Teška adaptacija u jaslice

Christine, ako ce ti dijete na jesen u vrtic i planiras imati cuvalicu jos 4 mjeseca do godisnjeg odmora - ja ju ne bih mijenjala.
Ali ako mislis dijete jos ostaviti doma (cijelu slijedecu vrticku godinu) - mislim da bih (da sam na tvom mjestu) ipak potrazila drugu cuvalicu.

Ne znam, meni je puno stvari sto pises nezamislivo jer i mi imamo cuvalicu i da se ja ovako zderem svaki dan radi nje, a uz to je i fino placamo - ne bi to klapalo.
Btw, i isto tako mislim da imamo stariju gospodju da bih joj tesko mogla reci neke stvari, bilo bi mi neugodno ko i tebi.
Upravo iz tog razloga (jer poznam sebe), kad smo trazili osobu za cuvanje proslu jesen inzistirala sam na tome da su to zene/cure ko ja ili mladje. Na kraju smo nasli (po preporuci) zenu tocno mojih godina, razgovaramo se na TI i komuniciram s njom puno lakse nego s nekim od 60.

Sto se tice hrane i oblacenja - kod nas je to rijeseno na nacin da joj svako jutro ostavim za dorucak i rucak sto ce dijete jesti (mislim na kolicinu), u posebnom manjem loncu za njega. Nekad je vec skuhano (ako sam ja kuhala vecer prije) a nekad to ostavljeno mora samo skuhati. Medjuobroka nema (to sam je zamolila jer znam da bi onda zbrljao ovo skuhano).
Isto sto se robe tice - ja ostavim svu robu koju ce nositi to jutro (i za doma i za van).
Cuvalica to nikad nije preispitivala. Zna di mu stoji rezervna roba ako se zalije ili nesto, ali ne bira mu ona stvari za oblacenje. S time da mu i bira, meni to ne bi smetalo, nije mi to neka stavka za uznemiravanje. Ja mu izvadim robu svaku vecer jer to isto radim i za ovo dvoje starijih, sve im slozim, da nam je ujutro manja strka.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Moja prijateljica je npr. nekoliko godina (za dvoje djece) imala čuvalicu koja je bila stvarno bezobrazna. Ali s djecom je bila super, i djeca su je jako voljela.
Činjenica je da je mojoj prijateljici na kraju sve u vezi te žene već išlo na živce, pa i to što je bila vegetarijanka, a jela je pršut :lool:

---

Nije naš mali lud za njom, nikako. U početku je bilo svima jako teško, ali i sad nakon 6 mjeseci mora se tješiti ujutro voćkom što mi idemo. Zna on gdje ona živi, ali nikad nije iskazao želju da odemo tamo (moje čuvano dijete je stalno vuklo k meni doma u istoj dobi, isto sam blizu živjela), mi svi malo požurimo kad prolazimo :)

E sad, činjenica je da smo mi jako teško dobili dijete i da smo oboje overangažirani, smješkamo se dok se popikavamo na igračke i kukamo s osmjehom kako nam je naporno. Ja sa strašću planiram igre, izlete i zadatke, od rođenja je tako. Sad sam se sjetila svog starog posta. Sad me i sram malo :oops: Teta je u nezahvalnoj poziciji.

buba klara, ja sve isto kao ti. ALI - teta pronađe kapu kad joj treba, i štrample. Kad ona dođe, on je već obučen, ali se za šetnju presvlači. Hranu ja isto ostavim, al krumpir i rižu sama kuha, voće stoji u zdjeli, a on čim je nervozan žica hranu. To sve nije strašno, loše je kad se hrana nosi van, a ne treba, ili kad ona kupi kiflu u pekari (ima 3 pekare u susjedstvu :-x) ili ode s njim doma kod sebe pa mu otvori konzervu ananasa... Ne bi mi ni rekla za ananas da je mislila da je to konzervirani šećer, kao što ja mislim, donese mu ujutro palačinke, za naš ukus premasne itd.

pa ostavi joj i krumpir koliko treba (1-2 kom) i pola šalice riže ili vec koliko mu je dosta :-)
za voće - stvarno se nemoj radi toga nervirat, pa nece se od toga zdebljat... da bar moji hoce tako klopat voćke sami od sebe...
ne bih te htjela plašit - al štedi zivce za doba kad krene u vrtic .-))
btw, hoce krenut na jesen?

