:lol:Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
Printable View
:lol:Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
Ne popiša gaćice nikad, ali trči ko bez duše na wc kad više ne može trpit. Lijeno joj je, da. Ja kažem kad procijenim da bi joj se moglo piškit, nekad posluša, nekad ne. U biti, ne smatram to moje urgiranje problemom.
Ja sam sklona misliti da to urgiranje ipak negativno utjece na dijete. Ona je savrseno u stanju sama skuziti kad joj se piski, zasto je ne pustiti da sama preuzme odgovornost za to?
Sto se moze desiti ak je pustis da sama ide piskiti (bez tvoj opominjanja)?
Prepustiti djeci kontrolu je prilično teško kad se naviknemo na suprotno. Ovo s piškenjem je s prvim djetetom išlo šaroliko iako smo se ostavili pelena sa 18 mjeseci, ali nije nas mimoišlo puno popišanih plahti po noći tijekom cca godinu dana, a u pravilo bi mu pobjeglo kad je bio prehlađen. I da, podsjećalo ga se na to da ide piškit. Sad više ne. S manjim smo pokušali bezpelenaštvo nakon 6 mjeseci, i sasvim dobro prijavljuje, ljeto je i bez pelena smo. Vidjet ćemo kako ćemo se snalazit zimi kad bude više odjeće. Ali to je druga tema. Svakako i mala beba očito može kontrolirat i češće nego se misli.
Evo primjerice jedna mama cure koja kreće u 7.razred još uvijek pazi koje će ova ocjene imat, dal 3 il 5, i ako nije 5 onda slijedi tortura da je trebala više učiti jer da neće moći birati srednju školu. A mala nije kapacitet za odlikaša, nego je dijete s posebnim potrebama, matematiku pohađa po posebnom skraćenom programu, ma mala je tog svjesna da njen korak od trice do petice traži od nje previše energije i rada, a u nekim predmetima niže petice bez problema. Ona i sad kaže, upisat ću ono što uzmognem, radit ću ono u životu za što sam kapacitet. Al ne, mama je ta koja tlači kad padnetrojka, ne daj bože koja niža ocjena. I onda je tko tu nesretan i pati se?Pa velika žrtva, mama......uh, kako mi je žao te curice :(
Kad smo već kod odnosa roditelja i djece.Citiraj:
makita prvotno napisa
Jučer se vraćam iz grada. Sumrak. Vidim dva klinca kako stopiraju daleko od grada. Jedan doista stopira i stoji, a drugi kleči sklopljenih ruku. Stanem i kažem da mogu pokupiti samo jednog jer sam kraj sjedalice s curki imala stvari s kupanja. ovaj me moli, bude se nekak stisnuo, kasne doma pa krenuli pješice, doma bude frka. Kasne već sat vremena... Pokupila ih. Bili su toliko uzbuđeni da im se maltene u zraku čuo puls. pustila ih da pričaju do izlaska i naježila se.
Zar se u eri klinaca koji nikoga ne poštuju i do ničega im nije (takav dojam dobivam u školi) klinci toliko boje roditelja? Dečki će sada u drugi srednje, a pokupila ih negdje oko pola devet.
Vozimo se dalje i moja curicapostavi niz zanimljivih pitanja. Zašto su išli pješke? Zašto mama i tata nisu došli po njih (kad su već zakasnili na bus)? Zašto mama i tata samo čekaju da budu špotali? Zašto im ne mogu objasniti da su zakasnili?...
Zašto roditelji ne žele slušati djecu?
Sve joj je to bilo toliko apstraktno i nevjerojatno, a bome i meni.
A propos pisanja: Nama je pravilo da se prije puta ili duljeg izlaska ide na WC. Bas me briga jel moras ili ne moras, ides probat i ispraznit sto se isprazniti da. I redovito smo, dok su bili mali, podsjecali na pisanje. Nije da oni ne znaju da trebaju piskiti vec im je igra vaznija. Ako osjetim da trebaju ici, reci cu im da odu. Ne "ja zelim da ti odes na WC" vec "odi na WC" jer je nebitno sto ja zelim, bitno je da trebaju. I ja znam da trebaju.
Ja cu biti iskrena i reci da mene te "ja zelim da ti..." poruke zivciraju. Ono sto govorim je ono sto mislim, a ne ono sto zelim. OK, nekad je nesto sto zelim i onda cu tako i reci. Al vecina onog sto govorim je na osnovu onog sto mislim, u sto sam na osnovu neceg uvjerena. Ako ti mislis da nisam u pravu, ili te zanima zasto mislim to sto mislim (i kazem to sto kazem), onda pitaj. Kako odrasli, tako i dijete.
Nema teorjie da bih rekla ikad "Ja zelim da ti pospremis tvoju sobu." Nema teorije. Al cu reci "Molim te pospremi tvoju sobu." Ako te zanima zasto to trazim, pitaj, pa cu ti objasnit.
Upravo to, ancice. Moja se, kao i sva djeca, zaigra otkad otvori oči. Pitala bi jesti, tek kad joj počne kruljiti u želucu, a piškenje kad joj pustim, obično se otegne do deset. najbolje je kad ide u vrtić, odmah nakon dizanja je sjednem na tutu, obavi, i ja sam mirna. U vrtiću, znači od 8 do 4 gdje je njoj prepušteno na volju, ona se popiški jednom ili nijednom, a ne kaka nikad. Prvo mi je pitanje kad je pokupim je li piškila u vrtiću.
Možda se ništa strašno ne bi dogodilo i da ne piški ujutro, ali ja ne bih riskirala.
Takodje. I ponovo citam JJ-a, jer znam da umem da zabrazdim sa 'pametovanjem' i kritizerstvom...Citiraj:
MGrubi prvotno napisa
Isto ovako.Citiraj:
Ancica prvotno napisa
Meni je najnormalnije ujutro joj reći: pišanje, pranje zubi, umivanje, jer tim redosljedom prije vrtića zaista započinjemo jutro. Nekoliko puta mi je znala reći da ne može piškiti, a sam ju podsjetila da joj se može pripiškiti putem u vrtić (što se događalo, pa je bila panika) pa neka ipak pokuša; ide-ne ide.
Kužim da bi formulacija "ja želim" imala bolji odjek kod djece, ali ću ipak reći: molim te pospremi svoje stvari, jer to nije odraz mojih želja, kako reče Ančica, već potrebe da to tako bude, pravilo kuće. Može se reći i da ja želim da su stvari pospremljene, ali željeti nešto meni ne spada pod dnevnu rutinu, više mi je pitanja stanja i trenutka... tako ja danas mogu željeti da ide leć u 20 sati jer sam preumorna, a sutra u 22 jer bih se baš igrala s njom. Međutim, želje su jedno, a mogućnosti su drugo.
Meni također ne leži "ja želim da čarape ostavljaš u korpi za veš, ne pored", ali upotrebit ću ga kod: "željela bih samo leći i buljiti u plafon, toliko sam umorna!" - što je odraz trenutačnog stanja mog duha ili tijela. "Željela bih da ti ideš spavati. Zašto? Jer ja tako želim, bla, bla..." mi je posebno odbojno.
Morat cu se i ja baciti ponovo na citanje Juula. :mrgreen: Danas sam imala par situacija u kojima bi jednu od tri mlade dame najradije lansirala na mjesec, a nemam pojma kako to uciniti bez da ostale dvije ispastaju. Sama sam s njima, provokatoricu ne bi imala kome ostaviti na prisilno cuvanje doma i vec mi je muka od situacija kad je nakon petnaest minuta pregovaranja i pokusaja uspostave kontakta vrlo kompetentno moram zgrabiti za ruku i odvuci doma. A onda jos citavim putem do doma slusam tuljenje i poluzavijajuce recenice koje redovito zapocinju sa: ali, jaaaaa sam htjelaaaaaa....... :/
pop...dim na ?! :mrgreen:Citiraj:
Anci prvotno napisa
pa u tome je i tvoja najveća greška, ti si toliko opterećena svojim djetinjstvom da uvijek krećeš od sebe i projeciraš sebe na dijete. a to ne mora biti tako, možda je tvoje dijete sušta suprotnost tebi i tvom načinu razmišljanja ?! ne znam, mgrubi, kad pomislim da ti dijete ima tek 2,5 god. za moj pojam, no hard feelings, previše malo razmisljaš i praviš od toga svega nauku. ono: zašto jednostavno kad može komplicirano.... moje dijete je stvorilo naviku pranja zuba i bez da sam tancala oko nje. i gotovo. u AS se vozi od rođenja, drugačije i ne zna i dugo dugo i nije bilo potrebe uopće išta objašnjavati na tu temu. i onda se objasnilo.Citiraj:
otkad znam za sebe moja prva reakcija na te izraze je kontra, ja se ne želim uklopiti u ostale, izgubiti sebe
mislim da smo se malo previse uhvatili toga 'ja zelim', to je samo jedna od mogucnosti za prenosenje ja poruka. stvarno ima mnogo nacina, i ovisi od situacije do situacije sto ce se i kako reci.
daj recept :mrgreen:Citiraj:
moje dijete je stvorilo naviku pranja zuba i bez da sam tancala oko nje. i gotovo.
Uvijek nađeš pravu riječ.:mrgreen:Citiraj:
mama courage prvotno napisa
I to je JA poruka.
Ponavljam rečeno: uvijek sam znala da si ti prava julovka :mrgreen:
ou jea! samo ja kazem "pop...dim KAD... " :)Citiraj:
Anci prvotno napisa
i ja....pa to postane TI poruka... :roll:Citiraj:
koryanshea prvotno napisa
leonisa :lol:
Ti se stvarno ne predaješ... s tim čarapama :mrgreen:
o, da samo s carapama :lol:
:lol:
odoh ja spavati
jest da su divni trenuci surfanja u miru...
no i house mi je prekasno danas :mrgreen:
izdrzat cu jos 20 minuta do housa!
osim ako se ne nagovorim na zrce...opet.... :mrgreen:
[quote="mama courage
pa u tome je i tvoja najveća greška, ti si toliko opterećena svojim djetinjstvom da uvijek krećeš od sebe i projeciraš sebe na dijete. a to ne mora biti tako, možda je tvoje dijete sušta suprotnost tebi i tvom načinu razmišljanja ?! ne znam, mgrubi, kad pomislim da ti dijete ima tek 2,5 god. za moj pojam, no hard feelings, previše malo razmisljaš i praviš od toga svega nauku. ono: zašto jednostavno kad može komplicirano.... moje dijete je stvorilo naviku pranja zuba i bez da sam tancala oko nje. i gotovo. u AS se vozi od rođenja, drugačije i ne zna i dugo dugo i nije bilo potrebe uopće išta objašnjavati na tu temu. i onda se objasnilo.[/quote]
mislim da mi svi krečemo od sebe, svako razmišljanje sa uključenim emocijama je subjektivno
moje dijete je pravo žensko, nije na me, više je na svog starog
i on je jako uključen u njen odgoj
ja samo želim izbjeći dokazane greške, i pokušavam ne otići u drugu krajnost (MM stvara potreban balans)
1. dijete - teoretiziram, filozofiram ... šta je tu čudno :mrgreen:
ti imaš super dijete, mojem djetetu je pranje zubi tlaka
tlaka je i meni, ali kad se navikneš tj. kad ti uđe u naviku, onda imaš potrebu prati zube i više nije tlaka
moja se vozila u AS od rođenja, pa je svejedno htjela i drukčije, nevezano u AS, ili na sjedalu kao mi veliki
kad joj kažem ajmo prati zube :
-20% uzme četkicu i pere
-70% neeeeeeeeeeee, neću, kmeza pravi mi plačljivu facu ...
- 10% preumorna, ja odustajem
zato i koristim:
-igru - kreveljimo se pred ogledalo
-samo dam četkicu dok gleda crtić
-pregledavamo si zube da vidimo koji je šporki pa ga idemo oprati (skupa sa ostalima)
....
A jesi ga fino sročila :mrgreen:Citiraj:
MGrubi prvotno napisa
Da se nadovezem na ancicu i podsjecanje na pishanje.
Meni nije isto da li djetetu kazes da ide pishati prije kretanja na put, ili mu cijele dane spominjes da bi trebalo ici piskiti (ti vodis brigu oko toga umjesto njega).
I mi svaki put prije puta SVI idem na pishanje. Pisalo ti se ne pisalo, to jednostavno radimo jer je tako lakse i jednostavnije i ne mora se stajati s autom za 5 min i bla bla. I to je nase obiteljsko pravilo. To mi nema veze s tim generalnim preuzimanjem djetetove odgovornosti kad treba ici na wc (a ne ide se na put :mrgreen: )
Nek nauci trpit :mrgreen:
Ko moj - 9 sati u autu tijekom subotnjeg povratka s mora :lol:
(naravno da sam stajala :P , al je trpio :mrgreen: )
ja ju priuptam (ponekad i posjednem) kad vidim da se meskolji, kad vidim da je proslo 6 i vise sati preko dana i prije nocnog spavanja.
nekad i negoduje, nekad se i "prepucavamo" ali kad sjedne i pisa.
XCitiraj:
meda prvotno napisa
moje dijete je pralo zube od prvog zuba....onda je tata uveo pastu sa njenih nepunih dvije i pocela je samo sisat pastu.
sad smo u fazi odbijanja i deranja. pranje zubi je u rangu ciscenja nosa.
biljezim se za recept.
obojica peru zube sami od nekih godinu dana... nikad nisu imali periode bunta protiv pranja zubi - što ne znači da neće :roll:
nema recepta - stvar je djeteta...
Moj maleni se isto ne buni pranju zubiju (osim kad ja hocu malo detaljizirat :mrgreen: )
Mi imamo nekoliko stvari za koje zna da se moraju - mora se puhat nos, moramo prat zube, stavit kremicu, isprat nos sterimarom, moramo se inhalirat kad je prehladjen i sl. I nije da se bas nikad ne buni, a ponekad napravi sve i na svoju inicijativu. Za zube se cak ustaje iz kreveta kad ih navecer zaboravimo oprat (da, dogadja nam se kad smo na godisnjem :oops: , al maleni se uvijek svega sjeti :) ) Ne zeli da mu "zeleni" karijesi grickaju zubice pa da mu pocrne :heart:
a-a! i dalje kritiziram ponasanje, a ne ponasatelja, ajm stil gud :)Citiraj:
leonisa prvotno napisa
osnovna formulacija ja poruke tamo gdje sam ih "ucila" je bila: "kad ti radis to i to ja se osjecam tako i tako".
Ni ja nisam kompetentna kad je JJ u pitanju, više sam se oslanjala na vlastiti majčinski instinkt nego pročitanu literaturu, no osvrnut ću se na ovu zadnju rečenicu koja mi se nikako ne sviđa. "Kad ti radiš to i to ja se osjećam tako i tako" Zašto je to potrebno tako reći?? To mi više liči na nabacivanje grižnje savjesti djetetu...Tipa ak ti ne opereš zube ja ću se ljutiti...Kakve veze imam JA s tim?? Nikakve. Zar nije bolje reći ak ne opereš zube pokvarit će ti se pa će te boliti??Citiraj:
koryanshea prvotno napisa
Pa ja vjerujem da postoje situacije u kojima je ok govoriti o svojim osjecajima i one u kojima to bas nije najsretnije rjesenje. Recimo bas ovo o zubima ne bi bas trebalo imati puno veze s majcinim osjecajima nego fakat s realnom cinjenicom sto ce se desiti ak se zubi ne peru. A u nekoj drugoj situaciji, kad nas je zaista nesto povrijedilo sto je dijete napravilo (recimo nije se drzalo dogovora), tu mi se cini savrseno ok reci da te je njegovo ponasanje povrijedilo/razljutilo/rastuzilo itd, jer fakat je. Mislim i ne-pranje zuba nas moze naljutiti, al zbog cinjenice sto mi znamo sto se desava zubima koji se ne odrzavaju i jer znamo koliko boli popravak zuba :mrgreen:Citiraj:
yaya prvotno napisa
No dopustam i da sam u krivu :)
pa ovakva ja poruka mi se ne cini primjerena bas za pranje zubi :)Citiraj:
yaya prvotno napisa
poanta ja poruke je da nema optuzivanja: "ti uvijek radis to i to!" - jer tako drugu osobu stjeras u kut i moze se samo branit protunapadom.
kad kazem: "kad radis to i to, ja se osjecam tako i tako", kazes da ti smeta ponasanje a ne osoba koja se ponasa. govoris kako se osjecas zato da bi te druga osoba bolje razumjela, ozbiljnije shvatila, imala vise informacija za razmislit o tom ponasanju i za zajednicko trazenje rjesenja.
ali uzmi u obzir da tu ja ne pricam o komunikaciji s djetetom, jer s tim nemam bas iskustva. mozda bih trebala u potpis stavit disklejmer da nemam djecova :P
al vidi anchie zna :)
Ma da, ali zar to nije malo prekomplicirano. Što nije jednostavniji princip određeno ponašanje=određena posljedica. Dakle ak ne pereš zube=pokvarit će se, odnosno ak se ne pridržavaš dogovora= tužna sam, radnja=posljedica. Sve ostalo mi se doista čini nepotrebnim kompliciranjem, sve te JA-TI poruke i ostalo, mislim da mi ni 5 života nebi bila dovoljna kad bi odvagivala svaku riječ koju upučujem djetetu, mužu, suradnicima, prijateljima...ajme..dobila bi čir na želudcu. :mrgreen:Citiraj:
anchie76 prvotno napisa
Pa te ja poruke nisu bas neka umjetnost.. bitno je krenuti od toga kako se ti osjecas, sto mislis kad se desi to i to.
Umjesto optuzujucih poruka tipa "nikad ne pokupis svoje igracke! Sve je razbacano! kad ces vise poceti spremati za sobom?" mozes reci "meni stvarno ide na zivce i uzasno me smeta kad vidim razbacane igracke okolo. Ne pada mi na pamet da gazim po njima i lomim noge - ocekujem od tebe da ih pokupis!"
to bas nije neka umjetnicka ja poruka :mrgreen: , al ionako mislim da je smisao tih ja poruka skoncentrirat se na sebe i to kak se osjecas umjesto da napadas drugu osobu.
Jesam u krivu?
i onda ti tvoj dzunior/dzuniorka (posebice kad uđe u pubertet) veli hladno: pa nemoj gledati i ne ulazi mi u sobu, pa nećeš gaziti.Citiraj:
Umjesto optuzujucih poruka tipa "nikad ne pokupis svoje igracke! Sve je razbacano! kad ces vise poceti spremati za sobom?" mozes reci "meni stvarno ide na zivce i uzasno me smeta kad vidim razbacane igracke okolo. Ne pada mi na pamet da gazim po njima i lomim noge - ocekujem od tebe da ih pokupis!"
i što onda ?! :mrgreen:
nije da ne kužim tu foru s optuživanjem (i ja je prihvaćam kao jednu od glavnih točaka moje visoke škole diplomacije, al kod odraslih), al još samo fali da počnem citirati shakespeara. eh, ti su ona dobra stara vremena kad se govorilo: dok si pod mojim krovom... :lol:
inače, što se tiče pranja zubi... nema tu nekakve filozofije niti recepta... niti bih vam točno znala reći kako je to kod nas krenulo, krenulo je normalno, prvo sam joj dala da se sama igra, pa da joj ja perem. bilo je trenutaka kad bi znala i ona zavijati jer joj se ne da prati zube. al takvi ispadi kod nas kratko traju. možda je bit u tome da mi od toga upravo ne pravimo toliiku halabuku i ne posvećujemo toliko tome pažnje ?! možda ipak ima istine u onoj skroz neosobnoj izjavi: zubi se peru. i točka.
s tim da ja mojoj još uvijek perem zube. i ona polako počinje sama preuzimati tu obavezu. uz moj nadzor.
Nisi...fala i tebi i koryanshei...Tako nekako sam i pretpostavljala...tako nekako i radim i bez da mi je JJ rekao... :PCitiraj:
anchie76 prvotno napisa
Pa ne gazi meni granice, ak su u njegovoj sobi - neka mu ih :mrgreen: Al ak su u dnevnoj, e onda nemere.Citiraj:
mama courage prvotno napisa
Ja osobno mislim da ima puno toga u cinjenici da jednostavno od djeteta OCEKUJES da nesto napravi (i tocka). I vjerujem da kad zaista to mislis da se to onda i osjeti u tvom glasu i neverbalnom govoru i jednostavno salje poruku djetetu da bas nema drugog izbora :mrgreen:
:mrgreen:Citiraj:
yaya prvotno napisa
Nemoj se ti previse voditi time sto ja pisem. I ja bauljam (po mraku) i snalazim se. Flower ti slusaj 8)Citiraj:
yaya prvotno napisa
da, i onda ? što dalje ? opet neka JA poruka ?! :lol:Citiraj:
Al ak su u dnevnoj, e onda nemere.
inače, mislim da spremanje dječje sobe znači i da dijete treba steći naviku spremanja (vlastitih) stvari uopće. da ne bi kasnije na topicu "jeste li zaista pedantne ?" bilo šokova :mrgreen:
shvatila si bit.Citiraj:
anchie76 prvotno napisa
i točka. :aparatic: