užas...jako me je strahh... mene će uspavat..nažalost...:cry: strašno mi je..
Printable View
užas...jako me je strahh... mene će uspavat..nažalost...:cry: strašno mi je..
ma vidjeti ces da ti to nije nista....zaspis,probudis se i mama siCitiraj:
tamarisa prvotno napisa
mene nakon prvog carskog je bilo strah da cu sljedece imati vaginalni porod ali kod nas odmah salju i na drugi carski,hvala bogu
ubiti ce me kaj to pisem na forumu od teta roda
Draga tamarisa ja sam prosla carski s prvog bebom, isto se bojim igala, dr, instrumenata, bolnice,....Citiraj:
tamarisa prvotno napisa
Necu te lagati, nije mi bas bilo bajno, bolilo me poslije,.. Meni je bilo najteze prva 2 dana, ustajanje iz kreveta, dojenje,beba non stop sa mnom (dan-noc)...
Medjutim, ja sam izgubila puno krvi pa sam imala transfuziju tako da sam iz Zbog tog bila dodatno slaba I iscrpljena.
Svakim danom ce ti biti sve lakse a kad ides kuci (ja sam isla 8.dan) vec si ko nova.
U veljaci trebam roditi drugo dijete, nadam se da ce ici prirodno, ako opet bude cr jedino sto cu traziti prve dvije noci nakon poroda da mi bebu odvedu da se mogu odmoriti jer carski je ipak operacija.
Samo nemoj panicariti jer tada se sve cini puno gore.
Sretno!!! :heart:
HVALA VAM.. ne znam kako ću ja to sve sa svojim strahovima izdržat...nadam se da će sa bebom biti sve uredu a bol ću valjda izdržat...teško mi je jako, dansa me je posebno uzdrmalo... plačem cijeli dan... uhh... rodit ću u Petrovoj i tamo je sada beba sa mamom 24h... još imam 2 mj. do termina... znam da je to neizbježno i da roditi moram i na carski baš...izbora nemam... ipak je najvažnija beba u svemu tome...
možda sam sebična zato što samo mislim na bol i igle i sve ostalo...umjesto da se veselim svom sinu... ne znam... grozno mi je uglavnom...:-(
Ja sam isto imala 2 carska, oba pod opcom anestezijom... I sve je proslo u redu... Netko je gore napisao da boli najvise prva dva dana. To je istina. Al nije nesto nepodnosljivo. Zbilja se nemas cega bojati, da treba i treci put bih odabrala carski.... :) nemam ti nista negativno za napisati u vezi operacije pa ni oporavka...
najvise boli dok si u bolnici kod ustajanja ali nije nista neizdrzivo
mene su sestre zadnji dan pitale da sta nisam trazila tablete za bolove,ja skroz zaboravila,znaci nije strasno
a sta se tice 24h sa bebom,u pocetku ionako samo spavaju,kad se probudi povuces je sebi i das cicu
Hvala Vam cure...punooo... moram si to složit u glavi i ne paničarit... puno mi je mama reklo da jako boli drugi dan... a Bože dragi ni prva ni zadnja neću rodit na carski... kako bude, bude...
operacija i carski imaju dvije bitne razlike, iako su obje operacije, a to su hormoni.Citiraj:
tamarisa prvotno napisa
naprosto bol prolazi kao neka usputna stvar.
mene nije bolila ni spinalna, i ako je, od silnog adrenalina to nisam ni osjetila.
nakon poroda sam trazila da mi maknu ketonal jer me vise pekla infuzija nego sto me bolilo. nisam trazila ni jednu injekciju voltarena, ibuprofena ili sta vec daju, nije mi trebalo.
da, tesko je bilo ustati i prvi put hodati, no jednostavno kad znas da se dizes da bi sto prije primila onaj smotuljak, kazem, bol je sporedna stvar.
strah je normalan.
prvo dijete sam rodila na carski i noc prije nisam oka sklopila.
drugo sam rodila prirodno i pola trudnoce se budila u strahovima.
sve je to normalno i sve ce proci.
najbitnije je da se o svemu sto bolje informiras da znas sta te ceka, svaki korak i da se "u glavi" pripremis na to i "pomiris".
bit ce sve ok, ceka te nesto najljepse na svijetu :)
Citiraj:
miki2302 prvotno napisa
potpisujem, samo je meni prvi bio u spinalnoj, sve ostalo isto!
ne brini, zaista nije tako strašno!
sretno!
Imala sam 2 carska i malo boli poslije kod prvog ustajanja, ali dobijes lijekove protiv bolova.Citiraj:
tamarisa prvotno napisa
Inace, meni je oporavak nakon carskog, a posebno nakin drugog bio pjesma- u sub rodila, u uto dosla doma, u cet ostala sama sa 2 djece, u subotu (7 dana nakon poroda) cistila po kuci kao da nisam rodila.
sva se naježim dok čitam što mi pišete.... veselim se svojoj bebi jako ali me guši to ne znanje u koje se upuštam...
mislim da su to traume, posljedica operacije glave.... teški sam paničar i zanm da će me držati skroz do dana poslije.... a ne mogu si pomoći nikako....:-(
Pa mislim da nikome nije ugodno ici pod noz, o kojoj god operaciji da se radi, ali kad vec moras tako roditi, mislim da nemas razloga ni za paniku ni za strah. Doci ces, uspavat ce te, probudit ces se i to je to. I bolje ti je tako, dogovoreno, nego da prvo ides normalno radati pa da letis hitno za carski, kad su te vec izmrcvarili, kao u moja oba dva slucaja... Morat ces si posloziti u glavi tako i bok. Beba mora van :) i ja sam panicar, igala se uzasavam!!!, ali ponovila bih opet da treba... Bez razmisljanja... :)
potpisujem cure...
nemoj misliti na bol,znaš da ga mora biti,al vjeruj da nije strašan...a i leonisa ti je dobro rekla,hormoni učine svoje...kad te pilić zatreba, zaboraviš na bol :-)...
možda bi ti pomoglo kada bi znala kroz što ćeš proći
Ako ideš na elektivni carski, vjerojatno će te hospitalizirati dan ranije. I to vjerojatno na patologiji u prizemlju. Obavit ćeš pretrage (EKG i razgovor s anesteziologom). Tu večer i noć nećeš smjeti ništa jesti ni piti. Oko 5 ujutro će te sestra probuditi da obavite klizmu i brijanje. I kateter će ti postaviti odmah u sobi. Ako želiš, možeš ih pitati da ti namažu anestetski gel prije postavljanja ili da kateter postave u sali kad anestezija počne djelovati (meni je to postavljanje uznimno neugodno i tražila sam da ga postave u sali nakon davanja spinalne).
Kada ćeš ići na operaciju ovisi koliko operacija ima zakazanih za taj dan. Obično počinju oko 8 pa koja si na redu. S kateterom i u spavaćici ideš liftom na kat. To je malo neugodno jer ljudi normalno prolaze, a ti ko ubogi s tim kateterom šetaš, ali dobro. Kad dođeš gore pred salu, svučeš se i legneš na krevet, a oni te pokriju plahtomi stave onu jednokratnu kapu na glavu. Neugodno jer si gola i na hodniku, ali ubrzo dođu sestra i anesteziolog/inja i postave ti braunilu. Probaj pitati da ti ju baš ne postave na pregib (gdje se inače vadi krv iz vene) jer će ti to kasnije otežavati rukovanje s bebom. Najbolje iznad palca. Tu ti odmah daju malo nekog sredstva za smirenje da te opuste. Meni baš i nije pomoglo. I tako ležiš i čekaš red :roll: Tu ćeš morati malo srediti misli jer ćeš možda vidjeti što se događa u sali (carski, kiretaža itd.) dok oni ulaze i izlaze pa ti prizori mogu biti malo uznemirujući.
Kad te konačno upeljaju u salu, prebace te na operacijski stol koji je jako uzak i malo nakrivljen pa imaš osjećaš da ćeš past. Ali nećeš :mrgreen: Na jednu ruku (koja je uz tijelo) ti montiraju tlakomjer koji je stalno uključen i mjeri tlak svakih nekoliko minuta, a drugu ruku ispružiš i tu ti daju lijekove (antibiotik i sl.). Postave ti pregradu i plahte i počnu te "prati" jodom za dezinfekciju. Svira neka lijepa glazba. Nitko ti se ne obraća. Barem meni nisu. Daju ti masku i ti zaspiš.
Probudiš se u šok-sobi. Boli te, ali daju lijekove protiv bolova. Još si omamljena od anestezije pa ti se dosta spava. Nakon nekog vremena te voze na intenzivnu. Tu si 24 sata. Imaš infuziju i kateter. Od terapije dobivaš glukozu, ono za stezanje maternice. Protiv bolova daju Voltaren injekcije u guzu kad tražiš. Ja sam bila dosta pospana. Sestre ti mijenjaju uloške i peru te. Kada ti donesu bebu, ne znam jer je moja bila na poluintenzivnoj.
Nakon 24 sata te dižu. Vade infuziju i kateter. Još uvijek nema jela. Primaš i injekcije Fraxiparina u nadlakticu (3 dana). Uskoro te sele u sobu i tamo uskoro (sutradan?) dobiješ jest. I tako 7 dana (onaj dan kad si operirana se ne broji, to je 0. dan). Osim ako ne zatražiš raniji otpust.
Kod reza je bitno da se primiš za njega kod ustajanja, kod ne daj Bože kašljanja i kihanja (to malo boli) jer tako manje boli. Što više se krećeš i ustaješ, to je sve lakše i lakše.
Dojenje je malo otežano, ali stisneš zube. U početku dojiš u ležećem položaju na boku i to je nezgodno kad moraš mijenjati strane jer se zbog bolova teže okrećeš s boka na bok (traži nešto protiv bolova da ti bude lakše). Možeš dojiti i ležeći na leđima (tako sam ja sad sa I. na prvom podoju). Kad ćeš moći sjesti, bit će lakše pa možeš probati položaj nogometne lopte. vidi ovdje http://www.roda.hr/article/read/ispr...aj-pri-dojenju
Nadam se da sam pomogla. Davno sam rodila u Petrovoj (2008) pa neka me netko ispravi ako je u međuvremenu bilo kakvih promjena.
Sretno!
kljucic, stvarno detaljan opis :-)
ja sam zavrsila usred noci na cr, nisu mi ni klizmu radili, jer nije bilo vremena, jel...
ja sam bila pod spinalnom i us*ala sa se od straha, al me smirila preeedivna anesteziologica koja je cijelo vrijeme pricala samnom - skretala mi paznju kad je trebalo, objasnjavala mi sto dr rade, mazila po glavi i ruci, ma predivna je bila
najljepsi trenutak je bio kad su mi pokazali moju ljepoticu i kad sam ju pomazila i poljubila u glavicu
za sivanje su me uspavali, jer sam se nekontrolirano tresla
probudili su me jos u sali, a na hodniku me docekao muz
nisam isla na intenzivnu, vec odmah u sobu u kojoj sam bila sama i to 5 dana i svih 5 dana dobivala te injekcije u nadlakticu
morala sam ustati dan poslije
protiv bolova sam dobivala voltaren, ali u infuziji, i trazila sam ga cim sam nesto pocela osjecati- sami bas ne nude, al daju uvijek kad trazis
ovo je bilo u varazdinu
uglavnom, meni je moj cr ostao u puno ljepsem sjecanje od vbaca dvije godine kasnije (sto je tuzni, jer sam jako htjela vbac)
ja bi se nadovezala na kljucic i rekla da si izaberes bademantil dovoljno sirok da ga i na kraju trudnoce mozes preklopiti na trbuhu jer u suprotnom ces hodati onim hodnikom "gola".
ja se nadam da se to promjenilo jer je to meni bio najveci uzas od svih uzasa i zahvalna sam do groba sto im je bas u mom trenu ponestalo onih papirnatih spavacica pa sam isla u svojoj.
u sali sam bila jedina, bar sam tako mislila, nisam nista vidjela osim stropa.
u sok sobi te moze uloviti treskavica, bit ces gola pokrivena s dekama, i to je normalno.
Varaždin: ja sam išla na elektivni CR, ujutro su me naručili u 8h.
obavila pripremu (klizma, tuširanje).
onda sam ležala u rađaoni, prikopčana na infuziju. oko 11h sam dobila kateter, s time da sam molila obavezno antibiotik zbog konstantnih urino infekcija.
pješke sam s kateterom otišla do sale, sjela na stol. anesteziologica mi je dala spinalnu, legla na stol.
odmah su stavili zastor na trbuh i napravili sekciju.
dobila sam bebu na pusu. nakon toga su obavili šivanje, prebacili me na drugi krevet i odvezli u sobu. beba je isto odmah došla u sobu.
dobivala sam nekoliko boca infuzije i nešto protiv bolova. nakon toga je sestra rekla kad me počne boljeti da ju pozovem da mi da nešto. zvala sam je i dala mi je kafetin u tableti. istu večer sam dobila bebu na dojenje.
drugi dan su mi maknuli kateter i ustala sam. to mi je u biti najgorje iskustvo, jer sam imala osjećaj da mi je 2 tone palo na prsa, nisam mogla disati, doći do zraka. uz pomoć sestre sam otišla do wc. isti taj dan sam sama polako išla par puta na wc. taj dan sam bebu stavila na krevet i dojila, više se nije micala s kreveta.
tuširala sam se na poticaj sestre 2 ili 3 dan (dan sekcije je 0 dan), isto i prala kosu. u bolnici sam bila 6 dana. u sobi sam bila sama.
nikakve injekcije nisam dobivala.
kod dojenja mi je na početku odgovaralo dojiti ležečki a kad sam uspjela sjesti- položaj nogometne lopte.
Meni su radili carski nakon boce indukcije, tako da sam jedva čekala da me uspavaju. Trudovi mi stižu jedan za drugim, a oni me ispituju koliko sam teška, koliko kg sam dobila u trudnoći... I ništa, uspavaju te, probudiš se i shvatiš da si mama. Prvi dan sam bila na infuziji sa kateterom, a drugi dan sam već ustala i odšetala do kupatila, oprala kosu i telo istrljala peškirićem.
Smetale su mi silne injekcije (isto se panično bojim igala), ali već drugi dan nisam više ni primećivala da me bockaju. Fraksiparin u stomak, nešto za stezanje materice u zadnjicu, protiv bolova kada se sete i ko zna šta još, nisam ni pitala.
Meni nikako nije odgovaralo dojiti ležeći. Imala sam osećaj da mi se cela utroba tumba i prevaljuje na bok što je bilo užasno neprijatno. Privukla bih kolevku i stavila noge na donju prečku tako da butine budu pod pravim uglom u odnosu na telo, jastuk u krilo da pokrije ranu i izdigne dete i onda nju u položaj kolevke.
Svi se žale na kateter, a meni je on doneo takvo olakšanje. Ceo život se gnjavim sa upalama mokraćnih kanala, a verovatno ima i nekog peska u njima, i nikada ne mogu u potpunosti isprazniti bešiku. Uvek imam osećaj da mi se piški. Kada su mi stavili kateter osetila sam kako iz mene neprestano nešto teče. Pomislila sam da obilno krvarim i zamolila jednu sestru da proveri da ne napravim poplavu na stolu, kad ono krenula bešika da se prazni. I nekoliko nedelja posle carskog sam uživala u mokrenju: sedneš, piškiš, osetiš da nema više ni kapi, i gotovo. Kao da su mi pročistili sistem. Onda se sve opet vratilo na staro.
kljucic svaka čast na opisu :-)...
kad pomislim na svoj CR uglavnom se sjetim onog olakšanja treći dan...meni je već tada bilo bolje, osim svoje i ostalim u sobi sam pomagala oko beba...
i da treskavica...eh i to ne zaboravljam...mene je to spopalo i sljedeće jutro, brrrrr...
ma sve se to zaboravi pored bebice :-)...
Pozdrav "carice"...evo i ja sam friška s carskog reza (danas mi je dvadeseti dan).
Carski sam radila pod spinalnom i sve je prošlo ok. Oporavak je bio klasika...nulti dan preležala, ujutro u 5,30 buđenje i dizanje na noge...bolilo jako al' podnošljivo. Što se više hoda, manje boli. Najgore mi je bilo tih prvih dva-ti dana okrenuti se s boka na bok. Kući sam došla peti dan i od tada je svaki dan sve lakše i lakše.
Ne radim još ništa po kući (mama servis 24/7 :-) ) ali radim sve oko bebe (nosanje, hranjenje, kupanje, presvlačenje...)
Leđa mi otpadaju od nosanja, al to nema veze s carskim.
Rez me uglavnom ne boli osim kad pretjeram s nosanjem pa me zapeče s lijeve strane. Stomak iznad reza mi je utrnut većinu vremena i baš je ružan osjećaj.
Zanima me par stvari pa ako mi neka od vas može odgovoriti, bila bih zahvalna:yes::
- kad ste prestale krvariti i nakon koliko se dobije prva menga? (Ja evo dvadeseti dan krvarim, al ne puno)
- smijem li već mazati rez nekom kremom ili mlijekom za tijelo, ili bih trebala kupiti neki preparat za ožiljke? (Rez mi je fino srastao, tj. nigdje ne zjapi i ne curi)
- vidi li se na prvoj kontroli stanje unutarnjeg šava i stanje materice?
Eto, za sad toliko, da ne pretjeram :oops:
Mene zanima da li je se nakon carskog pod spinalnom ide ranije kući (Snovolovka-ti si isla nakon 5 dana?) nego sto se ide nakon carskog pod opcom anestezijom?
kad ste prestale krvariti i nakon koliko se dobije prva menga? (Ja evo dvadeseti dan krvarim, al ne puno), u prvoj trudnoći, a čini se i u ovoj tek sad nakon puuunih 6 tjedana (tako i moja sestra isto imala c.r.)
- smijem li već mazati rez nekom kremom ili mlijekom za tijelo, ili bih trebala kupiti neki preparat za ožiljke? (Rez mi je fino srastao, tj. nigdje ne zjapi i ne curi) ni u prvoj, a ni sada nisam s ničim mazala, super zarastalo i onda i sad i nije uopće loš :-D
- vidi li se na prvoj kontroli stanje unutarnjeg šava i stanje materice? to ti ne mogu sa sigurnošću reći, ne sjećam se, a mogu ti reći sad iza 29-tog kada mi je kontrola!
to mislim ovisi od bolnice do bolnice (što i nije baš najnormalnije, svugdje bi trebalo biti isto pravilo), nakon prvog carskog izašla 6. dan, a sada 5. dan, ali mislim da je to zbog toga jer im kronično fali kreveta, pa koja se dobro osjeća i nema problema ide prije (meni je naravno odgovaralo :-D )Citiraj:
sasana prvotno napisa
ovo pišem za splitsko rodilište!
ja sam 1. puta išla 8. dan, 2. puta 5. dan, a sad 3. puta 3. danCitiraj:
sasana prvotno napisa
menga, kao i krvarenje ovisi od zene do zene.
manje sam krvarila nakon CR nego nakon VBAC. oba puta sam dobila mengu kad je mala pocela s dohranom- nakon 6mj.
sav je godinama bio crven, nakon jedno 4 je izblijedio, sad se nakon 7,5 jedva vidi.
ono sto se vdii je unutarnji sav, zadebljanje. i dan danas mi je umrtvljen taj dio.
stanje sava, uzv na kontroli.
i u sljedecoj trudnoci.
odlazak doma, ovisi o politici bolnice, guzvi i potrebi za krevetima kao i samom savu te stanju djeteta.
obično je (nije pravilo) oporavak od regionalne anestezije brži nego nakon opće anestezijeCitiraj:
sasana prvotno napisa
Ja isto mislim da se od spinalne brže oporavi. Ja sam mogla jesti i piti isti dan, dok su mi cimerice, koje su sve bile pod općom, umirale od gladi i žeđi tri dana :-(
Mada, bitan je i trud, tj. kad i koliko ustaješ i hodaš. Ja sam baš bila uporna i drugi dan ustajala svako malo i šetala.
Što sam više hodala, to mi je lakše bilo. U pravilu i kod nas puštaju sedmi dan tj. šest dana nakon operacije, jer dan operacije računaju kao nulti dan. Ali, ako se osjećaš dobro i dr procjeni da si dobro, puste te i ranije.
problem kod spinalne je ono lezanje 24h i u ono doba cure koje su rodile pod opcom dobile su bebu na podoj cim su se probudile. meni nisu htjele pomoci i staviti mi je na prsa dok sam na ledjima tako da sam je na prvi podoj tek nakon 24h. duboko se nadam da se to promijenilo.
prvo ustajanje bilo je nakon 24h i hodanje do umivaonika gdje smo oprali zube i osvjezile se. nakon 48 prvo tusiranje i seljenje s intenzivne u sobu, sama hodas.
na kraju tog dana setala sam se po bolnici. jako je bitno st prije stati na noge.
i kad se prvi put ustajes, oni imaju neku shemu kako se ustati. meni nije odgovarala i pronasla sam svoju. sestra je negodovala, al sam joj rekla da me pusti da se ustanem na svoj nacin.
hvala vam na odgovorima. super, sto prije kuci to bolje. ja sam i nakon opce nakon cca 18 sati ustala se i trudila se sto vise hodati i sama sve raditi. znaci + za spinalnu!
spinalna po meni ima najveci plus jer si prisutna, jer dozivis rodjenje svog djeteta. i to je <3
Hvala Vam cure na svim savjetima... pomoći si ne mogu oko straha,ali znam kad dođe taaj trenutak da ću se skulirati...
moram priznat da mi je užasno ružno to što ste rekle da je utrnut dio oko reza... a do kad to traje????
meni i dan danas, nakon 7,5g.
i lijevi jajnik mi se slijepio straga uz maternicu zbog priraslica, al takve stvari su realnost. mogu se dogoditi i ne moraju.
i bruh.
al bright side je da sam imala predivan VBAC bez ikakvih komplikacija i intervencija prije 18mj :)
odlično...čestitam.. :) ja ne znam što ću sama sa sobom...dok ne dođe taj dan bit ću u strahu...takva sam...kad dođe bit će lakše...najgore je čekati...Citiraj:
leonisa prvotno napisa
mislim da su to sve moje traume zbog operacije glave...:(
mislim da je to normalno, sve smo to prosle, u jednom ili drugom obliku, jaceg ili slabijeg intenziteta. proci ce :)
:hug:
Ja imam dijagnozu Anksiozni poremećaj s napadima panike, i ako sam ja to "preživjela", svatko će!!!
Prvo sam ležala u bolnici tri dana bezveze čekajući termin za carski, a užasavam se od bolnica (bježala dva puta iz nje :-) ).
Cijelo sam si vrijeme govorila - sad nema bježanja, moraš roditi i gotovo!
Onda sam izabrala spinalnu i uz pomoć predivne anesteziologinje izdržala porod.
Taj osjećaj oduzetosti noga je gadan al' znaš da će proći. Mene je tješilo to što sam smjela piti vodu i jesti, mada sam taj dan pojela samo jedan mali puding od čokolade. Sutradan su mi donijeli bebu skoro na cijeli dan i onda više ne misliš na sebe i svoje strahove nego se posvetiš toj maloj mrvici :zaljubljen:
Ja sam rodila 2x carskim.
Duljina boravka je bila primarno zbog protokola bolnice a ne mog oporavka (koji je oba puta bio super, nakon 24h oba puta ustala, prošetala, obavila wc i oporavak krenuo naglo na bolje). Zbog toga sam drugi put birala SD jer je tamo protokol da se ostaje 4 dana odnosno 3 ako je sve ok - tako da sam treći dan išla doma što sam i htjela. U vinogradskoj (meni beskonačnih) 6-7 dana.
U vinogradskoj si prvih 24h na intenzivnoj, na SD ako je sve ok u posebnoj sobi na babinjačama. Meni je bilo bolje ovo drugo, pogotovo što je intenzivna u Vinogradskoj pored rađaone pa dok pokušavaš spavati slušaš žene kako rađaju - što nije pridonijelo tome da se odmorim ni najmanje. U obje bolnice donose bebe brzo nakon poroda ali na SD je to koža-na-koža a u Vinogradskoj je beba u onom "paketu" i teško ju je hendlat dok ležiš na ravnom s iglama u ruci (sestre su u stvari očekivale da ću samo htjeti dati pusu i držati bebu, no kad sam tražila da mi pomognu oko dojenja potrudile su se bez problema).
Procedura je u oba slučaja bila slična, kateter sam oba puta dobila standardno nakon anestezije i ništa nisam osjetila. Ono što je definitivno bilo bolje na SD da ne rade problema oko uzimanja tekućine i već nakon dva-tri sata sam mogla piti vodu (i obilno koristila da imam kateter i ne moram se ustajati), dok na Vinogradskoj čekaš i čekaš satima prije nego ti daju piti. Jelo se u obje bolnice dobije kad je prvi obrok nakon što je prošlo 24h pa kako ti grah padne.
Što se same procedure tiče, u Vinogradskoj sam zaglavila u općoj spletom okolnosti pa se ne sjećam puno toga a na SD je sve bilo ok sa spinalnom osim što su bili neki studenti pa sam imala "prijenos uživo" - mene nije smetalo slušati "sad režem ovo, razmičem ono, vidite kako sad radim ovo..." (ništa se ne vidi) ali ako nekog smeta bolje da se pripremi i za takav scenarij :mrgreen:
Utrnuto mi nije bilo ništa ni prvi ni drugi put, zaraslo sve iz prve (onaj šav kod kojeg se ne vade konci), i ima neka crtica dolje nisko koju nisam ni sa čime tretirala i čekam da prirodno izblijedi...
Samo hrabro, nije to tako strašno.
i jaaaaaaaaaa imam dijagnozu anksiozni poremećaj sa napadima panike i već se 10 godina lječim i pokušavam riješiti toga.... joooojjjjCitiraj:
Snovolovka prvotno napisa
ja ću se pokušat pripremit i smirit koliko ću moći...ali poznajuć sebe par dana prije poroda ću umirat od panike i vjerojatno se gušit u napadima... ali neka... nadam se da će na kraju sve biti ok... pokušat ću što više razgovarati sa doktorima u Petrovoj pa ću i tako odlučiti dal da idem pod spinalnom ili da me uspavaju... nisam pametna...dijete mora van za mj. i pol... što ću i kako ću ne znam... frka me je svega... pisat ću vam ovdje i tražit podršku od vas koje ste to prošle...a na kraju ću vam ispričati svoju priču kad sve završi :)
Imala sam planirani carski (radi placente previje) s općom anestezijom (radi oštećene kralježnice spinalna nije bila opcija).