i da - sad sam pročitala tvoj linkani post i stvarno ste divni roditelji :-)

ja nisam ni u pola ovako strukturirana, sta mogu...
no, možda me zato ne dira puno stvari :-)

Sad mi je jasno, nakon što sam ovaj tvoj post pročitala :)

http://forum.roda.hr/images/icons/icon1.png

Citiraj:

---

Ulozila sam nekoliko nocnih sati u optimiranje rasporeda. Mijenjala sam jer sad sjedi u kolicima i treba budan setati, jako je sunce i jede dva cvrsta obroka. Cini se uredu pa mozda pomogne nekome tko je sklon rasporedu kao nas dvoje :-) Naravno sva vremena su otprilike, pol sata manje vise, svejedno...

6.30 budjenje, MM ustaje i presvlaci ga
7 mlijeko
9 spavanje 30 min (ja skuham)
presvlacenje
10 setnja
11.30 cvrsti obrok
Presvlacenje
12.30 spavanje cca 90 min
(ja peglam i cistim)
14.30 mlijeko
16.00 spavanje 30 min
17.00 cvrsti obrok
(Presvlacenje)
17.30 setnja, pridruzi nam se tata
19.00 mlijeko
Presvlacenje

Ako se kupa, kupanje (ja kupam, tata briše i oblaci dok se ja otusiram) i oko 20.00 tata uspava. Kupa se svaki drugi dan.

Nema vise kasnog obroka.
Presvlacenje naravno po potrebi i izmedju i kupanje se malo pretumba pa bude i dva dana za redom i da se preskoce dva dana. Al vecinom svaki drugi dan.

---

Svaka ti čast, meni je čitav život kaos i uživam u tome :) Imam neke smjernice, npr. da je ručak usred dana, da se ide spavati na vrijeme... ali drugo je podložno trenutku.

Citiraj:

---

buba klara prvotno napisa

btw, hoce krenut na jesen?

---

Vjerojatno hoće. Čitam i skupljam informacije. Istaživanja koja pokazuju koliko je genijalno da djeca idu u jaslice nisu rađena u hrvatskim jaslicama, nego s puno manje opterećenim tetama. Jedna opcija su jaslice i nova teta part time. Ne mislim ići preko pola Zagreba, nego ili u kvartu gdje živim ili u kvartu gdje radim. Ne znamo još.

Dijete ima definitivno premalo dodira s vršnjacima. Susjed s kojim se "družio" kad je bio mali ide u jaslice gdje bi i naš trebao ići i toliko je često bolestan da se ni ne vidimo nikad. Nešto sitno u parkiću. Kad dođe neki mali hahar pa ga gurne ili mlatne, ja si mislim - ajme pa taj će biti u istoj grupi u jaslicama s njim, srce će mi puknut ako će ga netko često tući u jaslicama, a da ja kasno saznam. Moram ga prvo upisat na aikido da se nauči braniti :uteg:

Čuj, ja ovako čitam tebe, ja sam dijagnosticirani OKP-ovac sa žešćom potrebom kontrole, al ti se stvarno opterećuješ upola nepotrebno.
I ja sam teško došla do djeteta, neplodnost, spontani itd. Ali ako čitaš malo druge teme, pročitat ćeš od drugih mama da dete ne možeš kontorlirati.
Mislim da sam ti to i na drugom topicu napisala.
Svemir se pobrine za ono što mora - na tebi je da voliš.

drago mi je da se javila lavko. Chris meni se kod tebe opako nadzire OKP, nemoj se ljutiti al kad sam vidjela post koji je linkala Beti ne bih ti bila čuvalica pa da dijelimo 100% razmišljanja (bez obzira što mislim da ponašanje tvoje čuvalice nije ok).

ja sam organizirana i strukturirana osoba al ovo je fakat too much.

daj se probat opustiti i uživat u životu i djetetu :kiss: znam lako je reći al barem probaj...

Citiraj:

---

Christine prvotno napisa

buba klara, ja sve isto kao ti. ALI - teta pronađe kapu kad joj treba, i štrample. Kad ona dođe, on je već obučen, ali se za šetnju presvlači. Hranu ja isto ostavim, al krumpir i rižu sama kuha, voće stoji u zdjeli, a on čim je nervozan žica hranu. To sve nije strašno, loše je kad se hrana nosi van, a ne treba, ili kad ona kupi kiflu u pekari (ima 3 pekare u susjedstvu :-x) ili ode s njim doma kod sebe pa mu otvori konzervu ananasa... Ne bi mi ni rekla za ananas da je mislila da je to konzervirani šećer, kao što ja mislim, donese mu ujutro palačinke, za naš ukus premasne itd.

