Akul prvotno napisa
Jedina odluka koja sam ja donjela je da to ucinim sad a ne za 2 mjeseca...mislam da ce to da bude bolje i za njega i starijeg sina koji svaki dan pita kada cu ga voditi kod lekara da vidi bebu...ovo u meni znam da nece prezivjeti...itanje je dali sad ili kasnije, razgovarala sam sa psihijatricom i zakljucili smo da je bolje sad, nego kasnije..U bolnici nista mi nisu objasnili, nosila sam sve papire kod privatni doktor da mi on objasni sto i kako me ceka, i zasto mora to da se uradi...
Muci me kako ce sve ova da utice na mene, na muza, na nasu porodicu? vec smo poceli sa neke sitne svadje, netrpelivosti, ja sam svo vreme napeta i nervozna..jel to prodze posle neko vreme ili? Ovo je nesto sasvim novo, nikad nisam ni sanjala da mi se moze dogoditi i jos nisam ni svesna do kraja sta me ceka za 1 dan