Ne mogu vise ne spavati!

i kod mog malca su dojenje i uspavljivanje/noćno buđenje u tesnoj vezi. i zato verujem da će se buditi doklegod sisa, a to će po mojoj želji biti verovatno i nakon prvog rođendana.
ono što ja pokušavam je da mu približim krevetić kao potencijalno mesto za san, prvenstveno, kako sam već pre navela, iz straha da kad ja nisam pored njega ne padne sa velikog kreveta. a tu je onda i razlog što svo troje nemirnije spavamo kada smo na gomili...
sinoć se probudio oko pola dva, ja sam već uveliko bila u svom krevetu i moram priznati da sam sa radošću čekala da osetim kako me njegove vruće nožice bodu u leđa kada, nakon sisanja zaspi pored mene....i divno je kada u tome uživamo, ne valja kada co-sleeping postane muka i mučenje, koa što je mnogima od nas postao, bar povremeno, u noćima kada se deca bude n puta, guraju nas i spavaju poput propelera-)...
beti je u pravu kada kaže da svako mora pronaći svoj način i put, onako kako svima u porodici odgovara.
ne vidim zašto bi se neko zbog toga osećao prozvano...

Citiraj:

---

rehab prvotno napisa

O ovome sam pisala. Kad sam preumorna i ne da mi ga se vraćati u krevetić, on se svako malo budi na par minuta, posisa i nastavlja spavati, ali nekim , rekla bih, polusnom, stalno se vrti, nemiran je... Kad ga vratim u krevetić totalno drukčija priča. Budi se 3 puta po noći, ali između tih buđenja je čvrst i miran san. Pokušala sam ga uspavljivati u krevetiću, ali je plakao, pa sam odustala od toga jer vidim da mu znači kad se uspavljuje uz mene. Kad zaspi, onda ga stavljam u krevetić. Opet, svaka je beba drugačija, ono što meni pomaže da svedem buđenja na minimum, ne znači da će kog nekoga drugoga upaliti.

---

isto ovako je i kod nas.

Citiraj:

---

Beti3 prvotno napisa

Vishnja, kod moje djece je noćno buđenje bilo potpuno povezano s dojenjem. tajuska ja nikako ne mislim da moj način vrijedi za sve. Vrijedio je za mene. I moju obitelj, Samo sam htjela napisati kako je meni, pa možda netko dobije ideju.

I neće svi prestajati dojiti nakon prvog rođendana. Ja jesam, i trebalo nam je oko 1-2 mjeseca da prestanemo. Moj posao nije mogao ići uz mokre košulje, ni uz neprospavane noći. A mislim da je tih oko godinu dana dovoljno dojenja. Tako JA mislim , meni je bilo dosta, a djeca zdrava, pa je valjda i njima. Ali, to nije preporuka, samo osobno iskustvo.

---

Beti, nisam mislila na tebe, ti ni nisi nigdje upotrebjavala rijec "mora".
ja mislim dojiti preko godine dana, tak da ocito jos neko vrijeme necu spavati kako treba :)

Moja će za koji dan 2. rođendan, još doji. Noću me često budila, a ponekad nakon buđenja ne bi zaspala sat- dva. Koma. Imam sreće pa radim posao koji dozvoljava da popodne odspavam s njom i to mi puno znači.

Ipak, prije 15-ak dana sam je odlučila početi uspavljivati bez dojenja. Ona je tražila, ja nisam dala. Ako je bila baš uporna, vratile smo se u dnevni, tamo bi posisala i onda natrag u sobu gdje je, naravno, opet tražila. Ali nisam dala. Malo se vrtila, malo pričala, i zaspala. Od prije neki dan je MM počeo ići s njom na spavanje. Dva puta je zaspala, nekoliko puta se bunila pa bih došla, ali joj nisam dala sisati.

Sinoć ju je opet MM uspavao i spavala je 6 sati u komadu, do sad je rekord 4 sata tako da se nadam da ima nade. :)

Nekako mi se čini to ok kompromis- ne ukidati dojenje, ali ni ne povezivati ga sa spavanjem. Sretno mi bilo! :)

aiko curka će mi za nekoliko dana imati prvi rođendan.
Počela sam kad joj je ima 11 mj i tjedan dana,jer sam mislila da će mi valjda biti dovoljno 3 tjedna da se nauči,pošto 15.12.počinjem radit.
Nije nam trebalo puno.I moja se nije uspavljivala nikako drugačije nego na cici,pošto nije htjela ni dudu ni bočicu.Odredila sam napočetku da ide spavat u 22 i da je buđenje u 8,s tim da sam nakon 5 dana pomakla spavanje u 21.30 jer sam vijela da joj ujutro fali sna.Cicu dobije pol sata prije.
Po danu kad zaspe oko 14 ne spava dalje od 16,tako da bude poprilično umorna do 21.30.

