Printable View
Eh , ima dobro organiziranih vrtića i onih koji to nisu. Kako ti padne grah.... Offt. Naš vrtić je bio jako dobro organiziran, ali prema komentarima susjeda koji sad ondje imaju djecu, to više nije tako.Citiraj:
Amondi prvotno napisa
Ont. Na web stranici zagreb.hr i općenito stranicama lokalnih samouprava imaš popis dokumenata za upis. Sretno s birokracijom...
Da vas pitam; kako je tekao ovaj prijelaz sa plaće od poslodavca na plaću kad si na posvojiteljskom? Mogu li očekivati da će biti nekog kašnjenja sad ovaj prvi mjesec ili?
može ti se desiti malo kašnjenje računaj da oni isplačuju iza 18, najćešće oko 27
Jel se taj 18.-ti u mjesecu odnosi za plaču za prethodni mjesec?Citiraj:
jelena.O prvotno napisa
Da ali velim u većini je bliže 27,18.je pretežno djecji
Cure, djecica nam od ponedjeljka krecu u vrtic!!
Odlično! Uvijek treba burgijati.
:-D:lol:Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Opet se, evo vraćam na temu tantruma. Naime, protekli tjedan bio je vrlo iscrpljujuć jer je stariji sin u tri navrata imao stvarno jake ispade (jedan se dogodio i vani). Uz nekontorlirano deranje (bez suza) i vikanja stvarno teških rečenica koje u tim trenucima izlaze iz njegovih usta, pomalo smo u šoku, bez obzira na činjenicu da smo to negdje i očekivali.
Zanimaju me vaša iskustva. Neću vas pitati što raditi u tim trenucima jer svako je dijete drugačije i svako drugačije reagira na pokušaj roditelja da ga smiri.
Trenutno se kao roditelji osjećamo loše..kao da nešto krivo radimo, a ne znamo zapravo što. :(:?:
Treba pokusati predvijdjeti i PREDUHITRITI takve situacije.
Kad situacija eskalira ne preostaje nista drugo nego cekati da prode.
Inace, to su njegove frustracije i njegova nemogucnost da se na bolji nacin nosi sa njima, najcesece to nema nikakve veze sa vama osobno ili vama kao roditeljima.
Nemam iskustva, ali razum mi govori da se radi o teškoćama adaptacije. Vi ste posvojili malo stariju djecu i iako ste čuli o njihovim životnim iskustvima, ne možete znati kako se stvarno osjećaju. Premali su da bi bili u stanju osjetiti zahvalnost za to što ste ih odabrali, a opet, svašta su u svojim kratkim životima prošli.Citiraj:
Amondi prvotno napisa
Da te utješim, ni biološki roditelji nisu pošteđeni toga da se povrememo zapitaju gdje griješe.... čak zapravo vrlo često. Odgoj nije jednosmjeran proces. Vi odgajate djecu, a ona mijenjaju vas. Potpuno je nebitno jeste li ih rodili ili odabrali. Ni biološka djeca koju odgajaš od prvog dana ne ispunjavaju sva naša očekivanja. A u tom slučaju ne pitamo se gdje griješimo, nego gdje su mala vrata kroz koja možemo doprijeti do njih. Imam pubertetlije pa sam na dnevnoj bazi u takvoj situaciji. Ponekad ne treba činiti ništa nego im treba dati vremena da prorade svoje emocije. A ponekad treba potražiti stručnu pomoć i savjetovanje. Između te dvije krajnosti ima cijeli spektar mogućnosti. Sigurna sam da ćete naći najbolji način, ali dajte sebi i djeci vremena da se priviknete jedni na druge. Meni je čak nakon poroda to trebalo, privikavanje na vlastitu djecu, jer su naš dotadašnji žijot okrenuli naopačke iako smo ih željeli.
Nadam se da će ti se javiti i netko s posvojiteljskim iskustvom. Možda ima kakva udruga ili grupa podrške gdje možete razmijeniti iskustvo. Sretno i hrabro, ništa niste krivo učinili.
Adopta ima grupe podrške, kontaktiraj ih, uz stručne osobe sudjeluju također i posvojitelji s iskustvom. Uvijek je dobro imati neku osobu ili grupu gdje istreseš problem i proanaliziraš ga.
Nemam vlastito iskustvo, ali znam da je to sve normalno i da nema veze s vama osobno. Najvaznije je zadržati hladnu glavu i ne obazirati se na reakcije okoline, a nakon "napada" razgovarati i pokazati razumijevanje i prihvaćanje ma što da se dogodi.
Uvijek ćemo biti tu za vas, volimo vas što god da napravite, nikad vas necemo napustiti, razumijemo vas.
Oni trenutno ne mogu i ne znaju drugačije izraziti svoj strah i frustraciju.
Amondi, od jučer razmišljam što bi mm i ja učinili da smo na vašem mjestu (jer imali smo kojekakvih situacija, pa smo to i radili).
Svojevremeno mi je puno pomogla knjiga Violet Oaklander "Put do dječjeg srca". Postoji i staro Nolitovo izdanje pod naslovom "Prozori u svet naše dece".
Nemoj se opterećivati sa čitanjem ako nemaš vremena. Ni ja se ne sjećam detalja, ali nije to ni važno. Žena je u svrhe terapije koristila igre glinom i plastelinom. Glina je savršen medij za igranje i za ispucavanje frustracija. Mekana je, možeš ju gnječiti, možeš ju udarati, rezati, maltretirati kako god želiš, a na kraju opet formirati u istu kuglu kakva je bila. Glina ne uzvraća udarce, ali dobro amortizira sve naše udarce.
Mi smo znali glinu dati djeci na stol (ponekad plastelin ili češće lako dostupan glinamol) i pustiti da se igraju. Oni za kuhinjskim stolom, ja za sudoperom ili štednjakom, a mm na stolcu s njima. Pili bi kavu ili čaj ili ništa - kako nam je puhnulo.
Djeca su se znala dugo vremena super zabavljati. Nismo ih silili da sjede ako im se nije htjelo, nego je to bilo ponuđeno i obično bi obojica došli i zabavljali se. Ponekad je bila samo glina, ponekad slano tijesto (imam negdje upute za izradu, pa ću staviti ako treba), ponekad bih tome dodala čačkalice, šibice ili slamke izrezane na duljinu 4 prsta. U ovo doba godine popularni su kesteni i žirevi. Isto je zgodna i krumpirova tiskara. Nije uopće važno... Pustite djecu da se izražavaju kako god žele. Cijena će povremeno biti prljava kuhinja. Nije važno, vrijedno je toga.
Uz igre glinom čut ćete koješta i vidjeti koješta. Uz akvarele i druge vrste bojica isto. Ne možete vjerovati što sve izađe iz njihovih glava kad se tako izražavaju. Treba ih samo pustiti na miru. Ako traže pomoć i uzor - može, ali nije nužno. BILO KAKVA aktivnost za stolom (ne prisiljavati, nego ponuditi u obliku igre) je dobrodošla. U početku ponudite puno različitih stvari (ne sve odjednom, nego štajaznam 2x tjedno ili kako već djeca budu tražila, čak svakome od njih prilagodiš prema njegovim vlastitim potrebama). To je proces, ali vrijedi. Ne opterećujete se kućnim poslovima, smanjite kriterije na minimum i malo pomalo sve bi trebalo doći na mjesto.
Dobru zabavu! Nadam se da će vam biti ugodno i korisno, pogotovo sad kad krenu kiše i kad se sve manje bude moglo biti vani. A knjige stigneš proučiti... Ima ih još, ali spomenut ću samo jednu, da ne pretjeram - 365 dana bez televizije (Steve & Ruth Bennett)
Što se općenitih napomena o djeci i roditeljima i njihovom položaju u društvu tiče, kad uhvatiš vremena - topla preporuka za knjigu Penelope Leach: Djeca prva
Jedino što ti možemo reći je, proći će. Stvarno sve prođe :-) Izdržite do tad
Cure, divne ste i HVALA vam na svemu napisanom. Iako smo prosvjetni djelatnici, sada zapravo to i nismo. Sada smo roditelji! Tako da pokušavamo struku staviti sa strane i biti "samo" mama i tata.
Hvala Peterlin na podsjećanje za plastelin i glinamol; to (još) nismo probali, ali svakako budemo.
Najvažnija vijest danas je da su djeca krenula u vrtić :-D:yes: Jedva su dočekali. Nakon upoznavanja s tetom, već je svatko od njih bio na svojoj strani istražujući čega sve ima u prostoriji. Na žalost, MM nije mogao ići jer radi ujutro pa sam ih ja danas samo odvela i popričala s tetom.
Danas će ostati kraće i jedva čekam čuti njihove dojmove kad dođem po njih.
Javim se!
PS. Još jednom svima hvala na svim savjetima i prijedlozima
:-*:-*
Hvala ti! Znamo za to!Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Držim fige da im u vrtiću bude ok. Vjerujem da će biti dobro - malo u vrtiću, malo doma, tako da imaju mogućnost odmicati se od jedne nove situacije/sredine u drugu i tako si olakšati adaptaciju. Nije im lako jer su ostali bez svog sigurnog mjesta, tj. tek moraju prihvatiti novo sigurno mjesto. To ide polako. Cure posvojiteljice su već sve rekle.Citiraj:
Amondi prvotno napisa
Još jedan način nenametljivog poticanja djece da izraze svoje emocije je domaće kazalište lutaka i općenito plišane igračke kojima djeca daju svoje osobine. Moji su dečki to obožavali. Čak smo i sami izrađivali lutke, ali to nije nužno. Mali plišani medo gumicom pričvršćen na drvenu kuhaču je ok, ali ni kuhača nije nužna. Čak i obojeni prsti mogu poslužiti https://img1.etsystatic.com/000/0/68....335946129.jpg
Iz usta igračaka čovjek često čuje što djeca stvarno misle. Nikada ih tome nismo učili, samo smo im dali sredstva za igru. Možda ćete morati biti strpljivi ipažljivo osluškivati što "igračke" govore. Bome, moji su sada u 16. i 17. godini, a još ponekad posegnu za tim metodama - kad mi trebaju nešto reći, a to nije baš ugodno (recimo loša ocjena ili nešto što ih muči), to mi kaže omiljeni plišani pas. Tako im je valjda lakše komunicirati.
Amondi citam redovno al tlaka mi je logirat se preko moba..sam sam tu pa da vam pozelim srecu u vrticu, vidim da je bilo peripetija..
Peterlin sviđaju mi se tvoje ideje, jedva cekam priliku da primjenim:)
:-D:-)Citiraj:
u dobru i zlu prvotno napisa
Hvala!
Jesu li se dečki privikli na vrtić?
Citiraj:
jelena.O prvotno napisa
Jesu, vec prvi dan prosli tjedan
Super!Citiraj:
Amondi prvotno napisa
Evo me opet! Sad vidim da sve ono što sam napisla preko moba kao odgovor jesu li se djeca privikla na vrtić, nije ovdje osim prve rečenice :-o
Dakle, krenuo je drugi tjedan vrtića, klincima se jako sviđa. Prvi tjedan ostajali su isprva dva sata pa do ručka i evo jučer i danas ostaju do 15 h. Moram naglasiti kako oni zaista zaista vole ići u vrtić. Kad dođem/dođemo po njih, trče k nama, ali istovremeno pitaju kaj već idemo doma :mrgreen:
Ugl. lijepo im je, ja uspijem puno toga kod kuće napraviti što ne mogu kad su oni kod kuće (zapravo nije da ne mogu nego jednostavno ne želim baviti se npr. pospremanjem ormara kada su oni kod kuće).
Sve u svemu, vrtička era dobro je započela :-):sing:
Kako je to divno!Citiraj:
Amondi prvotno napisa
Moji su svi kretali s god-dvije pa nakon prvog prihvaćanja i veselja krene odbijanje, a onda mirenje sa sudbinom - kaj se mora, mora se.
Dečki su željni društva i predškolci, hoću reći stariji uzrast, su pa je divno da je vrtićka prilagodba tako divno prošla.
Pekrasno da.im je prilagodba tako lijepo prosla. Djeci treba drustvo vrsnjaka a i ti stignes neke stvari obaviti. Jako mi je drago zbog vas.
Super! :) nisam ni sumnjala :)
Evo mene opet :-D
Dakle, dva tjedna vrtića su iza nas, dečkima je u vrtiću super. Tete ih hvale da su dobri, posebno starijeg. E sad..stariji u zadnja dva tri tjedna ima učestale ispade kod kuće (mlađi se smirio), a posebno otkako ide u vrtić :zbunj:
Dođemo kući i on nakon nekog vremena "poludi". Niti MM, niti ja ne možemo dokučiti razlog. Zaista puno razgovaramo i s jednim i s drugim, ali trenutno ne nalazimo razlog njegovog (ne baš lijepog ponašanja) kada dođemo kući. Kad se smiri pitamo je li se nešto dogodilo u vrtiću..Ili je to možda naprosto privikavanje na novi ritam?
I još me nešto zanima; obzirom da su braća, da ih je dvoje, kakva su vaša iskustva vezana za posljedice nepoželjnog ponašanja. Npr. ako jedno od njih napravi nesto za što treba postojati posljedica (recimo ne može u park), trebaju li oboje ostati kod kuće sa mnom ili MM ili je u redu da onaj koji ne može u park ostane kod kuće, a onaj drugi ide van? Čisto me zanimaju vaša mišljenja ili iskustva.
Hvala :-):-)
Vaš stariji se očito jako trudi u vrtiću, ali očito tamo i potroši sve svoje rezerve tolerancije i strpljenja. To ima svoju cijenu u ne baš lijepom ponašanju doma. Ja bih u tome tražila dobru stranu: adaptacija na vas doma ide dobro kad dijete nije u strahu pokazati vam i svoju ne baš uzornu stranu.Citiraj:
Amondi prvotno napisa
Inače, cijeli svoj roditeljski vijek muku mučim s tvojim drugim pitanjem... moj mlađi je često znao zaslužiti kaznu koja bi pogodila i starijega da se radilo o prisilnom odlasku iz parka ili preskakanju večernje pričice. Trebalo mi je puno mašte da smislim disciplinske mjere koje se mogu provesti pojedinačno, pogotovo ako je jedan roditelj sam s djecom... Moj mlađi nije tip kod kojeg bi nešto vrijedile rečenice "sad si me razočarao" i to mi je uvijek bilo teško. Nemam nikakav savjet. Smislit ćeš već n2što. Djeca nam to obično sama pokažu...
Amondi, vjerojatno si već vidjela, ali svejedno ovdje lijepim
POZIV POSVOJITELJSKIM OBITELJIMA
NA PRIJAVU ZA BESPLATAN CIKLUS DJEČJIH PSIHODRAMSKIH RADIONICA
Centar za psihosocijalnu dobrobit djece i mladih DJEČJA POSLA u partnerstvu sa Centrom za socijalnu skrb Zagreb i udrugom „Na drugi način“ te uz financijsku podršku Grada Zagreba provodi projekt „Terapija igrom za djecu u procesu i nakon posvojenja“.
U sklopu ovog Projekta održat će se ciklus psihodramskih radionica za posvojenu djecu predškolskog i osnovnoškolskog uzrasta. Cikluspodrazumijeva UVODNI RAZGOVOR S RODITELJIMA, SUSRET UPOZNAVANJA S DJETETOM, 8 GRUPNIH RADIONICA (intenzitetom 1xtjedno, prosječnog trajanja 90 min) te ZAVRŠNI RAZGOVOR S RODITELJIMA i konzultacije po potrebi.
Navedene projektne aktivnosti provode u terapeutskom paru psihologinje i dječje psihoterapeutkinje Maja Bošnjak Goleš i Slavica Dević Ivanko.
PRIJAVE za uključivanje djece u dječju psihodramsku grupu molimo poslati do kraja listopada 2016. na info@djecjaposla.hr. U prijavi je potrebno navesti ime i dob djeteta te telefonski broj roditelja.
Nisam vidjela i PUNO PUNO ti hvala! Prijavu sam upravo poslala :-)Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Čokolada, prijavili smo se, sutra MM i ja idemo solo na razgovor, a za dalje ćemo vidjeti. Rečeno nam je da ne uključuju istovremeno braću, tako da ćemo morati odlučiti koga ćemo od naša dva bisera jednom tjedno voditi na radionice. Nekako smo skloniji tome da uključimo starijeg. Vidjet ćemo sutra što će reći tete psihoterapeutkinje :-):-)
Inače smo prošli tjedan obavili sistematski pregled za oboje, moramo dalje na neke preglede.
U vrtiću im je i dalje super, vesele nam se kad dođemo po njih, ali uvijek je pitanje; pa zar već? Stvarno im godi druženje s vršnjacima i vesele se vrtiću svaki dan. Samo neka tako i ostane.
:klap::yes:
:klap:
Evo mene opet malo :-)
Klinci su super, jučer su dobili prvu pozivnicu za rođendan i jako su si sretni zbog toga. A i mi smo..jer oni su u vrtiću nešto više od mjesec dana i evo već su zaslužili poziv :-D
Što se tiče starijeg sina, njega smo odlučili uključiti u psihodramske radionice koje sam gore spominjala i krećemo na to drugi tjedan. Vjerujemo da će biti nadasve korisno.
Također za starijeg čekamo termin za obradu i procjenu u ERF-u. Kad smo već kod toga, ima li netko za preporučiti dobrog psihologa (po mogućnosti da se ne plaća)?
Svi prijedlozi su dobrodošli.
:-P:idea::bye:
Ja imam sa svojom djecom dobro iskustvo sa psiholozima u Suvagu (na uputnicu koju dobiješ od pedijatra) ali ne znam da li možeš k njima, jer oni su u službi govorno-jezičnih poremećaja. Možeš ih pitati. Oni imaju i dijagnostiku (vještačenje spremnosti za polazak u školu) i psihoterapije po potrebi. Pitaj - ne škodi: http://www.suvag.hr/sluzba-za-medici...piju-slusanja/Citiraj:
Amondi prvotno napisa
Susjeda je svoje blizance vodila na Rebro - isto na uputnicu, ovdje: http://www.kbc-zagreb.hr/zavod-za-dj...psihoterapiju/
Ne znam puno više o tome, ali to će ti pedijatar znati reći kad budeš tražila uputnicu.
Možda ima i u drugim bolnicama, ali nije mi poznato. Konzultiraj se s pedijatrom. A možeš pitati i ekipu koja organizira radionice psihodrame - to je mala zajednica i dobro se poznaju. Možda ti mogu nekoga preporučiti, a onda dalje ganjaš uputnice kod pedijatra...
Sretno!
i klaićeva ima psihologe
Evo mene opet :-D
Ne znam jesam li vas već pitala o vašim iskustvima, a vezano za laganje..pa evo..ako već jesam, ne zamjerite na ponavljanju.. kakva su vaša iskustva, reakcije? Uglavnom..dijete ima potrebu svaki dan nešto lagati.. Puno razgovaramo, ali vidimo da od toga trenutno ništa. Uopće ne znamo kako bismo se postavili prema tome. MM i ja nismo mišljenja da treba ignorirati.
Što vi mislite?
Mi smo imali problema s laganjem i još se ponekad s time susrećemo. Sva djeca imaju fazu laganja, tako da smo i to uzeli u obzir. U početku je isto tako bilo kao i kod vas, neka laž, izmišljotina...Prvih mjesec dva smo bili popustljiviji, ali svejedno smo razgovarali kako to nije lijepo i pokušali joj objasniti da to nije prihvatljivo ponašanje. Kad je razdoblje "medeog mjeseca" prošlo, zauzeli smo i malo stroži stav. Treba uzeti i u obzir kakva je laž, ali uglavnom za sitnice opet razgovor, no za veće stvari dobila bi kaznu (nema slatkiša taj da, nema crtića i sl.) Recimo kod nas je problem, što naša kći obožava slatko i kad kažem obožava to je doslovce tako...znalo se dogoditi da uzme čokoladu i pojede i kad ja pitam tko je pojeo, naravno njen prvi odgovor bi bio laž. Metodom dedukcije nije teško otkriti tko je kriv, a i loše skriva tragove (ostavi papirić kod kreveta :D). No ona je znala toliko biti ustrajna u nekim svojim lažima, da bi nas ponekad skoro i uvjerila u to. No kad bi saznali pravu istinu, dobila bi i kaznu. Čak smo primijenili i obrnutu psihologiju, odnosno obećali joj nešto i onda poslije rekli da je laž, kako bi i sama vidjela kako se laganjem povrijedi drugu osobu. Sad je starija i objasnili smo joj da sa svakom laži gubi naše povjerenje, odnosno ako ju netko za nešto okrivi i ona nam kaže da nije kriva, mi smo joj rekli kako joj nećemo vjerovati jer nam je često lagala. Uglavnom, sad su te njene laži rijetke i mislim da lagano izlazimo iz te faze, jer je i sama uvidjela da od laganja nema koristi...
Evo..nakon podužeg vremena, opet pišem.
Iza nas je prosinac i koliko god voljela to doba godine, s druge strane drago mi je da je završio. Za našu djecu, sad kad gledam s malim odmakom, sve je to bilo to much. Prvi poziv na rodjendan od djevojčice iz vrtića, pa prvi izostanak iz vrtića starijeg zbog bolesti, Sv.Nikola, rodjendan starijeg, osvojen nagradni vikend u Opatiji koji je u cijelosti bio osmišljen za djecu, Badnjak, Božić, rodjendan mlađeg i Nova Godina. Nama je bilo previše, a mogu misliti kako je tek bilo njima. Uzbuđenja su se redala jedno za drugim i koliko god se činilo da su oni to sve super prihvaćali, povremeni nenadani ispadi baš su nam govorili suprotno.
No eto, to je sve iza nas i konačno smo se vratili u kolotečinu, osim što je sad mladji bolestan pa mora biti kod kuće. Prvih 6 zajedničkih mjeseci smo prošli i idemo hrabro naprijed :-D:sing::fige::trci:
Za dobre želje nikad kasno pa koristim da vam svima ovdje zaželim svako dobro u 2017.!
:-)
Zar je već prošlo šest mjeseci??!!! Brzo ide vrijeme...
Inače, niste jedini kojima blagdanski cirkusi s vremenom postanu opterećenje - tako je većini obitelji s malom i malo većom djecom. Nakon praznične atmosfere čovjek jedva dočeka kolotečinu. To se zna dogoditi i na ljetnom godišnjem. Ali čini mi se da vam baš dobro ide. Sretno i uživajte!
Amondi sretnih 6 mj zajedno :) i vama sve najbolje u ovoj Novoj godini!!!
To sto Petrlin kaze, sigurno je to sve normalno..i nama odraslima bude previse svih tih događanja a kamo li njima. :)
Bas mi je drago sto se javljas s vremena na vrijeme.. Uzivajte :*