kiki ma koliko teško bilo i boli,poslije pada se oporavimo i idemo dalje. Jake ste,uporne a ta upornost mora biti nagradjena! Curke i dečki uz vas sam!:love2:
Printable View
kiki ma koliko teško bilo i boli,poslije pada se oporavimo i idemo dalje. Jake ste,uporne a ta upornost mora biti nagradjena! Curke i dečki uz vas sam!:love2:
nama prva inseminacija...test moram radit 16.6., napravila sam ga i danas ujutro...samo je jedna crtica... :(
recite mi da je prvi put najgore, najtužnije....
a duby,možda je prerano,ako se kasnije implantiralo..pričekaj 16.:love2:
Prvi put je šok najveći jer svi podsvjesno očekujemo uspjeh. Što je išlo dalje, šok sve manji, a bol sve veća. :(
svakako ponavljamo test 16og....ali mislim da je to to... :/
potpisujem vali
opet navraćam na ovu temu,mislim da nikada neću ni izać od nje,da ću umjesto pdf o trudnoći ja samo bit tu,na tim tužnim stranicama,stranicama koje pišu samo o boli,o beskrajnoj boli..a zašto?
vječito pitanje,pitanje koje me muči godinama,na koje nezam niti ću ikad saznat odgovor..
samo znam da boli i boli do beskraja,srce mi je već toliko rasparano,raskidano na tisuće komadića,od tolike ljubavi koje imam,koju čuvam za moje malo dijete i čuvam..ali nema ga,ne dolazi mi i samo se skuplja bol,tuga dok ne pukne...
nemam više ni riječi,nema više ni suza..sve je nestalo,u sve sam toliko razočarana,da bi najradije negdje otišla,na neki pusti otok,da budemo sami,samo ja i moja tuga...
kiki30 :love2: uh! Znam, znam, a vidi tvoj potpis, to ti je to...
kiki i ovdje :love2:
Čekaj me, i ja ću doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj me i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vrijeme da sve zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek povjeruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek piju kod ognjišta.
Čekaj i nemoj sjesti s njima,
i nemoj piti ništa.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti me ubit neće.
Nek rekne tko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat ćemo kako
preživjeh vatru kletu -
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svijetu.
Konstantin Simonov
:cry::cry::cry:
joj, mari mar, šta mi uradi, ne vidim ekran...
boli me tamo gdje se ne vidi.i boli svaki puta kada se sjetim da cu se truditi da i ja budem mama,a mm tata.i da cu padati na dno precesto.danas sam na dnu,emotivno u minusu,misli precrne.nemam ni apetita,ni volje niti zelje za bilo cime...daanas je moj ocaj u punoj formi.milijardu puta se pitam pa zasto bas nama to sranje?
boli me sto mi je ovo prvi post na Rodi i sto placem na poslu sad kad sam vidjela koliko nas ima koje nas boli...
i boli me sto sam tek na pocetku mpo price i ne mogu ni zamisliti sto me sve ceka i kako cu se uopce nositi s neuspjehom...
zasto zasto zasto bas nama?? (mm uz sve probleme ima i dijagnosticiranu multiplu sklerozu tako da ujedno i strepim da
cu jednog dana svog zgodnog mladog muza - gurati u kolicima :cry: )
`boli me tamo gdje se ne vidi` - bas tako!
minnie mouse teško mi je uopće nešto ti napisati na takav post, a ne mogu ga ignorirat...jako mi je žao zbog TM, i jako vam želim što kraću borbu s bebicom! Nadam se da bolest TM neće biti toliko progresivna i da ćete dugo uživati u vašem bebolincu kad dođe. Nemoj izgubiti nadu. Tu smo sve da se borimo i tješimo :love2:
Naša čudesna djevojčica sada ima 6 mjeseci, a ja i dalje redovito navraćam na ovu temu i srce mi plače s vama. Kako da vas utješim, osim da vam kažem da znam sve što osjećate i kako se bojite hoće li se ikada ispuniti naveća čežnja vašega života. Prošli smo dugu i tešku borbu za naše dijete, prolili puno suza, klackali se od očaja do nade, pa ponovo, a danas nas grle male bucmaste roze ručice i najsretniji smo ljudi na svijetu.
Nemojte odustati, nemojte očajavati, pokušajte ići korak po korak, nakon nikakve bete, okrenuti novu stranicu i gledati na nas koje smo uspjele kao na znak da ćete sigurno i vi. Uvijek mislim na vas, uvijek ste mi blizu i šaljem vibre i vibre da vam svima uspije!
Htjela sam reći još nešto. Tijekom naše borbe za bebu sam upoznala doista puno žena, parova koji su bili u istoj situaciji. Mnogi od njih su sada roditelji, puno ih je sada trudno. Od svih s kojima sam ostala u kontaktu, tek jedan par još nije uspio, ali ne daju se i bore se dalje. Svi smo bili u vašoj situaciji, plakali, očajavali, čekali te bete, prolazili bolne punkcije, pitali se "Zašto, bože?". Samo gledajte naprijed i što pozitivnije možete!
ValaMala :love2:.
pusa maloj pikulici:heart:
ruža moja :zaljubljen::love2:
hvala Muma...nema odustajanja, nema predaje!
minnie mouse nemoj tako razmišljati o TM. Ja imam MS od 2005.g. i to nisam nikad pomislila! Ako poželiš savjet oko toga javi se ovdje pa ti budem ostavila moj e-mail, jer do 10. posta ne možeš slati ni primati PP. :love2:
Nista me ne boli, osjecam se zdravo, a danas sam se suocila sa jos jednom dijagnozom/ sistemski lupus, klinicki centar se okrenuo oko mene hiljadu puta, plakala sam, bila ljuta na sve i svasta, zalila samu sebe, raspala se u komade po ko zna koji put.
Toliko borbe oko bebice, postupaka, pretraga, raznoraznih doktora, more hormona, sve vam je to jako poznato.
Zadnji postupak odradjen u martu, nakon toga samoinicijativno odradila trombofiliju, i hrpu nekih nalaza i mic po mic dodjoh i do ove dijagnoze, da li su hormoni bili okidac ne znam, da li preveliki stres kroz koje sve prolazimo u postupcima ne znam ni to, samo nagadjam, da li sam vuka drzala u sebi pa ga probudila.
A mozda je ovo ovo moje pisanje za temu Dugoročne posljedice hormonske stimulacije u MPO postupcima na zdravlje žene[/B].
Ali jedno znam, boricu se i sa ovom dijagnozom i bolesti koja nimalo nije bezazlena, boricu se do zadnjeg atoma snage i molim se za sve vas da budete hrabre i istrajete u ovoj nasoj borbi.
Draga Cana73 jako mi je žao zbog nove dijagnoze.., ali duboko u srcu znam da si ti veliki borac koji će se znati nositi i sa time.
Koliko mi je ostalo u sjećanju sad nekada si na godišnjem odmoru, želim ti ugodan odmor, da se isključiš iz svega (barem na kratko) i da napuniš baterije za dalje.
Javi se kad budeš mogla.
Puno pozdrava!
Pozdravko, imas pp.:-)Citiraj:
Brunaa prvotno napisa
Opet, i noćas boli...
Kao što je kiki rekla, ne znam šta me tjera ovdje na ovu temu, uporno i uvijek u ova doba. kada MM zaspe, a ja ostanem budna, krijući, gledati namještaj, kolica, tapete, slažem dječiju sobu i govorim sebi da ću joj kupiti sve najmodernije i najskuplje kada je budem imala, šta ću joj oblačiti, zamišljam kako će joj stajati mali zarin kaputić koji sam neki dan vidjela (najčešće MM i ja pričamo u ženskom rodu, on navija za curicu :).. Kao da volim se patiti. I onda na kraju pročitam pjesmu od mai mar, to me uništi...Ali je ovo jedina stranica na kojoj napišem sve što mi je na duši i srcu. I to ne govorim nikome na glas. ne mogu više mučiti ni njega, ni majku, ni oca sa pričom o mojoj boli. Onda bol nanosim i njima.
Nije fer, jednostavno nije fer...
Tako sam bila vesela, cvrkutava, tako jaka i prkosna, sada tako sjetna, slaba i uvijek sa suzama u očima. Kada mi drugarica javi da je trudna, kada vidim mužev pogled na prolazniku koji vodi svoga sina za ruku, kada mamu i tatu pitaju o unucima, kada brat priča o tome kako će šetati moju curicu i folirati se pred djevojkama sa njom...
Ne mogu žene moje, ovo me je naprosto ubilo.
...Al' dođu mi dani kad' u vazduhu ipak te osjetim na čas....
ej mostarka - ubijaš sa ovim postovima. i meni noći znaju biti dosta teške. po danu se zaokupiram nekakvim radom ali po noći... svakakve misli padaju na pamet, pa hoće li nam uspjeti, hoćemo li i mi imati svoju mrvicu, hoće li biti curica ili dečko.... imamo sobicu za nju/njega. i ponekad mi se čini da će zauvik ostati prazna.. a onda opet... glavu gore - bar ćemo sa 63 g. znati da smo sve pokušale. trudimo se i trudit ćemo se. da ne boli - boli, ali gledaj posebne smo po tome šta se puno labilnih žena nebi znalo nosit sa ovom boli. nam ipak nešto daje snagu, zvalo se to nada ili kako već.... nemoj odustat tek tako... neću ni ja.
jojo, dok dišem, nadam se...i ne mislim nikada odustati,ali da je teško, teško je...imamo mi momente, ali srećom brzo prođu. i kako kažeš, ono na šta sam najponosnija je da smo zasigurno, najjače žene na svijetu :)
sretno nam :)
mostarka :love2:
meni je ovih dana teško,samo se najednom sjetim,javi se ona stara bol kao da kaže još sam tu..
ali opet želja za djetetom je jača,opet negdje duboko nađem jednu mrvu nade koja mi da snage za dalje i kaže..uspjet ćeš..jednom će i tebe grliti malene rukice,jednom će i tebe netko zvati mama...neću odustati dok tako ne bude....
za sve nas hrabre žene~~~~~~~ da uspijemo,da pokažemo kako smo jake,da dokažemo da se snovi mogu ostvariti..jer zaslužile smo...:heart:
jojo, mostarka86, kiki30 ...i ostale suborke :love2:...nadam se da će ova bol jednoga dana prestati, ili biti barem podnošljiva!!! Držite se!!!
hvala drage moje...sve ovo je lakše uz vašu podršku...naročito kada su mi podrška žene koje su doživjele još teže situacije i još veću bol nego ja...
kada je najteže, pročitam kiki tvoj potpis...nekako sam odmah bolje...
ljubim vas sve, kolektivno:heart:
Mostarka, citam tvoje postove, i ko a ih ja pisem. Skoro smo u istoj situaciji, samo je moj amh 2,62 i starija sam koju godinu. Drzim ti fige da uspijete sto prije. Ja sam sad u cita u 3 postupku, punkcija za utorak.
mostarka nemoj bit tužna:love2: doći će i naših 5 min. kada će nam sve ovo biti smješno jer ćemo pored sebe imati jednu malu mrvicu i volit ćemo je beskrajno jer znamo koliko smo je čekale
papiga, sretno ti u postupku,
joj, hvala draga moja..nadam se da će svaka od nas doživjeti tu sreću uskoro :*
Neće nikad biti smiješno. Moja mrvica od 8 mjeseci pajki u drugoj sobi, a ja vas čitam i znam da će dio mene uvijek boljeti, za sve one koji se još uvijek bore, za svaku tugu, nadu, čežnju koja nije ostvarena. Molim za vas sve uvijek i navijam iz sveg srca! Znam da ćete uspjeti, a kada vaše mrvice budu s vama, sjećat ćete se ovih trenutaka s ljubavlju i poštovanjem prema velikoj borbi i žrtvama koje ste napravili za vaše dijete. Ljubim vas i grlim svim srcem!Citiraj:
jojo prvotno napisa
od riječi do riječi potvrđujem sve što je napisano...istina...Citiraj:
ValaMala prvotno napisa
potpisujem u potpunosti valumalu.
bebe spavaju u drugoj sobi,ja dolazim na ovu temu. svaki dan vas se svih sjetim, kad ih grlim. kada ih ljubim, zatvorim oci.
i jako ih stisnem. cvrsto.
kratko se pomolim za sve vas, iako samo u mislima.
s velikim postovanjem dolazim na ovu temu,jer ta bol se nikome ne moze objasniti.
nikome.
drage moje, svima,svima vam zelim puno srece.
Cure drage, znam kako se osjećate. Znam koliko vam je teško, ali nemojte klonuti ni gubiti nadu.:love2:
cure,hvala vam :heart:..jer razumjete,jer nas ohrabrujete,jer nas se sjetite..iako ste uspjele..
meni to puno znači i da još veću volju i želju da dalje...
makica,:kiss:
Stojim danas sama u hladnom sterilnom hodniku na odjelu ginekologije cekajuci glavnu sestru da se narucim za HSG...pored mene prolaze trudnice, novopecene mamice s malim bebicama, a ja gledam i samo mi glavom po tko za koji put prolazi `zasto?`...
I nije me strah fizicke boli, katetera u neprohodnim jajovodima, spremna sam na sve...samo da i ja jednom prosetam tim hodnikom s malim zamotuljkom i da ga idem pokazati nekome tko nas ceka iza glavnih vrata...i da ni jedna `ja` ne ceka na hodniku kao ja danas...
Minnie mouse rasplakala si me ovim postom. I ja si tako želim doći u MPO odjel i vidjeti da nema gužve... a svaki puta mi se čini da nas sve više čeka u hodniku, sa sve debljim fasciklima nalaza....
Vala, hvala ti na prekrasnom ohrabrenju, hvala ti i na svim molitvama za sve nas koje još čekamo naša mala čuda... puno hvala!
Jooj...svaki put se rasplačem kad čitam vaše postove... Znam da vam nije lako i kako se osječate ali ne radite to sebi jer nitko od nad nije kriv što se borimo s neplodnosti! Drži te se i budite hrabre i uporne kao što ste bile i do sada a upornost jednog dana mora biti nagradjena! Uz vas smo!:love2: