... roza sretno :) !!!
Printable View
... roza sretno :) !!!
ne stignem pratiti temu koliko želim,ali mi je jako zanimljiva.dakle,drugi dio priče,nismo mi napustili grunt samo zbod d. svinja,igralo je ulogu i to što je tamo puno bombi ispuštano sa ko zna kakvim sastavom,pa smo se zapitali za kvalitetu našeg voća i povrća koje raste na takvom tlu.i tako,više faktora.a glede ujaka,pa išao je svojom šumom i drumom i naletio na vepra koji ga je napao jer su vjerojatno bili mladi blizu.imao je nož i uspio ga je u međusobnoj borbi čak i ubiti no i vepar je njega izmasakrirao iako je bio ranjen (vepar).suma priče je da je moj ujak još morao platiti odštetu jer je ubio vepra u lovostaju. :shock: a koliko me sjećanje služi mislim da nije dobio niti nikakvu pomoć/invalidsku penziju/.... za to što je ostao bez ruke i noge. :/ što se tiče obrane pojma nemam.znam samo da su jako uporni.drvo bi bilo moj izbor.kada bi se mogla popesti na njega. :roll: zasada nosim samo petarde sa sobom i papar sprej.srećom,nisam ih imala prilike iskoristiti osim na divljim psima koji su pobjegli glavom bez obzira na petardu.
Povremeno zavirim ovamo... Lijepo je sanjariti tako i držim fige svima koji su nakanili živjeti na ovaj način da i uspiju u tome. Ja (za sad) ne mogu u mjeri u kojoj bi željela, ali podržavam sve koji se za to odluče. Sretno!
:shock: lasice pa koje je to godine bilo (da je čovjek morao platiti odštetu što je ubio vepra u samoobrani pri čemu je izgubio ruku i nogu???)
XCitiraj:
Peterlin prvotno napisa
:heart:
Joooj, dugačko mi je čitati 9 stranica, ali drago mi je da vas ima toliko koji se iz urbanih sredina selite ili planirate odseliti u manje urbana , namjerno ne pišem sela jer je to sve davnih dana prestalo biti selom (neke navike su ostake iste , ali puno se promjenilo). Samo sam se htjela javiti da smo mm i ja ove godine proslavili 10 godina od kad smo se odselili iz grada na "selo". Imala sam i vrt (planiram ponovno obzirom da će mrvici trebati fina mrkvica već od proljeća), a jednom smo kupili i 10 piceka za uzgoj. Naravno piceki su dobili imena pa smo ipak odlučili pokloniti ih susedima koji znaju kaj s njima kad odrastu :lol: . Pa nismo mogli jesti ono kaj ima ime!
Zadržali smo se na pesima i mačkama. Nismo nikad požalili što smo otišli na selo. Nemre mi niko platit taj duševni mir koji sad imam!
Je, dijete bu mi Ivica Kičmanović i prek polja bu u školu, ali mislim da to u današnje vrijeme ima prednosti naspram gradskih uvjeta u školama.
Kaj se tiče prijatelja i posjeta to je puno teže i strašno su se druženja prorijedila, ali ima izleta i to prekrasnih, a da ne velim da ti prijatelji vole doći na friški zrak i roštiljadu ili sanjkanje! Nema ih na popodnevnoj kavici nakon posla, ali zato imamo vrt i dvorište i svaki ljepi dan se provodi na zraku bez tv-a i ostalih "civiliziranih" zabava (sad kad dežuram dok beba spava se ne pika! :mrgreen: )
U svakom slučaju želim vam da što prije zaživite svoj san! (pratim vas)
Mene je od ovakvih sanjarija isto otrijeznila mogućnost školovanja djece i logistika...
Ovako, djeca idu u školu u kvartu, 3 zgrade dalje od naše. Idu sad i u glazbenu 2 ulice dalje, imamo u kvartu i sportsku dvoranu, posao nam je blizu, dom zdravlja, knjižnica, plac... sve! Treba znati da separatizam podrazumijeva 100% drugačiji mentalni sklop. Prijatelje tak i tak ne vidimo prek tjedna i sve rjeđe vikendom (jer i oni imaju djecu i hrpu obveza, pa svi jedva dočekamo vikend da malo predahnemo). A prek vikenda predahnemo na vikendici, gdje imamo po želji separatizam, ali i zelenilo, kosilicu, voćke, cvijeće, roštilj, peć na drva itd... Od ove godine imamo i vodu (bez struje mogu, ali voda je druga priča) i to je pravi pseudo-separatizam po mjeri naše obitelji. Mi smo gradska djeca i ne mogu si zamisliti da sad na polovici života učim npr. musti krave i slično... Moj posao je u gradu, volim otići pogledat tu i tamo kakvu izložbu, muzej i slično, a tko doma ima životinje/stoku, to je 365 dana u godini - nema 10 dana mora, nema prst u uho i odeš u Budimpeštu - to NE postoji osim ako nemamo logistiku (susjede, rodbinu) koji uskaču. Separatizam - da, ali s mjerom! Mi smo svoju našli...
Doduše, moj mlađi sin već sad govori da će biti šumar i živjeti negdje tak, separatistički (pozna gljive, životinjske tragove i sviđa mu se to) ali tko zna što će misliti sa 16 godina itd. Trudim se omogućiti djeci da imaju uvid u sve pa onda i mogućnost izbora barem u istoj mjeri kako smo mi imali i još imamo. Separatizam u maniri Ivice Kičmanovića čini mi se za djecu prevelikom žrtvom. Nije to uvijek sretno rješenje, iako ovisi o mnogim faktorima.... No, tko ima volje, naći će i načina.
Sandra zvrk super mi je tvoj post :*
Nama osobno nikakav faktor nije to što u blizini nema nekih društvenih događanja. Ako se baš jako uželim nečeg, Zagreb nam je na 2 sata vožnje i brzo sam tamo, vidim što sam htjela vidjet, i vratim se doma u mir i tišinu, svjež zrak.
A to da je za dijete bolje biti u gradu, to je skroz diskutabilno. Svi mi imamo svoja uvjerenja i svima nam je bolje jedno od drugog, to ovisi isključivo od toga na koji način želimo provest život, odgajat dijecu itd. A ne ovisi o tome što današnji "stručnjaci" govore da je za dijete najbolje. Meni nije nikakav faktor to što mi dijete neče gledat TV, igrat play station niti ići na nogomet. Umjesto toga imat če svog konja, ići če na izlete sa mamom i tatom, pomagat če nam na zemlji, a sigurna sam da če nači i seoske prijatelje s kojima če se igrati, vikendom če nam dolaziti frendovi ili ćemo mi iči negdje, i sve mi to bolje zvuči od bilo kojeg urbanog načina odgajanja djeteta...daleko od toga da mislim da su dijeca koja odrastaju u gradovima zakinuta za išta, Ne, nego jednostavno odrastaju u drugačijim uvjetima, a za mene ti uvjeti nisu najbolji za moje dijte.
A naravno da itekako želim obrazovati svog sina, možda čak i više nego što to jesu dijeca danas, zato pored škole u koju če ići a koja po mom mišljenju ne dava dijeci dovoljno, planiramo odrađivat i dio homeschoolinga tj. malo opširnije rađenje domačeg rada sa dijetetom.
Ma da ne duljim sada, ja znam da če 99,99% ljudi smatrat da smo u krivu...ali ja ne želim živjeti po današnjim standardima koji su mi nametnuti, i ne želim odgajati dijete po današnjim standardima. Nekome su dobri, meni osobno nikako ne pašu; živjeti u gradu, radit od 08 do 16 i jedva čekat vikende da se malo opustim sa svojom obitelji nije dovoljno dobro za mene. Ali to NE znaći da ja mislim da ljudi u gradu nemaju dobar život, jednostavno mislim da je nekome takav život dobar nekome ne. Evo moja sestra je totalno "hooked" na gradski život i ne može zamisliti ni 5 dana na selu, i super se slažemo :mrgreen:
Go Roza, go! :D
I ja vas pratim. ;)
ili kesteneCitiraj:
RozaGroza prvotno napisa
i to marune
(baš je sezona pa mi je palo na pamet)
Joj kesteni! Sad mi sline došle na usta...moram mm-a poslat negdje popodne da mi uzme malo!
a zato dakle Hrvatske vode s tako zarađenim novcem krote seoske potočiće u betonske obale, usput posijeku stoljetne vrbe i sve uz to...
onda nam preostaje kišnica, makar i kisela, na oblake još nitko nije stavio koncesiju.
Potpuni separatizam nije ostvariv, no nije ni cilj.
Pratim temu sa preskocima od početka i ne znam kako da u jednom postu složim cijelu priču pa odgađam...
Još malo pa je 4 god otkad smo dragi i ja zbrisali iz grada. Ja sam otkad znam za sebe imala takav plan i eto srela svoju srodnu dušu, rasprodali nekretnine po gradu i kupili zemlju i starinu također na osami (ali smo u gradu za 10-ak min autom).
Plan je bio da ćemo prvo srediti kuću, sačekati da prođe sezona grijanja pa preseliti i onda pomalo sređivati vrtove, onda životinje...Mm je također informatičar i plan je bio da radi kod kuće a usput ćemo prodavati poljoprivredne viškove (marmelade, rakije,...) A onda je realizacija bila malo drugačija (jer se eto često vodimo srcem a ne mozgom :saint: ) pa smo igrom slučaja/sudbine kupili konje kojima je hitno trebao dom pa smo kupili i šparhet, spakirali doslovno 2 ruksaka strpali pse u auto i preselili usred zime :mrgreen: . E s konjima je došla i prva koza, pa se ta ojarila, pa glupo da imamo kozu koja nema mlijeka pa je došlo još par koza...i tako eto nas sada sa curom od godine i pol, konji, koze, magare, psi i mačke, vrt koliko se stigne (a ne stigne se puno)....
Skrećem s bitnog i ispast će biografija :roll: . Čitam vaše planove i kao da čitam naše par godina unazad :love: . Sve to zvuči prekrasno ali u stvarnosti ispada puno kaotičnije i surovije nego što je u planu.
U zadnje 4 godine smo dragi i ja jednu noć izbivali od kuće i to uz xxxx organizaciju! Sa životinjama je tako. A i kad negdje odeš na pola dana uvijek neko sr... kad se vratiš :x . Što više različitih životinja puno je i više posla jer svaka od njih traži neko samo svoje vrijeme. Ne kukam, ali jednostavno nije lako kao kad to gledaš "izvana" ili kao gost na nekoj farmi. A još sa bebom ! Zadnjih godinu i pol koliko imamo bebu (+zadnji mjesec-dva trudnoće) skoro sav posao oko farme pada na jednog čovjeka, (naravno iz praktičnih razloga većinom na mm) a posla ima... drva, pa sijeno, pa štale koje uvijek traže neke popravke i preinake, pa nahrani, napoji, muzi, pa sirenje, ova se jari, druga se tjera, od toliko živine uvijek je netko bolestan, vrt ne čeka, moraš saditi kad se sadi ili figa, ...upravo smo u renoviranju kuće koje je počelo usred ljeta i malo se izjalovilo pa proteglo u zimu. Uz to još je tu i posao od mm koji nerijetko probdije skoro cijelu noć uz kompjuter- drugačije se ne stigne. Kako Maškica raste lakše je, ali proći će još koja godina kad ćemo se moći oboje (istovremeno) posvetiti farmi koliko bi trebali i željeli. Grad (ovaj novi) nam je stvarno blizu, i to ima svojih prednosti, ali meni (samo ja vozim) je često i tih 10-ak km davež! Do Rijeke (odakle smo) imamo 60 km, ili 1 sat vožnje i mora biti neka jaaako velika prigoda da nam se isplati i da "skoknuti", jer za to ti treba preorganizacija svih dnevnih obaveza i na kraju si mrtav umoran kad trebaš krenuti u život. Sa prijateljima se slabo posjećujemo, uglavnom dođu svi kad je lijepo vrijeme. Radne akcije su nam uspjele svega par puta i odazvali se uglavnom isti, većina koja se unapred nudi da dođe dati ruku ima baš taj vikend gripu/krstitke/sprovod. Pouzdanu osobu kome bi ostavili farmu (ne volim ovaj izraz ali ne mogu se sjetiti boljeg) na dva-tri-pet dana još nismo našli... Ustvari jaako je bitna jaakoo dobra organizacija. Ja se isto ne mogu zamisliti u 8-16 ritmu, ali život na selu traži često i stroži raspored ali bez vikenda i godišnjeg.
Da opet probam skratiti, :D za vašu odluku, ne želim biti partibrejker niti kukati samo bi vam htjela ukazati na ne-tako-rozu stranu ovakvog života, a onu bolju znam da vidite i sami (ne bi se inače odlučili na to zar ne ;) ).
Pričam ja mm-u o ovoj temi, ne bi li i on napisao riječ-dve a on kaže da bi bilo previše za tipkati što bi vam sve htio pa da najbolje vi lijepo dođete na tjedan dana kod nas za generalnu probu (a možda da on i ja onda zgibamo negdje na vikend :lol: ).
mašenka :lol:
E znam da je u teoriji lako govorit da smo mi svjesni da ova naša roza strana ima i onu bljutavo sivu (da se tako izrazim), ali zaista smo toga svjesni. Super je da evo imamo dosta vremena za provat i isplanirati stvari unaprijed. Puno odluka teških/lakih je večpalo, puni ih se tek donosi, neke stvari čemo morati odgoditi na godinu-dvije-tri, nešto čemo moći odmah. Npr. umjesto velike brige o konjima prvih par godina, radit čemo na vrtu i ljkovitom bilju, tek kad se to dvoje uhoda, možemo preči na konje. Kravu naravno planiramo skoro pa od samog početka, kao i kokoši. Mm srečom (ili nesrečom LOL) nema posao tako da če se u potpunosti posvetiti farmi, dok ču ja dok bebinjam malo radit na kompu za lovu, s tim da imamo cijelu obitelj koja se želi uključiti u početku da nam pomogne, i moji i njegovi roditelji kreču u penziju a kako su zapravo još jako mladi pomoči če nam, on ima 2 mlađa brata koja več sad s njim odlaze na imanje, a ja imam sestru koja je voljna radit koliko treba samo ako joj damo da dođe sa svojom prikolicom na zemlju, tako da sva sreča nismo sami za početak.
Ali da, jučer govorim mužu, evo nismo još ni došli na zemlju a meni več nekad dosade sve te živine i kopanje i rad :mrgreen: mislim da to ide u paketu. Uvijek se treba nečeg odricat, nama se recimo puno lakše odreknut civilizacije (tako reči). Znam da glupo zvuči, ali prešla sam pola svijeta, i putovanja mi nisu neki faktor, ako baš budemo išli negdje, uvijek če bit osoba od povjerenja, jer svekar i svekrva znaju sa životinjama i povrtnjakom, moja sestra nam je na raspolaganju uvijek, valjda ćemo se snači. Ako ne, mjenjam nadimak u SivaGroza :mrgreen:
To da dođemo do vas na tjedan dan mi zvuči SUPER :mrgreen: moramo se dogovoriti oko toga!
:) !
Poziv nije šala, čim nam prođe cirkus oko radova(tj kad nam stave krov :mrgreen: ) važi!
Jedna krava i kokoš jest manje posla od 3 krave, 6 koza i 4 konja ali si jednako vezan uz kuću, tj štalu, opet muzeš ujutro i navečer itd. Negdje si spominjala koze (ne da mi se listati), pa jedan savjet od srca- prvo sve što raste a što treba ostati živo u ogradu od min. 160 cm, jer su proklete :x ! Prije toga ni nacrtanu kozu ne vodite na zemlju, i nema veze ako će one imati svoju ogradu- jednom kad zbriše proždrat će sve što ne bi trebala!!! I električni pastiri su zakon za ostale beštije, ali opet kozama ne znače puno, nama se jarad ček zabavlja grickajući traku kad je na najjačem :roll: !
Roza, citam ovaj topic i kao da citam sebe :mrgreen:
Cak smo imali i slican zivot, putovanja i ostalo pa me ni ne cudi tvoja odluka da zelite pobjeci iz grada.
I meni je dosta "civilizacije", velikih gradova, nametnutih sistema i to vec dugo dugo. Zbog toga se i vratih iz Engleske, sa ciljem da cu se skrasiti ovdje negdje i zivjeti sa prirodom.
Naravno, smisao je bio da ostvarim takav zivot sa obitelji, pa sam u medjuvremenu upoznala svoju srodnu dusu, i od nedavno smo roditelji, tako da je sve spremno :)
Razmatrali smo opciju da uzmemo (kao i vi) veliki ranc negdje na sat vremena od Zagreba (kad se samo sjetim da mi je cesto sa zapadnog kraja Londona do istocnog trebalo i vise od 2 sata, ovo je stvarno piece of cake!), no to bi znacilo kredite, a to ne dolazi u obzir jer nam ne treba da smo u grcu cijelo vrijeme. Smisao i je da se maknemo od stresa i jurnjave, posla od 9-5 itd. Tako da smo se odlucili za polovicnu opciju.
Posto mm i ja obozavamo more, a ja imam i kucu koju malo treba adaptirati, i komad vrta - odosmo mi zivjeti na otok.
Vremenom bi kupili i komad zemlje i polako se sirili. Za sada razmisljamo o zacinskom/ljekovitom bilju, no mm ima vec viziju kako bi on zivotinje :mrgreen:
Bas sam i htjela otvoriti topic (vjerovatno i hocu da ga tebi ne preuzmem) kad naidjoh na tvoj koji je vrlo slican i bas sam uzbudjena zbog tebe i navijam od srca da vam sve uspije jer te zaista razumijem posto se i meni sve isto dogadja u glavi.
Kad sam se vratila iz UK stalno sam imala vizije ranca, uzgoja povrca, bungalova.
Evo ti jos jedna ideja, kada napravite hobit kucice ili bungalove, mozete organizirati neke tecajeve, tj. iznajmiti ranch za razne aktivnosti. Recimo tecajevi slikarstva, yoge, meditacije, permakulture .... Sve je to ljepse odraditi u prirodi nego u gradu, zar ne ? :)
LoveLight :klap: ja stalno razmišljam o tome da kad sam radila u Americi znala sam i po sat i pol voziti do doma! Svaki dan po dva puta! Tako da kako kažeš sat-dva do Zagreba mi je stvarno piece of cake!
Pa mi smo imali nekoliko opcija, ili kupiti nešto jeftino Bogu iza nogu na kontinentu, ili otič na Murter gdje imamo zemlju i masline. Kako ja nisam neki tip od sunca i vručine, a i volim kontinent, rovali smo i rovali i našli nevjerovatno povoljno ovu zemlju koju smo kupili. Mislim da sad rečem cijenu, večina ljudi ima skuplje aute! Trik je da je zaista daleko i treba se fakat odlučit za to.
Ja sam isto kao i ti više okrenuta bilju, medu, voču, povrču, a mm želi životinje, tako da smo se odlučili polako imati sve. I konje naravno, jer želim nuditi ranch (besplatno naravno) za terapijsko jahanje. Ali dat ćemo si vremena, očekujemo da se skroz ufuramo i baš krenemo sa svim tek nakon 4-5 godina.
Možemo se dogovorit za trampe, vi s otoka nama masline i ulje, šparoge itd. a mi vama ovo kontinentalno povrče :mrgreen: I please piši ovdje, ja sam zato i otovorila topic da što više ljudi piše, da razmjenjujemo iskustva, događaje, želje, ideje...i ovo što si rekla nam i je u planu, to bi bio jedan od načina dobavljanja love/dobara, da ugostimo razne udruge i događaje i pravimo im klopu sve što im treba a oni održe svoj program na ranchu. Pored toga je u planu i mali shop sa svim stvarima i proizvodima koje ćemo proizvoditi na ranchu, rancher's days...ma svašta!!! :mrgreen:
Jeste vi več krenuli na otok?
Mi se ipak odlucili za otok jer zemlju bi jos mogli kupiti, ali treba sagraditi kucu sto je velika stavka jer smo se odlucili bas za istu kucu kao i vi. A to sad u ova vremena ne znam koliko je pametno (biti rob kredita), ja stalno govorim da treba pricekati kraj 2012g. pa cemo onda vidjeti :mrgreen:
...a do tada - otok i ono sto imamo.
Razmjena dobara - apsolutno :) Ionako mislim da je to jedini ispravni nacin trgovine (robna razmjena), i da tako svijet funkcionira, svi bi imali sve sto nam nuzno treba za zivot.
Nismo jos na otoku, preseljenje bi trebalo biti u proljece. Napisat cu malo o tome u sljedecem postu...
Ah sto smo idealisti :mrgreen:... no ipak ja mislim da se u nama budi potreba za bazicnim stvarima koje su ustvari najbitnije za ljude i njihovu srecu. Konzumerizam je i previse uzeo maha, ljudi su se udaljili od sebe i svoje sustine....
E da, htjela sam ti reci da naslov topica - separatizam ... mislim da se tu radi o obratnom, o uniji covjeka i prirode, a pravi separatizam se dogadja medju ljudima u velikim gradovima-kosnicama gdje se sve vise povlace u sebe....
Citiraj:
LoveLight prvotno napisa
X (r u my twin???) :lol:
A Separatizam je u smislu separiranja od sistema i odlaska "natrag" u prirodu i vračanje baš ovom što se rekla, sebi i svojoj suštini. Ja kao i ti vjerujem da te tzv. bazične stvari istinski čovjeka ćine sretnim i zadovoljnim. Mislim da ču zadovoljnija bit kad pomuzem svoju kravu i napravim neki domači sir, ili poberem fino povrče, nego da potpišem neznamtinijakakav dobar ugorov sa super bogatom marketinškom firmom i živim "ko bubreg u loju".
I vi gradite drvenu kuću?? Super, to je zaista jedna od najboljih ali i ekonomičnijih varijanti. Isto kao i vi krečemo sa svim negdje u 3 mjesecu, kad se otopi snjeg i zatopli malo, dovoljno da se može radit vanka. A to za trampu, Super! Ima nas još ovdje na forumu koji smo rođeni trampaši :mrgreen:
Ok, evo dio price ... Plan je sljedeci. Mm dao otkaz i radi do nove godine. Nakon toga bi trebali malo preurediti jedan kat u kuci i preseliti negdje do 4tog mjeseca iduce godine. On takodjer otvara svoju firmu i poslovno zapocinje sve iz pocetka. Ima takav posao da sumnjam da ce biti bez posla (struja i sada ulazi u alternativne izvore energije). Naravno njega jako brine kako ce nam biti jer od nove godine nemamo sigurnih prihoda, tek nesto malo ustedjevine za pocetak.
Mnogi govore da smo hrabri sto cemo to napraviti jer imamo malu bebu, no nas to jos vise potice da odemo iz Zagreba i da nam dijete odraste uz more, na svjezem zraku. Vjerujem da ce biti tesko na pocetku, ali ja se ipak radujem odlasku tamo jer nekako cijeli zivot imam viziju i zelju da je za mene (i za nas) najbolje da se preselimo na more.
Rijec je o jednom prekrasnom selu sa mozda 900 stanovnika (zimi vjerujem da ih je 500). Kuca je 30m od mora, pored borove sume, pogled puca na cijeli zaljev - prekrasno !
Ono sto mene brine je da su ljudi tamo prilicno zatvoreni, da bas i ne pustaju strance "unutra", ljubomorni su ako imamo vise od njih (a nemamo) i cesto su zlocesti. Dobra stvar je sto sam ja tamo vec preko 30 godina i imam dosta prijatelja, svi me manje vise poznaju i nikad nisam imala problema. No to je mozda zato jer tamo provodim 3-4 mjeseca godisnje, a sada bi zivjela tamo, sto je skroz drukcije...
To je ustvari jedino sto me brine, jer znam kako su dosljaci imali problema kada su doselili ...
Sta vi mislite, jesmo ludi sto cemo to napraviti? :mrgreen:
Voljela bi cuti par rijeci i od Davora jer se radi o Krku (koliko sam shvatila Davor je sa Krka?)
Kasnije cu ispricati i o planovima vezanim za zemlju i sadnju ...
A moje mišljenje več znaš, niste ludi nipošto. Mi smo u istoj situaciji, jedini sigurni prihodi koje ćemo imati če biti ono što ču ja dobijati od dizajniranja, a toga ima sve manje, međutim dovoljno da se preživi. Mm če od 2 mjeseca biti nezaposlen i zapravo svo vrijeme če posvetiti farmi, ali mislim da samo tako i možemo pokrenuti stvari. Uvijek se treba odlučiti za jedno, il čemo se baviti uzgojem i živjeti od toga, ili imati posao, jer pola pola ne ide.
Anyway, puštam da se i drugi uključe i daju ti svoje mišljenje :love:
O pravu si Roza, ne moze oboje. Mi cemo prvo krenuti/nastaviti sa poslom i vremenom se prebaciti na rad sa zemljom ...
Pisem kasnije, mali kraljevic se probudio :)
Molim te da nastaviš pisati na ovoj temi jer je ovo općenita tema za sve vas koji ste se odlučili na drugačiji način života i mjesto gdje ćete prikljupljati iskustva od drugih.Citiraj:
LoveLight prvotno napisa
Evo tekst sa Kneje o dvoje ljudi koji su napravili "zeleni" izbor.
http://static.scribd.com/docs/hsjxe9...IAL_VIEW=width
plus novi knejin projekt s pregrst korisnih info http://www.pikaiprijatelji.com/site/
Skroz sam zaboravila....znate kako se zove potokkoji prolazi preko naše zemlje?!?! Ne znate? :mrgreen: Rodin Potok :lol: To je neka simbolika sigurno! :mrgreen:
Btw. Ante se upravo vrača sa imanja, nabrao je mlade koprive i vrganja. Biće prava gozba večeras!
Rodin potok :lol:
Koprive i vrganji :naklon: Juha od vrganja i pita koprivnjaca :))))) Ako kuhas koprivu (a da nije za juhu), kad izvadis koprivu, dodaj malo soli u vodu u kojoj se kuhala i popij ju ...
:mrgreen:
Jel smijem pit vodu (čaj) od koprive ako sam trudna???
Inače za večeru je plan jaja s vrganjima i popečci od koprive...malo kolesterola al ajde, fiiiiiiiiiiiiiiiino je :mrgreen:
pozdrav Špiru :*
obožavam vas čitati..kao neko osvježenje na kraju dana.na trenutak čovijek zaboravi na sve uživi se u prirodu :love:
čitajući vas shvaćam da nije to život za nas lijenčine :mrgreen:
ali, nije da ne maštam o simbiozi s prirodom... ipak sam odrasla u šumi.
sretno vam u ostvarivanju planova :love:
helou šumske djevojke!
gdje su se izgubili pp-ovi?
Ja mislila sa RozomGrozom malo o terapijskom jahanju i konjovima...
Jel bila dobra večera?
šumska u gradu :oops:
ja planiram kad odem u penziju odsleit u ješevik i otvoriti rasadnik ukrasnog grmlja :mrgreen:
a ako mi dpoi*di medicina do kraja, možda to učinim i ranije. :/
Mislim da nema problema za caj/vodu od koprive, dapace, voda je puna zeljeza. Citala sam negdje da kopriva ima 400 % vise zeljeza od spinata, i da su zeznuli jednu decimalu u statistici kod vrijednosti zeljeza u spinatu pa su nam godinama nametali Popaja i spinat kao ultimativni izvor zeljeza :mrgreen:
to ti je živa istina za špinat. a i za koprivu.
Upravo se pravi pita od koprive :mrgreen:
Mama Jelena mi svakako planiramo imat konje, volili bi se povezat s nekim trenerom koji trenira konje od "malih nogu" za t. jahanje, jer ipak mislim da mi to ne bi znali sami. Ali glavno je da bismo uzeli ždrijebad, ja se tako osječam najsigurnije, jer znam odmah od početka kakvi su, u kakvim uvjetima odrasli, tako minimaliziram i eventualne traume koje bi možda prošli kod nekog drugog u mladoj dobi itd. Plus trebali bi se povezat sa udrugama jer treba posebna oprema za terapijsko jahanje, a kako mi nećemo radit nikakav "biznis" od toga nego če to bit nekakav naš doprinos, treba imat i tu opremu...ali mislim da se sve to može bez velikih prboelma izorganizirat.
Draga Roza, ne treba ti trener koji ce od malih nogu raditi s konjem na ujahavanju.
Ako uzimate malo zdrijebe onda cete se na jahanje nacekati jer zdrebad se ujahuje tek od 3. godine na dalje.
Istina, to ne znaci da sa zdrebcem necete morati raditi u medjuvremenu.
Trebat ce ga nauciti na rad s ljudima, da bude miran kada se s njim radi i ponajvise da vjeruje ljudima koji rade s njim bezrezervno.
Mozda bi bilo dobro da kada nabavite zdrijebe da konzultirate trenera koji radi s konjima da vam da smjernice, mozda da dodje do vas i pokaze vam na sto treba obratiti paznju i kako raditi s njime dok ne dodje do dobi za ujahivanje.
Ima super forum
http://konjek.forume.biz/forum.htm
na kojem su strucnjaci koji se bave uzgojem i drsurom konja na kojem mozete saznati puno toga :love:
p.s. nadjoh odlican tekst o toj temi pa ga stavljam ovdje (nadam se da se moderatorice nece ljutiti)
Citiraj:
http://www.freewebs.com/cile86/hipologija.htm prvotno napisa
strucnjaci :?Citiraj:
Marsupilami prvotno napisa
Znam ja dosta s konjima kako sam radila sa njima godinama, i naravno da ne planiramo jahat ždrijebe :mrgreen: otprilike s 2 godine bi počeli navikavat konja na sedlo a s 3 počeli sa učenjem jahanja.Citiraj:
Marsupilami prvotno napisa
Pošto ja znam s konjima na nivou osobe koja bi imala konja za jahanje i brinula se o njemu, znam ga i odgojiti tako da je to poslušan konj jahaču i vlasniku, ali za terapijsko jahanje zaista trebam imati smjernice jer svaki konj ima svoje mušice, i baš kako si rekla treba mi netko da mi skrene pažnju na stvari koje su važne kod t.jahanja.
Al ajde, imamo vremena, vjerujem da če se naći ljudi koji če biti voljni s nama raditi na tome.
Idem sad malo na ovaj forum što si linkala ;)