ne znam je li netko već nalijepio ovaj link: https://www.telegram.hr/zivot/ovi-kl...LGh5KnIKlxuFwA
predivna, hrabra i moćna gesta djece. ali se vidi da su im roditelji uzor. :)
Printable View
ne znam je li netko već nalijepio ovaj link: https://www.telegram.hr/zivot/ovi-kl...LGh5KnIKlxuFwA
predivna, hrabra i moćna gesta djece. ali se vidi da su im roditelji uzor. :)
ne znam jeste li čule, mislim da je bilo objavljeno 2. travnja, da će se u sarajevu održati prvi pride... i čitam ja tako komentare ljudi - jal' religioznih jal' ireligiznih - i zgrožena sam, zgrožena tolikom količinom mržnje i homofobije. ni trunke empatije za LGBT osobe. baš me to duboko potreslo... naivno sam mislila, da oni koji su prošli raazarajući rat, da imaju više suosjećanja.
Meni se zapravo čini da oni koji su prošli razarajući rat ili su siromašni i bore se za preživljavanje sve drugačije shvaćaju kao svoju ugrozu.... ili kao neki outlet za bijes, i nije nužno da imaju suosjećanja po defaultu zbog teškog iskustva, ne znam. Plus, izgleda da zapravo rat nije niti završio nego samo tinja ispod površine, nažalost.Citiraj:
mama courage prvotno napisa
MC ne znam sto si iznenadjena, nista drugacija slika nije bila ni pred prvi pride u Hr ili Srbiji, sjetite se slika sa pride u Splitu prije nekoliko godina. A i sada, na neki tzv.narodni forum stavi temu oko lgbt populacije, svuda isti komentari. To sto su ljudi prosli kroz rat ili neku tesku zivithu situaciju, moze ih mozda senzibilirati za druge u slucnoj, ali ne i za seksualne manjine, vecina to smatra za obijest.
To sto su ljudi prosli kroz rat ili neku tesku zivithu situaciju, moze ih mozda senzibilirati za druge u slucnoj, ali ne i za seksualne manjine, vecina to smatra za obijest.[/QUOTE]
Ma i to ovisi... Ni slicne situacije ne prolaze, nisu oni ka i mi da citiram pjesmu (situacija s izbjeglicama). Mozda mora bit bas isto, tj moramo bit bas mi. Takodjer, ljudi koji su u problemu mislim da teze suosjecaju dok se sami s problemom bakcu Mozda najvise suosjecaju ljudi kojima je, ko u rambovoj pjesmi, prihod takav da su prijemcivi za nesto drugo. Ne znam. A mozda je i do odgoja, okoline, covjeka. U svakom slucaju, od post-ratnog istraumatizuranog drustva mislim da ne treba ocekivat defaultno razumijevanje, prije suprotno.
Novinar je dobio nagradu za ovaj tekst. Mene je dirnuo. Mozda bi bilo primjerenije da je na religioznom topicu, al neka ga ovdje :)
https://www.jutarnji.hr/nedjeljni/us...vojni/7321944/
Krivi su Srbi :)
Stvarno sam se naglas nasmijala da Puljić kaže da mu se ne sviđa da papa politizira :)Citiraj:
Nadbiskup Puljić odluku Pape da se SPC konzultira u slučaju Stepinca naziva presedanom. "To je zaista presedan. Ja još nisam čuo da se neka Crkva uplitala i da je Papa uvažavao. Dakle, to je jedan presedan", kaže Puljić i ističe da su se tim presedanom iz SPC-a htjeli iskoristiti da blokiraju kanonizaciju. "Ali to nije samo protiv Stepinca, to je dalje. To je već politika. I to mi se ne sviđa", kazao je Puljić.
Nije da mi je bitno hoće li Stepinac iz blaženog postati sveti. Bilo bi mi draže da se jača industrija i znanost, nego turizam.
Potaknuta feminizmom s druge teme sam naletila na ovo. Ne znam kako da linkam samo filmic pa cu cijelu FB stranicu, a zapravo sam samo htjela filmic Pozdrav domovini.
https://m.facebook.com/fAKTIV/posts/1250552278372272
Izgleda mi da ekipa koja sudjeluje misli da je ovo šaljivo. Meni je za smrznut se.
Jedan lijepi tekst - Carl Sagan o besmrtnosti
http://www.znanostblog.com/lekcije-c...i-besmrtnosti/
Krasan clanak. With pun intended, Cosmos u revamped modernoj verziji je i moja odgojna 'biblija' :).
Ako je nekome promakla ova vijest
https://www.facebook.com/notes/dugin...2409174865212/
nije mi promaklo. napokon nešto pozitivno kod nas.
Joj, i ja sam jučer pročitala tu vijest!
Nedavno sam gledala o njima TV prilog u mislim Puls magazinu i baš su me se dojmili, tako su simpa, dragi, pozitivni.
Jako mi je drago. :)
I ja sam čitala. Stvarno - znam da udomitelja fali i da to bude razlog za neuvrštavanje u bazu je zbilja ludo, ali kod nas nažalost normalno. Čemu ti psiho testovi onda, je l oni vjeruju tome? Ako ne vjeruju, zašto se to onda satima ispunjava (isti su kao za posvojitelje). Čestitam.
Premda sam ja ozbiljno o toome razmišljala. Nadam se da nisu uludo ušli u tu priču. Udomiteljstvo je meni psihički bilo preteška priča. Moraš biti na raspolaganju biološkim roditeljima, onoliko često kakvu odluku donese sud. To može biti kod tebe doma ili u CZSS. Uz činjenicu da se djecu ne oduzima samo tako i stavlja na PRIVREMENU skrb, možeš očekivati dvaput tjedno osebujno društvo. Tim više mi se čini muški par odličnim rješenjem. Ja sam se bojala alkoholičara, šizofreničara, narkomana, ucjena itd. Viđala sam svašta otkad sam zavirilia ispod površine. Dok policija dođe... Premda je najčešće ipak situacija da ti roditelji nemaju kapaciteta bavit se djecom i ne dolaze u obilazak djece. Al opet moraš za svako ozbiljnije liječenje, ako nije hitan slučaj, tražiti dopuštenje roditelja. Nije ti dosta muke što je dijete bolesno. Ako želiš putovati s djetetom, opet dopuštenje roditelja. Uglavnom - meni se činilo prekompliciranim i preteškim teretom hendlati biološke roditelje. Ne vjerujem da kad djeca iz dječjeg doma idu na izlet da trebaju poimence dopuštenja. Mislim da bi muškima moglo biti lakše. Ali zamišljam i situaciju u kojoj biološki gunđaju što im je dijete u takvoj obitelji.
Ali baš zato što mi se čini da su muškarci često za takve stvari rješavati bolji, i da treba takvih zrelih ljudi u sustavu, možda se nek stvari pokrenu i pojednostave uz kritičnu masu. Držim fige!
Da, i ono najgore - kako se nositi sa situacijom ako bi dijete nakon dvije tri godine dobilo uvjete za posvojenje i ode... Meni se na samo razmišljanje o tome srce para.
Jedino ako je dijete već zrelo i može odbiti da ga se posvoji i da želi ostati kod udomitelja, to se ja mislim može, budući da se zna da neka starija djeca ne žele biti posvojena.
Ja nikako nisam mogla udomiteljstvo kao alternativu posvajanju zamisliti. Ta dva "modela" su neusporediva.
Zbog čega dijete ne bi željelo biti posvojeno već ostati na milost i nemilost sustavu koji ga napuca sa 18 g, bio kod udomitelja ili u domu? Posvojenje ide daleko više u korist djeteta nego udomljenje.
Ne žele jer su se navikli na neko okruženje i ne žele u neku nepoznatu obitelj.Citiraj:
zutaminuta prvotno napisa
(To je poznata stvar, nisam ja to izmislila.)
Dijete moze u udomiteljskoj obitelji provesti i 10-tak god. Ono je tamo voljeno i voli, samo sto sustav ne da da ga se jos postvoji. I sad nakon tipa 10 god kaze sustav moze posvojenje. Nema sanse da ce dijete ic nekamo drugamo osim ostat kod ljudi koje zove mama i tata, a s kojima jedino prezime ne dijeli.
Otezanje s uvjetima za posvojenje je 'najvjse u korist djeteta", naime. Ironicno to mislim. A to je cesto, to je valjda default.
Nemaju svi udomitelji takav stav prema udomljavanju. Nekima je to doslovce posao, tako to objasne sebi, a i djetetu. Kao teta u domu za nezbrinutu djecu, samo što je objekt drugačiji.Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Tesko mi je rec koliki je postotak jednih koliko drugih. Znas li ti koji prrvladavaju, ja ne znam?
Okay, pravimo se da je sve rozo.
Mislim da je uvjerljivo najvise udomitelja srodnika djece. Npr. roditelji pijanci, djecu odgaja baka, teta i sl. I onda dobiva od drzave pomoc i nikako mu nije u interesu posvojenje.
Druga kategorija su ljudi kojima je to podebljavanje budžeta. Najvise je neobrazovanih udomitelja tog tipa. Sramotno su male naknade.
Treca, i sigurno uvjerljivo najmanja su ovi koji bi zapravo radije posvojili.
Ovaj par ne moze posvojiti. Zato mi i jest cudno da su se odlučili toliko boriti. Mozda sruse neke barijere.
Imam problem. Odnosno imam šestogodišnjakinju koja vjeruje u boga i Isusa. Dijete je u vrtiću od neke druge djece pokupilo ideje o bogu, čak mi je doma pjevala "Isuse, volim te". Doma nismo uopće previše spominjali religiju (mea culpa), samo u kontekstu da neki ljudi vjeruju u boga, a ja ne.
Kako joj objasniti da je bog ljudska izmišljotina za razliku od Djeda Mraza i uskršnjeg zeca? :lol: Ili da čekam da otkrije da ni ovi ne postoje pa joj onda serviram istinu o bogu?
Jučer je jednom muslimanu objašnjavala da njegov bog Alah ne postoji, za razliku od jel' Isusa jer "naravno da postoji kada svugdje u gradu ima križeva na koje je obješen".
Lastane, pomozi!
broculla, ja ne bih čekala, ako se već zainteresirala za tu temu, ja bih s njom o tome pričala
o tome koje je moje mišljenje i zašto, o tome da postoje različite religije (djeca zbog našeg specifičnog okruženja kao da imaju vjerovanje da su svi na svijetu katolici), zašto su nastale, što tko vjeruje..
moj je stariji u toj dobi se dosta zainteresirao za tu temu, i onda smo dosta dugo svako toliko o tome pričali, ustvari nije prestalo još. Meni je zanimljivo kroz taj razgovor gledat kako raste i sazrijeva, kako se mijenjaju pitanja i perspektive.
mislim da ne morate doći do Djeda Mraza u tom kontekstu, mislim nekad si joj u životu možda rekla i da ne postoje vještice i baba roge i duhovi..
jednoroge da ne spominjem, tu se sad već i ja nekad zbunim :mrgreen:
Čemu to muljanje?Citiraj:
broculla prvotno napisa
Da, izmišljotina je kao i svi ti likovi.
I bajke su izmišljene.
I likovi.
I zmajevi.
I hobiti.
I vilenjaci.
I deda Mraz.
I Snjeguljica.
I Pepeljuga.
I Zubić Vila.
Ne razumijem zašto ustrajati u lažima.
Nije simpatično samo zato jer je deda Mraz u pitanju.
Hvala tangerina, nabavit ću neku knjigu o religijama svijeta da vidi da ima i grčkih i rimskih i egipatskih bogova i indijskih i staroslavenskih i možda joj u tom kontekstu objasniti da su ljudi izmislili bogove da objasne pojave koje nisu mogli drugačije objasniti prije napretka znanosti.
Da većina ljudi koji "vjeruju u boga" vjeruju u samo jednog boga, a da u biti ne vjeruju u puno drugih božanstava. ja samo idem korak dalje i dodajem još jednog boga na popis onih u koje ne vjerujem.
Ali teško je u našoj vukojebini s našom fundamelističkom podvrstom katolicizma biti ateist.
Morat ću je uključiti u Humanističke radionice...
Slažem se s tangerinom. Nama se od vrtića provlači tema "neki ljudi vjeruju" s tim da je moja kćer baš u toj dobi oko 6, 7 godina jasno artikulirala kako i ona vjeruje i htjela ići na vjeronauk. Ja sam joj tada objasnila da na vjeronauk može ići bilo kad kasnije u životu, ako bude jednog dana htjela. Da ja mislim da tad, u prvom osnovne to ne treba i da ja odlučujem za nju u toj dobi pa sam odlučila da neće ići. :mrgreen: Isto kao što i ljudi koji vjeruju djecu upisuju na vjeronauk jer oni to žele, čak i ako neko dijete možda ne bi htjelo.
Drugih bića se nismo tada doticali, a ionako već tad nisu vjerovali u Djeda Mraza.
...
puno godina kasnije... kćer je sad 7. razred i nekidan mi kaže sama od sebe ničim izazvana: mama, hvala ti, hvala ti, hvala ti što me nisi upisala na vjeronauk.
Pozadina te izjave je da je bila taj dan slučajno sa razredom na satu vjeronauka, rupa u rasporedu, inače radi nešto drugo u to vrijeme ali taj dan nije. Imaju u škol novog vjeroučitelja, prethodna je bila draga i mila i djeca su je voljela, ovaj je pričao u homoseksualizmu kao bolesti i moja je kćer bila šokirana time i još mi je objašnjavala kako je vjeroučitelj pričao gluposti koje uopće nemaju veze s vjerom i vjeronaukom. Rekla sam joj da je to nažalost dio vjere i vjeronauka, odnosno stava vjere i vjeronauka prema homoseksualnosti.
I onda mi se još malo zahvaljivala.
Evelina, vjeruj mi da sam dugo dvojila da li da joj uopće serviram priču o djedu Mrazu i zubić vili i zecu.
A opet da sam joj rekla istinu, ona bi to bez sumnje rekla drugoj djeci i razočarala mnoge prije vremena.
Uz to, dovoljno joj je teško da je vegetarijanka, ne treba još biti uništavatelj legende o djedu Mrazu...Za vile, vještice, duhove, zombije, hobite, zmajeve i ostalo nikad nisam rekla da postoje, naprotiv.
E odličan savjet Barbie.
Ako hoće ići kasnije neka ide na katehezu za odrasle :lol:
Sada sam ja ta koja odlučujem. Nema šanse da ide na vjeronauk.
Fakat bed.Citiraj:
broculla prvotno napisa
Za druge.
:mrgreen:
Meni to nema smisla.
Ionako će "razočarati mnoge" kad im servira da bog ne postoji.
Ista stvar.
I da, svakako ju daj na Humanističke, moj ide već treću godinu, dobro rade.
Broculla, meni nije teško biti ateist. Često se osjećam u jako velikoj manjini, ali ne, nije mi teško jer to jesam, a glumiti da sam nešto što nisam ne želim. I slabo glumim. :)
Djeca su imala puno preispitivanja na tu temu no ne vjeruju i iznenađeni su koliko "vjernika" njihovih vršnjaka također zapravo ne vjeruje. Pretpostavljam da pričaju o tome međusobno.
Meni nije teško biti ateist. Sve drugo bi mi bilo teško. Starija djeca su zakleti ateisti. Ova izgleda kao da će biti evangelički tv propovjednik.
https://www.youtube.com/watch?v=2-rfCnW5VlE . Opet i to mi je bolje od naše autohtone katoličke crkve.:drek:
Ni meniCitiraj:
Barbi prvotno napisa
Mome djetetu je na faze bilo teško, lani sam i temu otvarala :mrgreen: ali sada su stvari dosta drugačije, drugačije na to sve gleda i vidim da je prihvatio ateizam kao dio svog identiteta, i druga djeca su u pravilu prihvatila da je on takav
Nemam iskustvo života u baš svakoj hrvatskoj vukojebini pa da tvrdim za cijelu zemlju, ali ovo gdje živim.. nije baš Amsterdam. Svejedno, ne bih rekla da je strašno teško, na momente bude izazov, ali količina koja se može prevladati.
Uostalom, mislim da i iskustvo pripadanja manjini može korisno djelovati na karakter
Slažem se, često sam bila u nekoj vrsti manjine. Čovjek se nauči s vremenom s tim nositi bez problema.Citiraj:
tangerina prvotno napisa
broculla, vjerojatno si cula, al za svaki slucaj ti pisem da ima knjiga Humanizam za djecu. Meni stoji spremna na polici.
Meni je zasad lakse odgovoriti jer je manji, ali isto dobivam pitanja. Jedino mi dodje zao kad je tema smrt. Vjerska prica u plitkom poimanju prosjecnog katolika izgleda primamljivija. I lako se proda djetetu. Dubinska je puno gora od moje.
Zar stvarno misliš da prosječan katolik ima "plitko" poimanje o smrti?
Ili si se samo krivo izrazila?
Ili baš vrijeđaš "prosječnog katolika"? Ili imaš neki drugačiji pojam "prosječnog katolika"?
Ustvari, bilo mi je tako neugodno pročitati tvoj post, tako je podcjenjivački, skoro pa rasistički :) a nisam ni vjernik, ni prosječna.
Ili je ipak sve u oku promatrača?
Ne razumijem ovo rasistički, ne znam na koju rasu si točno mislila. Da mislim da je katoličanstvo nešto dobro, bila bih katolik. Na kraju krajeva, prošla sam "obuku". Tako da ne znam je li to podcjenjivački, ali ne mislim da je dobro. Ne mislim da je dobro ni kod onih koji su stvarno s razumijevanjem i diskusijom prošli kroz problematiku katoličanstva, ni kod onih koji razmišljaju o smrti u kontekstu raja i duše su tu oko nas. Lakše bi mi bilo reći djetetu kad umrem da ću ga cijelo vrijeme gledati i čuvati, nego da ću se raspast i da će me pojest crvi ili ću izgorjet u peći. Gledam svoju mamu, ona je u starosti otkrila katoličanstvo, a vidi svoju baku ili svog tatu u golubu na balkonu i leptiru koji joj uporno slijeće na nožni palac. Ne mogu odoljeti da ju ne zafrkavam svaki put kad ispali tako nešto. A da je njoj tako ljepše, jest. Eto na to mislim kad mislim o prosječnom katoliku koji si malo modificira vjeronauk i ne vjeruje u svršetak života.Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
Ali s druge strane mi je simpatično to vjerovanje moje mame, a nije mi simpatično u onih dubinskih koji su u velikom strahu.
Moj mlađi je bio takav u toj dobi... Uredno je odradio vjeronauk sve do krizme, aliiii doma je imao prilike vidjeti različitosti - mm je iz katoličke obitelji, a ja nemam papire i ne opterećujem se institucionaliziranom religijom. Djecu smo odgajali tako da imaju slobodu izbora. Upisali su vjeronauk i odradili, ali u srednjoj školi su bez pritiska odabrali etiku. Poglavlje vjeronauka za njih je završilo. To im je pružilo priliku da upoznaju katoličanstvo iznutra i da odaberu je li to za njih ili nije. Zadržali smo se na razini običaja (uglavnom u smislu jelovnika :-) ) i to je to. Odnesu bakama maslinove grančice na Cvjetnicu, jer znaju da je bakama to važno. Poštuju tuđa uvjerenja i rade po svome.Citiraj:
broculla prvotno napisa
Vjeru ne možeš nikome ni zabraniti ni nametnuti, niti to treba činiti - to je osobna i privatna stvar pojedinca. Moraš samo živjeti u skladu sa svojim načelima. Djeca ne rastu pod staklenim zvonom. Vidjet će kako razmišljaju ljudi iz njihove blizine (i šire) i napraviti odabire u skladu sa svojim mišljenjem. Jedino što treba poticati je sloboda izbora.