Mi smo to davno raščistili, oni koji umru odlaze na nebo.
Ali...otad je i njen najbolji (zamišljeni) prijatelj Bobo na nebu. On je umro kao mali jer je bio bolestan. Sad je gore, ali svaki dan navraća. Mi ga zato i ne vidimo jer je zapravo umro, ali on se njoj javi svaki dan kad stigne. Nažalost ne može dugo ostati jer se mora - pogađate - vratiti na nebo.
Inače Bobo je toliko prisutan u našim životima da mi neke situacije počinju mirisati na - paranormalne :/ . Mnogi njeni razgovori počinju s frazom: znaš, mama, kad je moj Bobo bio mali... ili: joj, a znaš što bi moj Bobo rekao da to vidi?
Koji put tako uvjerljivo priča sama sa sobom, pa kad je pitam "koga to pitaš?" samo čujem: ma s Bobom pričam, pusti nas na miru!
Zbilja se ponekad s nelagodom krećem u praznom stanu :tele: