bračni savjetnik ili što ako brak puca po šavovima?

Citiraj:

---

fegusti prvotno napisa

probajte se iskreno zamisliti u situaciji da više niste zajedno - kako biste to emotivno podnijeli?

---

Naš problem upravo je u tome da i nismo zajedno. Odnosno, da je on (više-manje svojom odlukom) odsutan iz našeg života. Kad odluči biti tu, sve je u redu. Nakon puno godina trzavica uspjeli smo naći način da zajedno funkcioniramo -- bar se meni tako čini. Ali ne mogu prijeći preko toga da nas isključuje, to me emotivno ubija više nego da ga uopće nema.

Stvar je i u tome što ga djeca (za sad) to više vole što ga manje vide. Ja sam ušla u onu drugu fazu: koga nema, bez njega se može. Iako ja radije ne bih.

ma to je ta bljak situacija u kojoj se trenutno i sama nalazim.
čardak ni na nebu ni na zemlji.
poštenije je napraviti rez i znati na čemu si.
stalno vrtim iste misli bez zaključka i rješenja.
ja čekam da on nešto poduzme pa se ja prilagodim novonastaloj situaciji umjesto da stvar uzmem u svoje ruke.
ali morat ću jer me to stanje zbunjenosti prilično iscrpilo i već teško funkcioniram.
nikako sama sa sobom ne mogu ili ne želim raščistiti neke stvari i lupam glavom o zid.
bježim od priznanja da nam ipak nije suđeno zajedništvo.
zdrav razum mi govori da se previše toga lošeg desilo i da je premalo volje i vjere u uspjeh ostalo, a srce me vuče za rukav i ne da mi da stavim točku na posljednju rečenicu naše priče.
u tom kolebanju gubim životni optimizam, izjedam se, ne mogu normalno funkcionirati i stalno bježim.
valjda mi je teško priznati neuspjeh.
priznati si da nisam znala bolje i drugačije i smoći snagu da si oprostim i krenem dalje bez da se više osvrćem.

ukratko - nema polovničnog rješenja, odnosno u suprotnosti je sa zadovoljstvom i može opstati onoliko dugo koliko smo spremni podnositi nezadovoljstvo.

Tatek, ja ne čitam te knjige, ali bih rado... ali ova tema i druge mi jako pomažu da uvidim drugu stranu i što je najbolje da se pokušam što više kontrolirati, tj. svoje ponašanje, pa čak i misli...procesirati informacije koje dobijam od druge strane.
Jedino što sam naučila je da jedino mogu samu sebe kontrolirati, ali da je to ujedno i najteže napraviti. Pokušaj kontroliranja druge osobe i živjeti tako obično počinje i završava neugodnim situacijama i osjećajima za oboje...

Mamasch...baš mi je žao što vam je takva situacija...pretpostavljam da je vaš problem, koliko sam ja skontala, sama komunikacija, određivanje smjera u kojem idete, gledanje na jedno drugo itd.
Vjerujem da vam se sada pogoršala situacija kada živite sa tvojom mamom i sestrom...

Fegusti, potpisujem te....i opet ponavljam da je najteže sam sa sobom raskrstiti....

I znate šta? Npr. kada sam ja pomišljala na kraj i kada sam ga u biti i željela mene je bilo strah napraviti taj rez zbog straha od nepoznatog. Znači, lakše mi je bilo u vezi i oslanjati se na drugu osobu, iako je to realno nemoguće, tj. moje viđenje oslonca, tj. da mi daje snagu...strah od nepoznatog kada bih ostala sama, da li bi mogla, socijalizacija, financije i najbitinije pouzdanje u samu sebe... a opet...eto...i nisam htjela biti sama, jer mi je u glavi bilo (sa 30 godina :roll: ) da ću ostati sama, da neću naći nikog boljeg itd.
Ovo ja pišem šta se meni vrtilo u glavi...ne znači da bi i vama i da se tako osjećate.

i ovo sam još htjela napisati... puno jasnije razmišljam i situacija mi je bistrija kada ubm-a ne vidim i ne čujem.
to je vrlo znakovito. možda u tom ćorsokaku, u kojem se trenutno nalazim, pronađem rješenje jer sam sama sa sobom što dosad nisam imala priliku biti.
uvijek sam bila usredotočena na naš odnos i pokušavala sam na stvari gledati iz njegove perspektive koja je vrlo upitna, a sve iz razloga da shvatim kako to njegov um funkcionira.
zbunjivao me (i još uvijek sam pod tim utjecajem) svojim neodlučnim, neodgovornim, sebičnim i samoživim ponašanjem, a sklon glumiti žrtvu.
mislim da je najveća pogreška naše veze što se znamo od rane mladosti i što smo se u nju upustili a da sami sebe nismo upoznali.
sada to moram nadoknaditi i upoznati sebe.

Citiraj:

---

fegusti prvotno napisa

.
mislim da je najveća pogreška naše veze što se znamo od rane mladosti i što smo se u nju upustili a da sami sebe nismo upoznali.
sada to moram nadoknaditi i upoznati sebe.

---

Ovo si odlično detektirala.
No,ponekad se to hoće dogoditi i kad se ljudi se upoznaju u ranoj mladosti...
Mislim da je najveći problem što ljudi ne upoznaju dovoljno sami sebe, svoje želje, potrebe, mogućnosti...Zato i jest najčešći razlog razvoda "neslaganje karaktera"...

Mislim da priča o "dvije polovice" koje se samo trebaju spojiti ne drži vodu
Veza je cjeloživotno kopanje lopatom...I ja sam prije koji mjesec mislila da nema izlaza, ali nasreću, uspjeli smo svojom lopatom iskopati tunel toliko da na kraju ipak vidimo svjetlost! :love2:

Jedno malo općenitije pitanje - koliko su, iz vašeg iskustva (mislim, vašeg osobnog i iskustava iz vaše okoline) dugotrajne veze koje započnu u ranoj mladosti, kada su i muž i žena "prvi" jedno drugome?

Koliko sam ja vidio u mojoj okolini, te veze traju dugo, desetke godina, no tamo negdje krajem njihovih 30-tih ili u 40-tima, kad dođe ta famozna "kriza srednjih godina", tad većina popuca i to obično uz velike "eksplozije" (vjerojatno ui zato što niti jedan niti drugi nisu okusili život bez onog drugoga, žele vidjeti i nešto drugo, no strah ih je nepoznatog). Često su muževi ti koji odlaze upoznavši druge žene ili pak žene koje otkrivaju da žele u životu nešto više/drugačije od onoga što su dotad imale.

ja znam za primjer moje tete i barbe koji su počeli s 15 i 17 godina, još su skupa i koliko vidim nemaju velikih trzavica.
Ali bih ipak rekla da je to rijetkost.

Citiraj:

---

tatek prvotno napisa

Jedno malo općenitije pitanje - koliko su, iz vašeg iskustva (mislim, vašeg osobnog i iskustava iz vaše okoline) dugotrajne veze koje započnu u ranoj mladosti, kada su i muž i žena "prvi" jedno drugome?
.

---

Ja iz svoje okoline ne znam niti jedan par koji su "prvi" jedan drugome,ali zato znam nekoliko koji su se dobrano "izživjeli" prije braka, pa nakon 10-tak godina veze opet prolaze krize zasićenja kao da su zajedno od
14-te godine.... :/

Mi smo krenuli sa 16 i 20, zajedno smo 20 godina, pa sad.. nije da nema trzavica, a nije ni da smo pred razvodom.
Tko će koga ostaviti zbog neiživljene mladosti (i hoće li) budemo vidjeli. :mrgreen:

Citiraj:

---

rosa prvotno napisa

Mislim da priča o "dvije polovice" koje se samo trebaju spojiti ne drži vodu
Veza je cjeloživotno kopanje lopatom...I ja sam prije koji mjesec mislila da nema izlaza, ali nasreću, uspjeli smo svojom lopatom iskopati tunel toliko da na kraju ipak vidimo svjetlost! :love2:

---

x

Citiraj:

---

tatek prvotno napisa

Jedno malo općenitije pitanje - koliko su, iz vašeg iskustva (mislim, vašeg osobnog i iskustava iz vaše okoline) dugotrajne veze koje započnu u ranoj mladosti, kada su i muž i žena "prvi" jedno drugome

---

Da, takve je veze jako teško održati, jer se par mora prilagoditi jako velikom broju promjena (kraj školovanja, novi poslovi, djeca, sazrijevanje, pronalaženje novih interesa...) Kad ljudi stupe u brak kasnije, takvih je drastičnih promjena ipak, bar kvantitativno, daleko manje.

Mi smo takav slučaj, ali malo specifičan zbog razno-raznih stvari, pa ne znam jesmo li reprezentativni. Uglavnom, nama nije došla glave kriza srednjih godina u tom smislu nečije želje za iživljavanjem, pa čak ni neko odrastanje u raznim smjerovima, jer smo (mislim barem) oboje po prirodi takvi da drugoj osobi puštamo puno slobodnog prostora.

Ja, zapravo, dosta sebe krivim za trenutno stanje zato što sam po prirodi veliki perfekcionist i romantičar pa ne mogu više podnijeti da se zadovoljavam nečim što je "second-best" osobito što bi to, zbog mojih godina, bilo još jaaako dugo. Mm-u je važnije da stvari štimaju okvirno, ne zamara se "sitnicama", pa bi on u ovakvom braku vjerojatno mogao opstati još desetljećima, kao što su to učinili njegovi roditelji.

tatek, upravo smo mi taj primjer koji opisuješ.
zajedno smo od 16.e a raspadamo se u 43.oj.

on je ubrzao stvar upustivši se u emotivnu vezu s drugom ženom ali ni tamo nije pronašao sreću jer ni sam ne zna što želi - ne poznaje se, traži se, a ja više nemam tolerancije za takvo ponašanje jer imam posla sa samom sobom (osim onih roditeljskih, kućanskih, profesionalnih obaveza).
našao je krivi put jer mu rješenje nikako nije u traženju nečeg novog dok nije raščistio staro. stvar mu pogoršava i činjenica da je sklon alkoholu pa se i s tim bori. ja više ne mogu voditi njegove bitke.

Moj bratić i njegova žena su zajedno od početka srednje škole, dakle bili su si prvi. Imaju dvije prekrasne kćeri i stvarno divan brak pun ljubavi, nježnosti i strasti.

Kod nas je najveći problem komunikacija. Oboje smo individualci i često se dogodi da zaboravimo reći nešto jedan drugom pa nastaju nesporazumi, ili nešto odlučimo bez prethodnog dogovora, ili umjesto da neku rečenicu prihvatimo kao takvu čitamo između redova pa dobije sasvim drugi smisao.

Kada voda dođe do grla, sjednemo i razgovaramo, objašnjavamo što je pjesnik htio reći i za sada uspjevamo.

Što se tiče ostalih stvari, odluka oko odgoja, stana, itd. uvijek poštujem njegovo mišljenje i poslušam ga, ali uspijem raznim nježnim metodama da bude po mome. 8) On se naravno tu ne bi složio, ali je tako. Naravno, nekad i popustim. ;)

Ajoj, fegusti :love: Mene drži upravo podsjećanje da mi nemamo problema "teškog" tipa (preljub, ovisnosti). Kad bi se još to uplelo, ništa nas ne bi spasilo.

Ali navika je paklena stvar; čak i kad vidimo da nešto ne ide, prekinuti tu opčinjenost poznatim nekad mi se čini nemoguće. Što vrijeme dalje odmiče, to mi se više čini da je poznato društvo bolje od nepoznate samoće. Zapravo, preko svih sitnica bih rado prešla samo da ostanemo skupa... A onda me novi val njegovog zanemarivanja djece i mene dovede do ludila.

Citiraj:

---

argenta prvotno napisa

Ajoj, fegusti :love: Mene drži upravo podsjećanje da mi nemamo problema "teškog" tipa (preljub, ovisnosti). Kad bi se još to uplelo, ništa nas ne bi spasilo.

Ali navika je paklena stvar; čak i kad vidimo da nešto ne ide, prekinuti tu opčinjenost poznatim nekad mi se čini nemoguće. Što vrijeme dalje odmiče, to mi se više čini da je poznato društvo bolje od nepoznate samoće. Zapravo, preko svih sitnica bih rado prešla samo da ostanemo skupa... A onda me novi val njegovog zanemarivanja djece i mene dovede do ludila.

---

Jek to zanemarivanje ("bijeg") nešto što je oduvijek bilo dio njegove osobe ili se pojavilo tokom veze (kao moguća reakcija na neki drugi problem)? Kako to on opisuje, kao želju za slobodom, nekim svojim interesima, odmorom ...?

Citiraj:

---

tatek prvotno napisa

Jek to zanemarivanje ("bijeg") nešto što je oduvijek bilo dio njegove osobe ili se pojavilo tokom veze (kao moguća reakcija na neki drugi problem)? Kako to on opisuje, kao želju za slobodom, nekim svojim interesima, odmorom ...?

---

Pa, oduvijek je takav, vuk samotnjak kojemu ne treba apsolutno nitko. Samo što se to pogoršava proporcionalno broju ljudi koji ga trebaju. On ništa ne opisuje, jer to uopće ne verbalizira, samo uvijek ima još jedan posao za obaviti, još jedan telefonski poziv za javiti se, još neki dogovor za ispuniti, još neku knjigu za pročitati, još nešto za naučiti... Ima vremena za sve osim za nas :/ I to kronično: kod njega ne postoje vikendi, blagdani, godišnji odmori. Ništa. Objašnjenje (koje daje zaobilazno) je da ga čak i posao 7/24 manje umara od interakcije s obitelji (užom i širom).

I još nešto... Mm-u su dosadne i suvišne sve aktivnosti koje nemaju neposredan materijalni učinak. Dakle, neobavezna druženja, sport, šetnje, slobodne aktivnosti, igranje, razgovori, izlasci, proslave -- sve što pogoduje isključivo razvoju odnosa njemu je više ili manje traćenje vremena. Mi smo slobodni da svoje vrijeme utrošimo na to, ali bez njega.

argenta, da li on živi s vama? Oprosti, možda mi je promaknulo u tvojim postovima. Kakav ima odnos s vašom djecom?

Citiraj:

---

argenta prvotno napisa

I još nešto... Mm-u su dosadne i suvišne sve aktivnosti koje nemaju neposredan materijalni učinak. Dakle, neobavezna druženja, sport, šetnje, slobodne aktivnosti, igranje, razgovori, izlasci, proslave -- sve što pogoduje isključivo razvoju odnosa njemu je više ili manje traćenje vremena. Mi smo slobodni da svoje vrijeme utrošimo na to, ali bez njega.

---

šta je on, jarac u horoskopu?

Citiraj:

---

Mihovil prvotno napisa

argenta, da li on živi s vama? Oprosti, možda mi je promaknulo u tvojim postovima. Kakav ima odnos s vašom djecom?

---

Da, živimo skupa. Kao što sam već rekla, mi zapravo dobro funkcioniramo kad jesmo zajedno. Ali iako smo u istoj kući skoro pa cijeli dan (on radi od kuće), događa nam se da se uopće ne vidimo. Jer on želi sve raditi sam, u miru i tišini: od posla (što je logično) do stvari kao što su jedenje, spavanje ili gledanje tv-a.

S djecom ima isti odnos kao i sa mnom: on nas voli, ali izdaleka. Kad je s njima (1/2-1h dnevno, u malim dozama) strpljiv je, blag i pun razumijevanja. Klinci ga obožavaju, jer ih on u to vrijeme ne mora odgajati nego im sve dopušta. Isto kao što je sa mnom divan, ako nađe vremena da ga provedemo skupa. Ali to je toliko malo da mi se nekad čini kao da nas dvoje skupa u velikoj slozi živimo odvojene živote... Eto, sad :cry:

Citiraj:

---

argenta prvotno napisa

Pa, oduvijek je takav, vuk samotnjak kojemu ne treba apsolutno nitko...

---

Ah, bojim se da u tome grmu baš leži zec ... i da se taj problem teško može riješiti.

Da je nekad bio drugačiji pa da se to njegovo ponašanje izmijenilo tokom vremena (radi bilo kojeg razloga), tad bi bilo više šansi da se potraži taj razlog koji je doveo do promjene, da se priča o tome, pronađu neka rješenja itd.

No, ovako, kad je ta usamljenost očito njegova suština, prava priroda, tada je zaista teško očekivati da će se on promijeniti ...

Na žalost, bojim se da se moraš suočiti sa tom činjenicom ... :love:

No, istododbno, čim ste već zajedno sve te godine (koliko? ne sjećam se da si rekla?) očito ste nekako funkcionirali sve to vrijeme, da je bilo baš tako loše vjerojatno ne bi ostala tako dugo u vezi s njime. Da li te je sve ovo počelo smetati otkako su došla djeca (pa se povećao broj obaveza) ili je i prije to bilo prisutno? pokušaj se malo prisjetiti prethodnih godina ...

(mene je ova tvoja priča podsjetila na jednu moju priču koja mi se dogodila prije desetak godina i koja je duboko utjecala na mene ...)

Citiraj:

---

tatek prvotno napisa

No, istododbno, čim ste već zajedno sve te godine (koliko? ne sjećam se da si rekla?) očito ste nekako funkcionirali sve to vrijeme, da je bilo baš tako loše vjerojatno ne bi ostala tako dugo u vezi s njime. Da li te je sve ovo počelo smetati otkako su došla djeca (pa se povećao broj obaveza) ili je i prije to bilo prisutno? pokušaj se malo prisjetiti prethodnih godina ...

---

Funkcionirali smo tako što mene nije previše smetalo kad je to išlo samo na mene. Imali smo lijepih trenutaka o kojima sam se držala jer sam ga oduvijek voljela, bez obzira na to samotnjaštvo. Prvih pet godina pomagao mi je sirovi entuzijazam, sljedećih pet nada da mu samo treba vremena dok se prilagodi djeci.

Ali poslije deset godina emocionalnog gladovanja, a osobito otkad imamo djecu, postalo mi je preteško njegovo minimalno doziranje svog društva. Da neće otići s nama na more (već tri godine ljetujem sama s njima po dva mjeseca jer nam je alternativa sjediti u kući u Zg-u), u šetnje, do grada... Da moja cura više voli živjeti kod svojih baka i djedova nego doma s tatom (njenim riječima: "Nono se bar igra sa mnom")... Da sam dva tjedna sama u bolnici u drugom gradu s djetetom a njemu je previše posla da nas dođe vidjeti... Da ih neće pričuvati kako bih imala pola sata za sebe... Da sve blagdane provodimo s mojima ili njegovima ali bez njega...

Ne očekujem neke korijenske promjene, jer osim što mislim da nije fer prema njemu, ni on nikad nije od mene tražio da stubokom promijenim svoje loše karakterne osobine. Ali mislim da imam pravo očekivati malo više pažnje i roditeljske naklonosti -- eto, to je šav po kojem puca naš brak s moje strane. A to mi je teže što izgleda da se ostali šavovi dosta dobro drže...

Znam što si ti učinio... ali ne znam što učiniti kad u takvom odnosu ipak ima ljubavi i djece :/ Samo znam da ne mogu još deset godina ovako.

Kad ovako čitam što si napisala, takav me bijes hvata da se zbilja zamišljam kako mu bacam najveći lonac u glavu i kažem mu da se nosi u tri lijepe i neka muči nekog drugog. :evil:

Iako... naravno da to tako ne ide...

Citiraj:

---

chris blue prvotno napisa

Kad ovako čitam što si napisala, takav me bijes hvata da se zbilja zamišljam kako mu bacam najveći lonac u glavu i kažem mu da se nosi u tri lijepe i neka muči nekog drugog. :evil:

Iako... naravno da to tako ne ide...

---

Ah, nije da on to namjerno radi da joj napakosti ... riječi "partnerstvo", "brak" i "odgoj djece" imaju tisuću značenja i svatko ih tumači na način na koji ih on sam vidi.

argenta, da li si mu kada rekla ovako kao što si nama, da to više jednostavno ne možeš izdržati i da ako nema promjene da ćeš otići s djecom?

Mislim, ako taj nezadovoljavajući život tarje već 10 godina, zaista ne vidim puno svrhe živjeti još toliko (ili koliko god ... pa i 1 godina je previše) ... jer, kao što ne možeš od njega očekivati da potpuno promijeni svoj život tako se ne može ni od tebe očekivati da se potpuno odrekneš svoji želja, potreba ...

ne može se reći da je u ovoj situaciji itko kriv, već jedino da su se susrele dvije ajmo reć podosta nekompatibilne osobe sa različitim viđenjima veze i braka ... a razlazima bi omogućili jedno drugom da nađete ono (onog, onu) što vam u stvari treba.

Znam da je to teško prihvatiti, pogotovo sa sdvoje djece na brizi ... no, koliko vidim, oni su i ovako već skoro potpuno tebi na brizi.

argenta, ja svojem evo počela opet pisati pisma... nešto smo se dogovorili, premda, moje zadnje pismo na koje nisam dobila odgovora bilo je - a zašto me ne bi poslušao i uživo, uostalom nemam stalno kompjuter pri ruci? :roll:

Možda zbilja da mu napišeš kako se osjećaš. Ali ako ne pomogne...
Inače, podsjeća me na mog starog. Koji je pod stare dane sav iskompleksiran, i sve se više zatvara u sebe, i izvolio je ustvrditi da mi više volimo mamu jer nas je ona potkupila popuštanjem. To mi je bio šok života, čuti to iz usta svog oca. A nije se trudio graditi odnos s nama, i sad se čudi i okrivljuje mamu za to. Duboko u sebi je nesretan, i ima traume iz djetinjstva. Što moguće ima i tm, a preteško mu je o takvim stvarima govoriti pa gradi zid oko sebe. Ne znam može li čovjek koji je sretan i zadovoljan biti takav sam od sebe.

A opet kao da je to isprika. Sve da je i tako, ne možeš ti baciti život u vjetar jer se on ne misli hvatati ukoštac sa svojim problemima.

Citiraj:

---

argenta prvotno napisa

Ali ne mogu prijeći preko toga da nas isključuje, to me emotivno ubija više nego da ga uopće nema.

---

tebi treba potvrda da je i njemu do tebe/vas stalo a svojim osamljivanjem pokazuje suprotno.
to je ono što te zbunjuje, pretpostavljam.
ajd ga pitaj bi li primijetio kada biste ti i djeca otišli, biste li mu nedostajali?
da li bi takvim stanjem bio zadovoljniji?
pretpostavljam da će reći da biste mu nedostjali ali nije svjestan da vas svojim otuđivanjem izbacuje iz svog života
on je svoje potrebe zadovoljio a nezna zadovoljavati vaše emocionalne potrebe.

Napisah poduži post i izbrisah, jer me ustvari strah reći šta mislim i na kraju krajeva - ko sam ja da kažem? jer u ključnim trenucima u svom životu mislim da sam zakazala, ali se na kraju sve dobro završilo...ali da nije pitam se da li bi bila i dan danas u istoj situaciji i trpila i patila?

Vuk samotnjak za mene znači neko kome treba dosta prostora za samog sebe da bi mogao normalno funkcionirati, ali da taj isti vuk samotnjak i daje sebe u datim trenucima svojoj obitelji, pa čak i na dnevnoj razini, jer ono što čitam nije samo da on vas zanemaruje emotivno, nego u svakom pogledu... odnosno on ne učestvuje u vašim životima...

E sad... drvlje i kamenje možete na mene, ali tako ja vidim situaciju iz navedenog posta...

Rješenje? Pojma nemam... reći mu šta osjećaš, pokušavati i ne odustajati i vidjeti da li vodi nečemu da li ima pomaka. Isto tako, probati sa više taktika, pa možda neka upali i ako ne onda znati da si sve probala...

Argenta :love: [/i]

ma oprostite na uplitanju - al nesto mi nije jasno... argenta, kazes za svog supruga da je strpljiv i pun ljubavi prema djeci a posvecuje im se maksimalno sat vremena dnevno? pa toliko mogu i ja biti strpljiva i puna ljubavi prema kome hoces :/

i kad kazes, "u takvom odnosu ipak ima ljubavi" - sto to u stvari znaci? iz cega to iscitas?


mozda ja i grijesim - al samo citam to sto ti pises o vasem odnosu - al meni podatak da si dva tjedna bila s djetetom u bolnici a on nije nasao vremena da vas posjeti - nije ljubav. da dnevno ne moze odvojit vise od pola sata-sat da bude s vama - nije ljubav. da ne "stigne" na ljetovanje ili izlet ili blejanje na kaucu u nedjeljno popodne - nije ljubav... :/


mozda te i naljutim svojim gledanjem, al ako i da - neka. bolje da sam ja u krivu...

Citiraj:

---

Maslačkica prvotno napisa

ono što čitam nije samo da on vas zanemaruje emotivno, nego u svakom pogledu... odnosno on ne učestvuje u vašim životima...


[/i]

---

Slažem se. Nažalost... :(

Ajme, ljudi, hvala što me čitate :* Pokušat ću po redu:

Chris Blue, kužim da nekome sa strane ovo može zvučati strašno, ali treba imati na umu da je to samo jedna strana jednog aspekta naše veze. Objašnjena preko interneta. Upravo se zato i nisam dugo, dugo usuđivala pisati na ovoj temi. Dakle, ima tu još puno dobrih stvari kojima se sada ne mogu baviti, jer nisu u fokusu.

Tatek, imaš pravo, fizički djeca jesu na meni, ali oni ga vole. I on se dobro brine za njih, osobito s materijalne strane. Ni ja ne vidim krivicu, ni pakost... mm je jednostavno takav, kao što sam ja, ne znam, sklona prokrastinaciji i time ga izluđujem.

Fegusti, ja znam da on nas voli jer se spreman odreći mnogih stvari da bismo imali što za jesti, vlastitu kuću, auto... iako uglavnom sam zarađuje. Ali ovim si pogodila ravno u srž:

Citiraj:

---

... nije svjestan da vas svojim otuđivanjem izbacuje iz svog života
on je svoje potrebe zadovoljio a ne zna zadovoljavati vaše emocionalne potrebe.

---

Od razgovora 1 na 1 sam digla ruke,jer njemu jednostavno nije jasno kad ja pokušavam objasniti svoje stajalište. Njemu je to jedan veliki turbo emocionalni mambo-džambo. Zato bih voljela da razgovaramo uz nekog moderatora... ali on se ne da nagovoriti. Čak sam predlagala da za početak sam odabere nekog prijatelja/bračni par ako ne želi klasično "obiteljsko savjetovalište" (kojem ni ja previše ne vjerujem).

Obzirom da ni to nije pomoglo, jedino što sam uspjela i sama smisliti je da se pokušam na neko vrijeme odseliti (imam nekih opcija ali u drugom gradu), pa vidjeti hoće li ga to zdrmati. Naravno, najavila bih mu to unaprijed i naglasila da izvjesnost i duljina tog preseljenja ovise isključivo o njemu. Mislite li da to ima smisla?

Tatek, čini li ti se s tvojim muškim pogledom na stvari da je zbilja nemoguće izvesti neki kompromis?

Citiraj:

---

Maslačkica prvotno napisa

Rješenje? Pojma nemam... reći mu šta osjećaš, pokušavati i ne odustajati i vidjeti da li vodi nečemu da li ima pomaka. Isto tako, probati sa više taktika, pa možda neka upali i ako ne onda znati da si sve probala...

Argenta :love: [/i]

---

slazem se s tvojim postom maslackica, al evo, ovaj me dio malo zaintrigirao...

zasto bi ona morala - da bi njihova veza opstala - probati sve i sva i ako nista bas ne upali da bar zna da je sve pokusala? mislim, stvarno mi nije jasno (ovo sad i opcenito mislim, ne samo u argentinom slucaju), zasto bi jedna strana morala dat sve od sebe i isprobavati stotine solucija ne bi li stogod slucajno upalilo? :/ zar nije odgovornost za odnos na oba sudionika? zasto bi se jedno trudilo iz petnih zila dok se ovo drugo i dalje ponasa po svom ceifu? :/

meni je to nepravedno i ne bi nikad to radila. kad bi se susrela s problemima u braku/zajednici - otvoreno bi o njima razgovarala i trazila od partnera da zajedno odlucimo sto cemo i kako. ako to ne bi mogli ostvariti - ne bi ostvarili nista. na zalost il na slobodu, kako god.

Citiraj:

---

litala prvotno napisa

i kad kazes, "u takvom odnosu ipak ima ljubavi" - sto to u stvari znaci? iz cega to iscitas?
...
mozda te i naljutim svojim gledanjem, al ako i da - neka. bolje da sam ja u krivu...

---

Prvo, litala, na tebe se nikad ne bih mogla naljutiti, bar ne ovako preko tastature :mrgreen:

Drugo, neki ljudi jednostavno ne znaju pokazati ljubav, na konvencionalni način, ali je iskazuju kroz brigu (zvao nas je svaki dan kad smo bili u bolnici), materijalnu skrb (dio njegovog radoholičarstva je otuda što sam zarađuje za kredit i svakodnevne troškove), nesklonost kritiziranju ili mijenjanju partnera, vjernost... Ja u svemu tome vidim ljubav.[/b]

Citiraj:

---

litala prvotno napisa

zasto bi ona morala - da bi njihova veza opstala - probati sve i sva i ako nista bas ne upali da bar zna da je sve pokusala? mislim, stvarno mi nije jasno (ovo sad i opcenito mislim, ne samo u argentinom slucaju), zasto bi jedna strana morala dat sve od sebe i isprobavati stotine solucija ne bi li stogod slucajno upalilo? :/ zar nije odgovornost za odnos na oba sudionika? zasto bi se jedno trudilo iz petnih zila dok se ovo drugo i dalje ponasa po svom ceifu? :/

---

Općenito bih se složila, ali u našem slučaju sam spremna napraviti sve zato što on ne shvaća da tu nešto ne valja. Brak njegovih roditelja funkcionira na identičan način već desetljećima i nastavit će se tako do njihove smrti. Kad se ja žalim, njemu doslovno nije jasno što je meni. I, kao što sam rekla, to ne radi iz zlobe, možda iz lijenosti, ali ne zato što ga boli džon nego zato što je to, u njegovom umnom sklopu, "puno vike nizašto".

Citiraj:

---

litala prvotno napisa

zasto bi ona morala - da bi njihova veza opstala - probati sve i sva i ako nista bas ne upali da bar zna da je sve pokusala? mislim, stvarno mi nije jasno (ovo sad i opcenito mislim, ne samo u argentinom slucaju), zasto bi jedna strana morala dat sve od sebe i isprobavati stotine solucija ne bi li stogod slucajno upalilo? :/ zar nije odgovornost za odnos na oba sudionika? zasto bi se jedno trudilo iz petnih zila dok se ovo drugo i dalje ponasa po svom ceifu? :/

meni je to nepravedno i ne bi nikad to radila. kad bi se susrela s problemima u braku/zajednici - otvoreno bi o njima razgovarala i trazila od partnera da zajedno odlucimo sto cemo i kako.

---

A zašto - jedino zato što ona tako želi...

Osnovni problem i jest u tome što s tom drugom stranom nije tako lako razgovarati. Mislim da imaš sreće ako ne znaš o čemu govorim :)

evo, ja nekako mislim da se često s vremenom počnemo doživljavati "zdravo za gotovo". to je ovdje tisuću puta napisano ali dok čovjek to sam ne osjeti, tuđe iskustvo ostaje samo tuđe.
to se događa kada se odustane od zajedničkog napora da se održi dobro i lijepo stanje i onda ono postaje sve lošije upravo zbog neravnoteže.
nema opuštanja dok traje zajednica, niti osamljivanja.
povremeno je to dobro ali ne može opstati kao konstanta.

argeta, on ne zna drugačije jer je tako naučio u roditeljskom domu.

Citiraj:

---

argenta prvotno napisa

Citiraj:

---

litala prvotno napisa

i kad kazes, "u takvom odnosu ipak ima ljubavi" - sto to u stvari znaci? iz cega to iscitas?
...
mozda te i naljutim svojim gledanjem, al ako i da - neka. bolje da sam ja u krivu...

---

Prvo, litala, na tebe se nikad ne bih mogla naljutiti, bar ne ovako preko tastature :mrgreen:

Drugo, neki ljudi jednostavno ne znaju pokazati ljubav, na konvencionalni način, ali je iskazuju kroz brigu (zvao nas je svaki dan kad smo bili u bolnici), materijalnu skrb (dio njegovog radoholičarstva je otuda što sam zarađuje za kredit i svakodnevne troškove), nesklonost kritiziranju ili mijenjanju partnera, vjernost... Ja u svemu tome vidim ljubav.[/b]

---

Eh, argenta, koja li je igra sudbine baš vas dvoje spojila ... :love:

Ja vas vidim kao osobe za potpuno različitim potrebama i željama što se tiče zajedništva, ljubavi, osjećaja ... i, čitajući ovo što si napisala, potpuno razumijem zašto si baš ti ta koja spašava vezu - zato, jer ti želiš više bliskosti i topline, a ne on, koji se osjeća bolje kad je samostalan odnosno sam.

uz njega sigurno nećeš doživjeti ostvarenje ljubavi i zajedničkog života kakvog ti želiš, mislim da je to podosta jasno ... no, sad je pitanje želiš li se upustiti u avanturu nepoznatoga (koja ti može dnijeti i potpuno ispunjenje jednog dana) ili se zadržati na postojećem poznatom terenu uz prihvaćanje njega takvoga kakav jest i prihvaćanje da su pomaci nabolje mogući, ali neka korjenita promjena sigurno nije.

I dalje od toga ti mi niti možemo niti smijemo reći jer konačna odluka mora biti tvoja (a ne da kažeš "to su me oni sa foruma nagovorili" ;) ) ... a koja god bila, biti će dobra, jer tu nema etiketa "dobro" i "loše" već samo odabir tebi pogodniaj od ova dva izlaza.

Citiraj:

---

tatek prvotno napisa

I dalje od toga ti mi niti možemo niti smijemo reći jer konačna odluka mora biti tvoja (a ne da kažeš "to su me oni sa foruma nagovorili" ;) ) ... a koja god bila, biti će dobra, jer tu nema etiketa "dobro" i "loše" već samo odabir tebi pogodniaj od ova dva izlaza.

---

Ma, nemam ja nikakva očekivanja od vas, meni je puno da uopće čitate moju uzurpaciju teme :love: Ja sam odluku donijela još puno prije nego što sam počela pisati, ali mi je puno značilo da negdje mogu oblikovati misli i dobiti feedback.

mislim, puno , jel' :roll: :mrgreen: