tangerina prvotno napisa
ovaj slučaj je katastrofa i ne može ga se drugačije nazvati
iako su nakon njega uslijedile i neke akcije solidarnosti koje isto zaslužuju svoje mjesto pod suncem
ne govori nitko da treba opravdavati niti žmiriti niti poricati brojne, zaista brojne stvari koje su ovdje katastrofa
ono što ja barem govorim su dvije stvari:
1. da mene osobno, a vjerujem i većinu ljudi, izrazito demotivira kada se sruči čitava sila problema, osjećam se kao da ne mogu ništa napraviti i pojavi s eodređena naučena bespomoćnost u kojoj i kad mogu, mislim da ne mogu ništa napraviti
2. da je toliko sveprisutno kritiziranje svega da se užasno olako svakoga proglašava nesposobnim, iako ljudi možda ne rade savršeno ali se trude i rade najbolje što mogu (evo ovaj primjer sa angie, znam otprilike koja je njena struka pa znam na šta misli, ali npr tu su i struke vezane za obrazovanje, medicinu, svi su vrlo brzi da ih pljunu, ili meni posebno bolno svrstavanje svih udruga civilnog društva u isti koš kao nekakvih uhljeba koji muzu ogromne pare, a znam ih toliko koji ko konji rade za dobrobit zajednice i impresivnu plaću od 4-5 tisuća kuna)
ja sam u duši vječni aktivist, a za to moraš bit malo lud :mrgreen: odnosno moraš vjerovat da je promjena moguća i usmjerit se tamo di je
zato ne volim taj stav "ionako u ovoj državi ništa ne funkcionira"
jel to baš ništa? baš ništa ništa ništa?