustveno prihvatljiviji frajer sa gitarom. Ali danas vise i nije.tj barem nacelno cure se mogu latiti gitare i osnovati bend. Imat ce istu sansu, a uz zrno seksipila ( o cem smo pricali na drugoj temi) i vise sanse.

---

vidis meni je ovo u zagradi podcjenjujuce.
da zene da bi na estradi uspjele moraju biti seksipilne? mislim, tako ispada.
puno puta sam znala gledati neki spot i pitati se prodaje li svoj glas, svoj uradak ili svoje tijelo. (cast izuzecima)

vidim dalje da je emsa odgovorila na dio o obitelji, tj, potvrdila ti i s time se slazem.

Pročeprkala sam malo po svojoj ranoj mladosti i nečega se ipak sjetila, diskriminacija koju sam osjetila na vlasitioj koži.

Još u osnovnjaku sam pisala pjesme, proteglo se to i na srednju. Bila sam zpravo opsjednuta sa pisanjem pjesama. Neki od radova su mi bili objavljivani u školskim novinama, razrednik je govorio mojoj mami da imam talenta.
Međtuim moja to mama nije baš ozbiljno shvaćala. No, ja sam pisala i dalje i nakupila tako jednu lijepu tekicu pjesama. Prijatelj od moje tete je imao galeriju i poznavao dosta hrvatskih glumaca, književnika, slikara i tako okupljali su se kod njega.
Moja teta je to njemu spomenula kako ja pišem pjesme ikako sam sva u tome i on veli pa daj nek dođe do mene kad će taj i taj biti kod mene pa neka pogleda malo. Radi se o jednom našem poznatom i uglednom književniku. Vejrujem da ovdje ne smijem spominjati njegovo ime, pa neću, ali najradije bih.
I tako dođem ja, donesem tu svoju knjižicu, imala sam nekih 16 godina. On nadut, bezobrazan, vulgaran, uzme tu moju tekicu i samo je ovlaš prolista, mislim da nije zapravo ni pročitao jednu pjesmu i mahne rukom uz komentar, ljepota i talent su isključivi. Meni sve lađe potonule. Ostalo je povijest. Danas kada razmišljam, žao mi je, trebala sam možda biti upornija, ustrajnija, možda i nisam bila neki vanserijski talent, ali možda sam i mogla nešto napraviti po tom pitanju. Ali isto tako sam sigurna da sam bila dečko, stvar bi bila malo drugačija. Ili da se radilo o nekom drugom književniku. Tako da mislim da se zvjezde jednostavno moraju poklopiti za uspijeh. Talent je naravno primaran, ali bez ostalih elemenata, prava osoba u pravom trenutku na pravom mjestu, isto. A ženama je uvijek nekako mrvicu teže, zbog svih tih silnih stereotipa koji su duboko ukorijenjeni u našim glavama.

Sjetim se isto tako Zagorke i Krleže. Koliko su samo nju dugo isključivali, a koliko je on bio slavljen i istican.

Da, upravo ovako kako opisuje šafran su žene minirane od svih - em mama, em ta veličina, mama vjerojatno stila "ajme, ćerce, a šta će ti to, pjesme, a treba bit praktična žena - kućanstvo itd.", a ta veličina baš seksistički, jer si se usudila zgazit na "muški teren" apstrakcije i pjesničkog leta, za razliku od "onoga gdje ti je mjesto - zemaljske, praktične stvari".

Opet da upilim s literaturom - ta Dellusions of Gender tako fino dekonstruira sve te interne i eksterne mehanizme, od unutarnjeg glasa "žene nisu za to", pa do vanjske borbe i podmetanja kolega da je netko došao do nečega preko kreveta (ako je žena), ili da je muškobanja, ako se na drugačiji način izborila.

Jen, zanimljivo, ali pretpostavljam da se s povijesnim odmakom, a pogotovo sad sa ženskim studijima, ipak nekako ti autori (ženski) koji nisu bili u nekim pravcima revaloziraju. Meni su ti pravci toliko bezveze (i tu sam onda rodno žensko biće?), da ih ne mogu niti popamtit (osnovne značajke itd., iako sam ih naštrebetala, ali je isparilo, jer mi je zapravo irelevantno jel' taj neki pisac bio ovo ili ono, da bi u njemu uživala), uglavnom autore i knjige koje su mi se svidile.

mislim da pjesništvo kao neozbiljan posao nije neozbiljan samo za žene. imam nekoliko kolega koji bi bili novinari, pjevači i putopisci a inženjeri su kao i ja jer je to sigurnost (ne pretjerana sigurnost, ali onako po starinski pošteno zanimanje -više pošteno muško zanimanje da budem iskrena).