Večer prije sam radi straha i panike tražila nešto za spavanje (dobila Normabel). Nisam smjela jesti i piti od ponoći. Spavala u komadu do ujutro kad su me probudili za ctg/temperaturu/brijanje/potpisivanje papira (e ti papiri su najgori, kad čitaš da si svjesna rizika operacije i da možeš umrijeti :p). Klistir nisu radili radi placente previje. Nakon tuširanja sam obukla njihovu spavaćicu i čekala vizitu sestara i doktora. Nakon toga mi uveli kateter. Nije bilo bolno - sestra kaže da se nakašlješ i ona ga u tom trenutku uvede. S odjela na kojem sam ležala su me odvezli do operacijske sale na krevetu.
Bila sam naspavana, odmorna, dobre volje. Spasio me Normabel, jer inače ne bih oka sklopila cijelu noć.
Popričala s anesteziologicom, došla doktorica. Zadigli mi spavaćicu iznad trbuha. Krenuli su "čistiti" trbuh izvana i pripremati za operaciju. U to vrijeme se skupila i ostala ekipa za porod. Anestezija počela djelovati. Od ulaska u salu dok se sjećam sebe 2u1 je prošlo možda 10ak min. Sve skupa sam u sali bila nekih sat vremena mislim. Našli su i miom pa su usput i njega odstranili. Bebu odnijeli na odjel, mene prevezli u tu "poluintenzivnu". Suprug mi je mogao tu ući na 5 min. Najgore mi je bilo (kako je netko napisao) ona vreća s pijeskom. I dan danas ne znam čemu to služi. Peklo me i kao da sam imala 100 kila na trbuh naslonjeno. Rodila sam u 9.35 ujutro. Popodne oko 14h sam dobila čašu vode da pomalo pijem. Ako to prođe dobro dobiješ večeru (juhu u mom slučaju). Vode sam mogla koliko sam htjela. To poslijepodne smijem primiti i posjete u tu poluintenzivnu, ne dugo i ne više od 1 osobe istovremeno. Bebu mi donijeli vidjeti 3 puta taj dan, prvi put oko 17h, i onda još 2 puta do ponoći.
Drugo jutro griz za doručak. Dobivaš tablete protiv bolova kad procijene ili zatražiš. Preporuča se da mičeš stopalima, koljenima, i da se probaš okretati na bok. 24h nakon poroda lagano ustajanje uz pomoć sestre. To je stvarno bilo teško. Onda su me na kolicima prebacili do odjela. Tamo sam morala zvati sestru u pomoć kad prvi put krenem na wc jer su mi izvadili kateter. Beba je bila sa mnom od trenutka premještanja na odjel. Mogla sam zvati sestre u pomoć za bilo što za sebe ili bebu. Tu večer su sestre rekle da će uzeti bebu u dječju sobu jer meni ipak treba odmor nakon carskog. Da sam zatražila da ostave bi ju ostavile.
Ostala sam u bolnici 5 dana nakon poroda.
I dan danas (skoro 5 mjeseci kasnije) osjećam "utrnutost" oko reza. Kako sam gore pročitala da nekome to traje i 7 godina.. više se ne opterećujem. Rana je lijepo zarasla.
To je moje iskustvo ukratko. Radi se o bolnici Merkur. Ne mogu se požaliti. Da moram opet na carski - ne bih se bojala.
Tamarisa...imaš na forumu Trudnoća temu "Xanax, Prozac i ostalo" i tu su žene koje se "pate" s ovim poremećajem kao ti i ja. Meni su puno pomogle, pa ne bi bilo loše da pročitaš temu ispočetka i javiš se koji put ;-)