Naišla sam na zanimljiv članak o odnosu vjere i znanosti, pa i evoluciji i stvaranju. http://www.glas-koncila.hr/rubrike_i...?news_ID=11380
Printable View
Naišla sam na zanimljiv članak o odnosu vjere i znanosti, pa i evoluciji i stvaranju. http://www.glas-koncila.hr/rubrike_i...?news_ID=11380
Zdenka, odličan članak! Hvala ti!
evo, tu je izrečeno ono što i ja sama tvrdo vjerujem....
:heart:
Nikad nisam bila neki obožavatelj blagdana, Novih Godina, proslava rođendana, vjenjčanja...... sve mi je to djelovalo lažno, komercilizirano, nategnuto...sprovodi su za mene bili jedino stvarno, ono što nas sve čeka.Citiraj:
white_musk prvotno napisa
Danas, ne podnosim pomisao na smrt i sprovode, a Božić, eeee.....
Nisam bila neki nostalgičar ni netko tko se trudi "održavati" čvrste veze s malo daljom familijom.
No posljednjih godina sve se u meni promjenilo, postala sam svijesna trenutka, njegove vrijednosti-stvarnosti.
Dok sam živjela u Italiji umro mi je mamin tata, nisam mogla doći na sprovod i zato još uvijek ne mogu percipirati da ga nema-kao da će doć.
Nedugo poslije umro tatin, tata koji živi daleko, ali me je to nekako slomilo.
Onda je umro mamin stric koji živi kuću do nas,a dva mjeseca kasnije njegovog brata zgazio je vlak blizu naše kuće.
Mamina rodbina živi u susjestvu, pa smo povezaniji zbog toga s "daljnom rodbinom" nego nekom bližom koja živi dalje.
Umirali su i rađali se još mnogi dragi ljudi, iznenada.
Nestala je cijela jedna generacija koja je obilježila povijest mog djetinstva, mojih Božića, kada smo se svi skupljali kod moje bake, mamine mame.
Ujaci i stričevi imaju odraslu djecu koja se polagano žene i imaju svoje živote i prijatelje, obitelji, svoje sudbine, tako da se ne družimo više kao kada smo bili mali.
Baka je otišla ove godine kod tetke u Pulu, koja se rastala.
Nisu iste zornice bez nje, a niti Božić.
Neki su ldragi ljudi pomginuli u rati, dragi mi bratići od 20g završili odjednom u psihijatrijskim bolnicama....................prožela me bol.
Nismo više ljudi koji smo bili prije 20g, život nas je "slomi", promjenio, zateko....teško mi je to prihvatiti............
Uglavnom slika svijeta i moje familije se promjenila, i mada imam 31g sve mi se to odjenom srušilo prebrzo, iznenada i dočekalo me nespremnu.
Sada imam svoje dijete, i svoju obitelj, ovo nam je prvi Božić zajedno, moja mama je sada baka, a ja sam majka, seke su tetke - shvaćam da je došla smjena generacija i da ja sada stvaram novu povjest moje obitelji, stvaram sjećanja mome dijetetu, koje će to isto znati cijeniti tek tada kada postane roditelj.
Sada shvaćam svoje roditelje, njihov odgoj, njihovu mladost-da su i oni bili samo ljudi koji su od djece odjednom postali roditelji.
Veselim se Božiću, ipak dopusti ću si malo nostalgije i sjećanja na one koji su mi obilježili djetinstvo.
Nosim ih svaki dan u sebi, ali kroz advent, zornice i na sam Božić prikazati ću misu samo za njih uz jedno veliko HVALA.
Oni su povjesne ličnosti moga života.
Nadam se da će se moja djeca i djeca mojih sestara družiti i kada odrastu, a ne samo dok su mali.
Mislim za sada samo ja imam dijete i vidim kako je obožavaju, ali za razliku od njih ja sam svijesna činjenice da će se to promjeniti kada dobiju svoju djecu.
Ovoj Božić, dočekati ću s molitvom u srcu za obitelj, koja je i koje više nema.
Pokušati ću više moliti i biti bolja osoba prema MM, roditeljima, obitelji i bebi.
Pokušati ću bar jedan tjedan otići na zornicu i ispovjediti se.
Pokušati ću shvatiti svoga muža koje mu će biti teško što prvi put za Božić ne ide mami u Hercegovinu (tata mu je umro kada je imao 9g) a ona ne želi doći.
On želi sebi i njoj posvjestiti da sada ima svoju obitelj, a ona je uvijek dobrodošla.
Svijesna sam, ali ne tužna da je sve prolazno, da se ljudi i prioriteti mjenjaju, i da moram uživati i biti zahvalna na svakom trenutku i osobi pored mene.
Tako Božić utječe na mene. :saint:
ivana prekrasno :love:
Ivana :heart:
Citiraj:
Svijesna sam, ali ne tužna da je sve prolazno, da se ljudi i prioriteti mjenjaju, i da moram uživati i biti zahvalna na svakom trenutku i osobi pored mene.
Ivana :)
mi baš ove godine planiramo zbrisati od cijele šire obtelji i biti sami s klincima negdje u hotelu ili na selu za Božić i bez ludnice proslaviti (klinci se uvijek razbole nakon tih tri dana masovnih okupljanja i prejedanja - alergije,prehldae i sl.), ali sad kad si to ovako divno opisala... Malo sam se zamislila.
Žene, hranite mi dušu :heart:
Ivana... :heart: .... prekrasno rečeno... :heart:
Drago mi je da sam vas potakla na razmišljanje, i da ovo mogu podjeliti s vama.Citiraj:
pikula prvotno napisa
Da ovo pročita bilo tko od moje familije, ne bi vjerovao, da sada razmišljam na takav način.
Razmišljam da to podjelim jednom i s njima, jednim po jednim. Možda već u čestitki ovoga Božića.
Možda bih trebala kupiti razglednice, i svima njma ( a ima ih jaaaako puno) poslati dio ovoga, mene.....tetkama, ujacima, stričevima, rođacima, sestričnama, prijateljima...........
Neću kupovati poklone niti slati SMS-ove, već ću im poslati ljubav, želim da opet osjete dio naše zajedničke prošlosti.
Možda neki neće shvatit, ali ja ću zaokružiti na taj način jedan dio svoga života i ispuniti prazninu u sebi, koja je nastala kada smo se udaljili.
Mali Isus želi obitelj na okupu, makar u srcima.
Želim ovoga Božića svima poslati blagoslov, i postati blagoslov za druge, bar na tren.
ivana, prelijepo razmišljaš. baš si me taknula...i mislim da je odlična ideja da dio ovog posta pošalješ bližnjima...ni riječi ne trebaš mijenjati. :heart:
...i ja već danima razmišljam o široj obitelji....izrađujući s djecom čestitke i dogovarajući se s njima kome ćemo ih sve poslati, u srce su mi došli mnogi dragi ljudi, neki su dalja obitelj - sestrične i bratići po drugom koljenu koje nisam godinama vidjela...i oni imaju svoje obitelji sada.... a neki su davni dobri prijatelji, znate onaj osjećaj - od onih ljudi koji ti nikada neće biti strani, ma koliko godina se niste čuli ili vidjeli...
...i poželjela sam da im se svima, baš svima želim javiti. nekako bi mi srce bilo na miru tek tada, kada bih se barem jednom riječju javila, dala do znanja da mislim na njih. to možda neće biti moguće ovoga Božića, možda neću moći pisati svima. puno je to čestitki....(da vidite moj dan, bilo bi vam jasnije - organizirati dvoje šestogodišnjaka da crtaju čestitke i adresirati ih dok se pritom dvoje jednogođišnjaka vješaju za moje noge, a ja pokušavam kuhati ili vješam rublje ili štogod....)
ali mislim da je i jedna strelovita molitva za svakoga od njih jedan dar....to je strelica ljubavi koja leti do Neba, a takve Gospodin s osmjehom gleda. i vjerujem da će jednoga dana, kada to u Njegovoj Providnosti bude potrebno, dati i da se sretnemo fizički....
Danas sam tužna. :(
Moj omiljeni župnik iz župe u kojoj sam živjela sa roditeljima, je jako loše. Znala sam da je bio bolestan i operiran, ali sam nekako bila uvjerena da će se oporaviti. Jutros nam je bio naš župnik blagosloviti kuću, pa sam ga pitala za njega...rekao mi je da se samo čeka kraj... :cry:
On je bio jedini kojega sam voljela slušati, sa njime sam u župnom uredu znala dugo razgovarati o svemu, njegove mise su uvijek bile drugačije, odnos prema župljanima uvijek prijateljski.
Od kada sam preselila u drugu župu, slabo idem na mise, pokušala sam, ali su mi bile, ako mogu iskreno reći - dosadne. Kada sam išla na ispovijed, išla sam kod njega, kod njega sam i djecu krstila, iako je bilo malo problema oko toga sa našim župnikom, ali smo se uspjeli dogovoriti.
Znam da tako ne bi trebalo biti, ali imam osjećaj da ako njega ne bude, nestat će ona zadnja spona koja me veže za crkvu.
Žalosna sam...
Draga piplice...razumijem tvoje osjećaje, oni su dio tvog života, tvoje povijesti...i koliko god sam Bogu zahvalna da ti je dao tako dobrog župnika, ipak moram reći ovo: Gospodin ne želi da se tako jako vezujemo za ljude. I nadam se da ipak tvoj dragi župnik nije bio jedino što te vezalo za Crkvu. To bi ipak trebalo biti Isus Krist - On koji je dao život za nas, koji je ustanovio Crkvu i koji ti je i dao tvoga župnika...
Zato vjerujem da će ti On dati i snage da prihvatiš i župnikov smiraj kao dio Božjeg krasnog plana, s vjerom i pouzdanjem da on ide u Nebo, i da će Otac tebi dati sve što ti treba. Ljudi bi trebali biti samo pomoć jedni drugima vodeći ih Kristu. Ništa manje, ništa više.
Digni glavu, draga. Ništa ne prestaje - naprotiv - tek počinje! Imat ćeš divnog zagovornika direktno kog Boga, a život koji teče dalje donijet će ti nove i potrebne doživljaje - samo im se trebaš s vjerom otvoriti...
:love: tebi, imaj vjere, jer sigurna sam da ju tvoj župnik ima.
piplica nemaš pojma koliko te shvaćam :heart: :love: :cry:Citiraj:
dupla duplica prvotno napisa
ali se slažem s ovim što je napisala dupla-duplica
Kada je umro fra.Slavko Barbarić ja sam se od šoka, prvi put u životu skoro doslovno onesvjestila,smračilo mi se ispred očiju, ispala mi je telefonska slušalica, vrištala sam i plakala satima, da je moja mama htijela zvati HITNU POMOĆ :cry: :shock:
Kao prvo smrt je bila iznenadna, pred Božić, dok je vodio Križni put, na Križevcu u Međugorju.
Ja sam baš tada mjesecima odugovlačila da mu se javim, pismo od 20str. nosila sam u torbi i mjesecima ga nisam poslala, ( ni dan danas neznam zašto) nisam mu stigla reći hvala za sve što je učinio za mene.
Što je bilo najgore, sve mi je u životu tada bilo propalo i on mi je bio jedina nada i spas, i bila sam spremna opet otići k njemu i u Međugorje početi neki novi život.
Nakon njegove smrti pala sam u depresiju, rekla sam Bogu da mi je to namjerno napravio, kako je to mogao, što ću sada, kada nema jedinog čovjeka na kojeg se mogu osloniti, što će sada biti samnom i mojim životom :evil: :shock:
Iz svojih sam riječi shvatila sve: ja sam svoj život povjerila čovjeku umjesto Bogu.
Sada se znamo zezati na moj račun, da se ne smijem na nikoga u životu oslanjati inače će umrijeti :saint: :lol:
Kada prođe neko vrijeme, shvatit ćeš da ćeš jednom kada njega ne bude, otkriti jednu drugu stranu duhovnosti, i da će ono čemu te je on naučio donjeti ploda.
Ti češ biti ona koja će "podučavati" druge, a na misi češ u (dosadnoj) propovjedi probati čuti i zapamtiti bar jednu rečenicu, koju je upravo tebi Bog ( a ne svečenik) uputio za taj dan. :*
ivana, hvala za jako iskustvo koje si podijelila s nama.Citiraj:
ivana zg prvotno napisa
ovo što sam izdvojila u citatu čini mi se bino ponoviti - Jedini na koga se možemo s pouzdanjem osloniti - jest Bog. On je taj koji nas vodi, usmjerava, ponekad i malo čvršćom rukom odgaja, ali beskrajno nas ljubi i zato nam daje ono što je za nas najbolje. U to bezrezervno vjerujem.
I zato je pomalo opasno navezati se na ljude....a svi to ipak činimo - ja prva! Da ne ispadne da moraliziram...samo kažem svoje iskustvo. Tek sam nedavno počela shvaćati što znači onaj redak "tko ne mrzi oca, majku, brata....ne može biti mojim učenikom, ..." ne znam točno navesti iz glave, ali znate koji. Ta mržnja je zapravo odricanje od ne-prave ljubavi. mi imamo bolesnu ljubav prema bližnjima, koliko god to ovako sablažnjivo zvučalo - i ta navezanost nije isto što i Ljubav koju nam Otac želi dati da se njome međusobno ljubimo. E sad, prvo moramo odustati od ove krive ljubavi, da bi nam Bog mogao pomalo dati da se volimo na Njegov način. To je teško. Jer smo navikli na takvu ljubav. Ona je najbolje što znamo. I tek kad iskusimo obilje Božje ljubavi, koja je zaista puna, prava, silna, milosrdna, bezuvjetna a ipak jasno istinoljubiva - tada možemo istom ljubavlju početi učiti voljeti...prvo sebe, onda i druge. Jer kako mogu voljeti bližnjega, istinski voljeti, ako ne volim sebe? Ako ne prihvaćam sebe, svoju povijest, svoje roditelje, svoje padove - kako ću isto to prihvatiti kod bližnjega?
oprostite, odvukle me misli....
eto, do toga sam ja došla do sada...i teško mi je otkrivati kako čudno ponekad volim - osobito moju djecu...ali tek to otkrivanje oslobađa i daje mi da rastem u pravom smjeru. kuži li me tko?
Lijepo vas je čitati, ivana i duplice!
Drage cure,da znate s čim se ja moram nositi. moj tata je vidio anđela na vratima i križ na mojem lančiću i sad maltretira mamu i brata doma i ne smijem se javljati dok se ne smiri. A trebali su čuvati klince sutra Nikad kraja tome... :( Da ne spominjem da se prepucava s mojim dominikom oko svega što ima veze s vjerom zbog čega on već sa svojih 5 godina ima vrlo suvisle odgovore namnoga teološka pitanja. Bilo bi smješno da nije tužno. To mi je stvarno grozno i ne znam što da radim.
Drage cure, hvala vam na lijepim riječima.
Voljela bih imati vašu vjeru, ali nemam. Možda je zapravo i ne tražim više, ali uvijek imam nekakav čudni osjećaj da će ona mene naći.
Duplice,Ivana :love:
ja.Citiraj:
dupla duplica prvotno napisa
dozivljavam identicno! i to sam isto tako nedavno shvatila.
dupla-duplica, ovo mi je nekada potpuno jasno, a nekada potpuno strano, valjda ovisi o mojoj trenutnoj otvorenosti prema Bogu.
Možda bi ja mogla postaviti jedno slično pitanje o odricanju od nečega, ljudi, stvari...da bi se nakon stvarnog potpunog odricanja u srcu, osjetili slobodnim da sve prepustite Božijoj volji, i tada vam se vratilo stostruko?
Htijela bih čuti vaša iskustva jer ja imam takva jedno 3. Nekom tko nije u "vjeri" i tko nije takvo što doživo možda će moja iskustva zvučati čudna i apsurdna, ali meni su bila neprocjenjiva, mada psihički jako iscrpljujuća, jer nije lako se stvarno i iskreno prepustiti Božijoj volji kada bi htjeo da je po tvom, kada se moraš odreći osobe za koju misliš da je cijeli tvoj život i da ćeš umrijeti bez nje ( ne mislim na smrt) il da je tvoja odluka ispravnija nego Božija?
O, da. Znam o čemu pričaš. Imam i ja takvih iskustava, iako moram iskreno reći da nisu previše česta...ne mogu se pohvaliti time da često imam snage i vjere baciti se u Božju volju i predati sve i samo Njemu.Citiraj:
ivana zg prvotno napisa
Ali da - kada to učinim, nema ni jedne stanice u mom tijelu koja bi posumnjala u ispravnost moje odluke; i nema većeg mira od onoga kojeg osjetim tada; i nema straha u mom srcu za budućnost u tom trenu - potpuno vjerujem Ocu i znam da će učiniti i dati mi baš sve ono što mi treba. I da je tako dobro.
Samo, moram reći...puno je to lakše sa stvarima nego s ljudima. Ponekad Gospodin meni sam uzme neku stvar koju sam idolizirala (ili mi se razbije ili ošteti) i tu nekako jasnije vidim poruku i prihvaćam to. Bude mi krivo, bude mi žao lijepe nove stvarčice (ko svrakica sam :lol: ), ali na kraju prihvatim.
No s ljudima...ima još nekih ljudi koji mi više nisu prisutni u životu (ne preminuli, nego neki koji su se sami udaljili) i vidim da to teško prihvaćam. A da ne govorimo o djeci. O tome kako ih ja teško puštam od sebe, da budu slobodna - živjeti, birati, istraživati....griješiti. to pogotovo.
ono što me tješi je pozdanje u Stvoritelja, u Njegovu ljubav koja ih liječi...od svih mojih grešaka im rane povija....i puni praznine u srcu. to mi daje veliki mir.
Ne moraš imati Dupličinu i Ivaninu vjeru. Naći ćeš svoju, bez brige. Za tvog bolesnog župnika cure su ti sve rekle. Ali, ja bih ti rekla za ovog župnika iz tvoje sadašnje župe. Probaj ga voljeti kao svog bližnjeg! Probaj u njemu vidjeti ljubljeno dijete Božje.Citiraj:
piplica prvotno napisa
Naš dragi pater Tonči jednom nam je rekao - volite svoje svećenike, onom pravom Božjom ljubavlju. Rekao je i da je dugo mislio da mu treba priznanje za njegov rad, a onda je shvatio da mu, kao i ostalima, treba ljubav njegovih vjernika. I to je shvatio kad mu je jedan bračni par (a veći dio svog života posvetio je radu s bračnim parovima) rekao - pater Tonči mi vas volimo!!!
Svaki čovjek, pa tako i svećenik, koji ne osjeti ljubav bližnjeg s godinama može postati ogorčen, reakcije mu mogu biti neprimjerene njegovu (svećeničkom) pozivu. Velik dio krivnje nose i vjernici koji svećenika smatraju samo svojim duhovnim servisom, a ne vide čovjeka u njemu.
Da, ovo što kaže ljiljana je jako važno. Nisu svećenici samo tu za nas - nego i mi za njih. Jednako oni trebaju laike, obitelji oko sebe, mlade, djecu, starce, bračne parove - koliko i mi trebamo njihovo duhovno vodstvo. Ali prije svega - oni su ljudi, jednaki po svemu kao i mi - jedina je razlika služba koju vrše, njihovo je poslanje malo drugačije - ali ne i bitnije niti ih to čini više svetima. To se nekako često zaboravi pa smo skloni misliti da oni ne griješe ili da ne bi smjeli, ili slično, umalo ih idoliziramo. Mislim da je na nama laicima da ih podržavamo, da im budemo topli ljudski prijatelji a ne samo stado, da ih primimo u svoju kuću, ali i u svoja srca...
Cure, sretan Božić svima koji slave! Kako ste proslavile? Mi smo ipak zbrisali na Sljeme i prekrasno se proveli. Na misu u kapelici išli smo na sanjkama i bilo je predivno. Mir i radost su opet tu :) Dugo nismo bili na misi prije toga - tako da je ovo bio pravi preporod.
Blagoslovljen Božić, obilje Božjeg blagoslova, ljubavi, vjere, nade, zdravlja, strpljenja, prihvaćanja i mudrosti u 2008g, želim vam svima od srca. :heart: :saint: :love:
E, da mi smo na Badnjak išli s Emanuelom na dječiju polnoćku u 20h, nakon toga kod moje sestre dočekati Božić i " većerat", a na Božić se cijela obitelj našla kod mojih na ručku, koji je bio fenomenalan, zahvaljujući mojoj mami.
Taj i slijedeći dan u čestitare. A na sv.Ivana muž i ja smo slavili imendana, pa smo mi imali goste.
Jedino što mi je žao što smo se spremali na Nevinu dječicu voditi Emi na blagoslov djece, i onda u petak zaboravili na to :cry:
Mi smo bili s djecom na božićnoj misi. Nismo htjeli ići na polnoćku, jer oni idu rano spavati. Bila je lijepa, svečana misa i djeca su uživala, pogotovo B., jer voli pjevati. To nam je bio prvi Božić zajedno. U nedjelju smo imali blagoslov obitelji. Djeca su sve priredila, dočekala župnika i molila zajedno s nama. Bilo je lijepo gledati ih. :heart:
Ja sam tijekom adventa svako jutro išla na zornice, a moja Korina mi se pridružila nekoliko puta. Kako smo na Badnjak prisustvovali zadnjoj zornici, a ja na večer baš nešto bila umorna, nismo išli niti na dječju, a kamoli na polnoćku.
Bile smo na božićnoj večernjoj misi i bilo je jako dirljivo. Promatrala sam ljude oko sebe i kao da im te dane popuste sve emocionalne kočnice tako su predano i dirljivo molili ispred jaslica, da me baš ganulo.
A kada smo izašli iz crkve snježna atmosfera je samo dodala točku na I.
Zaista smo uživali u Božiću i jedni u drugima.
I nama je ovaj Božić bio predivan - usudim se reći najljepši do sada. Bogu hvala! u obitelji je vladao mir, sklad, ljubav...(bilo je napetosti i kušnji par dana prije, ali Bog je dao mir na Badnjak)...
...zajedničko slaganje jaslica s djecom, izrada božićnih čestitki, kolača, dani odmora provedeni kući s obitelji...(mm je uzeo godišnji prošli tjedan pa smo se svi odmorili i naužili zajedništva)....
...na polnoćku nismo išli, malci tada nanaju i cicaju, ali smo na Božićno jutro svi zajedno prošetali Trsatom i proveli jutro oko crkve (nemoguće je ući tijekom mise s duplim kolicima na taj dan), slušajući propovije iz klaustra, no vjerujem da Gospodin zna moje prioritete i da mi ih sada daje ovako - služiti djeci i kroz to Njemu. a i teže je kad mm ne vjeruje... :(
molila sam s djecom često, čitala im priče o Isusovu rođenju, dijelila s njima uzbuđenje oko očekivanja darova...
...a zadnje dane smo proveli praznično - veći su klinci uživali odmarajući od vrtića, uz filmove na telki i kolače do mile volje; malci su uživali da su svi doma, igrajući se s "velikima"... a ja guštala gledajući moje bogatstvo!
zahvalna sam Ocu na ovim danima odmora (čak sam i ja spavala jučer popodne) i sada opet idemo dalje u svakodnevne napore, obnovljenih snaga...
Ako može ja bih predložila da svatko ovdje navede koju duhovnu kršćansku knjigu (ili neke druge vjeroispovjesti ) koju je pročitao i koju bi preporučio.
Jako bih voljela ako netko zna neku duhovnu knjigu koja govori o odgoju u duhu vjer u ovom našem vremenu, ja na takvo nešto još nisam naišla.
Čak sam Teoviziji slala upit i nikada mi nisu odgovorili.
Pitala sam ima li kakva knjga za trudnice, majke.....ovih istoćnjačkih imaš koliko hoćeš, zen, budizam...itd....npr.Budizam za majke,....razne yoge,meditacije.....a kršćanskih knjiga na tu temu ništa... :? :evil: :/
Ja preporučam knjige,Ivančića, Linića, Bronnsman, Gruna(50 anđela na godinu) Barbarića......Šagi Bunića......
Mislim da kršćani pogotovo katolici nemaju pojma o tome da i mi u "našoj vjeri" imamo i meditaciju i seminare, i sve to možete naći u knigama, Cd-eima,DVD-ima........klanjanjem pred presvetim......ne mora te zbog toga posezati za istočnjačkim kulturama, koje su većini nas ne shvatljive i drugačije :saint: ,( to je jedan totalno drugčiji svijet :heart: i mentalitet isto tako lijep kao i naš, ali duhom drugčiji od kršćanstva)
Evo na ovim stranicama možete pronači možda neke knjige koje vas interesiraju, svakako ih posjetite;
http://www.ks.hr/
http://www.teovizija.hr/
http://www.verbum.hr/
Top lista
1.Anselm Grün -
50 anđela za dušu
2.Adalbert Rebić -
Homilije za liturgijsku godinu A. Biblijsko-teološki vid
3.Phil Bosmans -
Ne zaboravi, imaš krila
4.Phil Bosmans -
Srcem kroz godinu
5.Anselm Grün -
50 anđela za godinu
6.Joseph Ratzinger - Benedikt XVI. -
Božji sjaj u našem vremenu. Razmatranja o crkvenoj godini
7.Henri J. M. Nouwen -
Živjeti kao ljubljeni. Duhovni
TOP LISTA
NAJPRODAVANIJIH KNJIGA
PUSTINJAK
autora Davida Torkingtona
Teovizija je zbog golemoga interesa čitatelja ponovno objavila prvu knjigu iz trilogije (Pustinjak, Prorok i Misitik) popularnog engleskog spisatelja Davida Torkingtona. Novoobjavljena izdanja su proširena i djelomice izmijenjena, te ponovno prevedena.
UMIJEČE MOLJENJA PSALAMA
autora Pirmina Huggera
Analizirajući psalme i "prilazeći" im s novoga
motrišta, autor daruje čitatelju nove neslućene
dimenzije za njegovu kršćansku molitvu. Autor je
zahvalan Crkvi za postojanje psalama uspoređujući
ih s najfinijom hranom - crnim kruhom, koji se
pekao na tisućljetnom žaru vjerskoga iskustva i
čiju su kvalitetu generacije provjeravale i ocjenjivali
kao "najhranjiviji".
SVETAC I NJEGOV DEMON
autora Wilhelma Hunermanna
Iz stranice u stranicu čitatelj se upoznaje sa životom sv. Ivana Vianneya, popularnog Župnika iz Arsa. U narodu obljubljeni svetac mnogim vjernicima je uzor u kojem vide Kristova nasljedovatelja. A čime je arški župnik zaslužio da je i danas lučonoša na Kristovu putu postaje jasno kada se sa stranica romansirane biografije sazna kakav je nepokolebljiv i rijetko ponovljiv kristovski život živio dragi svetac.
DIJAGNOZA DUŠE I HAGIOTERAPIJA
Tomislav Ivančić
Medicina često ni svojim najrazvijenim metodama ne može pomoći čovjeku, koji trpi ili moralno pati. Ipak četranestogodišnje iskustvo i praksa pokazali su da liječenje hagioterapijskim metodama djelotvorno liječi ili ublažava boli duhovne naravi. To je najsveobuhvatnija knjiga dr. Ivančića iz područja hagioterapije, svojevrstan udžbenik o hagioterapiji i njenim dosadašnjim dosezima u teoriji i praksi.
RIJEČ ZA DOBAR DAN
Zvjezdan Linić
POTRAGA DUGA DVA MILIJUNA KM
Klaus Kenneth
Obilježen potresnim djetinjstvom prepunim hladnoće i zlostavljanja, Klaus Kenneth izolira se od društva i odlučuje sam krenuti u potragu za ljubavlju i istinom. Njegova potraga pretvara se u opasan put prepun razočaranja, mržnje i smrti koji ga 12 godina vodi uzduž i poprijeko svih kontinenata i svjetskih religija.
BOG - SVAKODNEVNA TAJNA I OBJAVA
Zvjezdan Linić
DOBRA SREĆA
Fernando Trias de Bes
Alex Rovira Celmo
Autori knjige su profesori ekonomije, stručnjaci za marketing, koji u knjizi jednostavnom ali snažnom pričom govore o tome kako "zgrabiti priliku" i ostvariti uspjeh u životu i radu.
LIJEČITI DUHOVNO-MORALNE RANETomislav Ivančić
GLAZBA DUŠE
autora Božidara Prosenjaka
Glazba duše je treća knjiga u nizu "uspješnica" (nakon knjiga Šetnja sa starcem i Oranica duše) autora Božidara Prosenjaka, za koje je autor tekstove pripremao punih sedam godina.
Knjiga je napisana u formi kratkih tekstova-"mudroslovnih bisera" u kojima autor - "kroz usta" mudroga Starca - daje sažete i jezgrovite analize, te odgovore i pouke na brojne životne
probleme.
7 NAJPRODAVANIJIH NASLOVA S PODRUČJA
KNJIŽEVNOSTI, PUBLICISTIKE I FILOZOFIJE:
--------------------------------------------------------------------------------
1. V. Lončarević (priredio): KRIST U HRVATSKOM PJESNIŠTVU
2. D. De Marco - B. Wilker: ARHITEKTI KULTURE SMRTI
3. Ivan Zelić: VODIČ KROZ FILOZOFIJU
4. Ramon Lucas Lucas: BIOETIKA ZA SVAKOGA
5. Sigrid Undset: KRISTINA, LAVRANSOVA KĆI
6. Louis de Wohl: TIHO SVJETLO
7. Thomas Merton: GORA SA SEDAM KRUGOVA
--------------------------------------------------------------------------------
7 NAJPRODAVANIJIH VJERSKIH NASLOVA:
--------------------------------------------------------------------------------
1. KOMPENDIJ KATEKIZMA KATOLIČKE CRKVE
2. Dom Chautard: DUŠA SVAKOG APOSTOLATA
3. Joseph Ratzinger: CRKVA, IZRAEL I SVJETSKE RELIGIJE
4. Joseph Ratzinger: O VJERI, NADI I LJUBAVI
5. Rick Waren: SVRHOVIT ŽIVOT
6. o. Dorotej Toić (priredio): ŽIVOT I IZREKE PUSTINJSKIH OTACA
7. PUSTITE ME DA ODEM, Snaga u slabosti Ivana Pavla II.
25.12.2007
Poruka, 25. prosinca 2007.
“Draga djeco! S velikom radošću vam nosim Kralja mira da vas on blagoslovi svojim blagoslovom. Vi mu se poklonite i dajte vremena Stvoritelju za kojim žudi vaše srce. Ne zaboravite da ste prolaznici na ovoj zemlji i da vam stvari mogu dati male radosti, a preko moga Sina vam je poklonjen život vječni. Zato sam s vama da vas povedem prema onome za čim žudi vaše srce. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”
http://medjugorje.hr.nt4.ims.hr/News.aspx
http://www.teovizija.hr/videoiaudio.html
SAI BABA I/ILI ISUS KRIST
Josipa Blaževića
Nadbiskup Marin Barišić je u predgovoru knjizi napisao: Djelo p. Josipa Blaževića pobudit će zasigurno široko zanimanje vjernika, kako onih vjernički "rubnih", tako i svih drugih ljudi dobre volje koji istinski traže i dublje razmišljaju o smislu ljudskog života i naše povijesti. Tema je za čitatelje zasigurno interesantna: autor znanstveno usporednom analizom osvjetljava i teološki prosuđuje odnos Isusa Krista i Sai Babe, koji kao posljednji Avatar izrasta iz hinduističke kulturne i duhovne tradicije
TI SI BLAGOSLOV
ANSELMA GRUNA
Otkrivajući duboku žudnju za blagoslovom, mnogi su otkrili i darovano blago da i sami mogu i smiju blagoslivljati. Benediktinac p. Anselm
u knjizi razmatra aspekte blagoslova, koje nudi Biblija i duhovna tradicija opisujući i bogatstvo vlastitoga iskustva s blagoslovima, koje je kao redovnik proživljavao u različitim prigodama.
DOBRA STRANA ŽIVOTA
Zvjezdan Linić
Fra Zvjezdan Linić nam duhovnim poticajima sabranima u ovoj knjizi želi otkriti, posvjestiti, kako svatko od nas može i drugima i sebi učiniti život ljepšim, ovaj svijet boljim.
VJEROVATI ZNAČI PROMIJENITI GLEDIŠTE
ANSELMA GRUNA
Autor u knjizi ne pokušava uvjeriti čitatelja da mora vjerovati pod svaku cijenu, ali, stoga, iz retka u redak čitatelju ukazuje na put koji vodi k vjeri. Istinskoj, koja mijenja gledišta na dobro.
DRAMATIČNI PUTEVI SUVREMENOGA MOLITELJA
prof. TOMISLAVA IVANČIĆA
Autor kritički promišlja o molitvi uronjenoj u turbulentna događanja u Crkvi i društvu. Također, autor promišlja i o suvremenom molitelju, kojega opsjedaju brojni problemi proizašli iz postmodernog mentaliteta, etičkih nesnalaženja u suvremenim misaonim strujanjima, te novih agresivnih
Preporučam "Sretni roditelji s don Boscovim odgojnim sustavom", autor je Bruno Ferrero. Iznenađujuće koliko su don Boscove ideje bile ispred svoga vremena i koliko su stvarne i primjenjive danas. Pronašla sam u toj knjizi mnogo sličnosti s metodama Jespera Juula, što me je ugodno iznenadilo a istovremeno i u pozitivnom smislu začudilo, obzirom da je don Boscov odgojni sustav utemeljen na njegovom isklustvu u radu s djecom i mladima u 19. stoljeću.Citiraj:
ivana zg prvotno napisa
Knjigu sam kupila u KS, koliko se sjećam cijena je bila vrlo povoljna.
Hvala Anvi nabaviti ću je, ako ti tvrdiš da je "napredna" i za ovo naše moderno vrijeme.
Ali moraš priznati kako je to stvarno žalosno što nema takvih knjga više, što misli te u čemu je problem?
Curke malo ste mi zaspale, što je?
Ima li netko konkretan primjer iz života, kako to odgajate dijecu u duhu (svoje) vjer, vjeroispovjesti ili uvjerenja?
Kako to primjeniti na djete od najmlađih dana na dalje, a da ne stvorimo kontra-efekt, odbojnost prema vjeri?
ivana, mislim da je najbitnije - živjeti po svojim uvjerenjima. dijete nas gleda. i to je suština. ako moliš sa srcem - s vremenom će radosno moliti s tobom. ako ideš na misu i zahvaljuješ Gospodinu na svemu dobrom što ti je učinio, pa i na kušnjama i križevima - i ono će ga slaviti radosno.
Ako pomogneš nemoćnom - ono vidi.
ako se pomiriš s mužem ponizno pred njim - ono vidi, i uči se poniznosti.
ako ga povrijediš i onda tražiš oproštenje - uči se praštati, i uči se tražiti oprost.
i tako u svemu....
:heart:
Ispričavam se ako je netko već stavio ovaj link, meni se baš svidjela ideja:
http://www.gentlechristianmothers.com/
hvala, mommy, prekrasno je! :love:
samo sam odokativno pregledala, al baš mi je sjelo, naročito ovaj dio
http://www.gentlechristianmothers.co...cm/beliefs.php
Thx :heart:
Razumijem to vezivanje jer ja recimo ne mogu svakome dati svoje povjerenje, pa tako ni svakom sveceniku i kad nadjes jednog u kojeg imas povjerenja, tesko je naci novog.
Meni je sada isto tako...odselila sam se, daleko sam od osoba od povjerenja koje sam nekad imala, a takodjer je i moj bolestan...i sad sam u traganju.
Ma svecenici su kao prijatelji, ili muz/zena, treba ih se izmoliti.
Tako je - treba biti primjer djeci. Najbolje se uci djelima, a ne rijecima.
S vremenom sam shvatila da je neke stvari vezano uz vjeru bolje ne objasnjavati, vec pokazati.
Takodjer ako sam pogrijesis, ispricaj se djetetu. Nece te dozivjeti kao slabica vec ce te vise cijeniti i iz toga izvuci pouku.
Draga d-d ,sve si rekla...Citiraj:
dupla duplica prvotno napisa