O da ina33 pun pogodak. Mama je tu odigrala veliku ulogu. Općenito u mom ranom životu. Što je najsmješnije te pjesme koje sam ja pisala nisu bile tipične dječje ljubavne, mislim da čak nisam nikad niti napisala neku ljubavnu. Pisala sam o svemu, najviše o onome što se događa oko mene, što vidim oko sebe i kako to proživaljvam.

Ona je jedna jaka, dominantna i vrlo beskompromisna žena što se tiče žena, ali sa muškarcima je posve suprotno. Nakon punoljetnosti sam joj se doslovce morala otrgnuti iz ruku jer mi se čitava nutrina bunila pritv njenih gotovo svih stavova o životu.
Sve je moralo biti praktično jer sam žensko. Uvijek me je prozivala da što filozofiram, da muškarci ne vole žene koje filozofiraju. A sjećam se kad mi je pokušala utuviti u glavu da kada muškarac kaže crno, iako je bijelo, da je moje da kažem je dragi crno je imislim si svoje. To me je toliko flustriralo da sam godinama namjerno čak i kada je netko u muškom društvu bio u pravu, ja sam tvrdila suprotno i nisam odstupala.

A tek škola. Moja teta je htjela da upišem jezičnu, čak i je ivezu imala jer je tada jezičnu bilo jako teško upisati. Grdo su se tu posvađale jer moja mama nije dala. Ona je htjela da završim nešto nakon čega mogu ići odmah raditi, a ne studirati, po mogučnosti se odmah i udati. Za svaki slučaj jer nikad se ne zna. Nije dozvolila. Na kraju sam ja ipak otišla na studij uz svesrdnu podršku mog današnjeg muža i tete. Kamo sreće da sam završila jezičnu jer čak i sa samo tom srednjom bi danas našla posao u Njemačkoj bez problema, ovo što sam studirala mogu objesiti mačku o rep ovdje.
Moj muž joj i dan danas nakon 20 i kusur godina ne sjeda. Ima previše razumjevanja za mene, mislim da je to proganja :mrgreen:

Nekad se pitam gdje je kod nje nastao kratki spoj. Mislim inače je po prirodi fajterica, ne mogu reći da je zatucana, iako mi često i ta primisao prolazi mislima, u svakom slučaju ne kužimo se i nikad nismo. Moja sreća što danas kad promatram sve retrospektivno, vjerujem da sam jača od nje,jer u protivnom bi potpala pod njen utjecaj, a bojim se i pomisliti kako bi onda izgledao moj život.
Zato i velim, to je valjda taj triger koji me tjera da uvijek stajem na stranu žena jer sam svjesna, mislim, kako stvar po ženu može loše završiti u našem društvu prepunom tih rodnih stereotipa.

Citiraj:

---

šafran prvotno napisa

Mislim inače je po prirodi fajterica, ne mogu reći da je zatucana, iako mi često i ta primisao prolazi mislima, u svakom slučaju ne kužimo se i nikad nismo.

---

Tvoja mama je tipičan produkt svoga doba, iako je i tad bilo go-getterica. Sve ovo što pričaš - ko da je rekla moja mama, recimo. Pogotovo ako je još iz neke malo patrijarhalnije i konzervativnije sredine (Dalmacija itd.), sve mi to ima smisla totalnog, ono "drži 3 kuta kuće" (što znači da ima alfa stav prema kćeri), muški je neki simpleton kome se ne smije reć' što misliš, jer ne bi on to razumio itd. Nazovi to kako god želiš - ni ja za svoju ne mislim da je zatucana, ali to su (tada bile) vrijednosti. Mislim, izlazio je časopis "Praktična žena", a ne "Žena menadžerica".

Mislim, samo generacija prije nje se za umjetnice/glumice itd. mislilo da su k...ve. Moja nona, recimo, koja je pak bila maksimalno obrazovana i radila.

Pa ti reci nije do sredine, nije do vrijednosti, nego je implicitno ženskoj prirodi da nema umjetničkih stremljenja/talenata.

Veliki zagrljaj!

Slazem se sa vecinom napisanog, ali ponekad je tesko objasniti koliko je duboka i dugotrajna ta opresija. U jednom se trenutku u tu raspravu bila ukljucila i zena, koja je stala na "njihovu" stranu i rekla da ona smatra da zene naprosto imaju vecu biolosku potrebu biti sa djecom i obitelji. To se toliko dugo ponavlja da mnogi/ mnoge uzimaju isto zdavo za gotovo.

Citiraj:

---

sasa prvotno napisa

Slazem se sa vecinom napisanog, ali ponekad je tesko objasniti koliko je duboka i dugotrajna ta opresija. U jednom se trenutku u tu raspravu bila ukljucila i zena, koja je stala na "njihovu" stranu i rekla da ona smatra da zene naprosto imaju vecu biolosku potrebu biti sa djecom i obitelji. To se toliko dugo ponavlja da mnogi/ mnoge uzimaju isto zdavo za gotovo.

---

Vraćam se na ono što si, baš mislim ti, rekla i što mi je jako sjelo, jako je lijepa slika - dok se ne izmakneš nisi niti svjestan koliko te uokviruje (i bila si u pravu za religioznu temu, jer sam u RL-u rasrpavljala da li je nepristojno bit ateist, tj.... ok bit ateist u svoja 4 zida, ali moram li baš paradirati s time pa baš moram reći da ne vjerujem u Boga, ne prekrstit se u crkvi, ne izmolit Očenaš i je li time nepoštujem druge itd. :)?).

Tako je i ovo, vjerojatno žene u dobroj mjeri smatraju da je nepristojno / nemoguće drugačije, možda su na djelu i racionalizacije stila "nema veće nagrade" itd. Jako se to puno dotiče i neplodnosti i prihvaćanja žene bez djece (u našem društvu je relativno neprihvaćeno, to je skoro pa tabu, i navodno puno više žene iz tradiocionalnih društava ustraju na MPO-u (imaju više pokušaja)) od žena u sjevernijim zemljama. I same sebe discipliniraju.

Mislim da sam i ja u tome često sudjelovala... nesvjesna svog okvira.

Sve je to, u stvari, on topic.

I naravno da je ponekad teško objasniti. Što je rekao onaj neki predavač - ne primjećuješ struju, ne primjećuješ vodu. Primjećuješ ih tek kad nestane struje/vode. Ti neki setovi uvriježenih stavova su kao neke komunalije i teško je zamisliti drugačije razmišljanje (a da nije shvaćeno kao provokacija) kad se "oduvijek zna". A ništa se ne zna, po meni. I sve se mijenja.

safran, apropo tvog uvazenog knjizevnika:
citala sam pred par dana u tjedniku "profil" razgovor sa jako priznatom, uglednom austrijskom znanstvenicom i profesoricom, dobitnicom uglednih nagrada, grantova itd...renee schroeder, koja je prosle godine iz raznih razloga, uz mnogo buke istupila iz austrijske akademije znanosti (öaw), gdje je 2003 bila primljena kao druga!!! :-ozena u povijesti, u status redovnog clana odjeljka matematickih i prirodnih znanosti.

dakle prica ona:
2003 na jednom sastanku i festi doticne akademije sjedi ona pored nekog postarijeg muskarca, koji sve nesto gunda i mrgodi se. pita ona njega, sto mu je?
a on veli: supruge!!! nemaju prava sjediti ovdje! :roll:
kaze ona njemu, ja nisam supruga (mislim, udata je i ima dvoje djece).

i da napomenem, ne radi se o 1803, ni o 1903, nego o 2003 - 21. stoljece!

Pa da, ona je prije svega supruga, ne žena, ne čovjek, ne znastvenik, nego supruga. To je definira.
Pretpostavljam da je taj postariji muškarac isto neki akademik, pa to čitavu stvar čini još tužnijom.

A ovo kao tek druga žena u povijesti govori sve. Mislim da za takve učestale, preučestale pojave stvarno nisu potrebni znanstveni dokazi.
Zato stalno i tvrdim, nepisano pravilo i prešutni dogovor, zna se gdje je ženama mjesto,još uvijek, pa bilo i 21 stoljeće.

ovim zasto zene bolje pisu, a muskarci vise pisu se bavi i evolucijska psihologija, tj teorija odbjegle seksualne selekcije
kazu da je raskos naseg jezika uglavnom nepotrebna, nesto poput paunova repa, gdje verbalne akrobacije sluze tome da govoreci muzjak impresionira govorecu zenku (jer sposobnost razumijevanja i koristenja stotina sinonima jest jedan od znakova inteligencije), a pritom zena, da bi znala prepoznati muskarca vrijednog izbora, mora znati vise od njega

mogla bi veceras spustiti tu knjigu s police, odavno je nisam listala, razum i razmnozavanje

Citiraj:

---

ivarica prvotno napisa

ovim zasto zene bolje pisu, a muskarci vise pisu se bavi i evolucijska psihologija, tj teorija odbjegle seksualne selekcije
kazu da je raskos naseg jezika uglavnom nepotrebna, nesto poput paunova repa, gdje verbalne akrobacije sluze tome da govoreci muzjak impresionira govorecu zenku (jer sposobnost razumijevanja i koristenja stotina sinonima jest jedan od znakova inteligencije), a pritom zena, da bi znala prepoznati muskarca vrijednog izbora, mora znati vise od njega

mogla bi veceras spustiti tu knjigu s police, odavno je nisam listala, razum i razmnozavanje

---

Zanimljivo, ali ne zvuči mi totalno uvjerljivo ovako na brzaka. Da je raskoš jezika nepotrebna - a danas pola zanimanja od marketingaša pa na dalje o tome ovisi (a nije sav marketing usmjern na žene), pa politika itd. A tek stara Grčka i njihovi retori... Tj. nije samo da su žene one koje su time impresionirane, ali često im muškarčeva spika nije ono na temelju čega biraju (možda svako bira na temelju onoga što mu je važno, nekom je to nijansiranje sinonima, nekom nešto drugo).

naravno, u knjizi od 600 stranica nabrojana je hrpa izbora, ne samo jezik
nisu ljudi paunovi lol

Citiraj:

---

ivarica prvotno napisa

naravno, u knjizi od 600 stranica nabrojana je hrpa izbora, ne samo jezik
nisu ljudi paunovi lol

---

Sori, krivo sam te shvatila :).

vjerujem ivarici da je knjiga zanimljiva, te da evolucijski faktori sigurno igraju neku ulogu.
medutim, ja to vidim vrlo pragmaticno i profano:
ako je socijalno prihvatljivo, odnosno ti time raste rejting, da pises i da si u tome uspjesan, to ces raditi. (u prosjeku gledano)
ako nije, neces.
pa paunovi simo ili tamo.

jer je u zadnijh 40-ak godina broj spisateljica, i uspjesnih i neuspjesnih vrtoglavo narastao.

a evolucija nije tako brza... ona je prilicito polagana.

ps. safran, taj "gospodin" je naravno bio akademik.

Citiraj:

---

seni prvotno napisa

a evolucija nije tako brza... ona je prilicito polagana.

---

ne, svaka pojedinacna promjena je uvijek brza
ali slijed je dug

tocno kazes.
no to ne mijenja smisao.

Moja mama isto svjesna toga da su zenska zanimanja losiji izbor, nas je usmjeravala na muska. Kad gledam svoje vanskolske aktivnosti, ne mislim da sam rodjena s tim afinitetom. Sad imam problem u komunikaciji sa zenama. Cesto totalno nerazumijevanje.
Primjer:
Dok se dio forumasica s pdfa neplodnih nemalo zacudio kad sam kod dogovora za neku kavu na Bundeku tu na forumu napisala GPS koordinate kafica u kojem se trebamo naci, moji muski kolege uopce ne objasnjavaju kako se dolazi nekamo, vec se podrazumijeva da das koordinate.
Svejedno ja to i ne vidim skroz musko zensko, vec kulturoloski uvjetovano.
Cula sam prigovore na zenski racun da se moraju 5 put nazvati kako bi se nasle negdje. I mene nervira. U Njemackoj nisam imala taj problem, u Spanjolskoj bome jesam, neovisno o spolu u oba slucaja. A Spanjolci totalni macho tipovi :) Ne vjerujem u urodjene razlike za puno stvari. Mislim da se kod zena vidi nesigurnost i da im to sputava kreativnost.
Sto se tice pravaca-ne znam mislimo li na isto, al ja vidim kaskanje za svojim vremenom neatraktivnim i nazadnim. MSU arhitektonski u ZG mi je bezveze jer je zakasnio bar 30 godina. Iako zgrada nije losa.

evo vječna tema:
http://www.tportal.hr/komentari/kome...mentPaging,P:2

... jeste gledali seriju ?

Nisam je gledala prije, sad je pratim (izuzev prošlog tjedna) i izvrsna mi je. Baš sam pod dojmom, bude i suza, ljutnje, nelagode, razočarenja... Uletjela mi je u pravom trenutku.

Pobožno je pratim! Baš sam se čudila kako je do sada nitko nije spomenuo. Izvrsna serija i dobar mi je komentar Slavenke Drakulić. Baš me pogađa to što se ona mora boriti na toliko frontova samo zato što je žensko.

odgovor na slavenkino pitenje je knjiga:
lean in, sheryl sandberg
preporucam.

Pogledala sam sve 3.sezone. Dobar komentar Dramulicke!