I još nešto.Cicu dodiva danju kad hoće,a kad krenem raditi dobit će ju prije nego odem na posao te ću se izdojiti da joj svekrva da da popije ako bude htjala.
To što sam napisala da je po danju toliko budna da se umori joj ne namećemo nego ona sama kako dan odmiće sve je više budna.
U krevetiću spava jer joj se tako sviđa,naima naš krevet dosta škripi pa ju je to znalo buditi.
Sva je to nama uspjelo i ona je zadovoljna.

Citiraj:

---

Beti3 prvotno napisa

... da je cijeli dan sa mamom kad poželi, da ne mora brinuti hoće li mama biti na raspolaganju. Jer, ako je nesigurno danju, onda će tražiti mamu noću, pogotovo, ako se mama noću odaziva, a danju samo kaže :počekaj malo!

---

Mda... kao da samo Penelope zna pojednostavljivati stvari: "Ako je dijete cijeli dan s mamom kad poželi i ne brine se hoće li mu mama biti na raspolaganju, onda će ono tražiti mamu i noću, jer je jednostavno naučilo da stalno raspolaže s mamom".



Mislim da si imala sreće. :mrgreen:

Nama je također najveći problem što ja budem prepospana da ga vratim u krevetić nakon ponočnog sisanja (od 20-00 recimo spava u svom krevetiću koji je odmah do našeg). Tako prospava noć sa nama, ali i njemu i nama bude loše, on se stalno budi, smetamo mu, a mi smo oboje zbijeni na 10 cm rubova kreveta.Ujutro leđa pucaju, kosa rasčupana a podočnjaci do poda. Navikla sam na taj ritam, ali sam kronično umorna. Kad ga smognem snage vratiti usred noći u njegov krevetić, spavamo svi ko bebe :)

Iako do poroda ako Bog da imam jos podosta, vec razmisljam o strategijama spavanja... ali o tom po tom. Osjecam potrebu da prokomentarisem pitanje zajednickog spavanja kad djeca nisu vise dojencad. Ja sam isla vec i u skolu, najnormalnije lijegla uvece u svoj krevet, ali bih se nocu probudila i prelazila kod roditelja (s mamine strane kreveta da budem precizna :) Spavali smo u istoj sobi, na udaljenosti od jednog metra. Roditelji su upozoravali, mama znala da me vrati nazad u moj krevet i legne kod mene dok opet ne zaspim, ali ja sam prelazila uporno (ne bas svake noci, ali cesto) sve dok otac nije jedne veceri zaprijetio, da slucajno nisam presla, da ne gnjavim mamu, da i njoj treba sna... I kad sam se probudila, nisam htjela leci kod mame (poslusno dijete hehe), ali sam sjela na pod kraj njenog kreveta i glavu naslonila sa strane, pa mi je bilo neugodo te sam legla tu na podu, pola na tepih pola na parket, da budem sto blize mami i plakala. Osjecala sam se veoma, veoma jadno. Mislim da se ponovilo nekoliko puta, pa sam onda odlucila plakat u svom krevetu jer je ipak bilo toplije ispod pokrivaca nego na podu. Moja sreca je da oduvijek zaspim jako brzo, pa te suze nisu trajale duze od koje minute...
Kod roditelja su prelazili i brat i sestra. Brat cak negdje do 9-10 godine, ali on je inace bio maza i emotivac.

samo mogu reci da sva sreca kaj pri kupovini kreveta nije bilo velicine koju sam ja htjela, neg smo morali kupiti 200x200 :)
inace, mi smo s njenih cca 6 mjeseci tijekom zakonitovog godisnjeg 3 tjedna prakticirali vracanje u krevetic, ali na kraju svega toga smo nas dvoje bili ko zombiji, a ona se i dalje budila svakih sat vremena ili cesce. jedini nacin da odspavam je da ona spava pored mene i tada su mi budenja u pravilu kratkotrajna, tek koliko traje promjene cice, da 10 puta tijekom noci ustanem skrahirala bi.

mislim da jednostavno za njena budenja nema nade dok ne prestane dojiti...a to do kad ce biti bar dio noci s nama u krevetu, ko zna - ne vidim da bi joj mogla reci usred noci kad dode, "izvolis u svoj krevet, ne mozes k nama".....ja sam jos u srednjoj skoli kad bi bila jako bolesna provodila dan i noc kod staraca u krevetu (narocito dok su imali TV u sobi ;) )

Hvala Alef sto si napisala svoje iskustvo:)

alef :heart:

I ja sam jako, jako dugo prelazila u roditeljski krevet. Makar ujutru, kad vec svane, a imala sam vec 11-12 godina sigurno. I kad god bi tata bio negde na putu, spavala sam sa mamom. A kao beba nikad nisam spavala sa roditeljima, uvek su insisitirali na vracanju u krevetic. Tek kad sam izasla iz kreveca, pocela sam da im dolazim, jer je tad bilo lako izaci iz kreveta.
Kad sam rodila Nadju, bez imalo razmisljanja, planiranja smo je odmah stavili izmedju nas. Secam se, kad je imala nekih 2-3 meseca, gleda moja mama mene i nju, ona spava na sisi, ja gledam Tv i kaze: Da sam bar ja znala da je tako jednostavno! Hranila sam te na svaka 3h a izmedju smo te nosali da ne places, jer je doktor rekao da bebe ne smeju da jedu cesce. Vracali smo te u krevet svaki put posle podoja, sedeli pored krevetica satima jer si se budila stalno....

Sto se tice prospavanih noci, mi smo sredili nocno budjenje i sisanje onda kad je to jednostavno preslo moje granice. Do tad smo pokusavali par puta, bezuspesno. Ja sam sebi nekako odredila granicu nespavanja od nekih 18 meseci, dok sam bila trudna sam jos rekla sebi da najverovatnije prvih 18 meseci necu bas spavati, pa sam se na to i pripremila. I stvarno, kako nista drugo nisam ni ocekivala, prilicno sam dobro gurala i nije mi tesko padalo. Ali kad smo prosli tih 18 meseci nekako sam postala nervozna, umor je cinio svoje. Skupila se zelja za neprekidanim snom, umorna i bolna ledja od poze za nocno dojenje, zelja da budem malo nasamo sa MMom (ne mislim u krevetu, krevet je i dalje zajednicki). I tako sam sa njene nepune 2 godine jednostavno rekla: nema vise sise po noci. Budila se jos par dana, dobila zagrljaj i to je bilo to. Ali sam stvarno bila resena da ne dam, ranije je uvek bilo da probamo, a tog puta: ne dam, i gotovo.

Ja svoga sinoć uspjela uspavati u krevetiću :) Nije se bunio i plakao, ali mu je trebalo malo duže da zaspe. Odlično je spavao, probudio se svega par puta. Zaboravila sam prije napisati da sam primijetila da na njegovo spavanje pozitivno djeluju i ostali savjeti koji se uobičajeno spominju: paziti da ne bude preumoran, staviti ga da spava između 7-8 h, paziti na red dnevnog spavanja...

zar vas nije strah da ne poklopite bebicu dok spava s vama u krevetu?? ja se toga uzasno bojim :-( predjutro sam ga pustala da nakon podoja ostane spavati kraj mene ali ja tad uopce nebih spavala ako bih malo i zakunjala probudila bih se strasno ukocena jer jednom rukom ga obgrlim da ga slucajno mm ne gurne ili stane na njega a ja ka kip stojim i onda kad bih se digla sve me kosti su me bolile ukocena budem pola dana ma uglavnom grozno ,pustila bi ga samo zato sta budem premorena od cijele noci i nemam snage za jos jedno uspavljivanje,,jednom sam skoro na njega stala :-o samo sam se htjela okrenit na drugu stranu i kad sam vidila u polusnu te male okice kako me gledaju zbunjeno srce mi je skoro puklo popola :cry: sta da se nisam trgnila sta bi se dogodilo nebih si to nikad oprostila tu ljenost sta ga nisam nahranila malo pomazila uspavala i vratila u njegov krevet,nisam za to spavanje beba u krevetu s roditeljima,,,, mislim da je to normalno krevetici nebi ni postojali mislim da se tako ide linijom manjeg otpora i da vam je tako jednostavnije ,,,,,

eh da i ja mislila da je moj bebac nemiran i da imamo problema :lol: oko 10 ga nahranim izguramo grceve i spava do 2 u dva cim pojede ide natrag u krevet i opet u 5 isto a u 7 ipo 8 budenje a kad sam vidila sve ove postove pa mi smo super :mrgreen: e da i imamo 22 dana :-D

Citiraj:

---

marjetarino prvotno napisa

e da i imamo 22 dana :-D

---

Zato se još bojiš da ćeš ga poklopiti, tek 22 dana. Vidjet ćeš sa iskustvom kako se to mijenja.
No, ako hoće u krevetiću, samo ga ti stavljaj.
22 noći nespavanja su ništa prema npr. 222 ili ..., ma, bolje da ti ne pričam. Možda budeš imala sreće i ne saznaš što je to.

Uživajte, i spavajte kako vam najbolje paše.

e pa nadam se da necu otkrit sta su to neprospavane 222 noci ,,,,, za sad smo super koliko vidim ostala iskustva , i prva curica ona sad ima 5 ipo isto je super bila sa 2 mjeseca cilu noc je spavala i uvjek u svom kreveticu ,jos bi plakala da je pustim na miru :-D ,,, valjda nesto u genima :lol:

Citiraj:

---

marjetarino prvotno napisa

e pa nadam se da necu otkrit sta su to neprospavane 222 noci ,,,,, za sad smo super koliko vidim ostala iskustva , i prva curica ona sad ima 5 ipo isto je super bila sa 2 mjeseca cilu noc je spavala i uvjek u svom kreveticu ,jos bi plakala da je pustim na miru :-D ,,, valjda nesto u genima :lol:

---

hehe, ovako sam i ja mislila posle prve dve devojčice...i dobila malog nespavača, tu je negde oko broja 222, ljubi ga majka...:-D

Citiraj:

---

Vishnja prvotno napisa

beti je u pravu kada kaže da svako mora pronaći svoj način i put, onako kako svima u porodici odgovara.
ne vidim zašto bi se neko zbog toga osećao prozvano...

---

zbog PMS-a?:mrgreen:

iskreno, meni je u tom njenom postu previse generalizacija u vidu trebanja, nedopuštanja, moranja da bi ga shvatila neutralno. da ne spominjem kontradiktornosti.

al nebitno sad. proso pms:mrgreen:

Nisam čitala svih deset stranica, ali mislim da ispravno činim kada moja troipolgodišnja curka spava od prvog dana samnom u krevetu.
Ima svoju sobu i uvjete da se odvoji, od šest mjeseci starosti se uopće noću ne budi, ali ovako ju noću imam pod okom, često ju pokrivam, kada je bolesna osluškujem joj disanje i postavljam ju u položaje u kojima može lakše disati, ona mirnije spava, a bome i ja.
Prije kada ljudi nisu živjeli u urbanim i modernim uvjetima (osim vlastelina itd) svi su spavali zajedno u jednoj postelji, nije bilo centralnog i današnje komocije i to je bilo normalno. Životinje također spavaju uz svoju majku dok se ne osamostale (no, ja ipak ne mislim toliko dugo :) ) Samostalno spavanje je također prirodna faza u razvoju kao i kontroliranje nužde, prestanak sisanja... najidealnije bi bilo da ništa od toga ne moramo forsirati, već samo podržati kada dijete samo za to pokaže potrebu. Druga je priča kada nas životne prilike natjeraju da moramo činiti drugačije, a to bi onda bila i druga tema.

Kod mene je situacija takva da se muž odvojio od nas i spava u boravku, jer ne voli spavati u malim mračnim sobama i često noću ustaje, pa da nas ne bi uznemiravao, Marija i ja carujemo u bračnom krevetu. :)

Citiraj:

---

marijanada prvotno napisa

Prije kada ljudi nisu živjeli u urbanim i modernim uvjetima (osim vlastelina itd) svi su spavali zajedno u jednoj postelji, nije bilo centralnog i današnje komocije i to je bilo normalno. Životinje također spavaju uz svoju majku dok se ne osamostale (no, ja ipak ne mislim toliko dugo :) ) Samostalno spavanje je također prirodna faza u razvoju kao i kontroliranje nužde, prestanak sisanja... najidealnije bi bilo da ništa od toga ne moramo forsirati, već samo podržati kada dijete samo za to pokaže potrebu. .

---

sta reci, nego:klap:

Citiraj:

---

marjetarino prvotno napisa

sta da se nisam trgnila sta bi se dogodilo

---

E pa vidiš, u tome i jest fora, što si se trgnula, instinktivno. Misliš da druge mame čija djeca spavaju s njima u krevetu ne rade tako? Ajme, koliko puta sam se znala trgnuti pa joj micati sisu s lica :lol:.
MM se bojao prva dva mjeseca i spavao u dnevnom. Prvo me je toljutilo, ali sam shvatila da on nema tako izražen osjećaj. No, sada ju itetkako sto puta noću pokrije.
Ma, ne mogu zamisliti da spavamo drugačije nego zajedno. Baš sam noćas nakon što sam iščitala većinu postova (krenuvši od onog o malim teroristima :lol:) bila toliko sretna kada smo se MM i ja uvukli kod nje, izgrlili se, pomazili, izljubili i zaspali.
Jedno vrijeme sam ju i stavljala u krevetić nakon uspavljivanja, isto sikom, no ona ima tako lagan san da či mu uzmeš, odmah se budi. Onda sam skužila da to nema smisla i jednostavno ju ostavim u krevetu kada ju uspavam. Spava između nas dvoje, često i poprečno, budi se nekoliko puta za sisanje... MM i ja idemojako kasno spavati (ja nekada i oko 5 ujutro), ali zato smo s njom do u krevetu i do 10 sati (osim kad MM ima jutarnju smjenu, onda se on ranije ustaje). Jedne subote smo svi troje ni manje ni više spavali do 12.30. Znam da ćete reći da nismo normalni, ali ja, nekadašnja radoholičarka, prvi puta uživam k'o prase u svom životu.
Znam da bi mi dijete trebalo ići ranije u krevet (ide tek oko 23 sata), no nemam ju srca ujutro ranije probuditi pa da sve pomaknemo ranije. I nas dvoje smo noćne ptice (kod nas MM drnda na električnoj gitari do 22 h) pa onda to valjda osjeti i ona.
E sad, što će biti ako nekada počnem raditi, kako ćemo izvesti to buđenje ujutro jer je vrlo vjerojatno da će se buditi kada i ja (inače čim se ustanem iz kreveta, evo i nje za max 15 minuta). Onda će vjerojatno ranije na spavanje... ma, prilagodit će se.
Ne mogu reći da sam neispavana, dapače, totalno sam mirna. NOću spavam 5 sati, a popodne s njom pola sata, sat. Meni dosta.

Jedino me strašno muči to što u posljednjih mjesec dana pravi problema s večernjim spavanjem, uspavljujem ju po sat vremena. Odnosno, legne, posisa, u međuvremenu se pomolimo i onda hop na noge lagane. Onda skače po meni, pjeva, glupira se, liže zid... Više ne znam kako to riješiti jer mi pred kraj već sve krene ići na živce. Ne znam, da joj ne dam odmah siku nego da pročitamo slikovnicu ili nešto...
Inače imamo uvijek istu rutinu. Večera, malo se poigramo, kupanje, spavanje.

Citiraj:

---

marijanada prvotno napisa

Prije kada ljudi nisu živjeli u urbanim i modernim uvjetima (osim vlastelina itd) svi su spavali zajedno u jednoj postelji, nije bilo centralnog i današnje komocije i to je bilo normalno. Životinje također spavaju uz svoju majku dok se ne osamostale (no, ja ipak ne mislim toliko dugo :) ) Samostalno spavanje je također prirodna faza u razvoju kao i kontroliranje nužde, prestanak sisanja... najidealnije bi bilo da ništa od toga ne moramo forsirati, već samo podržati kada dijete samo za to pokaže potrebu. Druga je priča kada nas životne prilike natjeraju da moramo činiti drugačije, a to bi onda bila i druga tema.

---

To sam i ja odmah pomislila.

Citiraj:

---

marijanada prvotno napisa

Nisam čitala svih deset stranica, ali mislim da ispravno činim kada moja troipolgodišnja curka spava od prvog dana samnom u krevetu.
Ima svoju sobu i uvjete da se odvoji, od šest mjeseci starosti se uopće noću ne budi, ali ovako ju noću imam pod okom, često ju pokrivam, kada je bolesna osluškujem joj disanje i postavljam ju u položaje u kojima može lakše disati, ona mirnije spava, a bome i ja.
Prije kada ljudi nisu živjeli u urbanim i modernim uvjetima (osim vlastelina itd) svi su spavali zajedno u jednoj postelji, nije bilo centralnog i današnje komocije i to je bilo normalno. Životinje također spavaju uz svoju majku dok se ne osamostale (no, ja ipak ne mislim toliko dugo :) ) Samostalno spavanje je također prirodna faza u razvoju kao i kontroliranje nužde, prestanak sisanja... najidealnije bi bilo da ništa od toga ne moramo forsirati, već samo podržati kada dijete samo za to pokaže potrebu. Druga je priča kada nas životne prilike natjeraju da moramo činiti drugačije, a to bi onda bila i druga tema.

---

U pecinama se zbilja mogu iscitati da je to zaista bilo tako ali kada su ljudi poceli hodati uspravno djeca su spavala sa rodteljima u sobi , ne u zajednickoj postelji vec su imala krevetic-njihaljku pored postelje roditelja sto se jos uvijek moze vidjeti u kucama po hrv. selima koje sluze kao ogledan primjer kako su ljudi zivjeli u proslosti...ustvari ne moramo ici tako blizu u proslost.....mozemo poceti od stare Grcke i Rima....

Evo se malo ventiliram: curka koja je do prije 3 tjedna spavala cijelu noć (što u svom krevetiću, što kraj mene), počela se okretati i sad se u snu okreće, hoće se dizati na sve 4 i budi se barem svaka 2 sata. Juhuu... a tek puzanje, hodanje... Ali ovaj put mi je puno lakše nego sa prvim djetetom, jer znam da je normalno i da prolazi.

i naše mlađe dijete u zadnja dva tjedna ima samo jedno do dva buđenja. :jupi:
ali i to moramo platiti: ide spavati tek oko 23 :gaah:

e kad se vec hvalite, moja je zamjenila dan za noc pa nam je bas veselo...same nigdje nikog MM spava, nikud ne mozemo van...i tako vec 10 dana uhhh

Citiraj:

---

bonizg prvotno napisa

U pecinama se zbilja mogu iscitati da je to zaista bilo tako ali kada su ljudi poceli hodati uspravno djeca su spavala sa rodteljima u sobi , ne u zajednickoj postelji vec su imala krevetic-njihaljku pored postelje roditelja sto se jos uvijek moze vidjeti u kucama po hrv. selima koje sluze kao ogledan primjer kako su ljudi zivjeli u proslosti...ustvari ne moramo ici tako blizu u proslost.....mozemo poceti od stare Grcke i Rima....

---

bilo bi zanimljivo vidjeti u kojem periodu su ljudi zivjeli u pecinama ili neki drugim jednostavnim nastambama bez kreveta i spavali zajedno, a u kojem u krevetima i odvojeno, i koji je od ta dva perioda duzi. i koji to tocno ljudi.

cini mi se da si ti izjednacila period uspravnog hoda i spavanje u krevetima i sobama, sto je apsurdno. ljudska vrsta je vrlo dugi period zivjela bez kreveta. ili si se krivo izrazila, ili si nesto gadno pobrkala.

osim toga, krevetic za bebu je jedan, u njemu spava beba, ali djeca su spavala ili uz roditelje, ili s bracom i sestrama, ili s nekim drugim clanom obitelji, ili na peci, tj.gdje god bi si nasli mjesta, pa cak i u stali ili kod susjeda. jer jednostavno nije bilo dosta kreveta.

Citiraj:

---

meda prvotno napisa

bilo bi zanimljivo vidjeti u kojem periodu su ljudi zivjeli u pecinama ili neki drugim jednostavnim nastambama bez kreveta i spavali zajedno, a u kojem u krevetima i odvojeno, i koji je od ta dva perioda duzi. i koji to tocno ljudi.

cini mi se da si ti izjednacila period uspravnog hoda i spavanje u krevetima i sobama, sto je apsurdno. ljudska vrsta je vrlo dugi period zivjela bez kreveta. ili si se krivo izrazila, ili si nesto gadno pobrkala.

osim toga, krevetic za bebu je jedan, u njemu spava beba, ali djeca su spavala ili uz roditelje, ili s bracom i sestrama, ili s nekim drugim clanom obitelji, ili na peci, tj.gdje god bi si nasli mjesta, pa cak i u stali ili kod susjeda. jer jednostavno nije bilo dosta kreveta.

---

...cuj mozda u jako jako siromasnim obiteljima..

istina, samo u jako siromasnim obiteljima. koje su cinile 90% sveukupne populacije;-)

Citiraj:

---

Povijest odgojne metode puštanja djece da plaču
Ako beba spava blizu majke, uopće se ne pojavljuje pitanje treba li bebu noću ostaviti da plače ili ne. Povijest ovakvog pristupa i povijest zajedničkog spavanja povezani su. Antropološki dokazi pokazuju da su tijekom prethistorijskog razdoblja bebe spavale na majčinom tijelu ili vrlo blizu nje, tako da nikad nisu bile ostavljane da plaču. Zajedničko spavanje je i danas uobičajena praksa u mnogim tradicionalnim plemenskim kulturama. Pa ipak, tamo gdje je zabilježen tehnološki napredak civilizacije, roditelji su malo po malo napuštali princip zajedničkog spavanja i usvajali praksu odvojenog spavanja, osobito u Europi i Sjevernoj Americi.
Kad i zašto su roditelji u Zapadnim kulturama napustili prirodnu praksu zajedničkog spavanja? Tijekom trinaestog stoljeća u Europi, katolički svećenici preporučivali su majkama da prestanu spavati s djecom. Glavni, možda i nesvjesni razlog za takav savjet bio je razvoj patrijarhata te sve veći strah od prejakog ženskog utjecaja na djecu, osobito dječake. Međutim, razlog koji su svećenici naveli bio je opasnost od gušenja djeteta. Povjesničari danas znaju da je većina smrti kod djece u Srednjem vijeku u Europi bila uzrokovana bolešću ili čedomorstvom. Ako je i došlo do slučajnog gušenja, vjerojatno su roditelji bili pod utjecajem alkohola.
Nakon industrijske revolucije u 18. stoljeću, pojam "razmaženost" postao je vrlo raširen u industrijaliziranim državama i majke su upozoravane da ne nose djecu i ne odgovaraju na svaki njihov "hir", kako ne bi stvorile zahtjevna čudovišta. U većim kućama, roditelji su stavljali kolijevke i krevetiće u odvojenu sobu. S djecom koja su spavala u posebnim sobama, roditeljima je bilo lako pratiti savjete metode puštanja djece da plaču, čak i ako je to bilo protiv njihovog instinkta.
Odvajanju majki i djece pomogao je i rastući trend opadanja dojenja. Uvođenjem bočice od rođenja, i zadnja poveznica koja je još ostala s majčinim tijelom bila je uklonjena, a rezultat je bijedna, jadna i žalosna metoda odgoja koja je dominirala zapadnim civilizacijama tijekom dvadesetog stoljeća.

---

Citiraj:

---

Daljnja podrška za povezujuće roditeljstvo bila su istraživanja psihologije stresa. Razina kortizola je pouzdan mjerač stresa, a lako se može izmjeriti u uzorku iz sline. Istraživači su otkrili da čak i kratka odvojenost djeteta od majke utječe na razinu kortizola. U jednom istraživanju, bebe od devet mjeseci bile su kratko odvojene od majke i ostavljene same, doživjele su porast razine kortizola, što je bio fiziološki odgovor na stres. Ipak, kad su bebe ostavljene s toplom i brižnom zamjenskom osobom, razina kortizola nije toliko narasla. Istraživači su zaključili da je za bebe stresno ako ostanu same

---

.


http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...=168&Show=1923

zanimljiv clanak
http://www.nospank.net/demause1.htm

mozda je izbacivanje djeteta u njegov krevet stvarno bilo opravdano, jer je smanjivalo mogucnost zlostavljanja

Draga Sandee,
kao da sam ja napisala tvoj tekst samo prije nekoliko mjeseci!

I onda sam dosla do tocke "e sad je dosta" i krenula u znanstveno i kavrtovsko i obiteljsko upoznavanje tematike .. i mogu reci da sad puno toga znam - ne samo na svom primjeru nego i mnogima s kojima sam se susrela. Nakon nekoliko mjeseci poboljsanja i pogorsanja spavanja odnosno mojih uspijelih i neuspjielih pokusaja, moje dijete sad spava uredno i po danu i po noci (da i dalje nije "dijete od mira i sna" .. i uvijek se nade koji izuzetak, ali samo izuzetak). Sto je najvaznije on je sad vidljivo sretnija beba koja se puno vise smije, sudjeluje,samostalniji je, ne mrgodi na stvari na koje prije je ... uglavnom, vjerujem da sam mu uz svu brigu oko njega (dojenje, prehrana, maznja, paznja...) dala najveci poklon koji sam mogla.

Cvrsto vjerujem da
- da je spavanje jos vaznije dijetetu nego roditeljima
- da zdravo dijete moze nauciti zaspati i spavati velik broj sati u komadu
- da je potrebno puno znanja a najvise truda i konzistentnog ustrajanja da bi se uspostavio sretan sn
- "djeca spavaci" imat ce svoje prolazne "lose faze" (zubi, bolest, lokacija ...) ali da "djeca nespavaci" to i ostaju dugo, dugo . ili dok ih netko ne nauciv drugacije


Kako? Ovisno o osobinama i stanju mame (i tate) i bebe, osmisliti strogi plan za uspostavljanje stretnog sna - redovnog i neprekinutog spavanja i sprovesti ga. Zvuci jednostaavno, ali ponekad nije - nekad zbog bebe, nekad zbog mame, nekad jer je krivi plan izabran. Zvuci pomalo ko Pantley - vrlo cijenim njenu knjigu, ali nisam nista uspijela postici s njom sve dok je nisam skombinirala s hrpom drugih metoda ...

Za pocetak mislim da je mamim odabir da li zeli nesto poduzeti ili ostaviti stvari kako jesu do daljnjega...

kaje ovo :-o
i ja se baš pitala što je to s mlađim - ko da me pustio na miru :mrgreen:

Moja nespavacica sad odspava do pred jutro(5/6)onda zica siku pa je uzmem k sebi u krevet
i druzimo se do ustajanja za vrtic.
Tada je obicno moram buditi,jer po Marfijevom zakonu spavaaaa ko da je pilulu popila:roll:
Zato vikendom uz potpuno istu rutinu,ujutro djipi ko oparena vec u 7:-x
Ipak je bolje(osim kada je slinava i kaslje,tada naravno spavanja nema)ima 2 godine pa se nadam da je konacno ukapirala da je noc za spavanje...dok me ponovo ne iznenadi....

Citiraj:

---

marijanada prvotno napisa

Prije kada ljudi nisu živjeli u urbanim i modernim uvjetima (osim vlastelina itd) svi su spavali zajedno u jednoj postelji, nije bilo centralnog i današnje komocije i to je bilo normalno.

---

... da prije su ljudi zivjeli bez struje i auta i mobitela i bez ljekova umirali su od danas najobicnijih malih bolesti ali smisao je da se vremena mjenjaju ,,,tako da mi je ova usporedba malo hmmm :roll: da i bilo je normalno da beba od 3 mjeseca jede sve pa danas nije to normalno ...... ali naravno svak za sebe i svoje djete zna najbolje ,,, moji su u svojim kreveticima od prvog dana i nista im nije i normalna su djeca i zadovoljna ......i daaa se pohvalim mamin momak ima mjesec dana danas i sinoc prvi put spavao od :heart: 9 do 5 :heart: (u svom kreveticu naravno ) juuuhu jubi ga mama :-D

marjetarino, svima nam je jasno da su se vremena promijenila, ali mislim da se mi nismo načelno promijenili kada su u pitanju zadovoljenja naših emocionalnih potreba.
I dalje su nam potrebni ljubav, toplina, roditeljska zaštita, puuuuuno više fizičkog kontakta nego što smo u današnje moderno vrijeme to u mogućnosti jedni drugima pružiti i da ne nabrajam dalje.
Vremena su se u mnogo stvari promijenila na bolje, ali kada je u pitanju problematika o kojoj ovdje govorimo mislim da bih se vratila puno, puno unazad kada su nam na raspolaganju bili bake, dede, prabake...
Ne vidim vezu između umiranja od najobičnijih bolesti sa onim što sam napisala u svom prethodnom postu.

Što se tiče toga da su djeca prije jela sve puno ranije nego danas, zar je teško zamisliti kako na probavni sustav malog djeteta djeluje industrijski uzgojena mrkva puna pesticida? Moja prabaka nije u vrtu imala takvu, pa ju je zato mogla dati mojoj mami. A gdje ju sada možeš naći? Ali, sad idemo off topic...

Citiraj:

---

meda prvotno napisa

zanimljiv clanak
http://www.nospank.net/demause1.htm

mozda je izbacivanje djeteta u njegov krevet stvarno bilo opravdano, jer je smanjivalo mogucnost zlostavljanja

---

Upravo je napisano u članku (nisam sve pročitala) razlog zašto ne volim čuti usporedbe s prijašnjim roditeljstvom. I zajedničko spavanje i nošenje i odgovaranje na potrebe djeteta nemaju veze danas s onim što je bilo prije. Možda su nanašali dijete do 6 mj. neprestano, ali su joj par godina kasnije odrezali klitoris pa mi takva usporedba loše sjeda.

OK, i sad ima svega, ali je to bar dobilo ime - zlostavljanje.