Ovako je meni bilo rečeno još kad mi se dijete upisivalo u OŠ, od strane osobe koja aktivno radi u prosvjeti.
Kasnije sam se uvjerila da je to, na žalost, istina.
Printable View
O, da...
Kratko vrijeme sam radila u jednoj osnovnoj skoli na zamjeni. Prvi dan kad sam dosla su mi se u jednom razredu decki potukli, a nakon toga je jedan malac setao po rubu prozora i prijetio da ce skociti. Isti koji je zapoceo cijelu kavgu. Odgovor pedagogice na sve to je bio da se ne petljam s njim jer nisu sigurni sto je u stanju uciniti... ukratko, da ga pustim da maltretira sve jer ce ionako uskoro zavrsiti skolovanje.
Toliko o netoleranciji nasilja.
A, ne znam što reći. Mislim da nasilje nad drugim potiče i iz nasilja u domu. Ako se dijete kažnjava za ponašanje nepoželjno roditelju, onda ono misli da smije i kolege kažnjavati za ponašanje nepoželjno njemu.
U nasilnom društvu ‘ mjesto nulte tolerancije na nasilje’ je utopija.
Munkica, što misliš da je trebalo napraviti u konkretnom slučaju?
Ovo smo već puno puta prozvakale. Osim što treba pomoći djetetu nasilniku treba i žrtvi da nauče promijeniti svoje obrasce ponašanja. To roditelji kako oni nasilnika, tako oni žrtve, odbijaju u onim rijetkim slučajevima kad sustav profunkcionira.
I ljudi koji kad dijete hoda po rubu prozora ne poduzimaju ništa ne bi smjeli raditi s djecom. Odradila sam nešto zamjena i na ovakve komentare pedagoga, pitam najozbiljnije a da ja nazovem czss?
Sve ovo ima malo veze s problematičnim pubertetom. Na to bih se vratila.
Tinejder koji povremeno puši, pije, ponekad zakasni... Kako se prema takvima odnosite? Oni koji imaju poslusnu i milu djecu su dobrodošli svojim iskustvom kao ja majka četvero prirodno zacete djece polovicno planirane na podforumu umjetna oplodnja... Hvala
Pričao mi razrednik mlađeg djeteta, u školi u kojoj je ranije radio imao je u razredu dečka koji je bio strah i trepet, imao svoju bandu i sve redom maltretirao, kao u američkim filmovima, bojali su ga se i djeca i profesori. I konačno jednom se pojavi njegova majka u školi i on joj ispriča par situacija a žena u potpunom šoku i nevjerici, kaže mu da je njezin sin doma uzorno dijete, sve radi po kući, sprema, kuha, čuva mlađu braću/ sestre, nikad s njim nikakvih problema imala nije. :?: Sad, koliko je tu istine a koliko prikrivanja ne znam, ali uvijek uzmite u obzir da su naša djeca doma jedna priča vani neka druga. I možemo znati ono što nam kažu osim dok ne eskalira nešto pa dođe do nas drugim kanalima.
Casa, to što povremeno puši i pije možeš ne odobravati ali teško da možeš spriječiti. U ovom što ti spominješ meni je sporno jedino kašnjenje, ne kao takvo već kao nepoštivanje dogovora. Tu sam odlučna (barem bila dosad) - uvijek se može dogoditi nešto nepredviđeno, da crkne tramvaj ili bus, ali očekujem da mi se javi i obrazloži kašnjenje.
Kašnjenje bez razloga i obrazloženja ne podnosim.
i na ovoj temi možemo vidjeti da nije uvijek uzrok nasilje u roditeljskom domu. djeca se povedu za društvom i rade stvari koje inače ne bi, više puta sam prošla kroz to za svojom djecom.
ulet Barbi - eto, točno sam na to mislila
Ovo je moj muž napravio sinu kad ga je po ne znam koji put uhvatio da umjesto da uči igra igricu na mobitelu. Ostao je bez mobitela do kraja školske godine. Dobio je mobitel kad su počeli praznici, neki rabljeni kaj smo imali doma. Da se može čuti s društvom i da se dogovore za van. Internet nema u svojoj sobi, samo u boravku,
Sigruno nije sve do roditelja, trudimo se mi ovdje, trude se ljudi oko mene koji imaju tinejdzere, ali nije sve tako jednostavno.
Koliko dijete koje povremeno pusi i pije ima godina? Moze se jedino razgvorom i ukazivanjem na stetnost, ali ako je vec stariji tinejdzer nije da ce kazne doprijeti do njega samo ovo gore, ali biti uporan. Nikakve prodike. Kasnjenje je problem i to treba kazniti.
Neka velika frka je kad je Ana došla na rodu
Moj 17, i ja ne vidim neki poseban problem. Tj. meni je njegovo ponašanje u skladu s dobi. Kad kasni, pošalje poruku da je zakasnio na bus i da čeka sljedeći koji ide za tri sata. Meni ne pada na pamet ići po njega, niti njemu to tražit. Nema nikakve kazne jer se meni samo sjedenje na kolodvoru od tri sata čini dovoljnom kaznom. Dogada mu se sve rjeđe. I sad kad citam kako su neki strogi, zapitam se. U mojoj glavi, dijete mi je drag, pametan i savjestan 17godisnjak koji ima mana. Ne radim drame oko to nešto alkohola i cigareta na festama. Lastane, jesam li normalna?
Imali smo jednu ekcesnu situaciju kad ga je muž pokupio autom u obližnjem gradu a mali nije mogao hodati od pijanstva prije dvije godine. Tu sam noć probdjela uz njega, pomagala kod povraćanja i pitala se trebamo li ga odvest na ispumpavanje. Sljedeći dan sam mu rekla da smije istu večer izaći s istom ekipom na isto mjesto, i dan iza, i onaj idući... I da je normalno tako se napit, ali da mi tako ne živimo. I da sljedećeg puta kad se on tako obesvjesti neće biti pod mojim krovom. I za sada, nije.
A i kašnjenje meni nije neki veliki problem... Vecina odraslih koje poznajem kasni češće. I nemam problem povjerenja s njim. Ono, u osnovi mu vjerujem...
Vidiš da sam i kvotat zaboravila, stalno mi se ponavlja citiranje na sirius, a nemam pojma zašto!
Ulećem, ali pratim temu otpočetka.
Znači, ništa šest meseci kazne pa reset, nego nikad više petnaestogodišnjak ne može da računa na tvoju pomoć kad je mrtav pijan i ne može pomoći sebi.
Ne zameri, meni to zvuči puno strožije nego oduzeti neku el. spravu na šest meseci. Kako ti taj događaj vidiš kao "bez kazne"?
Ne vidim tako, očito. I na moju pomoć može računati uvijek i kad nekog ubije, i to mu je valjda jasno odavno. A ovo da se to više neće dogoditi pod mojim krovom, znači da ja čvrsto vjerujem da može naučiti iz svog iskustva i da je moje povjerenje u to dovoljno jak motiv da više tako ne pije bez kazne. Vjerujem da mi poznaješ sina u rl, ne bi mislila da je dijete u strahu od prestalo piti...
Pa nije kazna ako on svjesno, svojom voljom, odluči da više neće piti toliko da bi ugrozio zdravlje.
Daleko je produktivnije napravitu kao casa, dati mu da sam odabere budući put, nego kao žandar se nadnijeti na njega i odrapiti kaznu.
I to kaznu do određenog datuma!!! Kako ne shvaćate neproduktivnost toga? Zar mislite da će dijete, kad npr. 27.12., dobije mobitel u ruke, zauvijek prestati raditi ono što roditelj smatra negativnim ponašanjem? Neće, posve sam sigurna u to. Samo će bolje sakriti što radi. Kao što skriva i svo ovo vrijeme i u sebi mrzi takve nepopustljive roditelje sve više kako prolaze dani.
Priupitajte se malo. Stvarno. I sjetite se sebe u tim godinama
Jako me emotivno pogađa ova tema.
Doduše mene tako pogode i mnoge druge teme, ali ne napišem, jer... ah, brišem, brišem...
Pa nije kazna, ali zvuči kao prazna prijetnja.
I, naravno, pomognes i savjetom. Ne onim, nemoj pit... Već, nakon svakog pića, prosetaj do wc, mozda koga sretnes, u wc se napij vode, u povratku opet prodiraj prije nego zasjednes. Ja bih voljela da me netko s 15 tome podučio. Opet ovdje na forumu, sve se može krivo shvatiti...
Ma ali prijetnja čime? Pa to je stvarno iz moje perspektive, ludo... Kakva prijetnja...
A ne znam, što onda znači: "da sljedećeg puta kad se on tako obesvjesti neće biti pod mojim krovom" ?
A ne znam, casa, meni zvuči isto, ili kao jako drastična kazna/pretnja, ako si ozbiljna, a ako nisi, onda jeste prazna pretnja :/.
Znači da on to više nikad neće učiniti. Zna koliko je povrijedio i ustrašio svoju mamu i to mu je škola za ubuduće.
Pa da jednostavno znam da on razumije da mu je to bezveze i da može drugačije zbog sebe prvenstveno. I da živi s ljudima koji su ga godinama odgajali za bolje i to ce nastaviti radit. Kad odraste i odseli, ako odluči zagrest u teške ovisnosti pa da tako pije, morat ce to učinit pri punoj odgovornosti odrasle osobe i tad mi nećemo moći utjecati na njega više nego će on htjeti. Sada možemo i to ćemo iskoristiti tako da mu pomognemo da više nikad ne riga po sebi...
Mislim, da je neko drugi na forumu napisao, ja bih odmah rekla "prazna pretnja", ali tebe nekako doživljavam kao "mrtvu ozbiljnu", ne zato što mislim da svoje dete ne voliš ili mu ne bi pomogla, nego zato što znam da si do sada bila jako dosledna u sprovođenju onog što kažeš.
I ovo što beti kaže.
Kao što se razlikujemo kao osobe, tako se razlikujemo i kao roditelji pa će netko odrezati, a netko drugi neće odrezati kaznu za isti događaj. Kako bih ja mogla procijeniti je li za Casinog 15-godišnjeg ludonju učinkovitije oduzeti mobitel i/ili strpat ga u kuhinju mjesec dana ili ga, pak, pustiti da mu samo sjećanje na cjelonoćno riganje, dok mama drži čelo i briše šmrklje, odradi kaznu.
I sve su ove rasprave poučne i potrebne dok netko ne prorekne drugom da će mu dijete biti propalica jer ga je kaznio oduzimanjem privilegija ili zato što ga nije kaznio uopće.
Pa ako znači to što je Beti napisala, onda je to bio vrlo čudan izbor riječi. "Pod mojim krovom" je vrlo česta parola koju roditelji koriste kad govore djetetu da neće raditi ovo ili ono dok su "pod njihovim krovom". (što je meni osobno jako odbojno jer to nije samo roditeljski nego i dječji krov).
Rezultat roditeljskog postupanja treba biti da dijete shvati da he pogriješio i da to više ne napravi. Ne radi straha od kazne, nego radi vlastitog promišljanja. Ne žele opet biti glupi. I/ili raditi gluposti. Vlastitom odlukom.
Inače, što se tiče alkohola i cigareta, moje je mišljenje da bi roditelji kao prvo trebali gajiti nultu toleranciju prema tim pojavama, znači trebalo bi biti jasno da je to nedozvoljeno za maloljetnu osobu.
No pri tome uopće ne mislim da za slučaj da dijete puši i pije treba odrezati kaznu.
Zašto su neka djeca sklona alkoholu i pušenju - stvarno pojma nemam. Na svom vlastitom primjeru znam da me oboje neodoljivo privlačilo, tako da je mom bratiću s kojim sam odrastala i meni vrh zabave bio krađa cigareta i isprobavanje alkohola već sa deset godina. S druge strane, njegovoj sestri to nije padalo na pamet, i uvijek se zgražala nad nama i tužakala nas. A isti odgoj, sve isto.
Znači stvarno ne znam odakle to dolazi. Ja se svakako nisam prometnula u alkoholičarku :mrgreen:
Ja bih npr. Casine riječi shvatila - zahebo si (sebe, ne druge!) jer si mlad i glup, vjerujem da ćeš iz ovog nešto naučiti i da nećeš ponoviti.
Pa u redu, casa kaže da je tako mislila, no ja onako kako je napisala uopće ne bih tako shvatila njene riječi.
Jasno, pitanje je što bi casa napravila da se stvar ponovi.
To mi nije ista situacija kao kad dijete svjesno laže roditelju, dogovori doći kući u 22.30, a dođe u 3h ujutro jer je eto bilo baš fora društvo.
Drugo je pitanje treba li pustiti dijete od 15g. da uopće dođe u priliku bauljati gradom u gluho doba noći. Ja mislim da ne treba (niti zakonski smije).
Ja pusim tako da i nisam najbolji primjer djetetu iako sko razgovarali koliko je stetno i da joj to ne treba. Kaze da je pusila jer su svi. Inace kazna kao takva nema smisla bez prethodne price i ako se s djetetom odmalena nije izgradilo odnos da se moze povjeriti i puno pricalo o alkoholu, cigaretama, seksu, ljubavnim odnosima i slicno. Kada su me prvi put uhvatili pripitu imala sam zabranu izlazaka ravno pet dana sto mi i nije tesko palo jer nisam tada puno izlazila. Samo mi je receno da be smijem izlaziti. Sto sam napravila kada sam izasla? Popila ponovno samo ne puno, a pijana dolazila kuci kada bi roditelji otputovali. Postojalo je puno tabu tema u mom odrastanju i ne zelim to priustiti svojem djetetu.