Ne. Samo si postala normalno cangrizava zena pred menopauzom kao i ja. Pa ti sve smeta.:mrgreen:
Printable View
X.
Slažem se s Lili da se više čuje u tišini...
Muškarac nudist na trampolinu je LOL.
Dvolični je teška riječ. Prirodno je da mislimo da je naša perspektiva jedina ispravna, ali zato smo odgojem dobili (nadajmo se) korekciju kao što Jelena usađuje svom sinu. Jendostavno, kako god okreneš, u gradovima živimo jedni uz druge i moramo imati nekog obzira u svemu. Bill Gates vjerojatno može i gol na trampolinu skakat 24/7 što se tiče buke, ali ne može jer će ga nadlijetat onda neki dron i to snimat.
Zabavne ste s tim nudistom :lool:.
Moja pokojna susjeda se sunčala i šetala po vrtu s 80+ godina u gaćama i grudnjaku, isto nije bila baš scena za uživanja ali što možeš, navikneš se.
Moja to radi i dan danas - u varijanti potkošulja i gaće - sve bijelo:o
Goli Bill Gates na trampolinu:lol:
Pa da, svatko ima svoju perspektivu - važno je kako ćeš kad se to sudara s nečijom tuđom.
Sirius, lola :lool: al me nasmijaste.
Ti susjedi u gaćama i grudnjacima/potkošuljama ne proizvode buku, samo ih ne treba gledat :mrgreen:
To kaže ona koja jako voli bit gola u svom prostoru i kad je toplo uredno se šeće samo u gaćama po stanu (nitko me ne vidi :-) ).Nekad bijaše i bez gaća :škartoc:
Ok sad nastojim imat grudnjak jer je sin u godinama kad nije baš ok da mu je gola majka u vidokrugu.:-)
Moja susjeda 70+ ubacila se jednom u malo veci djecji bazen u nasem dvoristu u grudnjaku i kratkim hlacama.
Zeni bilo vruce, pa vidjela bazen kod nas, pa se malo ubacila.:mrgreen:
I onda se tu neki zale na trampolin kod susjeda. Mi imamo susjede u vlastitom dvoristu. Trampolin u tudem je mala maca.
Susjedi u vlastitom dvorištu / stanu su pravi ST đir iz moje mladosti - zavirivanje što se kuha, zvonjenje i kao malo će sjedit na balkonu i neka mu skuham kavu (iako staraca nema doma). U tom smislu - blaženi ZG i ipak malo veća distanca ljudi... ali onda me sirius demantira sa susjedom u dječjem bazenu :))).
Moji od ranog proljeća do kasne jeseni žive na dvorištu, doslovno sve čujem
Često se obiteljski druže, smiju, katkad oisvađaju, simpatično dok im ne dođe zet koji je grlat i naporan za popiz.. I neprekidno priča. Neprekidno. Po 5 sati u komadu.
Baš ono nisu naporni, dapače
ali kad i kombinaciji s tim dečkom narodni radio svira od zore do sumraka a počesto i neki neartikulirani narodnjaci to me zna iziritirati
Trampolin imamo i dolaze klinci iz susjedstva, doduše ove godine nakmamje
Znali su satima skakati, ja dođem s posla, hoću malo popodne odmoriti ali jok.
Nisam ih nikad potjerala, računam neću biti mater koja tjera djecu i radi dar mar da bi se naspavala
Susjedine kokoši su pak poseban smor, em lete u moju travue i vrt, em glupe za vratiti se nazad kad ih potjera, nikako pronaći pravi put!
To me baš živcira
Znala sam pustiti svoju kujicu da to riješi, nitko se nije bunio...
Drugi susjed je brz pardona znao doći s tačkama da u mom dvorištu na ere trave za zečeve dok mu nisam objasnila da to nije ok. Onda je prestao ali je jako bio začuđen jer ja imam jako veliku okućnicu. Bem te gluposti..
Ipak smo sa svima u korektnim odnosima.
Tako, suživot :lol:
Mi smo sigurno najglasniji u kvartu jer nas je najviše. Vjerujem da smetamo jer svi bismo živjeli u zenu, ali do tog zena vodi put baš kroz djetinjstvo...pa ne osjećam sram što smetamo.
Povremeno i u gaćicama i ja u grudnjaku hodamo po kući. Trampolin nemamo.
I meni tuđa djeca ne smetaju. U rijetkim trenucima kad su moji tihi zadovoljno pomislim. Nema ljepšeg osjećaja od ležanja na balkonu dok slušaš plač i vrisku: plače, a nije moje. Pa to mi je možda i draže od tišine. Osvijesti mi moj zen. ���������������� �
Ozbiljno mi smeta susjed koji glasno sluša svoju muziku koja mi nije po gušti i susjed koji peče roštilj kad sušim robu. Ali i ja svoju muziku znam glasno slušati i jasno mi je da nam ukusi nisu slični, a i roštilj volim pojesti. Ni ne pomišljam da ih opominjem.
Moja ima problem sa psima, psi joj progrizu moju ogradu pa kad se nateže sa udrugom za zaštitu životinja onda optuži mene. Navodno mi je stoput rekla da napravim kak je red ogradu, da sazidam zid ispred kuće na međi jer se njoj vidi u dvorište. Priča okolo kako će mi policiju zvati jer nikako da riješim ogradu pa ona ima problem sa psima, i tak.
Ja sam provjerila da li je negdje propisano kolika ograda mora biti, nigdje, samo kolika ne smije biti.
Pse su joj oduzeli, ona kuka i dalje za moju lošu ogradu.
Casa, zen ti je odličan. :heart:
Nije baš da jedva znam... loša izolacija unutar zgrade (u prošloj zgradi je bila loša zvučna prema vani, sad je super). Svi se zasad (kuc-kuc) drže reda, da se ne drže, čula bih doslovno riječi. Čujem susjeda kad ušteka punjač za mobitel, tako i on moj - to mi jedan drugome dajemo signale za laku noć. A i ostalo se međusobno sigurno čuje - spavaća i spavaća dijele zid.
Kad čitam o kućama, odmah mi je lakše ako moji susjedi ne spljošte kartone. Znam da bučni pakao može uslijedit kad god, zasad sam zahvalna na trenutnom stanju.
Mi smo u kući, kuće su blizu, ali nema buke. Dobro, bude dok su neki građevinski radovi, koji znaju potrajati, jer stalno nesto uređujemo, svi, a i kosilice su u pogonu, tu i tamo.
Tužno je u stvari, da nema dječje cike i vike, nema malenih, ulica odraslh, starih i velike djece...
ne bih ovaj mir unatoš šarolikom društvancu mijenjala za cijelu zgrdau da mi netko pokloni
ovi moji su zapravo ok. ljudi koji ne diraju, ne zapitkuju, ne tlače
nisu zli susjedi i enmamo problema a kuće su nam odvojene da ne moram nikoga ni vidjeti ako neću
dvorište od 1500 kvadrata mi daje prostora za sve
spasila sam se kad smo odselili iz samog centra iako smo i sad udaljeni 5 min. hoda doslovno
više ne mogu zamilsiti da slušam kroz zidove tuđi život, stišavam sebe i druge, pazim kad uključujem fen i tako redom
ovo je potpuna sloboda, a o stvarima koje mogu raditi a koje meni znače neću ni počinjati (povrtnjak, grmovi bilja, ruže, dalie, trampolin bazen za djecu ljeti, rekete)
meni to pun znači a nekom drugom možda bi bilo tlaka
hoću reći da sam presretna sa svpojim stilom života iako sam dijete iz centra i veći dio života živjela u stanu
ali ta me skučenost stanova nekako pritiskla i činila da se osjećam "zarobljeno"
i vapila sam za prostranstvom, dvorištem i slobodom koju nosi kuća
Flopi, slazem se. Premda nismo u samostalnoj kuci, razlika u kvaliteti zivota je nebo i zemlja. A za djecu da ne govorim. Meni je nezamislivo iz ove perspektive da cujem kad susjed ukljucuje punjac, kamoli razgovore i vikanje…ali vise od toga da moram razmisljati kad cu upaliti ves masinu i sl.
Sigurno ima velikih razlika između zgrada i definitivno manje posla oko odrzavanja stana ali meni je ovo nase malo selo na 5km od centra neprocjenjivo.
Ja svoje susjede u starom stanu pretezno nisam ni čula, i bilo mi je super. Ovdje smo preselili zbog toga da djeca imaju više prostora u kuci (i mi svi skupa) a u dvorište nisu mislim izašli sami niti jednom, uopće ih ne zanima, uvijek idu van u kvart se naći s prijateljima, na igralište, sport... dvorište koristimo minimalno, glavna svrha mu je da nam daje zelenilo pogleda a za uzvrat ga treba povremeno pokositi i obrezati grane lovor visnji koje je prethodna vlasnica posadila. Mi samo svake godine jos malo vise toga odrezemo i pomakbemo se prema cistom travnjaku :mrgreen: Svake godine odlucim na proljeće da ću više ići van a zakljucim ujesen da skoro uopće nismo koristili ga. Tak da... bila sam dijete stana i ostala. Pod stare dane se mislimo vratiti u nas stari stan.
Mene muž nagovara da kupimo kuću, ja nisam za to jer bih ostala u stanu i evo sad me Flopi malo poljuljala s ovim opisom. :)
Odvikla sam se, sa 18 sam odselila od svojih i od tada sam samo u stanovima. Sad mi se čini kao da u kući ima bar 2, 3 sata više posla dnevno i mislim da nisam spremna na to.
Imamo prijatelje koji imaju kuću i dvorište iz snova i trava i sve biljke su im uvijek savršene i ja mislim da bi oni trebali uzeti pare od nekog lifestyle portala da to malo dođu poslikat.
Uvijek kad dođemo kod njih razmišljam si da bih i ja tako, ali onda se sjetim da mi baš i nismo tako sposobni. :lool:
Sjetila sam se nedavno kako sam joj jednom rekla da ću dok napunim 30 postati malo više kao ona i da ću naučiti uzgajati biljke i pobacati ove plastične iz Ikee, da ću dekorirati stan tako prekrasno sezonski kao ona i da ću naučiti svoju djecu da ima smisla spremati igračke čak i ako ih vadimo opet ujutro. I eto, napunila sam 30 nekidan, od svega mi ostade samo ljubomora. :lol:
Sillyme, vjrojatno ima i tome dosta, ja sam odrasla u kuci a u stanovima zivjela 10-tak godina. Mm cijeli zivot u stanu, kad smo doselilili u kucu njemu je bilo cudno, znam da je govorio kako ima osjecaj da ce mu netko kroz prozor uci unutra :mrgreen:
Riri, koja razoružavajuća iskrenost :lool:
Ja isto ovako apsolutno ništa ne čujem u stanovima oko sebe (dobra izolacija, novije zgrade) a čujem ko zec. Tako da su fakat super izolirani stanovi.
A vrt zaista obožavam i rado bih ga imala (cvijeće, al ne bi povrtnjak jer ne može preživit naša odsustva ljeti pa bi bilo uzalud vam svirači), kompenziram s balkonom krcatim biljem, svega i svačega.
Ja znam za sebe kao sillyme da sam dijete stana (MM me svojedobno nagovarao na kuću, al nije uspio, više čišćenja, veće režije rupa bez dna s troškovima, a kad djeca odrastu prazan neiskorišten za nas prevelik prostor, to su bili moji argumenti :mrgreen: a i negdje van grada nisam nikako htjela).
Hahahha tako i ja, ne volim ni u hotelu biti u prizemlju a kamoli u apartmanu, a vrtove inače obožavam.
Živjela sam u kući u Francuskoj, jakoo mi je bilo čudno da me vide ljudi s ulice a bojala sam i sama kao studentica ostat u tolikom prostoru u koji se može ući i iz vrta i s ulične strane:škartoc:
Uvijek bi pobjegla gore na 2. kat i ćupila čekajući vlasnicu da se vratidoma :mrgreen:
Režije u kući su manje nego u stanu. Nema pričuve, ni stanarine.
A čišćenje...možeš puno čistiti i u kući i u stanu, ali i malo :)
Sad vidim ovaj dio o prizemlju. Nikad mi to nije palo na pamet. Ali pomisao penjanja po stepenicama ili ulaska u lift ili pada s prozora, to su moji strahovi. Dijete nebodera...
Beti nema šansone za režije da kuća manje košta od stana. Iznos pričuve je potpuno zanemariv u odnosu na razliku u režijama vlasnika kuća i stanova.
Ja u stanu skoro ne palim grijanje, "griju" stanovi okolo, nisu sva 4 zida vanjska kao u kućama, zimi upalim tu i tamo ako su vani baš minusi ujutro ili navečer.i nikad mi nije ispod 22C,al nikad. Ljeti ode na 26C (bez obzira i ako je 37C), a zimi oko 22.5C se drži u prosjeku.
S tim da pričam o Zg, kod vas je toplije dole, al zna bura derat ko luda.
Kuma živi u kući znam koliko joj ode na grijanje zimi na Zg brdu, više nego nama sve režije zajedno.
A ni za čišćenje me nitko živ ne može uvjerit :mrgreen: jer sam na vlastitom primjeru naučila kolika je razlika čistit 60+m2 u odnosu na 90+m2, nebo zemlja :lool: odupirala sam se povećanju od 30m2, meni je dovoljno bilo da imamo samo jednu sobu više, al nismo uspjeli naći samo 20m2 veći a sa jednom sobom više, pa sam pristala. Kad djeca odrastu, nama će to bit previše. U svakom slučaju, više kvadrata, više čišćenja, veće režije.
Šta ti je stanarina?
a svaki izbor ima pro i contra argumente
valjda odabir ipak ovisi o prioritetima svakoga od nas ponaosob
s kućom i okućnicom ima i dosta dodatnog posla ako želiš da bude lijepo
no meni nema ljepše nego sjesti na terasu nakon obavljenog posla i gledati u zelenilo
mirisati pokošenu travu, napajati se bojama cvijeća, slušati ptičice
ili sjesditi s kavom u pidžami, pa do vrta po peršin za juhu, ta ljetna jutra su mi nešto naj :heart:
DA manje režije... :lol:
Mijenjali smo krov na kući nakon useljenja. 100kkn odjednom.
Mijenjala je zgrada gdje mi je stari stan isto krov (jer je curio). 100kn viša pričuva mjesečno idućih 20 godina. Da pretvorim u m2 kuće bilo bi 300kn mjesečno
Smijeh...
i s djecom je puno lakše u kući dok su manja
sa staijom sam u stanu svaki put morala obući sebe i nju pa u park, pa onda sjedi satima i kad mi senesjedi, pričaj kad nisam za priču
mlađu samo otpremim i igra se s djecom na ulici, u dvorištu, čas su na trampolinu, čas prave kućice na drvetu, čas ovo, čas ono
a ja ne moram nikud i ne pričam s nikim
gušt :mrgreen:
Istina Flopice sve ima + i - i svatko ima svoje afinitete.
Krasan ti je opis :zaljubljen:
I ja volim boravit na balkonu, probudim se vikendom, čaj u šalicu, namjestim se na svoju sofu i promatram maslinu, mentu, smilje, prkose, ružmarin, čak i trešnja mi raste na balkonu u velikoj tegli :lool: još mi drvo kraj balkona pa čim zatopli puno ptičica cvrkuće ko da sam u šumi hahaha možda i previše cvrkuću.
[QUOTE=flopica;3249498]i s djecom je puno lakše u kući dok su manja
sa staijom sam u stanu svaki put morala obući sebe i nju pa u park, pa onda sjedi satima i kad mi senesjedi, pričaj kad nisam za priču
mlađu samo otpremim i igra se s djecom na ulici, u dvorištu, čas su na trampolinu, čas prave kućice na drvetu,
Definitivno je to prednost kad su manja djeca, samo da je kuća u grad zoni kao tvoja i od ivana_s pa mogu sami i na aktivnosti i da ih se ne treba razvozit. To je velika prednost.
A moja kuma na brdu kao htjela mir a ima troje djece, navozala se ko luda, jedino je vikendom zapravo imala mir u svojoj kući u cvijeću, inače stalno osudjeni na auto (busevi koma, ko da i ne voze). Kad su odrasli taxi im je plaćala za izlaske :-)
režije su za kuću velike, nama na grijanje ode hrpa novaca
a nije da nešto pazimo
to mi je must have, topla kuća
čišćenje isto nije usporedivo - kuća traži stalni angažman ali ne samo boravišni prostor, moraš ponekad čistiti i garažu i tavan i sve pripadajuće objekte
košnja trave i cvijeće ako imaš to je puno sati tjedno dodatnog rada
ali ja još uvijek u tome nalazim zadovoljstvo pa kompenziram
ako ejdno ne budem više u tom điru ili u mogućnosti nije mi strano da preselim u stan
ali nadam se da neću
volim svoju kuću jako
puno je ugrađeno u "malu bijelu kućicu s cvijećem" našeg života, živaca, novaca
vrijedilo je :heart:
Upravo tako Flopice.