Teica, molim te isprazni inbox....broj...TA00224966
Printable View
Teica, molim te isprazni inbox....broj...TA00224966
Teice, citam ovo sve i jako mi je zao sto imas takvih problema. Samo sam ti htjela pruziti podrsku. Bit ce sve ok, cuvaj se :heart:
mravak, oprosti - ispraznila sam inbox!
nevena, hvala ti :heart: !
Evo me s kontrole...bebica je super, mahala mi je rukicom i vidjela sam joj svih 5 prstića i ima dugačke noge na mamu :heart: Ja i dalje imam hematom i produžila mi je bolovanje za još mjesec dana, do iduće kontrole, al mi je dopustila da malo šetam...jupiiii...konačno da malo izađem iz kuće!
Eh, u bolnici sam čekala malo više od sat vremena. Bilo mi je užasno vruće (vjerovatno od ove prehlade) i pomislila sam da pobjegnem bar 20 puta! Al ipak sam nekako izdržala i sad sam ponosna na sebe. Treba se stvarno suočavati s ovim našim "sranjem" i pokušavati ga pobijediti iznova i iznova! Nema druge! Ma sve smo mi jače nego što mislimo i pobijedit ćemo ovo zlo kad-tad! Samo ne smijemo odustati!!!
Cure moje, držte se :love2:
Teice, nisam ni ja u dobroj financijskoj situaciji (minusi do grla), al ipak sam išla privatno na psihoterapiju, jer dr mi radi i u domu zdravlja, a tamo su em užasne gužve, em ne možeš ostati sat vremena na seansi nego ev. 15-20 min, što je nedovoljno. Kod nas je cijena 25€ po satu, a u zadnje vrijeme sam išla jednom mjesečno, tako da sam to mogla priuštiti.
Kako si ti? Kako ide skidanje s Xanaxa?
Snovolovka super za bebaca:-)sad opusteno i lagane setnjice,nemoj se forsirati i naravno bravo sto nisi pobjegla iz bolnice,da te jos moraju ganjat po hodnicima:-)
Hvala Bogu da ti je bebica super!
I još su ti dopustili da malo šetaš - kud ćeš bolje?
Dobro kažeš: treba se suočavati s ovim našim stanjem/s*anjem i pobijediti ga iznova
i iznova!
Odlično si to rekla!!!
Što se tiče psihoterapije, slažem se skroz - treba čovjeku tih sat vremena.
Meni je račun blokiran a ja nikako skupiti hrabrosti da odem i čujem koja je cifra
u pitanju.
(Znam da dug može biti samo prema HRT-u ali ne znam koliki...)
Kod nas je cijena terapije cca 45 eura, što je objektivno prilično novaca.
(Uzmi da je plaća prodavača u trgovini hranom i sl. 400-450 eura.DM je izuzetak -
njihove plaće su skoro 1000 eura, ali to je samo DM. Bar koliko ja znam.)
U svakom sl., da dobijem posao prodavača, nastavljam terapiju kod svog psihijatra!
Štedit ću na hrani - na sebi, ne naravno na hrani za moju curku, i za 1 x mjesečno
će biti.
Skidanje sa Xanaxa je zeznuto, miša mu!
Čak mi se čini da me prenaglo skidaju: Lamotrigin imam jer mi je psihijatrica u Dubravi dala par
tableta, a Katenu i Sanval još ne.
Mislim da mi najteže pada što sam bez Xanaxa SR (znači s produljenim djelovanjem) koji sam pila
prije spavanja i "držao" me do jutra.
Sad se ujutro tako tresem i jedva dišem od tog iracionalnog straha da me sram :(
Pitat ću mogu li mi ostaviti taj SR.
Ma nema te šta biti sram...sve što ti se sad dešava je normalno! Možda si jedino trebala sačekati par dana sa skidanjem dok ne nabaviš sve lijekove...bilo bi ti lakše (valjda). Kako god, to ne može potrajati dugo...zato glavu gore, stisni zube i pregrmi!
Mislim da u ovom slučaju strah nije iracionalan, prolaziš apstinencijsku krizu, koja podrazumijeva i psihičke i fizičke pojave: tremor, znojenje, pojačanu tjeskobu itd.Citiraj:
Teica prvotno napisa
Ne znam o kojim prijašnjim dozama se radi, ali se i meni čini da su te prenaglo skinuli.
Ali to ne mora nužno biti niti loše, možda je bolje odguliti to brže, nažalost i teže.
Kako god, posavjetuj se, a ja ti u međuvremenu držim fige da se simptomi odvikavanja smanje i onda potpuno nestanu :fige::heart:
Cure samo sam svratila da vas pozdravim.Iza mene je tesko razdoblje smrt oca i mamina teska depresija ali zoloft i misar joj pomazu za sad tek je počela ,kad čitam vasa iskustva mogu samo reći divim vam se
Hvala Laky...nadam se da će ti mama uskoro biti dobro!
Teiceeeeeee.....jesi živa? Hopeeeeee :-)
Joj draga ja sam ti nocas imala takav uzasan napad da jos sebi dolazim,uhvatilo me oko 10 i do 3 ujutro,mislila sam da cu popiz...t,nisam skoro nista spavala..katastrofa...jesi ti dobro?
Hope...grozno je kad imaš napad! Znam točno kako ti je bilo...užas! Moraš što prije to riješiti i radi sebe i radi bebe. Insistiraj na terapiji, jer više štete napravi ova panika nego lijekovi za nju! Nadam se da ćeš brzo u dr.
Ja sam isto grozna ovih dana zbog ove glupe prehlade...bila sam na rubu panike, ali nekako sam se izvukla. Jedan od mojih najgorih strahova je taj da ne mogu disati normalno, i kako mi je nos bio grozno začepljen a i stislo me u plućima, umirala sam od straha. Nisam progovorila 5 rečenica ni sa kim u kući jer sam jedva disala i bila nervozna ko pas!
Znam da ovo zvuči smiješno i znam da se nitko nije udušio od prehlade i začepljenog nosa, ali dok traje teško mogu kontrolirati misli i onda me podsvjest počne kljucati i ubacivati mi negativne misli u glavu!
Jednog dana kad naučimo kontrolirati podsvjest, tad ćemo "ozdraviti"!!!
Evo i mene!
Dva dana nisam stigla do kompjutera.
U petak sam bila na psihotestu: ušla u bolnicu malo prije 9 h, izašla oko 14,45 h!
Prvo razgovor s psihologicom i ispunjavanje testa koji mi se čini kao test inteligencije
(takav test s geometrijskim likovima i nastavljanjem niza se piše za polaganje vozačkog,
to se sjećam).
Nakon toga mi je dala "pravi" psihotest (Minesota multifazični inventar ličnosti) koji ima
oko 560 pitanja.
Još sam dobila za ispuniti tzv. PIE TEST i još jedan u kojem je zadan početak rečenice
i treba ga nastaviti (tipa: "Moj otac i ja...", "Kad bi barem moja majka...", "Moja budućnost je...").
Jeste vi ikad rješavali te testove?
Psihologica me ubila u pojam :(
Toliko je na moju svaku drugu rečenicu preokretala očima da sam se ja osjećala
zbilja loše.
Komentari joj isto nisu bili podržavajući (bar meni): "Znači Vi već 20 godina, s prekidima,
idete na terapiju? I nitko Vam nije dao da rješite test ličnosti? Svašta!" - tu slijedi preokretanje
očima.
Vidjelo se da se ženi ne da to odraditi.
To je vjerojatno posljedica toga što su joj javili da je pacijent koji je bio naručen
taj dan u 9 h otkazao, ali joj nisu javili da su ubacili drugog pacijenta tj.mene.
Iznenadila se kad me našla kako je čekam pred vratima i rekla mi ovo što sam gore napisala:
nije taj dan u 9h očekivala nikog.
Tješim se da joj se jednostavno nije dalo odraditi to sa mnom i da je to razlog
tolikom preokretanju očima.
(Na 20 godina terapije, ali s velikim prekidima, odmah je preokrenula oči...)
Prekinula me par puta jer joj se nije dalo slušati sve što mi se događalo...
Bila mi je kao lik, figura onako skroz simpatična - djeluje vrlo, vrlo jednostavno
i pristupačno, ali dosta me devastirala ponašanjem zbilja.
Koliko sam shvatila, neću je više vidjeti: nalazi testa će biti kod sestre.
Kad bih imala priliku za još jedan susret, rekla bih joj da sam se loše osjećala
uslije njezinih verbalnih i neverbalnih komentara.
Ovako ću to reći psihijatrici kad dođem na kontrolu.
Snovolovka, to ne zvuči nimalo smiješno, što ti je!
Nitko ne može živjeti bez disanja - to svi znamo.
Pretpostavljam da tvoj strah da ne možeš disati normalno, potječe isto od
maminih poruka?
(Izrečenih nekad davno i u dobroj namjeri...)
Hope, ajmeee!
Evo pišem i ovdje: užasno mi je žao da te tako zgrabilo :(
Da sam bar mogla do tebe na mob., da razgovorom smanjimo taj "balon", da te ne
apsorbira cijelu.
Ali, naravno da razumijem da si odbila poziv kad si u takvom stanju da ne možeš ni
pričati i zbog fizičkih simptoma: stegne ti se vilica, uz ostalo :(
Lakše mi je utoliko što znam da smo danas sve tri bolje!
Cure da pitam. U bolnici sam. Daju mi normabele ni sama ne znam zast. Jel moguce da ih ne podnosim? Jako sam nervozna od njih, spavat ne mogu samo se vrtim po krevetu, ak i zaspim to su neki uzasni snovi.. inace problema sa spavanjem ja nemam nikada osim ta 3 dana dok ih pijem. I ja to svima govorim oni se smiju da nije od normabela btw to mi je jedina terapija, i dalje me sopaju s njim.
Moguće je da od njih imaš ružne snove. Ti imaš pravo odbiti terapiju. I za što su u u tvom slučaju uopće normabeli? S kojim objašnjenjem ti ih daju? S obzirom da si praktički u terminu i možeš se poroditi?
Kaze da se smirim. A ja smirena da smirenija ne mogu bit. Odbila sam ujutro na viziti. Okretale su ocima al bas me brigaCitiraj:
martinaP prvotno napisa
evo još jedne ako me primate...
Trudna sam skoro 7 tjedana, trudnoća je potpomognuta, prvi put i uspješno. Trebala bi biti sretna no ja sam užas. Naime pila sam AD (Citalon, i Betaserc) zbog napadaja panike, glavobolja i vrtoglavica. U 10.mj sam imala prirodu vanmaterničnu trudnoću i izvadili su mi oba jajovoda. I sad sam ostala trudna iz prvog postupka. Lijekove sam postupno smanjivala baš zbog trudnoće, ali sama na svoju ruku. Međutim napadaji su tu, u punom jeku. Užasno mi je loše, plačem stalno, vrtoglavica, lupanje srca, neka depresija koju do sad nikad nisam imala. Idem sutra kod psihijatrce da vidim šta ćemo. Užasno me strah svega, nemam onaj lijepi osjećaj kao kad sam prvi put ostala trudna, sva sam depresivna, jadna, tužna i ne znam kako da si pomognem. Umjesto da budem sretna ja sam grozno, izjeda me taj osjećaj...
sjećam se svoje prve trudnoće i ležanja u bolnici.Citiraj:
beilana prvotno napisa
oni valjda po defaultu daju te normabele.
ja sam samo od njih spavala i bila nizašto
isto sam ih sama prestala piti kako mi se približio termin
Teice...nisam nikad radila tu vrstu testova, niti mi ih je itko nudio. Mislim da sam ja bila školski primjer Generalnog anks. poremećaja, pa nije bilo ni potrebe da ih radim. A šta sad tebe čeka kad dobiješ rezultate? Tko te je uopće uputio na to?
Beilana...ja isto mislim da ne bi trebala piti Normabel ako se ti osjećaš dobro (a i očito loše reagiraš na njega). Šta te briga tko prevrće očima...ti imaš pravo odbiti terapiju ;-)
Libicaa...drago mi je da si nam se pridružila, a u isto vrijeme i žao, jer voljela bih da nitko nema ovo "sranje" koje nas mori.
Pogriješila si što si radila na svoju ruku, tj. smanjivala dozu bez konsultacija s dr. Tako sam nekad i ja griješila, a sad svima govorim da to NIKAD ne pokušavaju. Otiđi ti što prije do psihijatra i ispričaj mu i šta je bilo i kako se osjećaš i naći ćete neko rješenje sigurno!
Ja isto imam problema i svaki dan se borim s nekim strahovima. Teško mi pada kad čujem izjave nekih mama: trudnoća je najljepši period mog života; obožavam biti trudna; uživam u trudnoći i sl...jer se ja onda osjećam kao vanzemaljac!
Naravno da im ne zamjerim nego im zavidim...i ja bih voljela da mi je trudnoća najljepši period u životu - ali, nažalost, nije!
Mene nije strah roditeljstva....da imam neki čarobni štapić, mahnula bih njime i odmah dobila dvije ili tri bebe i bila bih presretna. Mene je strah trudnoće...mogu li ja to, hoću li izdržati sve što me čeka, kako ću ovo, kako ću ono...strah me je svake tablete koju stavim u usta, svakog uštrcaja kapi za nos, svakog zalogaja nezdrave hrane koju pojedem!
Često su mi padale na um i misli o prekidu trudnoće i onda bih se zbog toga dodatno izjedala.
Ne znam...valjda će sve biti u redu i dočekat ću i to svoje malo zlato da dođe na svijet, a do tad ću se nekako boriti iz dana u dan. Pomaže i kad imaš s kim podijeliti svoje strahove i svoje brige. Ovaj forum i ove predivne cure, žene, majke puno znače :love2:
Jel pijete neke tablete za održavanje T? Ja sam dobila duphastone i crinone gel.. Kaže mi dr. da duphastone (a i piše u uputstvu) izaziva nervozu i depresiju. Ja sam imala dugooo panične napadaje i pokuavala sa svim i svačim, dok mi se na kraju nisu zakačile takve vrtoglavice i glavobolje da nisam mogla nikud i tad sam počela s lijekovima i konačno se preporodila. U tom dugom pereiodu nikad nisam bila depresivna i imala loše misli. plakala bi ali od nemoći jel mi nije dobro, ali sad sam baš u nekoj depresiji. Non stop mi na pameti da što mi je ovo trebalo, kako ću ja to, što ako ne bude ok. ma iskreno nemam nikakv osjećaj da sam T, valjda od straha da se nešto opet loše ne dogodi. Svašta se izdogađalo u zadnjih nekoliko mjeseci. Od sreće što sam konačno T, do saznanja da je vanmaternična i da će mi izvaditi oba jajovoda i da moramo na IVF, pa do novog postupka...
Jel ima netko iskustva s uzimanjem Citalona u T?
Ja pijem Dabroston (valjda je to sve slično) i primala sam injekcije Progesterona Depo, zato jer sam imala jedan spontani, a onda prokrvarila u 11-tom tjednu. Sad sam 15 tjedan, nemam iscjetka već 10-tak dana i što se trudnoće tiče osjećam se dobro (nemam mučnine, ništa me ne boli i ne žiga), ali psihički sam i dalje "onako"...nemam napade panike (hvala Bogu), ali budem nervozna, pa mi se ništa ne da, pa imam puno negativnih misli itd.
Bude mi malo lakše sad kad smijem pomalo šetati, al kad sam zatvorena u kući...uh!
Bravo!!!Citiraj:
beilana prvotno napisa
Nisu normalni stvarno.
Nemam riječi.
Super ti je napisala martinaP: ti imaš pravo odbiti terapiju i kao prvo, zašto ti uopće daju Normabele?
S kojim objašnjenjem???
Samo ti lijepo i dalje nastavi smireno kao i dosada i brz i lak porod ti želim!
Normabel se daje kod čuvanja trudnoće da se spriječi grčenje glatke muskulature. Znam jer sam ga pila kratko vrijeme u prvoj trudnoći dok sam imala hematom, a u drugom bome mjesecima uz Prepar dok sam kampirala na ginekologiji na Sv.duhu. U tom slučaju to sa psihičkim stanjem nema nikakve veze. A i užasni snovi su česti kod trudnica...Citiraj:
beilana prvotno napisa
Probaj porazgovarati s liječnicima - možda bi ti neka druga terapija s istim djelovanjem bolje odgovarala. S druge strane, čovjek u trudnoći svašta pretrpi za dobrobit bebice... Ne bih htjela dijeliti savjete, ovo je samo moje iskustvo koje je oba puta dobro završilo Sretno svima s ovog topica.
Draga libicaa,Citiraj:
libicaa prvotno napisa
hvala Bogu da sutra ideš psihijatrici!
Znam o čemu pričaš jer sam, osim vrtoglavice, imala sve ove smetnje koje ti imaš i isto tako prestala
uzimati tablete na svoju ruku.
Ma sve mi je poznato, uuuuuuf!
ALI, sutra je blizu i dobit ćeš terapiju i biti bolje!
Veeeeeliku podršku imaš od svih nas ovdje :heart:
Javi nam se sutra, molim te.
Čekamo dobre vijesti!
Bit će ti bolje čim dobiješ adekvatnu terapiju - to je sigurno!
Zbilja mi je sve poznato, kao i drugim curama ovdje,i uz sve sa čim se boriš, još i
izjedanje (osjećaj krivnje) zato što nisi sretna a trudna si i trebala bi biti sretna.
Ovaj dio koji sam podcrtala nam je nametnut od okoline: čim nešto moramo, trebamo i to
nas, kako kažeš, izjeda - to je znak za paljenje znaka "stop".
Jer je to naučeno i , kako sam prije napisala, nametnuto od okoline - to nisu neke Bogom dane
istine, to su neke, da tako kažem: norme kojima nas društvo može dobrano stiskati.
Oprosti ako sam pisala malo zbrda-zdola (uključeni su mi crtići, povremeno me moja curka moli
da gledam, prepričava mi ih...uglavnom, ne pišem u miru).
Znam da se ponavljam, ali moram:
uz tebe smo i bit će bolje, puuuuno bolje čim dobiješ odgovarajuću terapiju!
Čekamo te sutra s novostima!
Cure hvala na podrsci... Svakako cu se javiti. Jedva cekam da odem do nje. Uf trebala sam i ranije, bas si nisam ovo smjela napraviti..
I ja jedva čekam da odeš do nje, vjeruj mi.
Svatko tko je to prošao ili prolazi, razumije te.
Ljudima koji nikad nisu imali takve probleme, po mojem iskustvu, to je većinom
teško shvatljivo.
Danas smo na tramv.stanici na Draškovićevoj ugledali neke slike naslonjene
na fasadu - vidi se da ih je radio umjetnik - amater;
približimo se (moja curka je skroz likovni tip, na svog tatu) i ona gleda slike
a ja dokument koji je prislonjen iznad slika.
Taj čovjek je član Udruge hrv.branitelja oboljelih od PTSP-a.
Meni je bio toliko simpatičan: draga, mila, izuzetno nježna osoba.
Pogladio je moju Terr po glavi, nasmijao joj se toliko toplo -
baš me dirnulo...
Kako ja imam civilni PTSP, počela sam pričati s njim.
On pije Seroquel i jako je zadovoljan tim lijekom.
Zadovoljan je i psihoterapijom.
Samo da svane novi dan i da ti odeš svojoj doktorici:
bit će sve dobro :heart:
I onda nam se javi - čekamo!
Peterlin al ja ne vidim razlog ni za to. Beba mi je malena, slabo napreduje, plodne vode fali, nemam kontrakcije ni grceve, danas sam 36+3, i sami razmisljaju da me prije poradaju onda zbilja nema potreba za normabelom. Al nemam kontrakcija, ni trudova. I bas je doktor jucer rekel da ne zna zast i smanjil mi na 1tbl dnevno a ja danas rekla da ne zelim. I bas sam zadovoljna
ja sam popila od prije neku večer zbog napadaja panike :-(
po jedan normabela od po 2 mg u dva dana
i osjetila sam da sam mirnija i da sam ajmo reć ok
kad ga popijem, ali ako tebi smetaju i ne odgovaraju ti
jednostavno ga ostavi sa strane i nemoj ga piti
prije ove trudnoće kad sam završila u bolnici zbog krvarenja kod punkcije
par puta sam popila onaj od 5 mg i točno znam o kakvim snovima pričaš,
ja sam imala osjećaj da se budim u apneama od njega, užas, ali sam poslije u razgovoru
sa svojim gin. kad sam ga molila da mi prepiše ove od 2 mg da ih povremeno uzimam kad sam uznemirena
saznala da je ovaj od 2 mg točno dovoljan za moju kilažu, pa sam zaključila da me je taj od 5 mg doslovno izdrogirao, sreća da je bilo prije trudnoće
:-* i sretno dalje beilana
eto me... tužne i nikakve... ništa mi nije pomogla... rekla da bi htjela da probamo bez lijekova, da bi se stanje trebalo početi popravljati kroz koji tjedan... a ako ne onda da ćemo uvesti terapiju... loše mi je, plačem, baš sam popila apaurin jel ne mogu... tako da sam se razočarala... iskreno ne znam što sam očekivala... opet kod nje s mm idući petak i da joj se javim ako je potrebno prije, imam njezin mob pa je rekla da joj se u svakom slučaju javim smsom da vidi kako sam... a ja sam nikako, ne znam kak da preživim od plača i užasa ovaj dan, a kamoli do idućeg petka... toliko sam željela trudnoću a sad ovo... zašto???? zašto me makar ne pusti sad na miru.... cure u komi sam... :-(
libicaa, mijenjaj psihijatricu!
Normalno da ne možeš ako ti je tako loše čekati idući petak niti išta slično.
Po ovom što pišeš, čini mi se da si baš u krizi.
Ali, nije kraj svijeta!
Ako si u Zagrebu, zovi Centar za krizna stanja.
Nema potrebe da se mučiš tako!!!
Ako nisi u Zagrebu, javi se na hitnu psihijatriju.
Bilo kome da se javiš od ovih koji su za krize i hitna stanja, pomoći će ti.
Mene je psihijatar iz Centra za krizna stanja spasio tako da govorim iz iskustva i
iz sveg srca ti želim pomoći.
Ajde, javi gdje si bila i što su ti dali!
I naravno, neka netko ide s tobom!
Ma nisam bila, popila apaurin od 2 mg i od njega mi bude bolje... I ja bi htjela izdrzati makar oca prva 3 mjeseca, al mi je koma.. Trudim se fakat, nadam se da cu uspjeti.. Najgore mi je sto nemam feeling trudnoce, nikakav... Naravno ako ce biti ogromna kriza da cu otici, nisam blesava, uostalom nije to dobro ni za bebu... Hvala sto ste tu, nadam se da ce nekako proci ovih par tjedana...
Evo i mene da se javim nakon dugo vremena, usla sam u 8 mjesec trudnoce samo sa normabela i to po potrebi.
Ali zadnji tjedan ove lose misle su postale jace strahovi su tu a ja se jako bojim da trebam ovoj bebici a da necu moci biti tu za nju.
Pa sam rjesila da sutra idem psihijatru vidjet sta ce rjec jer ovih losih misliju se jajko bojim i za sebe i za bebu...
Jos malo mi je ostalo ali to malo.... meni se cini vec nepodnjosljivo...
Inace izdrzala sam sve velike krize ali bojim se da ovu borbu je uzela svoj ucinak...
Drzite se cure :heart:
Libicaa...nije ništa čudno što nemaš osjećaj trudnoće...prerano je još...evo ja zašla u 15-ti tjedan pa i dalje nemam taj osjećaj...sve se nadam kad beba promrda da ću onda postati svjesna da je stvarno tu. Đaba i UZV i sve dok ja nju ne osjetim sama. Ako se puno loše osjećaš, a pomaže ti apaurin, onda popij 2-3 dnevno. Apaurin se smije piti i ovdje ga daju skoro svim trudnicama.
Kate16...pa ti si skoro na kraju, blago tebi! Kad si izdržala 8 mjeseci, izdržat ćeš sigurno i ovo malo što ti je ostalo. Otiđi svakako do psihijatra i ako treba, pij Normabel češće (kako ti dr kaže) i bit će sve ok ;-)
Teice draga...kako si ti? Jel popustila kriza?
Joj da sam bar ja u 8.mjesecu... To mi se cini stoljecuma daleko.. Uffff.. Izdrzi jos mrvu i onda uzmi lijekove... Cure jeste cule za Bachove kapi? Probala bi to, mozda pomogne, a trudnice smiju komotno to koristiti.
Pila sam Bachove kapi, išla na reiki itd.
Nažalost, ništa mi nije pomoglo kao lijekovi :(
libicaa, ne znam kako to reći a da te ne razočaram: Bachove kapi su "kamilica"
prema ovom što mi pijemo (bar što ja pijem).
(Da ne stekneš pogrešan dojam, dijete se liječi kod homeopatijom, a i ja za fizičke
bolesti.
To je jedan dragi, samozatajni liječnik s više od 20 god. prakse.
Ali za stanja paničnih napadaja, teške depresije i sl., rekao mi je da ne može pomoći,
da moram na alopatsku terapiju.)
Snovolovka, hvala ti što pitaš :heart:
Nije popustila još, nažalost.
Razgovarala sam danas sa psihijatricom i rekla je da je očekivano trajanje krize 10
dana.
Evo trenutno dok ovo pišem, nervozna sam jako.
Tako mi je žao što vičem na Terr i udarila sam je večeras po guzi jako :cry:
Evo mene ustala da jedem :mrgreen:
Ima tri dana proradila mi glupa hernija (čim je kiša počela), i sad što god da pojedem skoči mi na nos! Nisam ništa večerala osim jedne jabuke i ko da sam pojela kamen. Vrtila sam se u krevetu do maloprije i evo sam ustala, pojela dvije kiflice i malo pavlake i baš me briga!
Teice...brzo će proći tih desetak dana...evo, odbrojavat ćemo zajedno :love2:
Idem sad opet u krevet malo se prevrtati i nadam se zaspati uskoro...laku noć cure :heart:
Cure evo da se i ja javim bila sam kod psihijatra dogovorili smo da budem na normabelu pa da vidimo kako ce ici zato sto mi je tako malo ostalo.
|Pa se nadam da cu dobro proc ,borila sam se do sada morat cu i na dalje zbog sebe i zbog bebu :klap:
Inace sam danas bolje malo sam se umirila pa nadam se boljega jer gore vec znam kako je .
Drzite se cure :heart:
Dobro si učinila! Treba razgovarati s doktorima... Sretno!Citiraj:
beilana prvotno napisa
Kate16, bravo :klap: !!!
Stvarno si mama-heroj!
Molim te, ako možeš, daj napiši jesi li imala razdoblja nervoze?
(Jel razumiješ ovo što sam napisala i što pitam? Znam da ti je teško razumjeti hrvatski.)
Teice :heart:
Naravno da sam imala svega i svacega i jos imam ali pronalazim nacine kako da izborim se sa svega.Znaci te nervoze,strahove su jos tu nekad stvaraju vecu buku nekad manju.Imam svakakve periode ali najgore su mi te misle kad padnemu smislu da sta mi je ovo trebalo da dodatno zakopliciram svoj zivot pa da se bojim i za bebin.Dane su mi teske trudim se misliti n alepe stvare nekad ide nekad ne ide ,zalim se kukam.placem radim sve sto mi je lepo i trudim se da ne razmisljam previse.Ali kao sto vec znas to je jako tesko kontrolirati misle same dolaze i nece da ide ,tada se trudim da nesto radim zaokupim sebe smanje se ali tu su uz mene kao da su tu da me sjete da necu ih se tako lako rjesiti:cry:
Ali uvjek kada mi je tjesko na dusi sjetim se svih trudnica koje su morale proc kroz strasne muke da bi dobili bebui dobijem malo snage i tako dan uz dan malo nam je ostalo:klap:
Ali ja se bojim za porod, nakon porod sta cu sa hormonima :-(
Nadam se da se razumjet sta sam napisala tolko od moj hrvatski:oops: