Pikula :-) nije mu još, ali brzo će to. Treba misliti na budućnost ;-).
Printable View
Pikula :-) nije mu još, ali brzo će to. Treba misliti na budućnost ;-).
I ja sam kuci i konacno stariji klinci uzivaju punu pozornost. Nisam nikada mislila da cu toliko uzivati doma a nije ni moja okolina :)
A ja sam evo crna ovca. Radila sam ovo ljeto kao sezonac,odlican posao u velikoj firmi sa puno slobodnih dana.
Zalim svaki dan sto me nisu zadrzali,al naravno da treba veza za sve. Sad sam opet doma,dijete mi nema tko cuvat jer ova baka koja je s nama bas i ne zeli suradivat. Al imamo drugu baku u Trogiru,ona rijede vidi malenog i voli ga cuvati kad god se vidimo,pa mm i ja odemo van ili u setnju,nekad samo ostanemo duze spavati. Hvala baki :heart:
Zatim,u jaslice mi nije upao,privatni u Vodicama nemamo,ima u Sibeniku al Vodice ne daju subvenciju,teta cuvalica nam je skupa i tako onda ja doma stojim.
Nemojte me krivo shvatiti,volim ja biti doma s malenim i to nebi mijenjala za nista,ali bi i vrlo rado radila.
Evo sad cekam treći mjesec,tada će mi poceti prekvalifikacije na birou, to me veseli, samo opet neznam tko će mi dijete cuvati.
Počela sam "radit", tj. morala sam zbog financija, kad je malena navršila godinu dana. radni dan je izgledao ovako: ujutro se budimo skupa,ona doji do besvjesti dok se ne razbudi, mazimo se i ljubimo i tako do 9h. Nakon toga ubrzanim korakom spremam nju, spremam sebe za posao itd., odem na posao oko 9.30 i vraćam se u 11.30 da joj dam cicat da zaspi prvi spavanac. I ostajem doma do daljnjeg..
Ma katastrofa, uopće mi to ne odgovara, iako mi ta 2-3 sata dođu da se malo maknem od doma i odem među odrasle, al mi je ful naporno jer posao donesem kući i onda sam još pod pritiskom kad ću to sve napravit... teško mi se organizirat jer je ona stvarno jako mamina maza, iako jako voli i baku koja ju čuva tih par sati, ali za zaspat samo mama :)
Vjerojatno mi je rano organizirat se kako spada, za sad mi je to prenaporno..
Na svu sreću pa radim u svojoj firmi pa si mogu dozvoliti ovakvu organizaciju,ali i dajem svojim zaposlenicima iste mogućnosti pa se ne ljute :P
fingertips ma nisi crna ovca - baš je frustrirajuće kad ti nitko ne može pričuvati dijete ni minutu i kad nema nikakvih sadržaja u gradu prijepodne da si čovjek nešto obavi.
moja frendica u washingtonu ima mama coop grupu to mi je super. desetak mama se nalazo dva puta tjedno dok se svi dobro ne upoznaju i onda ih dio može otići jednom drugi put s tim da ove manje čuva uvijek jedan na jedan netko, a ove 3-5recimojedan na 4 i to se one brzo pobroje: ja čuvam bebu, ti ovih 4, ti onu dvojicu živahnih i vas tri mame možete ići dođize za dva sata. i to je uvijek isti termin da si možeš računati na to. jednom čuvaš par puta begaš.:)
pratim vas :-)
priblizava mi se treci porod, i sve su češća pitanja hoću li koristiti porodiljni od 3 godine...
trenutno je, nazalost, financ. situacija takva da o tome mogu samo sanjat (bit će dobro ako se ne budem morala vratit nakon 6 mj.), ali ko zna... mozda za godinu-dvije bude drugačije (kako su se unatrag 2 godine prilike u našoj obitelji izokrenule na gore, mozda će se tako za neko vrijeme vratit na bolje...), pa skupljam iskustva mama koje su kod kuće :-)
i ja sam u međuvremenu ostala doma. MM radi vani, a stvarno nemam nikoga da mi pričuva djecu tako da sam morala. posao mi je bio vezan i uz vikende pa je bilo nemoguće organizirati se sama.
u međuvremenu stiže i prinova tako da je valjda bilo suđeno da ostanem doma.
