Emocionalno jedenje /ovisnost o hrani

Siriuska sve se ja slažem s tobom osim dijela da se “mi“ ničega ne odričemo. Odričemo itekako samo smo usvojili novi set navika i to je postao novi stil života.

A ja o hrani jako puno mislim i izuzetno mi je bitna, to će ti potvrdit svi koji su sa mnom proveli 24sata. I volim jesti, baš uživat u hrani. Al biram ono što je dobro za moje zdravlje, ono što mi šteti u načelu odmaknem, a nekad i uzmem tja nismo roboti. I što sam starija, hrana mi je sve bitnija.

A ne bih rekla da nemaš problem s debljinom kad te napumpaju s raznoraznim hormonima radi potpomognute pa hodaš okolo ko žaba, sav si emocionalno down, jedeš jer kao eto... baš sam teško skinula te kile natučene hormonima a nije pomogao ni moj subjektivni osjećaj i razmišljanje o negativnim nuspojavama hormona.
Svatko misli da je njemu najteže.

Pa potpuno je opravdano misliti da je njemu najteze.
Ako se tako osjeca onda mu je najteze.

Pa to i kažem bilo mi je jako teško a sad mi se tu govori šta ti znaš kako je to.

I ne znam kako psihijatri i psihoterapeuti uopće rade svoj posao ako ne mogu pomoći jer nisu bili u identičnoj al baš identičnoj situaciji.

Prepuštam temu da dalje ide u smjerovima van okvira davanja savjeta o tome kako prestati s emoc.prejedanjem i debljanjem.

Opet pobježe.

Pa to i kažem bilo mi je jako teško a sad mi se tu govori šta ti znaš kako je to, kod tebe sve pinky, cvjetići i kugla šarena.

I ne znam kako psihijatri i psihoterapeuti uopće rade svoj posao ako ne mogu pomoći jer nisu bili u identičnoj al baš identičnoj situaciji.

Prepuštam temu da dalje ide u smjerovima van okvira davanja savjeta o tome kako prestati s emoc.prejedanjem i debljanjem.

Ljubi vas pinky :kiss:

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

I ne znam kako psihijatri i psihoterapeuti uopće rade svoj posao ako ne mogu pomoći jer nisu bili u identičnoj al baš identičnoj situaciji.

Prepuštam temu da dalje ide u smjerovima van okvira davanja savjeta o tome kako prestati s emoc.prejedanjem i debljanjem.

---

Oni su istrenirani da slusaju i pitaju.
Ne da govore da je sve stvar volje i " mislite pozitvno"

Inace , jucer sam naletila na neki film o americkoj verziji zivota na vagi. Obzirom da tamo emisija ide vise od deseljeca praceni su pobjednici svih emisija godinama kasnije. 90% njih je vratilo izgubljenu kilazu u roku par godina. One iznimke koje su ostale mrsave su se navukle na fitness stil zivota , vjezbaju svaki dan i broje svaki zalogaj. Dakle, nista od normale i lagankni zivota. Do kraja zivota. Ocito je vise toga u igri od svih naucenih lekcija lako jesti i vjezbati.

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Hajde, sve razumijem , ali sestro zasto bi se netko odrekao fine mirisne jutarnje kave, to mi nije jasno.
Osim da bude zombi apokalipsa pa kave vise nema na cijelom planetu. Ali to je druga prica.

---

:lool: X
This Is Spartaaa!!

Kava nije ovisnost. Kava je čisti užitak. Pogotovo ona u kafiću sa pogledom na marinu ili Cvjetni trg...
Može se bez kave, ali stvarno ne treba, ako ne šteti zdravlju.
A to emocionalno prejedanje uopće ne razumijem i ne priznajem :)
Ps. ja volim jesti :)

Cuj, ja isto ne razumijem hrpu toga na ovome svijetu , ali dopustam si misao da su ljudi razliciti.

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

A ništa Kaae onda preostaje kukanje i sažalijevanje.
Ako je to ono što želiš fajn.

Spomenule smo da u slučaju emoc.prejedenja treba potražit i psihol. pomoć. A i to da netko može imat neki metab. poremećaj. Žao mi je što si (ako si) ti takav slučaj.

Ti si u jednoj zaista posebno teškoj život.situaciji koja je daleko od prosječne situacije.

---

Ali ne mora kukanje prestati. Dajem trenutno onoliko koliko mogu, najbolje sto znam, i smijem biti frustrirana. Zbog cega ne bih smjela traziti pomoc, ali i odbiti ono sto nisam u stanju izvesti? Poznajem svoju situaciju bolje od bilo koga drugog, a i ono sto je poznato forumskoj javnosti je otprilike 50%. Cijenim svaki savjet o vjezbanju, na topicu o vjezbanju (ili bilo gdje drugdje gdje se o tome raspravlja). Ili recepte na receptima, cipele na cipelama, itd.

Sto se psihijatra tice, bila sam kod jednog cijelo jutro prosli tjedan. Svasta sam novo naucila, a uopce ja nisam pacijent. Psihijatrov pristup je potpuno suprotan onome sto bi vecina instinktivno napravila u nekoj takvoj situaciji ili okruzenju, a ja zapravo ni sad ne znam ima li mi to smisla ili nema. I borim se sama sa sobom da ne nastavim pruzati podrsku onako kako se meni, bez dijagnoze u tom spektru, cini da bi trebalo.

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Oni su istrenirani da slusaju i pitaju.
Ne da govore da je sve stvar volje i " mislite pozitvno"

Inace , jucer sam naletila na neki film o americkoj verziji zivota na vagi. Obzirom da tamo emisija ide vise od deseljeca praceni su pobjednici svih emisija godinama kasnije. 90% njih je vratilo izgubljenu kilazu u roku par godina. One iznimke koje su ostale mrsave su se navukle na fitness stil zivota , vjezbaju svaki dan i broje svaki zalogaj. Dakle, nista od normale i lagankni zivota. Do kraja zivota. Ocito je vise toga u igri od svih naucenih lekcija lako jesti i vjezbati.

---

X
Psihoterapeuti ne daju zivotne savjete, to rade lajf koučevi.
A propos zivota na vagi, upravo se o tome i radi. Vecina tih ljudi je promijenila zivotne navike na xy vremena i uz to postigla rezultate. Znaci, sasvim sigurno je svima jasno da je nesto takvo moguce. I to je zaista motivirajuce. Ali se svejedno vecina tih ljudi opet vrati starim navikama. Zasto? Zasto bi itko nakon uspjesnog mrsavljenja bacio sve u bunar, uz svo steceno znanje o metabolizmu, kalorijama, potrosnji itd itd? Zasto bi itko to sebi napravio? Zasto bi si itko to napravio namjerno?
Neki (mali broj) ljudi smrsavi jednom u zivotu a vecina ljudi ce morati smrsaviti vise puta ili cak cijeli zivot provesti pazeci na svaki zalogaj.

Tko od vas još gleda crtice? Jeste gledali onaj “izvrnuto obrnuto” (inside out)?
Glavni likovi su emocije koje žive u glavi jedne djevojčice... Sreća i Tuga su genijalne. Super mi je što je sreća mršava, a tuga bucmasta, da ne kažem debela :lol:.
Ova rasprava me podsjeća na odnos ta dva lika u crticu, Sreca stalno skakuće okolo sva nabrijana “sve ćemo riješiti”, a tuga legne na pod i kaže “ne mogu”. I antologijska scena kad Tuga sluša Bing Bonga kad se rasplače i nakon toga on bude dobro, a Sreći ništa jasno čemu je potreba sva ta drama. Ono što u toj sceni radi Tuga je ono što ja mislim radi psiholog/psihijatar = sluša i razumije.

(Vidi se da sam gledala crtić 100 puta, tko još nije, obavezno pogledati, nema veze ako su djeca velika).

Ne znam što bih dodala na temu. Ja zapravo (ako pričamo o meni) ne želim biti mršava, niti puno mršavija. Ne želim ni jako promijeniti način prehrane, mislim da meni to ne bi odgovaralo. Vjerojatno bi ja mogla jesti neko vrijeme npr. lchf, ali zapravo uopće to ne želim. Hoću reći, ako bi to bila cijena da budem mršavija. Zapravo, želim “samo” jesti manje slatkiša i zamijeniti bijelo brašno što je više moguće sa zdravijim opcijama. I to mi se čini priličnim poduhvatom.

Što sam zapravo htjela reci, a da... mislim da ću uvijek biti na “debljoj strani”, samo želim prestat jako pretjerivat.

BB e tako nekako i ja želim. Uopće ne želim biti mršava iako se ni sad ne smatram debelom (ne smatraju me ni drugi) trebala bih još 5kg skinuti (4 sam skinula). Ne znam jedino kako će se MM pomiriti s tim gubitkom jer on se sav rastopi od oblina :lol: a i kaže mi da sam htio ženio bih mršavu.
Ne želim ni svakodnevno vježbati, ali bih voljela uvesti neku veću fizičku aktivnost od ove sad.
Želim povremeno i pojesti slatko i popiti pivu, a te jedne kave koju popijem se ne želim odreći pod cijenu ničega pa taman se to zvala ovisnost.
Mislim da ću ja cijeli život oscilirati +/- 10kg. Trenutno mi je super biti na lchf i dobro se osjećam, ali dobro poznam sebe i velika je mogućnost da ću se opet vratiti na staro, pa ću opet paziti i tako u krug.

Inside out je genijalan crtic.

Lili ajd nemoj dijeliti savjete k'o Ante Pavlović.

Citiraj:

---

sirius prvotno napisa

Oni su istrenirani da slusaju i pitaju.
Ne da govore da je sve stvar volje i " mislite pozitvno"

Inace , jucer sam naletila na neki film o americkoj verziji zivota na vagi. Obzirom da tamo emisija ide vise od deseljeca praceni su pobjednici svih emisija godinama kasnije. 90% njih je vratilo izgubljenu kilazu u roku par godina. One iznimke koje su ostale mrsave su se navukle na fitness stil zivota , vjezbaju svaki dan i broje svaki zalogaj. Dakle, nista od normale i lagankni zivota. Do kraja zivota. Ocito je vise toga u igri od svih naucenih lekcija lako jesti i vjezbati.

---

X
Uvijek se mislilo da su Amerikanci debeli jer ne znaju dovoljno o pravilnoj prehrani pa su, prije nego što pokrenu neku veliku akciju educiranja, krenuli istražiti koliko stvarno znaju. I, gle čuda, većina je znala sasvim dovoljno da bi se dobro hranili, a opet je dobar dio radio sve samo ne to. To je tako. Nije loše znati, ali znati nije isto što i primijeniti.

Bb, jedan mali Haiku:
ako želiš negdje stići / nešto napraviti / nešto supstancijalno promijeniti,
gledaj ljude koji su tamo stigli, ili koji su već na jako dobrom putu prema tamo.
ovi drugi koji će ti stalno dobronamjerno objašnjavati zašto nešto nije moguće, dobro Itd, će ti ovako i onako stalno biti po putu.

za tebe je potpuno nebitno, da li netko ima ili nema neke metaboličke probleme, da li osoba a jede gomile nečega, a vidi je....

Koliko će nove navike promijeniti tvoj ukus za hranu, će se pokazati.

no kao i kod svakih loših navika kojih se želimo riješiti, potreban je karakter i strpljenje. Tu hrana (pogotovo u početku, poslije ovisi...) nije iznimka.
Zrelost, resilience Itd...nam treba i svemu i jad se dižemo ujutro na posao, kad upolazemo ispite u školi, fakultetu, kad se budimo milijun puta noću zbog bebe, kad rješavamo probleme u vezi..,
Naprosto uvijek kad zivimo.
Just do it

Just do it ;).

Sad će doći Lili i potpisati te ;).
Slažem se s tobom. Ali slažem se i s tim da postoji ljudi koji ne mogu i nikada neće moći drugačije nego leći na pod i reći "ne mogu, jednostavno ne mogu". I to je isto u redu.

I još nešto, da bi kliknulo, potreban je rad na tome. On je mozda nevidljiv, više na podsvjesnoj razini, ali je tu. Ne padaju “klikovi“ s neba, ničim izazvani.
klikovi dolaze kad ih zovemo u pomoć.
oni dolaze kao produkt našeg podsvjesnog i nesvjesnog, kao i svjesnog bavljenja s nečim što detektiramo kao problem.
Što ti definitivno sada radiš, jer nisi bez razloga otvorila topik i nije ti se bez razloga usjekla u pamćenje rečenica tvog sina: moja mama ima veliki trbuh.

Citiraj:

---

Bubilo Bubich prvotno napisa

Slažem se s tobom. Ali slažem se i s tim da postoji ljudi koji ne mogu i nikada neće moći drugačije nego leći na pod i reći "ne mogu, jednostavno ne mogu". I to je isto u redu.

---

malo bih te ispravila ako smijem :)
u Inside out (i ja sam ga gledala milijun puta, divan je) se ne radi o tome da treba leći i tugovati (kukati)
nego da je ok biti tužan kada si tužan, ako je vrijeme za tugovanje
da se ne možeš prisiljavati biti sretan ako imaš dovoljno razloga za tugu
da si treba dati malo vremena za tugovanje
da sreća nije difoltno stanje

pa i Thor je worthy u novim Avengersima iako je depresivan :heart:

i nekako sam uvjerena da ti ljudi kojima prevladava tuga nisu osuđeni na ležanje i plakanje kako "ne mogu"
ali možda im treba vremena da shvate zašto rade to što rade, možda im treba više vremena da se saberu i usvoje neke nove navike, možda im treba vremena da razumiju sami sebe, možda im je to važnije za uspjeh od gubljenja kila, možda im je to dugoročno najučinkovitiji put

ljudi su različiti, neki se mogu automatizirati i ne overthinkat svaki svoj potez, a neki su izgubljeni u analizama i tjeskobama i izborima

Kako ne I can do it... i to preko nekoliko desetaka puta od svoje 20-te..dokazala sam da mogu i evo sad opet dokazujem da mogu, ali očito mi ne ide držati se toga do kraja života, jer kad uđem u razdoblje da mi se jede nema toga što bi me zaustavilo dok mi se ne dogodi klik.

Ja zbilja ne razumijem puno postova ovdje.
tema je emocionalno prejedanje. dakle ne prejedanje s predumisljajem, vec emocionalno, ne racionalno.

da je lako tako kako neki pisu, ne bi se otvarale klinike za ovisnost o prehrani.
prehrambena industrija bi davno odustala od lijepih sarenih kutija u kojima pakira secer u raznim oblicima.

Vecina savjeta je nemoj, pametna si, pa nemoj.
imali smo forumasicu koja se nocu u snu dizala i jela. na kraju je preko HZZO dobila lijecenje.
svi mi posezemo za utjehom, a bome i nagradom u hrani. neko vrlo rijetko, neko cesto.

kao narkomani, kako alkoholicari i drugi ovisnici rjesavaju taj problem tako ce i ovisnici o hrani.

no nema carobne formule. treba se dogoditi klik, treba proci apstinencijsku krizu i naci cime zamijeniti tu ovisnost. neko je mijenja ciscenjem, neko peglanjem, neko trcanjem, neko opsesivnim vjezbanjem neko religijom.
i sve je prihvatljivo dok i to ne postane ovisnost.

i ovo sto sam ja napisala je na ovoj temi napisano u 150 razlicitih oblika u jako puno postova.
Svima koji odluce promijenti nacin prehrane i stil zivota zelim srecu i da cim prije nadju put koji je za njih najjednostavniji i najbolji.

Betty, znam da je poanta iz tog crtica “treba odtugovati”, ali nacelno govoreći, za te ljude kojima “predvladava tuga” nije dovoljno samo vrijeme, neki nikad neće uspjeti doci do dovoljno jakog klika. (Ne pričam o sebi).

Uuu, Thor je predivan u novim Avengersima. :pivo:

Na temu stvarno nisam kompetentna. Nisam ovisnički tip, pa mi je teško komentirati.

Samo mi se nekako čini da malo promašujete fudbal, kao što reče Mitovski u ovom zadnjem postu, nije problem napraviti jednom, ili dvaput, ili deset puta, nego zadržati stečeno. A to možda ima veze s tim da se zapravo u toj lošoj fazi mozda nije ništa prestrašno dogodilo, a kako su ljudi uvjetovani da pamte samo sretne dane, ponovo se prepuste nečemu što zapravo smatraju štetnim. Možda.

Tj. kako si napisala, zauvijek će ostati zarobljeni u analizama i tjeskobama.

Citiraj:

---

Bubilo Bubich prvotno napisa

Just do it ;).

Sad će doći Lili i potpisati te ;).
Slažem se s tobom. Ali slažem se i s tim da postoji ljudi koji ne mogu i nikada neće moći drugačije nego leći na pod i reći "ne mogu, jednostavno ne mogu". I to je isto u redu.

---

:mrgreen: Namjerno sam uzela slogan, poznavajući naravno sve konotacije vezane na njega. No on je za mene metafora za stvari oko kojih je nekad puno bolje “ne filozofirati” nego naprosto napraviti.
te da napraviti ne znaci samo “napraviti” u smislu singularne radnje jednom napravljene, nego u smislu
stalne, repetitivne radnje koju ponavljaš dok se ne automatizira. Pa ako treba i cijeli život.

I u smislu toga da je poanta u NE odustajanju: kao što je kris rekla, jedan dan pojedem previše, ok, sutra ću manje i ne odustajem od svog puta, bez obzira koliko se kamenčića i kamenja na tom putu nalazilo.

Citiraj:

---

Bubilo Bubich prvotno napisa

Just do it ;).

Sad će doći Lili i potpisati te ;).
Slažem se s tobom. Ali slažem se i s tim da postoji ljudi koji ne mogu i nikada neće moći drugačije nego leći na pod i reći "ne mogu, jednostavno ne mogu". I to je isto u redu.

---

Naravno da se s tim slažem. Ni uopće nije bitno sa li se netko slaže, jer je to naprosto činjenica.
te da budem preciznija mali broj ljudi (na sreću) spada u grupu “ja ne mogu” u svim segmentima života. Veliki broj nas ima neki aspekt u životu “ja ne mogu” s kojim se manje ili više borimo ili ne borimo.
da se odlučimo ne boriti, je naravno potpuno legitimno (da li netko tvrdi drukčije?)

ima sigurno vise nego dovoljno ljudi koji bi da imaju sina sa issue - škola, bi rekli ja ne mogu, pa se ti sunce moje snalazi sam,

Citiraj:

---

Bubilo Bubich prvotno napisa

Betty, znam da je poanta iz tog crtica “treba odtugovati”, ali nacelno govoreći, za te ljude kojima “predvladava tuga” nije dovoljno samo vrijeme, neki nikad neće uspjeti doci do dovoljno jakog klika. (Ne pričam o sebi).

---

tako je, ljudima treba malo stručnija pomoć

marta je dobro ubrala
svatko će doživjeti klik barem jednom
to bi bio prvi milestone
a 10000000000 sljedećih milestonova je stalno, svaki dan doživljavati taj klik, svaki dan donijeti opet isti ispravni izbor, doslovno svaki dan doživljavati provjetljenje :lool: onda možda upali, ali ne nakon 20 dana nego nakon par takvih discipliniranih godina
ali! ja mislim da je potrebno identificirati neprijatelja i preduhitriti ga
moj kriptonit su teške ili neugodne životne situacije koje nisu konstanta nego se eto povremeno dogode
nakon xy godina sam shvatila da u takvim situacijama posežem za hranom kao utjehom
i sad treba smisliti taktiku da:
1. prepoznam to stanje kad se dogodi, a prije nego upadnem u bunar
2. nađem neki kompenzirajući alternativni oblik ponašanja (tješenja)

djelomično se slažem sa seni da o nekim stvarima treba previše misliti, ali isto tako vjerujem da nismo svi isti, neki ljudi naprosto moraju analizirati i planirati i tek tada djelovati
moj automatizirani proces mi ne ide na ruku, jer je na neki način destruktivan
ja sam tip koji treba osvjestiti sve, sve razumijeti

Nastavak:
koji bi da imaju tvoju kćer, bi je par puta tjedno/dnevno izlupali, jer “ne mogu”
to je sve legitimno.

no to uopće nije poanta.

poanta je bb, kakva ti osoba/žena/čovjek želiš biti!

Citiraj:

---

seni prvotno napisa

… te da budem preciznija mali broj ljudi (na sreću) spada u grupu “ja ne mogu” u svim segmentima života. Veliki broj nas ima neki aspekt u životu “ja ne mogu” s kojim se manje ili više borimo ili ne borimo.
da se odlučimo ne boriti, je naravno potpuno legitimno (da li netko tvrdi drukčije?)

---

Ponekad mi se čini da Lili tvrdi da to nije legitimno, i da je to ono što druge cure živcira u njezinom pisanju. Ali možda mi se i krivo čini.

Citiraj:

---

seni prvotno napisa

…
poanta je bb, kakva ti osoba/žena/čovjek želiš biti!

---

Ja želim biti osoba koja ne jede previše slatkiša i pekare, pri čemu je previše = onoliko poslije čega se loše osjećam zbog pojedene količine.
I osoba koja je zadovoljna veličinom svog trbuha, koliki god on je ;).

I sad... just do it.
Na pultu je bajadera i gumeni bonboni. Bljak! :lol:

Citiraj:

---

Bubilo Bubich prvotno napisa

Sad Lili reci “bravo”, ali ne znam koliko je to bravo kad se zapravo suzdržavam cijelo vrijeme. Nema “bravo” dok ne dođe takav klik da zapravo ni ne žudim...

---

Tek sad čitam
prošlu stranicu.
to je jedan fantastičan bravo! :sp:
To i jest smisao - pa naravno da se suzdržavaš, uopće ne razumijem to očito rašireno, po meni potpuno krivo razmišljanje, te iskrivljenu sliku ljudske prirode, da se stvari kao same od sebe rješavaju, te da vrijednost ima samo ono sto kao uđe bez truda... (na kojoj planeti žive ti ljudi)

Kad se rješavaš loših navika, naravno da se suzdržavaš i boriš. Pa drugačije ne ide.
S vremenom se i tijelo i duh naviknu na bolje, pa je borba manja, a u najboljem slučaju te stvari ala napolitanke ne samo da ne privlače, nego ti ne bude jasno kako si tako nešto uopće jela i svakodnevno i u takvim količinama.

Joj samo da se ispravim:
naravno da ne mislim da je legitimno tući dijete!
nego sam htjela na primjeru sirius (škola i njena djeca) te tebe ilustrirati moj stavi, da nije poanta da li je legitimno birati ono što vam se čini lakše ili nešto što se zove linija manjeg otpora,

Nego biraš ono sto smatraš ispravnim i dobrim, dakle to je po meni osnova:
kakva osoba želim biti?
a sve ostali, tehnike, manja ili veća moja, ili bez muke... su tehnike.

Citiraj:

---

seni prvotno napisa

Joj samo da se ispravim:
naravno da ne mislim da je legitimno tući dijete!
nego sam htjela na primjeru sirius (škola i njena djeca) te tebe ilustrirati moj stavi, da nije poanta da li je legitimno birati ono što vam se čini lakše ili nešto što se zove linija manjeg otpora,
.

---

a ja mislila da je to prijedlog za drugu metodu kako srediti problem. :mrgreen:

Hvala Seni :).
I razumijem...

Citiraj:

---

Bubilo Bubich prvotno napisa

Ponekad mi se čini da Lili tvrdi da to nije legitimno, i da je to ono što druge cure živcira u njezinom pisanju. Ali možda mi se i krivo čini.

---

Da ispravim samu sebe... Lili tvrdi kad netko kaže "ja mogu", sigurno je da to može. ... Onda ostale cure kažu, ali "kad netko ne može, onda ni ne može", i ako je odlučio da se ne želi boriti jer misli da ne može, onda se zapravo niti ne želi boriti. Jer ne može. I svejedno da li zapravo ne želi ili ne može, u konačnici se neće boriti, i to je legitimno. A kod Lili se malo provlači to "trebao bi on još malo razmisliti o tome i početi se boriti, jer sigurno može".

Sjedimo frendica i ja u njenoj kuhinji i pričamo o ljubavnim problemima uz otvoren frižider. I ona me, trpajući 25 komad sira, kruha i mortadele u usta, mrtva ozbiljna pouči: "Hrana te NIKAD neće iznevjeriti."
Imale smo max 12 godina.

Moj sin, u dobi od jedno 10 godina. Moja frendica, pokušava ga nešto pitati, traži nešto od njega, a on je na putu prema frizideru i ne da omesti uz komentar: "Hrana je uvijek na prvom mjestu."

Citiraj:

---

Bubilo Bubich prvotno napisa

Hvala Seni :).
I razumijem...



Da ispravim samu sebe... Lili tvrdi kad netko kaže "ja mogu", sigurno je da to može. ... Onda ostale cure kažu, ali "kad netko ne može, onda ni ne može", i ako je odlučio da se ne želi boriti jer misli da ne može, onda se zapravo niti ne želi boriti. Jer ne može. I svejedno da li zapravo ne želi ili ne može, u konačnici se neće boriti, i to je legitimno. A kod Lili se malo provlači to "trebao bi on još malo razmisliti o tome i početi se boriti, jer sigurno može".

---

Svi mogu, i ja i ti i Lili i Kaae, to uopće nije upitno....samo netko od nas će trebati uložiti puno manje a netko puno više emocionalnog, psihičkog i fizičkog napora i ne krećemo svi iz istih cipela.

Puno ste napisale..uh. Ja nisam bila "uvjerena" da malo jedem i puno vjezbam nego je doista tako i bilo a rezultati nisu dolazili ili su bili strahovito spori. Vrtila sam se izmedu gladi, premorenosti shebanog raspolozenja i raznih frustracija. To kod mene nije funkcioniralo. Ja sam cvrsto uvjerena da mi je ova prehrana pruzila ono kaj mi je bilo prijeko potrebno a to je mir. Mir sa samom sobom, vrijeme dok sam sita, prihvacanje gladi kao ne nuzno loseg stanja, post kao punjenje baterija itd. Ne ovisiti o hrani. Zelja za daljnom edukacijom, otkrivanje okidaca itd...sve je to tesko dok si gladan i premoren. Upoznavanje svog organizma, ponovo prihvacanje sebe. Sinoc sam bila vani sa frendicom, ja inace ne pijem. Probala sam craft prvi put u zivotu, pojela gyros sa pita breadom iako u greek foodu imam keto opciju, bila u irish pubu i provela se super. Prije bih zalila za unesenim kalorijama ili cak ne bih imala mjeru tipa ako sam vec pojela gyros pa sto ne bih i kolac itd...pa ipak slavimo bla bla. Da ne spominjem prije ako bih pojela pecivo bilo bi mi lose a kamoli gyros, ispastala bih satima od bubnjanja srca i glavobolje. Sami izgovori. Danas nastavljam po starome, sretna radi novog iskustva i lijepo provedenog vremena.

Čini se kao da je ta ideja crno/bijelo nešto što se provlači kroz dosta postova. "Sad kad sam pokvarila, i režim više nije savršen, sad sve može k vragu". Možda je to i samo izgovor, ali možda je i način razmišljanja. A zapravo treba prihvatiti nesavršenost i poboljšanja koja ne moraju biti apsolutna, da bi bila dobra. Pojela sam red milke, ali nisam cijeli dan na pecivu i kruhu - wow, fenomenalno! Umjesto: sve sam upropastila ovom milkom. Ne kao pep talk, nego kao relnost što i jest.

Bravo Kris :).

Citiraj:

---

mitovski prvotno napisa

Svi mogu, i ja i ti i Lili i Kaae, to uopće nije upitno....samo netko od nas će trebati uložiti puno manje a netko puno više emocionalnog, psihičkog i fizičkog napora i ne krećemo svi iz istih cipela.

---

Ja mislim da nekome upravo to "puno više emocionalnog, psihičkog i fizičkog napora" može biti previše za njega samoga i zbog toga ostane u tome "ne mogu / ne želim / nema klika".
Jer da nije tako, ne bi ni bilo debelih ljudi, zar ne? Mislim na stvarno debele ljude, ne tu nas s 5-10 kg viška od idealnog ;).

U pravu si vertex, generalno.

Ali mene u ovim početnim danima "taj red milke" više muči u smislu da trebam napraviti prvo full detoksikaciju (možda, valjda, nisam još odlučila :lol:), npr. izdržati 20-30 dana bez toga, pa onda kad odradim taj početni dio, onda mi ovako ko Kris neće predstavljati problem taj red čokse. Muči me taj red čokse u ovim početnim danima jer se bojim da bi mi mogao značiti "ah, sad je sve propalo". Ali to je bilo u petak. Na pultu bajadere više nema, nijedna nije završila kod mene tako da... :sing:

slažem se i sa kris i sa vertex
jednom sam naletila na neki inspirational quote :mrgreen: koji kaže nešto kao: ako ti mobitel padne na pod, nećeš ga još i nagaziti i zatući kamenom