---

kupi sef pa prije posla zaključaj štrample, kape, rižu i krumpir :mrgreen:

šalim se ja malo, a uglavnom se slažem sa emily.

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

drago mi je da se javila lavko. Chris meni se kod tebe opako nadzire OKP, nemoj se ljutiti al kad sam vidjela post koji je linkala Beti ne bih ti bila čuvalica pa da dijelimo 100% razmišljanja (bez obzira što mislim da ponašanje tvoje čuvalice nije ok).

ja sam organizirana i strukturirana osoba al ovo je fakat too much.

daj se probat opustiti i uživat u životu i djetetu :kiss: znam lako je reći al barem probaj...

---

Draga lili, ništa se ja ne ljutim. Ovo je post života s 4 mjesečnim djetetom. Vjeruj da sam puno više uživala u svakodnevici od većine onih čiji sam život detaljnije poznavala. Upravo zahvaljujući sustavu. Ja sam bila odmorna za kreativne igre s djetetom, nije bilo plača, sve je bilo na vrijeme, kad sam morala hitno na posao, mogla mi je sestra uletiti i dalje se držati plana bez ikakvog problema.

Nisam ja s juga kao ti, ja sam dugo živjela na strukturiranom sjeveru Europe ;)

Mi drugačije uživamo :lol:

Ma zena je samo od onih sto pisu sto rade. Mislim da ja sad s četvero djece i poslom ovako napišem što radim u koje doba, ono imali bi dojam da je sve po ps. A zapravo mi prasina sa stropa visi, djeca se koskaju. No, eto ustajemo prije sest i zna se red dobivanja dorucka pa bi zvucalo jako strukturirano.
I što se tiče cuvalice, jaslice su gotovo uvijek manje podlozne kontroli. Ako te smeta konzerva ananasa, sto mislis o kikicima, o tiberu, o stramplama u kojima se spava, o nosenju tude kape... Jer takve se stvari događaju u jaslicama.

Baš tako, tebe ljuti što je teta malom obukla pretoplu kapu, a moju je malu u vrtiću teta pustila da bude vani bez jakne, mala je zaboravila obući jaknu kad su išli van, a teta uopće nije reagirala.
I još je lagala da nije bilo tako kad smo ju zamolili da malo obrati pažnju.

Meni je, recimo, sasvim u redu da djeca sama odlucuju zele li obuci jaknu ili kapu, a sve dok temperature nisu opasne po zivot, u ovom ili onom smjeru. Tako im je dozvoljeno od tri godine na dalje. Ponekad kad dodjem po njega, igra se u snijegu samo u hlacama za snijeg i debljoj majici. Ponekad ima kapu i tri kapuljace. No tu ne prijeti opasnost od propuha i nema prehlade od nizih temperatura ili vode.

Naravno, ako roditelj zeli da mu dijete uvijek nosi odredjenu odjecu, osoblje to postuje.

Pa nije moja mala željela ne obući jaknu, nego je zaboravila,.

Pa i tu zaborave, ali onda, ako im je hladno, traze da ih se pusti unutra da obuku. Ili je skinu, ako im je previse.

Pa eto, mojoj je bilo hladno ali nije tražila, a nitko ju nije ništa pitao. I tu definitivno ne puštaju djecu van bez jakne po zimi, tako da, ne, to nije bio znak slobode odgoja nego totalne nebrige.

Chris znala sam da se neces naljutit na moju iskrenost :kiss:

Postujem da je pojam.uzivanja razlicit, razlicirim ljudima. :-)

Jedino razmisli sto kazu cure ako ti smeta pretopla kapa, u jaslicama bi moglo bit puno zescih primjera od toga.

Pa da, sloboda je jedno, nebriga je drugo. Kao i cuvalice, mogu biti ovakve i onakve. I pretopla kapa moze biti iz brizljivosti ili nebrige/nemara. Kako se uzme.

Bolje pretopla kapa, nego zaboravljena jakna.

Lili, a zasto bih se ljutila. Izgleda opako raspored, al zapravo imam povjerenja u pedijatricu. Ona tvrdi da nije svejedno u koje doba dana se jede koja hrana. Npr. ne voce navecer zbog kakanja. To znamo svi manje vise iz iskustva. I onda ako imas smjernice kada jede sto, i da je zimi topli dio dana u sredini, pa da se vise ne vozi dok spava, nego mora gledati okolo, onda ti to definira situaciju. I onda nekako poslozis i drzis se rutine dok si doma u kvartu. Ne zelim se vratiti iz setnje i tek poceti kuhati i tako. A ja sam po 4-5 km s njim setala otpocetka. Bili smo bas dugo vani. Do zadnje minute pa doma na gotovu klopu. Bake imam, al su prestare i ne pomazu mi.

(Ja sam naucila posloziti neke stvari da bi ih sve stigla odraditi. Kad moram popiti npr. litru necega groznog u danu, napisem si kad moram popiti koju casu. Inace moram pred spavanje popiti pola litre. Nije to prirodjeno, nego istrenirano.)

Citiraj:

---

Christine prvotno napisa

(Ja sam naucila posloziti neke stvari da bi ih sve stigla odraditi. Kad moram popiti npr. litru necega groznog u danu, napisem si kad moram popiti koju casu. Inace moram pred spavanje popiti pola litre. Nije to prirodjeno, nego istrenirano.)

---

ma i ja radim tako al šta ja znam ne bi mi palo na pamet da si pišem u koliko sati da popijem koliko gutljala nego ono uzimam kroz dan pa pijem po nahođenju. eh da razlika je što ja volim odmake od rutine, ubilo bi me psihički da je svaki dan sve isto pa čak i na porodiljnom.
Isto sam kuhala ranije da kad dođemo imam gotov ručak tako i danas skuham u petak naveče da imamo u subotu jer se ja vraćam s treninga oko 11h (a ne želim propuštat svoje treninge :mrgreen: a ni kuhat umorna).

Što se tiče hrane, meni je voće recimo skroz ok naveče, olakša mi probavu ujutro :-) ono različiti smo pa i naša djeca.

Meni je prirođeno da sve imam isplanirano al sam se istrenirala da ne mora baš svaki detalj biti isplaniran ;-) imamo obrnutu situaciju :-)

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

ma i ja radim tako al šta ja znam ne bi mi palo na pamet da si pišem u koliko sati da popijem koliko gutljala nego ono uzimam kroz dan pa pijem po nahođenju. eh da razlika je što ja volim odmake od rutine, ubilo bi me psihički da je svaki dan sve isto pa čak i na porodiljnom.
Isto sam kuhala ranije da kad dođemo imam gotov ručak tako i danas skuham u petak naveče da imamo u subotu jer se ja vraćam s treninga oko 11h.

Što se tiče hrane, meni je voće recimo skroz ok naveče, olakša mi probavu ujutro :-) ono različiti smo pa i naša djeca.

---

Ma ne tebi voće, ni meni, nego se moj bebo pokaka poslije voćke, pa ako to bude nakon što zaspe, nije baš dobro.

A zapisivanje - nije meni toliko zbog rutine nego do učinkovitosti. Ja bih rekla da sam relativno lijena, a ambiciozna, pa nastojim minimirati uloženu energiju za isti učinak. Kako mi je posao jako daleko od rutine, imam naprosto puno uloga, dogodi mi se da krenem tumarati dezorijentirano, a posao se gomila, odlazim kući nezadovoljna, i nema mi druge nego zapisati kad što moram napraviti, stvari se rješavaju, i ja sretno idem kući. Dok sam imala jednostavnija radna mjesta tipa - samo voditelj nekog tima, samo voditelj jednog dijela projekta ili samo znanstvenik s malo nastave ili samo..., onda sam mogla pratiti dvije tri linije zadataka istovremeno. Što sam starija sve mi je kompleksnije, a ja sve bedastija :mrgreen:

Nije to kod mene OKP, nego preživljavanje. Da sam pametnija, možda ne bih morala zapisivati. Premda, kad sam bila kod jednog genijalnog konzultanta u uredu (mislim da je doktorirao matematiku na Cambridgeu pa završio neke mračne škole za konzultante), i kad sam vidjela njegov white board s organizacijom vremena, mogla sam se samo pokriti ušima.

Za ono pijenje konkretno sam imala u glavi gorku sol. Prvi dan - joj odurno, ajde malo ću, napravila sam u vrč koliko sam trebala popiti i popodne shvatim da mi je jako puno ostalo. Ne znam tko je to pio, ali to je užas. Ništa - pogledala koliko je sati, koliko do kraja dana i koliko čaša moram još ispiti. Drugi dan je bilo rjeđe i ugodnije. Ili sam znala biti u priličnoj besparici. Kako mi vjera brani da idem u minus i plaćam 13% kamate, pogledam - a-ha do kraja mjeseca smijem potrošiti po 64 kn na dan i nema preko. Ne znam je l se to broji u OKP, ali ja to zovem odgovornošću :)

Toliko o jaslicama :)

Rekla bih da se broji u OKP , ali tko sam ja sa sudim.:mrgreen:

Pa onda i ja imam okp. Recimo ja sam dok sam radila za siću, muz bio bez posla, u podstanarstvu znala koliko imam za rucak po danu. I nisam bila u minusu...
A ovo s pisanjem dnevnih zadataka zapravo služi samomotivaciji. Kao sto se savjetuje djeci s ucenjem, ono osjećaj kad nešto prekrizis. Naravno, ako te to pali. Meni recimo ne pomaže. Mada kad imam veliki prijevod podijelim si ga po danima. I otkako imam više od dvoje djece se i držim. Iz jednostavnog razloga što se moja djeca uvijek razbole dan prije roka ako sam u zaostatku. I to ono, baš svaki put.

E najlakše je tako, čim je netko organiziran onoliko koliko bismo mi volili da smo organizirani, proglasimo ga OKPovcem :lool:
Kamo sreće da sam se ja disciplinirano držala toga koliko love mogu potrošit da ne uđem u minus

ja nemam raspored na papiru, nego u glavi. sad kad vidim da drugi pišu, možda bih mogla i ja jer je ovaj u glavi nekako podložan promjenama u zadnji čas :lool:
i isto se tjeram napraviti raspored makar ugrubo, makar samo u glavi, jer sam po prirodi pasivna i polijena pa još ako se ne natjeram sama, ništa od obaveza, aktivnosti, planova.
naravno, uvijek ću naći opravdanja za nešto što nisam, od nisam robot do ne radim na normu, ali činjenica je da na kraju dana, kada odradim što sam planirala, budem zadovoljnija, ispunjenija, sretnija.
ne radi se o grižnji savjesti i da se na nešto tjeram iako najradije ne bih, nego se natjeram jer znam da ću se osjećati bolje. da slušam samo onog cvrčkića s lijevog ramena bila bih cijeli dan pod dekicom :mrgreen:

da se ne priča koliko je dobro imati i plan troškova kada raspolažeš s malim budgetom, ali to nije moja domena, s tim se muž bavi.

Citiraj:

---

tangerina prvotno napisa

E najlakše je tako, čim je netko organiziran onoliko koliko bismo mi volili da smo organizirani, proglasimo ga OKPovcem :lool:
Kamo sreće da sam se ja disciplinirano držala toga koliko love mogu potrošit da ne uđem u minus

---

x

ja isto imam uvijek plan u glavi, pa i na papiru. al nikad nikad nikad se ne uspijem držati tog plana. nego ga pomičem. u glavi i na papiru.

npr. recimo, ružno je vrijeme i subotnje čišćenje kuće, dizanje, kava sat vremena (što nije malo), pola sata kuhinja, pa dnevni, pa kupaonice...i tako dalje, i do 11.30-12 (tu si već dam pola sata lufta) ja gotova sa svim. bezbrižna, cijeli svijet je moj.

e, hbg, onda pijem kavu i rastežem se do 11.30. :roll:

:lool:
Sasave ste.
ja recimo na poslu ama bas sve pisem jer radim konstantno multitasking i to sto radim fakat ne moze bas svatko radit. Milijun razlicitih stvari u jednom danu.
Al peivatno si samo upisem u notes pod bullets sto se treba napravit a ako je bas guzva onda i po danima i tu stajem. Po satima dalje ne razradjujem (privatno).
Na poslu da.i drzim se zadanog.

ja ko i sirius mislim da kod Chris ima naznaka okp-a a mozda i kod mene al bas sam radila puno na sebi da olabavim u nekim stvarima.

moj muz je ko cvijeta digne se sub ujutro i mogao ti pit kavu i ljencarit satima a ja cim sam na nogama Ajmo akcija pokret!!

I ja sam neka oprecna :lool:

Trebale biste vidjeti dijagram zadataka i vremena za ručak za Tkanksgiving mog brata...
Pokaže meni i MM (na viber) list papira s nekim crtama i kaže: ovo mi je gantt chart. Ja pitam: šta? Kaže on: ne znate šta je gantt chart? Zato vam država i je u k***u :lool:

Christine, ja se tebi divim!
Razumijem ja, da nije lako naći dobru čuvaricu. I sve oko toga.
Ali da je osoba koja je sa mojim djetetom, te je još i plaćam, toliko u opreci s onim što je meni važno, ma nema šanse.
nikad ne reci nikad, ali ipak mislim nema šanse. Svi ti keksi, jelo, te gospodin :-o koji jelte ima poseban status :roll:, a najvažnije je to sto se ti živciraš svakodnevno. Ma što ti to treba?

Uz to ja uopce ne vjerujem u tu priču, glavno da je dijete voli.
To vrijedi samo u slučaju, kada je roditelj prema osobi onako više indiferentan. Ono nisi baš najbolji prijatelj, ali osoba je manje više ok.
No ako roditelj osjeća ljutnju, nervozu, nanerviranost, to osjeća i dijete. Vrlo jasno. Ne možeš to nikako sakriti. Tako da se ja uopce ne čudim, da morate dijete svako jutro "potkupljivati" s nekom voćkom ili nečim sličnim.

Imam ja kolegu koji veli da najviše voli kad je (nešto) dobro. Ali ako je loše, onda on misli da je bolje da je jako loše, nego malo loše, jer jako loše ili moraš riješiti (ili imaš priilku zgrabit dobru priliku dok drugi tumaraju, što ovdje nije primjenjivo, ali općenito u ratno doba tko je jamio, jamio je). Eto, nije mi dovoljno loše. A i teta valjda ima neki senzor pa taman kad dotakne moju granicu, korigira se.
Kako kaže moja prijateljica - imam zapravo "shit where I eat" situaciju pa je još teže zamijeniti.

A da djeca osjećaju, vjerujem baš.

Citiraj:

---

vertex prvotno napisa

Trebale biste vidjeti dijagram zadataka i vremena za ručak za Tkanksgiving mog brata...
Pokaže meni i MM (na viber) list papira s nekim crtama i kaže: ovo mi je gantt chart. Ja pitam: šta? Kaže on: ne znate šta je gantt chart? Zato vam država i je u k***u :lool:

---

E pa gantov dijagram smo mi na faksu učili, bit će da i obrazovanje utječe na poremećaj ličnosti :)
A tek moji planovi naših putovanja. Tu sa strašću pristupam. Posebno kad se radi o "krstarenju" autom. Išli smo Provansa, Toskana, Andaluzija itd. E onda se prvo odrede ciljevi na temelju proučene literature. Pa se optimira ruta. Onda noćenja planiram tako da se nikako ne bismo trebali voziti više od 100 km/dan, da nam ne bude prenaporno i da ne sjedimo predugo u autu (ne broji se prvi i zadnji dan). Onda eventualno korigiram ciljeve, ako je nešto ipak nedovoljno atraktivno, a izlazi mi iz tih 100 km/dan, onda tražim smještaj po opet nekim kriterijima i tako. Nisam još fulala u nečem bitnom. Lili, kad sjednem u auto - uživam, nema više stresa, samo malo truda unaprijed.

Al da to nije za temu o jaslicama, to je bilo prije bebe :mrgreen:

Naši prijatelji Nijemci su nam još u studenom organizirali zajednički ljetni godišnji u Bavarskoj. Ide nas puno. Morali smo još tada reći tko će sigurno doći. Ja i muž smo krepavali od smijeha. Pred dvije godine smo morali negdje u svibnju reći što ćemo jesti krajem lipnja :lol:
E tako prvo učiš gantogram pa malo živiš s hiperorganiziranim ljudima iz hiperorganiziranog naroda i pretvoriš se u mene :)

100 km nije ništa za putovanje, ne stigneš mi do cvete

Citiraj:

---

jelena.O prvotno napisa

100 km nije ništa za putovanje, ne stigneš mi do cvete

---

:)

Do cvijete se ne krstari :)

Krstarenje od par dana ide npr.: avion do Malage, rentanje auta,
Ronda - 2 noćenja jer si navečer stigao. Drugo jutro kreneš u Sevilju, cijeli si dan u Sevilji, poslije popodnevne kave kreneš u Cordobu. Spavaš u Cordobi. Ujutro Granada, opet dvije noći u Granadi. Drugo jutro Malaga. Vratiš auto, sjedaš u avion smješkaš se i prisjećaš ljudi, trešanja za doručak, arene, flamenka, uličnih plesača, Alhambre, oleandera, beskonačnih brežuljaka maslina, pa kvragu kako smo zakasnili u džamiju, al dobro i pivo za utjehu je bilo dobro.

Christine, na ovoj temi prvom prilikom stavi svoju rutu iz Provanse.

Obećaj!

Citiraj:

---

Christine prvotno napisa

A tek moji planovi naših putovanja.

---

;)
Moji planovi naših putovanja (muža baš briga, samo da se ide autom i da on vozi, aviona mu je na poslu preko glave.) uključuju cilj, iako je on vrlo promijenjljiv kod mojih planova, i pravac. Uglavnom, u Rim idem na zapad, u Beč na istok, ne, na sjever, pa na istok ... Uglavnom taj stil.
I uvijek dodjemo.

Tako je i s djecom. Bez plana, svi su bili i u vrtiću i na putovanjima i u školi i jeli i ne jeli i sa kapom i bez kape i na treninzima i u besciljnoj igri...meni paše kako god. Ali, treba biti takav tip da tako prihvaćaš svakodnevicu :)

Moj zadnji plan putovanja je ukljucivao svakodnevno min 350 do max 850 km dnevno. I sve je bilo na kraju tocno po planu... Ali svejedno ne bih nikad od zivota si napravila vojni raspored, u svakodnevnom zivotu volim improvizaciju i spontanost. I moj omiljeni moto je - odgodi za sutra sto ne moras danas, mozda na kraju uopce ni nece trebati :mrgreen:

Citiraj:

---

sillyme prvotno napisa

I sve je bilo na kraju tocno po planu... Ali svejedno ne bih nikad od zivota si napravila vojni raspored, u svakodnevnom zivotu volim improvizaciju i spontanost.

---

Upravo o ovome sam i ja govorila.
Kad u života nestane spontanosti i SVE treba biti po unaprijed dogovorenom planu, meni je to too much i po mom mišljenju tu se radi o strahu od gubitka kontrole.

Ako ta ista osoba može isto tako otići i na put bez planiranja svake sitnice i detalja nego onako načelno koje znamenitosti bi voljela obići, to je već nešto drugo. Al mislim da je vrlo, vrlo mala vjerojatnost da bi osoba s tako detaljnim "vojnim" rasporedom svih aktivnosti (bila ona na putu ili u svakodnevnom životu) mogla otići na takav put i bit opuštena a da unaprijed nije isplanirala svaki detalj ;-)
ne pričam o Christini nego općenito jer poznajem jednu takvu osobu in real life. Nema šanse, ona nije svoja dok sve nije u planu do u najmanji detalj.

Citiraj:

---

Beti3 prvotno napisa

;)
Moji planovi naših putovanja (muža baš briga, samo da se ide autom i da on vozi, aviona mu je na poslu preko glave.) uključuju cilj, iako je on vrlo promijenjljiv kod mojih planova, i pravac. Uglavnom, u Rim idem na zapad, u Beč na istok, ne, na sjever, pa na istok ... Uglavnom taj stil.
I uvijek dodjemo.

Tako je i s djecom. Bez plana, svi su bili i u vrtiću i na putovanjima i u školi i jeli i ne jeli i sa kapom i bez kape i na treninzima i u besciljnoj igri...meni paše kako god. Ali, treba biti takav tip da tako prihvaćaš svakodnevicu :)

---

Sve više uviđam ljepotu ovoga..oslobađajuće.

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

Upravo o ovome sam i ja govorila.
Kad u života nestane spontanosti i SVE treba biti po unaprijed dogovorenom planu, meni je to too much i po mom mišljenju tu se radi o strahu od gubitka kontrole.

---

mogu se složiti, lili, ali ne spominje se ni spontanost ili ležernost baš uvijek u pozitivnom kontekstu. nekome možda manjka spontanosti, ali bome netko zna biti i preneposredan, da tako kažem, za tuđi ukus.
ali uvijek se nađe da nečija mjera nekome paše, pa se tako i grupiramo, valjda. ti bi samnom umrla od dosade :mrgreen: