Printable View
ja sam s čuvalicom imala dogovor da ona za maloga kuha ručak... ja bih pripremila sve namirnice, napisala joj upute što s tim i adio. imao je svježe kuhano svaki dan, pod normalno mi je bilo da za njega teta mora kuhati ručak. za mene ne, naravno.Citiraj:
andream prvotno napisa
Bas razmisljam ovih dana gdje da uguram svoje odusevljenje vrticem pa, eto, nadjoh temu. :lool:
Glasam za vrtic, ali instituciju poput nase, tj. one u koju ide Sunko.
Odmah da objasnim, nije mi bilo ni na kraj pameti poslati ga u instituciju, ili ga dati baki ili dadilji sa sest tjedana (sto je ovdje uobicajeno) pa sam zbog toga dala otkaz. Onda smo dobili mjesto u vrticu dan prije nego je navrsio sest mjeseci, no i to sam uspjela odgoditi do njegovih 9,5 mjeseci starosti. I tad mi se, priznajem, smucilo u zeludcu kad sam shvatila da odgode vise nema, osim ako ne otkazem vrtic, a to bas i nije dolazilo u obzir. Zapravo jos uvijek ne radim, ali debeljko ide u vrtic dva i pol tjedna, po nekoliko sati dnevno (obicno oko 3). Ostavila bih ga i dulje, ali ne da mi se izdajati dok ne moram. :škartoc:
U dva i pol tjedna, naucio je da osim njega postoje i druga djeca i da mu nece napraviti nista nazao samim time sto postoje. Vjerojatno to i nije bas neka najbitnija stvar u zivotu devetipolmjesecnog djeteta, ali nama je pomalo olaksalo zivot. Sad ga recimo mogu ispustiti iz ruku u pristustvu druge manje djece. Naucio je mahati pa-pa, a vidim da mu bolje ide i baby signing. Radim i ja na tome skoro pa otkako se rodio, ali vrticu ide bolje. U vrticu, takodjer, bolje jede, a naucili su ga i cemu sluzi zlica. Ok, jos uvijek se njome ne zna najesti, ali svakako je dogurao dalje nego sa mnom. (Ok, mozda sam ja problem. :lool:)
E, sad, vise sam nego sigurna da postoji razlika izmedju institucije i - institucije. Ova nasa, smjestena na campusu lokalnog, drzavnog fakulteta, prima samo 12 djece u najmladju grupu, dobi od 6 tjedana do 16 mjeseci. Njih 12 ima jednu tetu, gospodju sa zavrsenim studijem early childhood educationa i puno godina iskustva u radu s najmanjima. Uz tu jednu tetu, za djecu (opet samo njih 12), brine se 18 (osamnaest) studenata srodnih disciplina, rasporedjenih u dnevne i tjedne smjene tako da ih je u svakom trenutku u sobi s djecom barem petoro ili sestoro. Uz tetu, i cinjenicu da svo dvanaestoro djece nije uvijek tamo, ili da neki spavaju, odnos teta i djece je cesto 1:1, ili 1:2. Prema rijecima tete, a i brosure o vrticu, najgora moguca kombinacija u neke lose dane je 1:3, eventualno 1:4, ali nikad cijeli dan, mozda na par sati.
Smjesteni su u omanjoj sobi, namjestaj je iz cetr's'prve (drzavni fakultet...), ali sve je prekrasno cisto i uredno. Svako dijete ima svoj krevetic u kojem spava samo i iskljucivo ako roditelj tako zeli tj. ako dijete zna/zeli spavati samo u kreveticu. Ako ne zeli, spava nekome na rukama. Propisi ne dozvoljavaju spavanje na podu i slicno. Smjeli smo donijeti jednu dekicu od kuce, ako je to djetetu bitno, a ostala posteljina je vrticka. Pere se svakih par dana, ili cesce po potrebi. Perilicu i susilicu imaju u veseraju koji je spojen na njihovu sobu (tako se beblja posteljina ne mijesa s ostatkom vrticke opreme). Krevetici su u lagano zamracenoj sobi gdje obicno svira neka tiha muzika. U prednjem dijelu sobe su baby gymovi i igracke za malu, skroz ili vise-manje nepokretnu djecu, a iza drvene nize ograde su obicno ovi veci, koji se krecu ovako ili onako. U posebnom dijelu sobe je velika drvena konstrukcija za penjanje, sa stepenicama prilagodjenim puzacima/ranohodacima, malim toboganom i nekavim prozorcicima i vratima. Imaju ogromno dvoriste kojeg dijele s ostalim, starijim grupama, ali postoji i ogradjen dio za ove najmanje, valjda da ih ipak tko ne pregazi.
Nema propisanog vremena za jelo i spavanje, vec svako dijete jede i spava kad zeli (pitaju roditelje za raspored, ali i prate sto djetetu treba). Prema propisima, ne dozvoljavaju donosenje hrane izvana, ali mi smo trazili, ponudili da cemo potpisati aneks ugovora u kojem ih oslobadjamo svake odgovornosti i pristali su da donosimo sto god zelimo za Sunka, sve dok je zapakirano, dopremljeno u lunch bagu i dolazi s deklaracijom iz kucne radinosti. S obzirom da hrane svako dijete tj. da djeca ne mijesaju hranu, nije im, zapravo, problem da jede nase. Jedina stvar oko koje se nismo uspjeli dogovoriti su platnene pelene, ali tu priznajem da smo mi popustili i pristali stavljati ga u jednokratne dok je tamo. Puno bitnije nam je bilo ovo oko prehrane jer nam se njihova, ipak pomalo preamericka hrana, nije svidjela. Djecu hrane onako kako roditelji zele. Neki jedu samo pasirano, neki komade, neki se hrane sami...
Dijete ostaje bez ikakvih problema, ne place kad ga ostavljam, vec ponekad kad dodjem po njega. Dozvoljene su posjete roditelja u bilo koje vrijeme, a i smije se ostati koliko god to roditelj zeli (dok god to dijete podnosi, naravno). Neke zene kojima je vrtic dovoljno blizu, tipa par zaposlenica fakulteta, dolaze dojiti pod pauzama za izdajanje i za vrijeme rucka. Pojavila sam im se na vratima bezbroj puta, najavljeno i nenajavljeno i sve sto sam vidjela je bilo super. Djeca nisu ostavljena da placu sama i jadna, uspavljuju ih na rukama... ponekad se cini da im uspijevaju posvetiti i vise paznje nego sto to u nekim trenucima mogu ja sama (s jednim jedinim djetetom) kod kuce.
Sve u svemu, prezadovoljni smo i cini mi se da bi bilo vise nego prekrasno da sva djeca imaju pristup ovakvim vrticima.
U isto vrijeme, ne smatram da jako male bebe trebaju u institucije i, da mi je drugacije pao grah, vjerojatno bih pricekala malo dulje od 9,5 mjeseci. No s obzirom da je grah tamo gdje je, nemam nista protiv. U principu imam na raspolaganju baka servis, ali mirniji smo i muz i ja s vrticem. Neusporedivo mirniji (a baka servis je, zapravo, njegova mama). Baka sigurno vise voli nase dijete, ali zaposlenici naseg vrtica se svakako bolje znaju brinuti o njemu.
kolike to prostorije moraju biti da unutra stane dvanaestero djece i 18 studenata!
krasno je ovo za čitati :heart:
iako ne znam kakav su im problem platnene pelene.
Kaae strašno je što su roditelji prisiljeni "ostaviti" djecu već sa 6 tjedana, ali ova druga strana medalje je divna.
Koliko bi nam bilo lakše ostaviti dijete u vrtiću/jaslicama kada bi bili sigurni u to da će njegove potrebe biti ispunjene, ni ovdje to ne bi bio problem da je omjer teta i djece bolji
Meni to zvuči ok ovako kako si ti napisala..3 sata dnevno..
Ali većina djece je tamo cijeli dan kaj ne? Male djece, od par mjeseci..grozno mi je to.. Znam, znam da te mame nemaju izbora, nemojte me sad napasti..ali grozno mi je, kaj mogu
Meni isto ne zvuči niti najmanje lijepo, tako mala djeca + 18 (!) studenata koji se brinu o djeci.
Upoznaju li roditelji uopće sve te študente?
Ja bih radije da mi dijete spava u krevetiću, nego na tamo nekom studentu :mrgreen:
Baka je dolazila kod nas - to je pojednostavilo prenašanja/nanašanja igračaka. Jedino ti ako je problem nered koji poslije na tebi ostane (ovo što ona ne stigne - raspremiti igračke i posuđe itd.). Vidiš to ti je jednostavnije i sretno!Citiraj:
amsterdam prvotno napisa
Kaae... teško mi je komentirati išta tvoje, prevelike su to meni kruške-jabuke - s jedne strane koncept "s rođenjem djeteta otkaz" s druge strane ovaj naš (još uvijek većinski važeći koncept) "s godinu dana u instituciju". To jest... ne mogu gledati samo iskustvo ta 3 h u jaslicama, bez da gledam sve, a kad gledam sve, onda se pogubim u zaključcima. Super da vam dobro štima... socijalizacija je, po meni, dobra - ali, opet i to moraš gledat u odvojenim kulturološkim kontekstima - naš (npr. dalmatinski) di ne mogu socijalizaciju izbjeć' da hoće (velike obitelji, svi povezani, žive u đuture u malim prostorima, dobar dio života odvija se vani - ulica, park) i vaš život... Neusporedivo je to meni, vidim pluseva i minuseva na obje strane.
Kod nas je isto baka dolazila kod nas.
Istina je da je to meni bilo teže i fizički napornije kao što je netko gore napisao, jer kad dijete ide u jaslice/vrtić stan je pospremljen, a koliko shvaćam mnoga djeca onda niti ne ručaju kod kuće pa se ne mora obavezno niti kuhati.
meni se sviđa ovo kod kaae
ako se već mora u jaslice, onda bh rađe tako nego onako kao kod nas
Citiraj:
aleksandra70vanja prvotno napisa
Ja ne, jer je dizajnirano za djecu od 6 tjedana na dalje, znači - od 6 tjedana na dalje radiš ili daješ otkaz. A ovi naši jasličarci, mislim da je 20 na jednu percepcija, jer od tih 20 na jednu je realno 10 (dok prođe kuburenje s bolestima koje grupu prepolovi) već su postali vrtićarci, barem kako se meni čini.
Kaae, vjerojatno baš i ne dolaze ovi sa 6 tjedna ili je toliko ljudi jer ima puno baš tih maltene neinteraktivnih beba (mislim... koje su interaktivne samo plačem, bez da tipa još i prstom upiru u ono što žele)?
Kod nas u jaslicama su dvije tete na 15-oro djece (od godinu do 2,5).
ovako razmišljaju i u Gradskim uredimaCitiraj:
ina33 prvotno napisa
zato i natrpavaju grupe
jer računaju da ih pola ne dolazi
a nije to baš tako
Meni je bit cijele dileme između bake i jaslica upravo u ovim riječima: Baka sigurno vise voli nase dijete. To je ono što bi trebalo prevagnuti, kod tako malenih, po mom mišljenju. LJUBAV. Sve drugo su nijanse. Ako te ljubavi ima.Citiraj:
Kaae prvotno napisa
Ako postoji "bilježenje dolazaka" i taj prosjek, to bi trebalo bit relevantno.Citiraj:
apricot prvotno napisa
Jer mi se čini da razgovaramo o tri percepcije (barem):
- ova od bolesnih roditelja, to su oni koji obitavaju na topicima u potrazi za nepostojećim odgovorom na pitanje "kako poboljšati imunitet", a ta je percepcija "ko uopće dolazi u te jaslice", ta je, npr. moja, jer ih rijetko ih je bilo više od 10, u one rijetke dane kad je išla, a jaslice su nam služile kao doslovno "kontaktni centar za razbolijevanje djeteta u roku od 3 dana";
- ova od odgajatelja "grupe su nam pretrpane";
- ova od Gradskog ureda "ionako ih pola neće doći".
Znači... trebalo bi, osim razmjene naših iskustava - neko objektivno mjerilo koliko te djece uistinu npr. bude tijekom prve godine, prosječno. Nemam pojma ima li ga. Možda ga ima kuhinja, iako sigurno fulavaju u doručcima jer ne stignu svi na vrijeme javit.
ja tu ne govorim o polasku s 6 tjedana
to mi je grozno
grozno
u zdravstvu smo se počeli primicati amerima, još malo će biti: ako se hoćeš liječiti plati, ako nemaš novca, krepaj
nadam se da se u pitanju prava majki i djece nećemo povesti za njihovim primjerom
ali da imam dijete od 6 mj na više
i da mora ići u jaslice
onda bih rađe ovakav princip
i niš me ne bi smetalo da mi se student, pod nadzorom, bavi djetetom
xCitiraj:
aleksandra70vanja prvotno napisa
Ali to ti je to - sustav je (vjerojatno) tako dizajniran upravo zato jer ima tih od 6 tjedana, zato ih ima tako masu... ko što kod nas nije tako dizajniran jer se događa priča s čuvanjima trudnoće, drugom trudnoćom, mjestu u jaslicama za ovog ko zapravo ne ide itd. To je, po meni, neodvojivo, kao da kažeš... ma zdrav je on... samo mu je srce koma bolesno, to da.Citiraj:
aleksandra70vanja prvotno napisa
Nije tako...U SAD-u je toliko različitih situacija s čuvanjem djece, od stvarno dobrih (čini mi se da su te ipak u manjini) do brojnih koje su daleko ispod našeg standarda.Citiraj:
ina33 prvotno napisa
Moje nećakinje je čuvala jedna teta kod sebe doma, a onda su krenule u vrtić. Zapravo, čekale mjesto za valjda jedini normalan vrtić u okolici. Starija je, dok je dočekala mjesto, išla u nekakav vrtić u kojem su se svako nekoliko tjedana izmjenjivali jako mladi ljudi priučeni na tečaju od nekoliko sati. Nisu radili ništa, niti su znali išta. Samo su pazili da djeca ne padnu kroz prozor.
Mlađu su upisali na listu čekanja za taj jedan dobar vrtić čim se rodila.
A poslije su je iz tog vrtića izbacili (ugrizla je druge nekoliko puta).
Referirala sam se na Kaaeine jaslice. Kad se tvoja sestra vratila na posao, s koliko tjedana-mjeseci djeteta? Naš je sustav dizajniran, više-manje, primiti dijete od 1+ godine, budući da je to trajanje standardnog porodiljnog zasad.Citiraj:
vertex prvotno napisa
Brat mi je tamo, žena mu je Amerikanka. Vratila se nakon četiri mjeseca (neplaćena, naravno), što se smatralo vrlo izdašnim dopustom.
Hoću reći da tamo ima krasnih ustanova, ali i takvih koje su daleko, baš daleko ispod našeg standarda. Sigurna sam da ni bebice od 6+ tjedana ne idu sve u ovakve ustanove kao Kaain bebač.
Shvaćam. Zato je meni neodjeljiva strana medalje - porodiljni od (max?) 4 mjeseca, s jedne strane, s druge, naše institucionalne jaslice. Jedno vuče drugo...
ajde ovdje cu pitati,tema je najaktivnija a ja imam slicnu dilemu...
da li upisati curicu od 3god u vrtic pa ju za godinu dana seliti u drugi (zeljeni) ili ju ostaviti doma sa bakom do 4te godine? (gdje je svo ovo vrijeme)
zeljeni vrtic (bolje receno pvt igraonica na engl) ne prima djecu ispod 4god pa sam na vagi da li ju upisati u vrtic sa 3god ( samo na pola vremena) pa prebacivati kad napuni 4g?
vec cujem dosta komentara da joj fale djeca i drustvo,ne slazem se da je to tako do 3ce god ali za kasnije vec nisam sigurna...
moram uzeti u obzir/pretpostaviti da ce s upisom krenuti i bolesti (dosada jos nije bila nikako bolesna) pa mozda bolje da se to dogodi godinu kasnije?
Moja je krenula s 3,5, jer ju s 2,5 nisu primili. Kod nas je velika gužva za tu stariju jasličku. Čuvala ju je baka 3 dana u tjednu a 2 dana tata, koji radi smjenski. Da ju je bila baka morala sama čuvati, išla bi od 1,5 u jaslice, jer ne bih mogla mamu opteretiti sa 9 sati dnevno. Ne zato što ona ne bi željela ili mogla, nego ja smatram da je to previše ( a i godine su tu, ja sam stara mater). Pokazalo se super. Bila je željna djece, uživa u vrtiću, lagana adptacija, vrlo malo bolesna.
Ali ove godine su im promijenili jednu tetu i već je to za neke bio veliki stres. Tako da ja ne bih svjesno upisivala, pa mijenjala vrtić, ako bih imala adekvatno pokrivenu tu dodatnu godinu doma.
Evo groznog (realnog) clanka o vrticima u Americi, bas sam ga jucer citala: http://www.newrepublic.com/article/1...rican-day-care
Ovakvih ustavnova poput nase ima oko 20%, ako sam dobro zapamtila brojke. U nasoj regiji - jedna, nasa. Imamo jos par institucija koje su, prica se, ok, a sve ostalo je u kategoriji 'snadji se'. Sunka sam prijavila u vrtic kad sam bila ravno pet tjedana trudna, stvarno sam mislila da nesto takvo postoji samo u filmovima. Setala sam taj dan pored tog vrtica i usla unutra pitati za neke brosure i informacije, a teta iz administracije nas je, kaze za svaki slucaj, odmah stavila u kompjuter. Slobodno mjesto za nas se otvorilo dan prije nego je Sunko napunio sest mjeseci, dakle oko godinu i dva i pol mjeseca nakon sto smo ga stavili na popis. Upao je on, a ne netko drugi, jer smo izmedju ostalog oboje studenti tog fakulteta pa smo imali (duplu) prednost.
Ovo automatski znaci da cesto nemaju te najmanje sestotjedne bebe jer je jednostavno nemoguce naciljati pocetak vrtica da pase uz termin rodjenja djeteta. Najmladje dvoje, blizanci, krenuli su u grupu prije neki dan, a imaju oko pet mjeseci. Najstarija djevojcica u grupi ima 14, Sunko je peti po redu sa svojih sad skoro 10.
Svih osamnaest studenata, dvanaestoro djece i teta nisu u sobama u isto vrijeme. Studenata nema vise od 5-6, a i ne rade svi sa svom djecom, vec su i djeca podijeljena medju njima, tako da se, u svojoj smjeni, isti student uvijek brine za istu djecu. Ne smeta mi to ni najmanje jer su svi pod nadzorom i u vrticu odradjuju praksu, koja je ovdje obavezni sastavni dio svakog fakultetskog kurikuluma. Svi studenti su provjereni, a teta je uvijek tamo i jako puno radi s djecom, ovi ostali su tu zato da dijete ne mora cekati u redu, placuci, ako zeli da ga netko drzi, ili ne mora sjediti u ukenjanoj peleni jer teta presvlaci drugih sedam. Nama odgovara da dijete spava nekome na rukama jer mu je koncept krevetica skroz nepoznata stvar. Sve sto treba napraviti da dijete spava u svom kreveticu je reci teti da roditelj to zeli. Mi smo dozvolili da ga spustaju u krevet, ako im uspije. Mozda ga nesto i nauce. :lool:
Ja sam, kao i vertexina stativecdodjebratovazena (ne mogu se sjetiti :škartoc: ), dala otkaz kad je Sunko napunio 4 mjeseca. Na dopust sam otisla pet dana prije termina (on je rodjen 15 dana nakon, tako da sam tu 'plandovaka' cijelih 20 dana bezveze :lool: ). Mogla sam i prije da sam htjela, ali nije mi nis' falilo raditi pa sam radila. Od toga mi je bilo placeno prvih 12 tjedana jer sam imala srece i radila sam u vecoj firmi koja potpada pod FMLA i slicne aktove, plus sto sam bila dovoljno dugo tamo da sam uspjela zaraditi i nesto placenog godisnjeg, a i bolovanja. Ostatak je bio neplacen, a moj duzi ostanak im je bio presedan. Inzistirali su da se vratim iako u tom trenutku nisam imala vrtic (nudili su mi da ga posaljem 'nekamo' tj. cak su mi isprintali papir s popisom cuvalica i raznih drugih mjesta kamo bi dijete moglo ici dva mjeseca, do oslobadjanja mjesta tamo gdje smo htjeli da ide).
Uzasno puno ljudi koje znam salje djecu bilo kamo jer si ovakav vrtic ne mogu priustiti. Cijena vrtica je, recimo, oko cetvrtine prosjecnog obiteljskog primanja u Minnesoti, a vecina ljudi u regiji ima vise od jednog djeteta i ne radjaju stari kao ja, vec puno, puno ranije. Djecu im cuvaju registrirani in-home daycare centri (nadam se ipak ne losi poput ovog teksaskog iz clanka koji sam linkala), neregistrirani centri, nasumicne cuvalice, studenti, susjedi, starija djeca... a vrlo rijetko bake, jer bake ili ne zive blizu, ili rade (tu se ne ide u penziju samo tako, a najmanje zbog neke dobne granice).
Ono s bakom i ljubavi, hebi ga, racionalno gledajuci, ljubav nema sto prevagnuti. Zeljeli smo da se za dijete brine onaj tko se bolje za dijete brinuti zna. Pobijedila teta Susan i njezini studenti. Baka voli dijete, ali jedva da nesto s tim djetetom zna. Teta Susan voli svoj posao, a mozda bas nekako i voli nase dijete (i ostalu). Debeli je tamo sretan i zadovoljan, a mene cak ne pece savjest sto provede par sati na dan u vrticu cak i sad, dok ja ne radim. Izmedju ostalog, to znaci da mu se ostatak dana mogu posvetiti 100%, jer obavim sve ostalo dok ga nema.
(Kako je krenulo, posao koji mi zvuci prihvatljivo ionako nikad necu naci pa cemo vjerojatno ostati totalni ludjaci koji placaju punu cijenu vrtica koji im, zapravo, ne treba. :lool:)
Jos moram reci, valjda sebi u obranu, da ne ispadnem totalni cudak koji dijete bezveze salje u vrtic :lool: - ide zato sto placamo, a placamo zato sto ne zelimo/ne mozemo prestati placati. To mjesto nam treba, mozda ne ovaj cas, ali svakako (nadam se) uskoro, i do njegove pete ili seste godine zivota, kad krece kindergarten. To pod uvjetom da ostanemo ovdje, jel.
baka prvu godinu a onda obavezno jaslice i privikavanje na drugu ddjecu i osobe
Postavit cu pitanje ovdje jer nisam nasla prikladniju temu. Negdje pri pocetku teme spominje se misljenje struke o nepripremljenosti djecjeg imuniteta na tako rani ulazak u kolektiv.
Zanima me taj isti problem i sa psiholoskoga stajalista.
Imate li kakvu preporuku za literaturu na tu temu?
Dakle, dijete i kolektiv sa zdravstvenog i psiholoskog stajalista.
Laik sam.
Koliko znam u toj dobi počinje separacijska anskioznost, a dijete treba samo majku do godine dana. Tek nakon god dana pokazuje neki primjetan interes i za druge ljude. Nisam sigurna da je dobro dijete odvajati i stavljati u kolektiv baš kad se najviše boji stranaca, i kad najviše želi majku. No, opet, ako majka nema posla bit će grdo. Tako da... uglavnom, nebitna ja i moje nebitno mišljenje.
Čuj, zdravoseljački (iz iskustva roditelja) tu je ključna psihološka priprema RODITELJA. Roditelj treba misliti da su jaslice i vrtić dobro mjesto za dijete. Ne radi se o tome da si to sugeriraš, nego da se zaista iskreno uvjeriš da su odabrane jaslice dobro mjesto. Oni će uskoro (u travnju i svibnju) imati otvorene dane kad možeš lijepo sama ili s djetetom otići u odabrani kolektiv. Prvo se najaviš stručnoj službi na razgovor, pa pogledaš objekte (od kuhinje do zahoda, dvorišta i igrališta), vidiš da li ti se to sviđa, vidiš da li su tamo djeca vesela i zadovoljna ili se deru...Citiraj:
Mila majka prvotno napisa
Dalje-pitaš ih kakav im je dnevni raspored (to često imaju na web stranicama) i jelovnik. Ako ti se to dopadne, ubaciš se u vreću za upis (vidiš na stranicama zagreb.hr - predškolski odgoj sve detalje, a i u vrtiću će ti reći).
zutaminuta je dobro rekla da djetetu do godinu dana treba samo majka, ali u vrtiće i upisuju djecu tek od godine na više, uz rijetke iznimke.
Što se tiče privikavanja na druge osobe - imaš od svibnja do rujna (početka pedagoške godine) cijelo ljeto na raspolaganju za prilagodbu. Dijete treba upoznati druge osobe i drugu djecu - imaš članove obitelji kod kojih ga možeš ostaviti na po pol sata, da stekne povjerenje u druge ljude. Imaš parkić i igraonice da se nauči socijalnom kontaktu s drugom djecom. U međuvremenu prilagodiš dnevni ritam onakvom kakav ga čeka u vrtiću (obroci u to vrijeme, spavanje u to vrijeme), daš mu povremeno žlicu da sam jede i slično... Socijalni kontakt će podići i imunitet. DIjete koje je bilo samo s mamom doma do polaska u jaslice izuzetno je ranjivo na vrtićke viruse i bakterije, ali NEMA nikakvog načina da preskočiš vrtićke bolesti i period adaptacije. To ne postoji. S druge strane, ako to dijete ne izgradi u vrtiću, proći će kao moj nećak koji je to morao proći u prvom razredu osnovne, kad je izostao pola prvog razreda zbog dječjih bolesti. Bolje je to odraditi ranije, ako se može...
Adaptacija - ostaviš si godišnji ili slobodno vrijeme. Aliiii puno ovisi o djetetu. Moj stariji je imao izuzetno tešku adaptaciju koja je potrajala cijelu prvu pedagošku godinu (i gdje je izuzetno draga odgajateljica teta S. bila od velike pomoći), a mlađi je odmah prvi dan pružao ruke oko vrata isto tako dragoj teti R. Kod njega se adaptacija vidjela samo po noćnim dolascima u naš krevet prva 2-3 mjeseca, a on je dijete koje nije tome bilo sklono.
Inače, puno ovisi o djetetu. Ima djece kojima kolektiv baš nije najsretnije rješenje, ali i onih koji tamo procvjetaju. Nakon svakog prekida (bolest, praznici, godišnji) imaš ponovnu adaptaciju. To je normalno. A dijete mora biti svjesno da je to njegov dio obiteljskih dužnosti. Mi nismo imali baka servis na raspolaganju, pa su djeca govorila da mi idemo na posao u firmu, a oni na posao u vrtić, he he he...
Daklem-da bi adaptacija bila lakša, dijete mora već prije imati raznovrsne socijalne kontakte. Svojevremeno sam uredno zapisala kompletna naša iskustva s polaskom u vrtić. Ako koga zanima, stavit ću to na forum, ali ima štajaznam tridesetak stranica. To je sad već staro iskustvo, ali temeljne stvari su iste.
Ne treba zanemariti adaptaciju RODITELJA, a to ljudi često previde. Separacijske krize uglavnom imaju djeca čiji roditelji to teško podnose. Ako dijete vidi da mi mislimo da je vrtić za njega dobro i sretno mjesto, puno će lakše prihvatiti boravak ondje. Nakon stresne prve godine (moj stariji se samo držao teti S. za pregaču i nosio okolo plišanu žabu, a mlađi je često bio bolestan) mojim dječacima vrtić je bio produžetak naše dnevne sobe. I danas, puno godina nakon što su otišli od tamo, šalju (i primaju) čestitke svojim odgajateljicama i često im nose svoje stare igračke i slikovnice. Topao odnos je ostao. Bile su važan dio našeg života.
Peterlin, puno hvala na opsirnom odgovoru i iskustvima iz prve ruke! To je uvijek dobro cuti. No, mene zanima i je li kome poznat kakav strucni tekst o tome problemu.
Evo linka na portal Poliklinike grada Zagreba http://www.poliklinika-djeca.hr/aktu...teta-za-vrtic/
Inače, time se bave psiholozi, npr. Branka Starc koja je vodila Unicefov program škola za roditelje (ima na Rodinnom portalu tekst o tome) ili Sandra Tatalović Vorkapić. Davno su moja djeca izašla iz vrtića, ali toga se sjećam.
Stav odgajateljske struke možeš dobiti od Udruge odgajatelja http://udruga-odgajatelja.hr
Zdravo seljacki ulazak u kolektiv i odvajanje od roditelja izaziva stres koji moze nepovoljno utjecati na opce imunolosko stanje. Iako bih ja rekla da se ne treba na to previse oslanjati. Djeca su prilicno trpna i prilagodljiva osim iznimno.Citiraj:
Mila majka prvotno napisa
Puno je cesce to da je dijete rodeno sa takvom genetskom predispozicijom da je osjetljivo na masu virusa i bakterija koje se nalaze u kolektivu . Ali to se rijetko moze znati prije nego se djeca izloze kolektivu.
Puno vam hvala svima!
Radi se o tome da od jeseni moramo ili krenuti u jaslice, ili pronaci tetu cuvalicu.
S puno sam ljudi razgovarala o tome, ali i moje srce mi nekako kaze da je cuvalica nas izbor.
No, htjela sam istraziti je li s tko i strucno bavio ranim ulaskom u kolektiv. Peterlin, hvala na konkretnim imenima. ☺
Krivo sam napisala konkretno ime - nije Sandra nego SANJA Tatalović Vorkapić. Ona se baš bavila problematikom adaptacije na jaslice (statistička obrada). Ne mogu sad na brzinu naći taj stručni članak, ali ako te zanima, pitat ću poznate iz Udruge odgajatelja, one znaju.
Slobodno se pouzdaj u vlastiti osjećaj oko ove odluke. To je važna stvar. Ja mislim da roditelji najbolje mogu procijeniti da li je dijete spremno za kolektiv, da li je to za njega dobro rješenje i u kojoj dobi. Da sam mogla birati, dala bih djecu u kolektiv nakon treće godine, ali nisam bila u prilici. Preživjeli smo i uz jaslice i kasnije je vrtić bio produžetak naše dnevne sobe. Ali početak je bio težak.
Sretno u potrazi za čuvalicom. Ako je dobra - zlata vrijedi.
Mila majka, ista situacija - od jeseni vrtić. Strah me hvata, ne zbog bolesti, to ne boli koliko će možda boljetii to odvajanje. Meni to djeluje baš tužno, iako nam mala nije puno vezana za nas, kad jeostavimo baki i dedi, ne plače, ali ja se osjećam kao da ću je izdati na neki način (potpuno bezveze, znam).
Čuvalicu ne bih, meni osobno to nekako nije poticajno kao što može biti vrtić. nemam sad vremena za duži odgovor, ali ukratko.
Peterlin, koristan post, linkove ću pogledati.
Peterlin, svakako me zanima spomenuti clanak, pliz saznaj naslov. Puno ti hvala! I ako ti jos sto za citanje padne na pamet - tu sam! ;-)
Lavko, tvoja beba je ipak pola godine starija od moje pa vjerujem da ce joj na jesen adaptacija ipak biti laksa nego da je isla odmah s godinu dana.
Moj će najesen u vrtić s 2 i pol godine. Zapravo vidim da mu to i treba, iako znam da i biti doma s bakom ima svojih prednosti. Prvo smo mislili da bude možda doma dok ne izađe iz jasličke dobi (znači da s 3 i pol krene u vrtić), ali vidim na njemu i na baki da to ne bi išlo tako :mrgreen:
Jedva čekam da vidim kako će se prilagoditi i koliko će ga to promijeniti.
Ako se radi o bebama 1 - 1,5 g., jaslice tu nemaju (osim cjenovne) nijednu prednost pred čuvalicom, ne treba ti stručni članak za to.
A vidis s punooo prijatelja sam pricala o adaptaciji djece i po ovom mom uzorku daleko se lakse prilagode jaslicama s 1-1.,5 nego s 2.5 god.
Ja bih svoje opet dala u jaslice, sve bih ponovila. Okruzenje puno poticajnije od bake ( ne ovo ne ono baka ce ti dat jest baka ce te obuc i sl)baka se nudila za cuvanje, lijepo sam odbila ponudu.