Nemoj mračno misliti, od toga čovjek često potone još dublje.Citiraj:
Mojca prvotno napisa
Ja se uvijek pitam "Čekaj malo, što ono još ja znam raditi, a da se može unovčiti?" Rijetko kad mi je to zatrebalo (iako je bilo i takvih trenutaka, pa kad je stara firma prešla u stečaj, bome su mi te "uzgredne" sposobnosti spasile glavu: štrikanje vesta za nofce, pečenje kolača za nofce, pranje štengi, prepravljanje odjeće, instrukcije, čuvanje djece - eto, ništa za što bi trebala velika mudrost i visoka stručna sprema, ali sve je bilo ugurano u službu preživljavanja, sasvim pristojno...).
Da se danas nedajbog tak nekaj dogodi, imamo idejnu skicu što bi se sve dalo, ali nije zatrebalo dugo godina. To je dio životne filozofije koju silom prilika čovjek razvije kad se nađe u takvom sosu. Srećom, meni se to dogodilo u ranoj mladosti (ostala bez posla na neko vrijeme u dobi prije tridesete) ali me oblikovalo za sva vremena. Jedino što me nikad nije morilo je strah. Nepoznat pojam. Ni to nije uvijek dobro, ali ja si mislim da brinuti stignem kad ispucam sve ostale karte, a to se još nije dogodilo. Jedino što bi me moglo omesti je gubitak zdravlja, tako da mi je to najvažnija stvar - sačuvati zdravlje. Za sve ostalo se čovjek snađe.
