Osjećam se ko trut i sve me već pomalo boli, ali ne predajem se. Rekao mi je sin da bih sad slobodno mogla sama u rodilište, ne da, kaže, moraš čekat ćaću 8-):mrgreen: Hm, da je bliže...;) Hvala vam svima na ohrabrenju! :*
Printable View
Osjećam se ko trut i sve me već pomalo boli, ali ne predajem se. Rekao mi je sin da bih sad slobodno mogla sama u rodilište, ne da, kaže, moraš čekat ćaću 8-):mrgreen: Hm, da je bliže...;) Hvala vam svima na ohrabrenju! :*
Dragi moji kandidati za polaganje vozačkog, jeli iko od vas muku muči s autoskolom i polaganjem ovako kao ja? Naime, ja sam evo upisala sa 30 godina autoskolu (bila prisiljena zbog posla) i evo odvozila 27 sati u autoskoli a napredak minimalan (prvih 15 sati nisam bila u stanju skrenit kako spada). Kako je evidentno da ću morati odvoziti još sati i sati odlučila sam kupiti polovni auto da se učim kući voziti (naravno uz pratnju momka) i tu sam odvozila nekih 27 sati (skoro svaki dan se idem voziti po sat ipo, dva). Znači odvozila sam preko 50 sati (s tim da nisam u životu sjela za volan jer me užasno strah), i dalje nemam osjećaj za mijenjanje brzina (trzne mi auto uglavnom), s tim da uglavnom ne mogu procijeniti kad trebam prominit brzinu (kuću bi dala za automatika sada). Više od 50 sati odvoženo, a ja i dalje nemam feeling za auto, uglavnom se zblesiram kod skretanja i kad tribam prebacivat u niže brzine da skrenem jeli (ja dotle i zaboravim u kojoj sam brzini, tako da radnje izvedem smotano za poludit). Čak i nisam u stanju da 100 posto držim svoju traku, nego mi auto uvijek pobjegne po središnjoj razdijelnoj crti. Samo kad idem prominit brzinu, auto uvik pobigne malo u drugu traku. Jadan momak objašnjava i objašnjava, i ja to nekako usvojim pa dva dana te radnje napravim ok, ali onda treći dan opet katastrofa. Prošli smo 50 puta istom cestom po selima gdje se vozimo i ja nisam u stanju zapamtiti cestu i di koji zavoj dolazi nego čekam da mi on kaže (a stvarno nemam problema s pamćenjem, dapače tu sam iznad prosjeka i bila sam odlikašica i završila sam fakultet i sve). Reka je da nema više živaca, i on veli da je to zbog toga šta neću da se trudim, nego kako mi se da. I da čekam da mi on uvik sve kaže šta da napravim. Ja nez jeli to razlog ili ja stvarno nisam sposobna za vozit auto (da ne mogu ni nakon 55 sati držati 100 posto svoj trak, skužiti kad triba prominiti brzinu i to bez trzaja auta i da nisam u stanju fino skreniti). A šta je najtragičnije, vagu radim bez problema (i na uzbrdici, i sa ručnom - momak kaže "pa di to uspiješ svaki put, nit ti se gasi auto, a većini ljudi to je problem"). A većini nije problem držat trak 100 % i minjat brzine da auto ne trza, a ja retardirana po tom pitanju
Neću ni komentirati da proživljavam noćne more zbog toga, i to već 2 miseca, pod velikim sam stresom, čak sam se i razbolila, ne spavam. Jer na koncu ako nisam sposobna da to odradim, to je veliki udarac za ego i općenito za kvalitetu življenja. Da ne govorim da se mogu pozdraviti sa trenutačnim poslom jer mi je uvjet vozačka dozvola da ostanem na ovom radnom mjestu (a šef stalno pita jeli vozim, kako ide, a meni se plače jer ne znam kako da mu kažem istinu ). Ja znam da su rijetki slučajevi ovakvi i da će mi sad pljuštat komentari tipa "bolje ostavi se ti toga da ne ubiješ sebe i drugog", "nije polaganje vozačkog za svakog", i slično. Meni treba pomoć nekog tko je proživio sličnu situaciju, da mi kaže na koji način je savladao ovaj problem. Što je najgore ja stvarno imam feeling da bi mogla voziti solidno jer sam imala lucidne momente kad bi se bas stopila s autom i točno osjetila onaj feeling kad osjećam auto i kad se stopim s njim, al to su bili toliko rijetki trenuci (3,4 puta u ovih 55 odvoženih sati). U rikverc sam totalno nesposobna voziti; dva, tri puta probala, uopće nemam pojma koliko trebam vrtiti volan, parkiranje neću ni komentirati, jer nema smisla uopće to probavati dok (i ako uopće) ne naučim voziti kako spada.
Molim vas za pomoć jer ne mogu više ovo proživljavati :cry::cry::cry:
Marijana1011 , znam kako ti je. Ja sam vozacki polozila 2006. (ne kuzim kako sam prolsa, ali eto...prosla sam) i nisam vozila do prije pola godine kada smo se preselili u Texas i tu moras voziti. Ne trebas zapamtiti cestu, stavi si googlemaps i slusaj sto ti govori aplikacija, a prije nego krenes prouci rutu na googlemaps tako da otprilike znas sto te ceka. Sretno! (ja sam cak igrala igrice parkiranja, voznje u rikverc...)
Kod nas je Zabranjeno da se vozi bez vozačke ako te uhvate nikad ni nećeš dobiti vozačku
Treba ti više nego ostalima, ali tu je lijek samo praksa, praksa i još prakse. Možda ne bi bilo loše da plaćaš dodatne sate instruktoru, a ne da se voziš s dečkom, jer si s njim slobodnija i nemaš strahopoštovanja pa se previše opustiš i oslanjaš se na njega, umjesto da ti preuzmeš odgovornost i potpunu kontrolu.
Moj ego nije patio dok nisam mogla savladati vožnju, niti je procvao kad
jesam, ali moj život ovakav kakav jest bi bio ne težak, nego potpuno nemoguć da ne vozim. To više nije samo “neovisna sam” i “štedim vrijeme”, sad kad imam djecu i starce u potrebi to je zasjalo u punom sjaju.
Malo ljudi se bojalo vožnje kao ja. Znoj mi se slijevao niz leđa, brojala bih, poluglasno izgovarala mantre da zadržim koncentraciju. Nisam izašla na ispit dok nisam odvozila 70 sati, kasnije sam počinjalai odustajala 3-4 puta, kupila auto i prodala ga...i kad me život prisilio, provozila sam. Ne odjednom. Opet uz 20-30 dodatnih sati. I sad vozim, već godinama. Po poznatim cestama na autopilotu, po nepoznatim i dalje uz strah u očima, znoj po leđima i brojanje. Rikverc rasturam, naučila sam jer živim na takvom mjestu.
Daj si vremena. 300 sati, ako je potrebno. I kad položiš, idi vozi sama. U 11 navečer, kad nema nikoga na cesti. Prvi dan 10 metara, drugi 50, treći krug oko kuće. Četvrti do najbližeg dućana, ako zapneš, stani sa strane, nek dečko dođe po tebe. I provozit ćeš, kad-tad. Samo ne odustaj.
Nemoj voziti bez dozvole.
I nemoj voziti s momkom.
Uzmi dodatne sate s instruktorom , njega pitaj sto misli koliko i izadi na ispit.
To sto ti auto cukne kad mjenjas brzine i sto ti netko treba reci kad da skrenes nije pad na ispitu.
Ako ne znas parkirati i voziti u rikverc tada se zapitaj da li ti je instruktor dobro bjasnio korake onako matematicki.
Jer meni je moj objasnio samo jednom i to je bilo dovoljno. Jasno da treba tehnike i vjezbe da sve tece glatko i od prve, ali vazno je razumjeti u kojoj točci se mota volan za koliko stupnjeva.
X
Porazgovaraj sa svojim instruktorom, uzmi dodatne sate i navali.
Što se tiče vježbanja vožnje prije položenog vozačkog, imam friške informacije: moj mlađi sin je trenutno pred polaganjem vozačkog ispita. Da ne zaboravi voziti dok čeka ispit (cca 2 tjedna), pitali smo instruktora može li mm s njim malo uvježbavati vožnju i gdje. Rekli su - nipošto ne smije na prometnicu, ali može vježbati parkiranje na poligonu autoškole. Tako je i napravio. Bili su 3 puta u ta 2 tjedna, tek toliko da stekne osjećaj za mijenjanje brzina i da mu auto ne krepava + da proba razne varijante parkiranja u okruženju gdje mu se ne može dogoditi ništa strašno. Jučer je trebao polagati vozački, ali ima gripu i bronhitis, pa eto - silom prilika ostao je doma.
Imam vozačku od 19. godine, ali redko vozim, pošto nemam svoj auto.
Pre nekih godinu dana su me zamolili da vozim za Madžarsku, neka 4 sata i nije mi bilo vsejedno radi autoputo, ali sve je super prošlo.
Ima odličan kviz generator s pitanjima iz testova iz prometnih propisa. Sva pitanja iz pro profs testova su unutra. Probajte.
Postani vozač
Imam vozački od 18 godine, ali ne vozim baš puno jer nemam potrebe.
Dakle tu na Pešči ima zavoj, i tu je dosta objekata kaj deca idu, ali ništa eto ljudi voze ko da su usred pustoši.
Evo prekjučer idem s klincima i gledam naravno prvo lijevo auto stane, krenemo, i vidim auto s desne strane, ali sem kaj mi se ne pogađa nečije stanje, i kaj sam s njima pa pokazujem primjerom i ne žurim, frajer se u autu sav spleo, skužio je da smo stali prije nastavljanja na drugu polovicu, jer čekamo njega, ali on je umjesto da stane nekako čudno skrenuo putanju, stiltao se, napravio je nekakvi lagani luk, nije ni pogledao kao što neki rade i digao ruku u znak isprike ili nečeg. Skroz u svom filmu, ne reagira na okolinu. Onak wtf ko je dao njemu vozačku.
I tak svako malo vidim neka zamišljena lica koja su valjda nenavikla stati djeci na zebri, samo prolaze, ... tako da me strah uopće pustiti djecu da idu sama do škole a nije daleko.
Djecu moraš uvježbavati, inače nikad neće naučiti. Pa nećeš ih voditi u školu do punoljetnosti... Moj mlađi je dobio batina (u vrtićkoj dobi) kad mi se otrgnuo iz ruke o pojurio preko ceste. Nakon toga imali smo trening - ovako nekako:
- uvijek biraj zebru
- kad dođeš na zebru, STANI
- pogledaj lijevo, pa desno, pa još jednom lijevo i poslušaj čuje li se da dolazi kakav auto
- kad kreneš prelaziti NE TRČI nego hodaj normalno i gledaj oko sebe
Djeci smo kupovali šarene jakne i torbe i cipele s led svjetlima (tada je to bilo popularno, a viđam ih i sada).
***
Sad su došla vremena mobitela i slušalica. Izbila sam uši mom mlađem sinu da NE SMIJE na biciklu imati slušalice, da mora imati kacigu i sl. Čak i ako hodaš pješice, nije pametno razgovarati na mobitel dok prelaziš cestu.
-
Gle ovdje stvarno nije do nas nego do vozača koji recimo kad nema djece još su gori, ja bih čekala do imendana da ne krenem prva bez obzira što ne znam hoće neće stati. Praksa je što vidim kod svih je krenuti preko kad je auto nekih "sigurnih" 30 m dalje pa vozač ima vremena probuditi se iz sna i spaziti da se nešto ispred ipak kreće. Starcima i djeci je najgore, starcima jer nisu agilni, a djeci jer su sitna. Dakle logika zebri više nije pješak ima prednost već krećem naprijed a tvoje je da me uočiš, valjda, nadajmo se.
Je li točno da se vozački i ne može polagati kad netko ima visoki dioptriju, tipa -11?
Ne znam tocno, treba provjeriti,ali ako osoba ima naocale s kojima postize normalan vid ne vidim razloga.
Ionako se prolazi kontrola vida.
Može se ! Pa ljudi nose očaale/ leće i voze. Znači uz pomagalo moraš voziti
Vjerujem ko ima tu dioptriju ne izlaze iz kreveta bez pomagala, ja sam s mrvicu manjom i znam kaj pričam:ghug::kbell:
Da, ne izlazim, ali ima to i jedan psihički efekt. Nesigurna sam u prometu i kao pješak/vozač bicikla. Uvijek imam osjećaj da nešto neću vidjeti na vrijeme. Frendica mi je rekla da zna nekog kome nisu dopustili da vozi zbog dioptrije. Zato pitam.
najbolje pitaj svog liječnika opće prakse da te naruči na pregled kod liječnika medicine rada pa će on napraviti procjenu
Moj stariji sin ima jedno oko slabovidno. Kad je išao na pregled za autoškolu, bome su tražili specijalistički nalaz od centra za strabizam. Nisu ga samo tak pustili, ali prošao je. Nije neki oduševljen vozač i nikad ne bi vozio iz čistog gušta (za razliku od mlađeg brata), ali uredno sjeda za volan kad mora. U današnje vrijeme dobiti posao bez položene B kategorije je čisti SF.
Ništa, osuđena sam na neko frilensanje od doma u najbolju ruku, jer mene je i kad vidim ovaj prometni kaos još veći strah. Sigurna sam da bih prvi dan na cesti uzrokovala prometni kolaps.
Zasigurno je kvart povezan javnim prijevozom
A i bicikl je opcija
a bome i taksija sada ima napretek
za hitne slučajeve može se boltom ili uberom
ja sam se vozila mjesec dana, na posao i nazad, ne baš u špicama, ali sam potrošila manje novaca nego na gorivo
Idu mi klinci danas s bazena, na pješačkom s lijeve strane se jedan zaustavio, drugi iza u terencu pretječe vozilo koje se zaustavilo mojim klincima na zebri, u zadnji čas se zaustavio. Kaj se to dešava s vozačima? Svaki drugi dan u novimama crna kronika i sve po starom.
da, sve poludilo ... u jutarnjim satima uvijek neke nezgode, nesreće po gradu...
djeca moraju biti ekstra oprezna i na zebrama ... (možda da ih naučiš da se ne približavaju zebri ako vide automobile tako da se vozači ne moraju zaustavaljati; tek kada uopće nema automobila, onda neka se primaknu zebri i dalje dobro gledaju više puta jer auti dolete u punoj brzini ...)
a moja starija djeca sa sušalicama .... saki dan strepim ...
Terenci statistički imaju veći broj nesreća.
Mene je pak jučer neki BMW skoro pogazio na zebri. Ista stvar u pretjecanju. Naselje. Još je počeo vrludati kad je krenuo pretjecati, ali ga nije omelo, iako me skoro pregazio, da se zaleti na semafor. Vozač muškarac 30-40 god. Jedna ruka na volanu.
Moj ako već nije nekog pregazio, bude.
Mi imamo pješački semafor. Moj ne smije krenuti ni kad mu je zeleno, jer auti svaki dan prolaze kroz crveno. Tek kad stanu ili kad ih nema.
A slušalice su koma. Bila je ona žena neka u Hamburgu, nožem probola, čini mi se, 17 ljudi, od toga puno mladih. Prvo sam se šokirala kako nisu pobjegli, a onda je jedan mladić izjavio da srećom nije imao slušalice pa je pobjegao. Ljudi ne čuju vrisak probodenih na istoj stanici sa slušalicama.
Zna li neko hoće li bit otvoren gornji dio grada promet javni na čet pet? Vidim po karti koju su objavili na indexu da će biti sve ispod Save zatvoreno.
Čet i pet su normalni radni dani. Javni prijevoz funkcionira.