malo mi je naporno kad moram doktoru ili slično ali nije to prečesto pa prijateljica uskoči, stvarno mi je od velike pomoći. preko ljeta sam još radila ali to je bio kaos, sad taman uspijem sve bez stresa, zadovoljni smo s obzirom na situaciju.
zapravo smo u pripremama za odlazak iz zemlje, ali i tad ću prvo morati biti doma neko vrijeme, dok se snađemo za jaslice i vrtić.
baš danas sam srela kolegicu s nekadašnjeg posla, isto je ostala doma. doduše, mi smo radili za jako bijednu plaću tako da tko mora plaćati jaslice i nema bake u blizini stvarno nema cijelu plaću dovoljnu za te troškove, tim više što je posao bez pretjerivanja grozan (k+)
Uh, otkad je ova tema. Dakle, ja rodila četvrto, bila na porodiljnom tri godine, i evo, taman sad istekao. Opet kućanica jer sam dobila otkaz kad sam zatrudnila, pa me posao nije čekao. Ovaj put sam porodiljni iskoristila za prekvalifikaciju, to sam riješila, položila, i sad tražim posao. Mrzim biti kućanica, ne mogu više. Sad se već i ja osjećam beskorisno, jer što je previše, previše je. Toliko sam ustvari organizirana i brza da imam viška vremena, a ja nisam navikla imati viška vremena. Nadam se da ću se zaposliti što prije. Upisala sam malu u vrtić i sve je spremno da odletim:)
hahaha višak vremena, ja sam još daleko od toga, zvuči nevjerojatno
sretno s pronalskom posla nije lako sad
sretno Trina da što prije dobiješ krila :-)Citiraj:
Trina prvotno napisa
Sretno Trina!
da, i meni isto... ništa ne stignem ali to je zato što, za razliku od Trine, nisam nimalo organizirana :)Citiraj:
pikula prvotno napisa
neki dan sam srela kolegu, tata kod kuće, radi od doma, ali hendla i djecu jer je nasjeo na mit da je sve samo stvar organizacije, umirala sam od smjeha slušajući tipičan naš monolog od jednog tate, kaže čovjek pošteno ili ili. Ili radiš pošteno ili držiš kuću i djecu kako treba kome je palo na pamet to oboje u isto vrijeme, jedva čeka da klinci krenu vrtić još su premali, kaže on ne mogu ja te jaslice, pa de se posvetim poslu, ali prvo moram sredit ormare hahaha
Moj je isto u početku (imali smo dvoje djece tad) naglašavao važnost njegovog posla, a moje bavljenje djecom i kućom je onako, nešto prirodno i lako. Onda sam se zaposlila, i to baš u period kad je on bio na godišnjem. Pa je rekao da bi radije kopao kanale, radio 30 sati dnevno, bilo što, nego bio kući s djecom. Svatko od njih mora to isprobati. S malom djecom.
je, a i neki imaju i selektivnu memoriju pa moraju svakih par godina ponavljat gradivo
Istina. Zato ja sog svku godinu podsjetim kako je to, da ne zaboravi.
Ja sam odradila ostanak kod kuce, polu-planirano, nakon rodjenja djeteta. Mislila sam se vracati na posao s njegovih oko 6 mjeseci (sto bi ovdje bio izuzetno produzen ostanak), ali firma nije htjela suradjivati, a meni se ionako tamo vise nije radilo.
Sad radim na otprilike pola radnog vremena, klizno radno vrijeme, malo od kuce, malo iz firme. Spasila sam se; zanimanje kucanice nije za mene.
XCitiraj:
Kaae prvotno napisa
Samo, ja sam to pomislila nakon3 mj porodiljnog :lool:
Ja baš volim balans normalnog posla i obiteljskog života.
ma to je po hrv standardima kućanica :p
ovdje nema baštih kombinacija ko radi radi 10-12 h
Kako? I ja sam radila u hr, i to je bilo max 8 h radno vrijeme. Mislim da zavisi koja si struka.
X na lulu mamu.
sve moje frendice kao i ja rade 8h dnevno.zapravo kad razmislim ne znam nikoga kome je redovno radno vrijeme 10-12h.
Vjerojatno ovisi u kojem krugu ljudi se krećete. Načelno niti ja ne znam nikoga kome je redovno radno vrijeme 10-12h, ali znam ih dosta koji tako rade. Ne mislim da je to neki radnički prosjek, nego da je vrlo uobičajeno u nekim industrijama, npr. konkretno znam za neke financijske institucije (niste nikad upoznali nekoga tko radi reviziju?) i tzv. kreativne industrije, kreativne agencije i sl. Nije da ti je radno vrijeme 10-12 sati, ali te puno puta godišnje strefi da par do više dana u mjesecuv moraš raditi više od 8 sati dnevno. Tj. da tjedno, umjesto 40, trebaš odraditi 50 sati. Uglavnom zbog kratkih rokova koje ti nameće tržište. Ne znam užasno puno takvih ljudi, ali bi se u ovom trenu među prijateljima i poznanicima sjetila desetak njih koji s vremena na vrijeme imaju 50-satni radni tjedan. (to su oni ljudi koji govore "ludnica mi je na poslu" 8-)). I kad kažem s vremena na vrijeme, ne mislim na 3x godišnje. A među tih desetak smo nažalost i ja i mm. I u mojoj firmi npr. dvoje ljudi ovaj Badnjak mora raditi do prekosutra, jer netko želi njihov uradak na Badnjak navečer (kreativna je stvar, nije nešto što se može podijeliti da budu brže gotovi). Da ne pričam o korporacijama. A da tek ne pričam o frendicama koje rade u udrugama za nikakve i nestabilne novce, a svako malo imaju neki europski natječaj na kojem se ubiju 80 sati tjedno. A onda drugi tjedan imaju projekt za koji jesu dobili pare od grada, ali toliko para da nikoga ne mogu platiti da im pomogne, pa se opet ubiju da ga naprave. Neki ljudi koji rade u znanosti, gdje je kao sve easy going, ali su istovremeno sa strane uključeni u svakakve projekte pa onda kad sve treba privesti kraju rade dane i noći da privedu projekt kraju. Kad malo bolje razmislim, ja i ne znam puno ljudi koji cijelu godinu rade svaki (radni) dan samo 8 sati dnevno. Evo i moja susjeda prošli tjedan u našem dičnom nacionalnom no1 supermarketu radi 12 sati dnevno (jedan dan npr. do 1 ujutro) da napuni police.Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
On topic, ja sam totalno pala na testu "ostati mama kod kuće", preporodila sam se kad sam počela raditi prije 3 mj. Ali o tome drugi put.
Bubilo Bubich, slažem se s tvojim postom jer i sam imam dosta frendova iz navedenih branši u Zg koji rade po 12 sati dnevno. Sve je u redu dok nemaju djecu, onda stvari postaju teže. Frendica radi u koorporaciji, dobila je dvoje djece jedno za drugim...I onda i muž vraćaju se s posla oko 18:30 ili kasnije, u dobre dane oko 18:00. Srećom, imaju dobre plaće pa si mogu priuštiti tetu i pomoć. Ali opet, vjerujem da je dosta frustrirajuće za svih.
Rekla bih da je u manjim sredinama stvar još uvijek nešto drukčija, u mom gradu prometna gužva nastaje oko 15 i oko 16 sati :)
Ne bih mogla biti mama kod kuće, porodiljni mi teško pada, ali ne bih željela niti drugu krajnost, da svoju djecu ne vidim jer radim po cijele dane... pa sam si srećom uspjela stvari posložiti drukčije.
na papiru svima piše 8 sati i za to primaju plaću, ali kad bi sad morala nabrojati ljude koji barem pola vremena rade stvarno 8h, to bi bili ljudi pred mirovinu, rijetke zavjetrine u državnim službama i čast iznimkama tete u vrtiću i sl, ali opet tko ide na edukacije ostaje pošteno u svim dežurstvima, trči na sanitarnu, roditeljski, priredbe.... stvarno malo koga se mogu sjetiti
uostalom ono gore je trebala biti šala :/
činjenica je da kod nas minimalan broj ljudi ima priliku za balans posao-obitelj u vidu rada od kuće dan, dva u tjednu, pola radnog vremena ako dijete nije ozboljnije bolesno itd dok je na trulom zapadu taj dijapazon riješenja širi a postotak korištenja veći.
ok mi imamo porodiljni to za sad velika sreća, ali ne poništava ovo drugo
Mene su uvijek na ovoj temi zanimljive recenice : " podbacila sam kao majka kod kuce" ili " nije za mene karijera ( ? ) majke kod kuce..."
Mislim , sto to uopce znaci? Zvuci kao da ta karijera mora biti dozivotna? Ili da mora biti mjerljivo uspjesna? Koja su to ( kratkorocna ) mjerila uspjeha u tom projektu, nije mi jasno?
kao da postoji neka carobna granica od godinu kad se boravak uz dijete podrazumjeva, a nakon godine dana se postaje sluzbeno " majka kod kuce " kao zanimanje.
Mene je zdravstveno stanje moje djece dovelo do toga da ( trenutno )biram " karijeru" majke kod kuce.
to je moj trenutni posao, ali ne govori nista o mojim sposobnostima. Mislim, moje sposobnosti prave karijere , one koje drustvo cijeni jos su tu. Pa nisam -mrtva.
Moram reci da sebe ne dozivljavam kao -kucanicu. Da se dozivljam vjerojatno bi mi kuca bila vaznija ( kako i ime kaze). :mrgreen:
ja sebe doživljavam kao kućanicu i kad radim jer je to ono što me najviše veseli razvija ispunjava više od ičeg drugog i ne znam zašto to ljudi tako posprdno shvaćaju. radim kad moram i naravno da me kratkotrajno osvježi promjena perspektive, ali puninu života vidim u slobodi i avanturi izvan službenog radnog mjesta, a društvu vraćam višestruko i volontiranjem i posredno i neposredno, ali neću tu sad sebe opravdavat, nitko se meni ne opravdava pa neću ni ja
Pa isto mi je to kao da napisem "nije za mene zanimanje racunovodje/frizerke/konobarice/profesorice" nakon sto sam ih sve redom probala. Recimo, s mjesta racunovodje bih pobjegla, predvidjam, nakon jednog radnog dana. Frizerka bih mozda bila dva dana, profesorica tri, a cini mi se da zapravo radno mjesto konobarice ne bih ni probala.Citiraj:
sirius prvotno napisa
Tako je i s kucanicom, u smislu zene koja ne obavlja posao koji nema veze iskljucivo s djecom, partnerom, cetiri domaca zida i slicno. Dala sam otkaz nakon isteka jada i bijede od mogucih slobodnih dana nakon rodjenja djeteta (imala sam srece pa je trajalo 12 tjedana) i to mi je bilo super, mala beba, ovo ono, blabla. No nakon nekog vremena mi je pocelo izlaziti na usi da vecinu dana razgovaram samo i jedino s malom bebom (da nema interneta pa da nisam usputno i tipkala s nekim starijim od par mjeseci, mislim da bih bila zavrsila u instituciji), da oblacim samo flekave majice po kojima ce bljucnuti jos jednom... i onda jos jednom, ili da secemo dijete i ja sami kao gujice po gradu u kojem nitko ne sece. Ne kazem ja da je svaciji raspored takav, samo opisujem sto meni nikako nije odgovaralo. Nisam imala neka kratkorocna ili dugorocna mjerila tj. ne cini mi se da sam u bilo cemu podbacila - samo mi je bilo dosadno i bezvezno nakon prvih XY mjeseci uzivancije s bebom. Mozda bi bilo bolje u nekom drugom okruzenju, gdje imam, stajaznam, brdo prijatelja i svi sretno guraju kolica i piju caj.
I nis', onda je dijete krenulo pola radnog vremena u vrtic, a ja sam malo po malo kao nesto pocela raditi. No skrasila sam se tek sad, proslo ljeto, s preko njegovih godinu i pol. I bas mi je taman ovako kako je. I dalje provodim puno vremena s njim, jednako ne stizem odraditi kucanske poslove kao ni prije (ok, stizem, samo sto spavam nikad pa ni onda), ali vidjam odrasle ljude svaki dan i koristim dijelove mozga koje, cini mi se, nisam imala prilike koristiti dok nisam radila. Bitan detalj je i to da je posao koji sam nasla (moj) san snova pa me i to dodatno veseli.
Meni je to moj vlastiti osjećaj zadovoljstva samom sobom, i (ne)ispunjavanje mojih očekivanja o tome kako će mi boravak doma izgledati.Citiraj:
sirius prvotno napisa
S oboje djece mi se s njihovih godinu dana bilo prerano vratiti, a što zbog puno bolovanja, što zbog neplaćenog dopusta dosta sam i bila doma, u posljednjih 5 godina, kad sve zbrojim radila sam oko 16 mjeseci.
Biti s mojim malim mirisinim kruščićima, dojiti ih 23 sata dnevno, brojiti maslačke i lišće u parku, bili su mi san snova i zbilja sam to htjela, samo biti s njima doma. (kao što vidite ni ja ne spominjem kuću :mrgreen:).
No nakon nekog vremena nisam više mogla. Ne samo zbog toga jer mi je bilo teško jer sam većinu vremena bila sama s dvoje male boležljive djece. Nego zbog toga što sam se počela osjećati kao da me nema. I nije bilo stvari koju sam ja doma (osim djece) mogla raditi koja bi me na bilo koji način ispunila. Možda čitanje knjiga, one su me spasile (u mojoj glavi). Čak sam u jednom trenutku toliko bila očajna da sam položila najveći ispit na postdiplomskom.
Meni kao meni treba nešto izvan kuće. Ja sam pred kraj svog neplaćenog bila zbilja nesretna. Sve mi se svodilo na to da sam doma jer moram zbog njih, jer su mali i bolesni.
Puno sam razmišljala o kućanicama koje znam. Ovdje (Beti, pikula, casa...), ili u RL. Pročitala sam i sve topice ovdje o tome.
Ove koje znam u RL sve imaju nešto doma u čemu stvarno uživaju - vrt, pravjenje ajvara, susjedu s kojom svaki dan mogu popiti kavu... Nemam ništa od toga, a i da imam ne znam bi li bila sretna.
I uz sve to lijepo mi je na poslu. Naporno, ali lijepo.
I iako kuham i radim kućanske poslove u ponoć ili zoru, pola noći sam budna zbog viroza, nacicavanja, a dogodilo se i zbog posla koji moram predati do ujutro; i nema me doma od 8 do 18, i po svim parametrima bi trebala biti krepana - osjećam se živom više nego mnogo puta u zadnjih godinu dana doma.
I tako mi veli mm da bi on na treće, a ja umjesto, kao što sam nekad sanjala da bi bila doma s trećim 3 god., sad mu velim "može ako ćeš ti biti na porodiljnom nakon 6 mj." 8-)
Eto, tako stoje stvari... no, nikad ne znaš...
Kuzim vas cure. Stvarno. To je fora. Da meni zbog okolnosti povratak na posao i izbivanje od 11 sati iz kuce nije bila idealna opcija . I onda sam morala smisljati kako da " obogatim" posao majke/kucanice/domacice.
zapravo, bilo je zanimljivo upoznati tu moju stranu ( dosadnu stranu :) ) nakon sto sam se pomirila sa tim da mi je zivot nedinamican i nestimulativan. Jedna nova prespektiva. :)
ti to bolje sročiš sirius :)
da i meni je to veliki obrat bio u životu i puno sam naučila o sebi i još itekako učim. Svaki dan mi je baš dinamičan i rasteže moje granice svega iako mi je dijametar kretanja puno manj nego prije.nekako se sve sabilo ntenziviralo raščistilo i odnosi s ljudima i svašta nešto. Ali isto kužim da to zvuči kao da si zapeo u snijegu negdje i kako ti to može bit super, al eto nekako je mene očarao taj recimo hod kroz snijeg i povratak na autoput mi je ok za nuždu, ali ne guštam više u tome. Kod mene nije više samo stvar u djeci. Ja sam kreativac i dok sam to pretvarala u "biznis"počelo je gubiti svaki smisao. Otkad sam doma više se smijem, plačem, dramim, mirujem sve što mi zapravo treba da bih ponovno poželjela stvarati i upravo to mi se i događa. I ne kažem da se bunim ako netko plati taj moj uradak, ok veselim se tome, ali više to ne radim zbog love i moje je "plaća" velika čak i kad nitko ne zna što sam napravila.