ovo si oodličnooo rekla!
Printable View
Ja ne mijenjam avatar već dugooo, pa neću ni sad, ionako je prigodan.
Dobar osvrt i na referendum i na vlast http://www.index.hr/vijesti/clanak/j...da/710203.aspx
Da, možemo npr. zamisliti što osjećaju majke koje su rodile u poznim godinama i čitaju Josipu Lisac koja govori o egu, sebičnosti i sličnom :roll: Razumijem što hoćeš reći, ali mrzim to licemjerstvo koje se proteže u medijima i po forumima otkad traje ova priča između Markićke, Miletića i LGBT zajednica.
Nisam shvatila ovo za Josipu, ali shvatila sam trenutnu situaciju u društvu nazivaš pričom između Markićke, Miletića i LGBT zajednice pa sam reagirala jer to nije tako. Nije to stvar imena, već sadržaja.
Poruka za Josipu bila je vrlo jasna. Bodulici ne smeta što Josipa karakterizira majčinstvo u poznim godinama nečim monstruoznim, sebičnim i egoističnim, a da je Josipa napisala npr. da homoseksualnost smatra nečim monstruoznim, sebičnim i egoističnim, kladim se da bi joj zasmetalo. Eto, smeta mi to licemjerstvo. Smeta mi što su u medijima i javnosti nečije vrijednosti izložene kojekakvim komentarima i kritikama, a drugi su svete krave javnosti, nedodirljivi. Smeta mi ova kampanja koja se provodi protiv LGBT zajednice i ovo što se danas radi LGBT zajednici, i zato neću izaći na referendum i glasovati, iako ne smatram homoseksualnost nečim normalnim, niti smatram da bi homoseksualci trebali posvajati djecu. Istovremeno me smeta netrpeljivost i fašistički ispadi LGBT zajednice prema vjernicima, a nisam vidjela da je itko od vas uputio kritiku na ovim stranicama.
Mah, nije bitno. Nekada ne mogu odoljeti da ne prokomentiram, a možda bi bilo bolje da nisam dolijevala ulje na vatru.
Na što konkretno misliš, kakvi ispadi LGBT zajednice prema vjernicima, je li išla neka akcija???
I k tome fašistički.... Jel ti znaš što je fašizam? A jel znaš što je klerofašizam?
Jel vidiš neku razliku između netrpeljivosti prema nekome zato što je rođen kao je rođen (zdrav/bolestan, boja kože, homo/hetero) ili je postao drukčiji višom silom (bolest, nesreća), od netrpeljivosti prema nekome tko je samostalno odlučio biti takav kakav je (pošten, marljiv, vjernik, nevjernik, član stranke, konzervativan, liberalan itd)?
Jel tebi stvarno nije jasna razlika?
Je li isto nekome reći nemaš ista prava kao ja jer si crn/peder/žensko/bolestan; i - tvoji stavovi su zatucani/staromodni/opasni/nazadni...?
Ovo prvo jest fašizam. Ovo drugo nije. Ma koliko se Markić i ostali trudili okretati priču. Vidim, nije je teško popušiti.
Rehab, nitko se ne može paralelno boriti na svim frontovima, a to se valjda očekuje od podupiratelja lgbt zajednice, inače su licemjerni.
Ja uopće nisam čula niti pročitala tu Josipinu izjavu, ali ako je ovakva kakvu si je napisala, duboko se ne slažem s njom. Vjerojatno se ne slažu ni drugi forumaši s ovog topica.
S druge strane, ne razumijem zašto je licemjerno što ljudi koji govore protiv inicijative "U ime obitelji" istovremeno nisu stali u obranu prava majki u poznijim godinama. Oni (mi) pod
br. 1 Možda nisu čuli za tu izjavu
br. 2 Možda to nije njihova trenutna bitka
br. 3 Ne smatraju prava majki u poznim godinama ugroženima na isti način na koji su ugrožena prava lgbt populacije (jer se trenutno u RH ne vodi ideološki rat protiv majki u poznim godinama) te shodno tome svoju energiju usmjeravaju na trenutno relevantnija pitanja
Kao prvo, smiri doživljaj, nema potrebe za dizanjem tenzija. Valjda možeš smireno komunicirati s nekim tko ne dijeli tvoje stavove.
Npr. meni je onaj događaj gdje je Marijana Petir proglašena za homofoba godine, gdje su se javno izrugivali njenom nošenju križa oko vrata i napadali je, fašistički ispad. Meni nema neke razlike kada netko napiše "vjera je privatna intimna stvar, nek se vjernici mole unutar svoja 4 zida i drže svoju vjeru za sebe" i "meni ne smetaju pederi, samo nek se ne drže za ruke i ne ljube javno, neka rade unutar svoja 4 zida što hoće".
O onima koji su začeti bolesni u našoj državi neću ni govoriti. Majka ima pravo saznati jel njeno dijete ima neku kromosomopatiju i pobaciti takvo dijete. Što misliš da znanost napreduje dotle da se može probirima ustanoviti jel dijete homo ili hetero, pa da majka ima pravo pobaciti ako je homo ? Ovo spominjem, kad već navodiš netrpeljivost prema onima koji su drugačiji od rođenja.
Itd., mogla bih ti sada navesti mali milijun primjera, kojima ti mogu dokazati da oni koji se vole predstavljati kao moderni, napredni i tolerantni nisu baš uvijek takvi, dapače.
I mali dodatak, ja ne pušim ničiju priču. Moji stavovi su moji, takvi kakvi jesu. Imam svoju glavu, i njome mislim.
Evo Bodulica iznad stavila link, možeš pročitati. Nije se zgrozila nad tom Josipinom izjavom, ali jest nad piscima teksta. U tom je smjeru išao moj post, ne da bi se LGBT zajednice trebale osvrtati na tu izjavu ili stati u obranu starijih majki. Meni svejedno, nebitni su mi i oni i Josipa ako ćemo o mojim osobnim stavovima, ali smeta mi licemjerje.
"Danas bih bila strašno egoistična da i pomislim da bi možda bilo dobro da imam dijete. Pa tek sad bi to bilo monstruozno. Što bi to značilo, da imam nekog tko će se u mojim šezdesetim i sedamdesetim godinama brinuti za mene? Uh, koji je to ego, kako je to vulgarno, sebično, grozno.",
Evo.
Meni prvoj idu na živce spuštanja na osobnu razinu obje strane, jednako objavljivanje nekakvih "pomagala" koja navodno koristi Markićka i iskrivljavanje izjava javnih ličnosti i cijela ova navijačka povuci-potegni atnosfera. A izjava s datog portala jest:
Danas bih bila strašno egoistična da i pomislim da bi možda bilo dobro da imam dijete. Pa tek sad bi to bilo monstruozno. Što bi to značilo, da imam nekog tko će se u mojim šezdesetim i sedamdesetim godinama brinuti za mene? Uh, koji je to ego, kako je to vulgarno, sebično, grozno.", navodila je Josipa Lisac koja se osvrćala i na glorificiranje majčinstva. "Kad čujem da je majčinstvo za ženu najviša dimenzija ostvarenja, tu nedostaje jako puno. Kako to mislite majčinstvo? Je li to samo roditi dijete i gotovo? Ili treba biti i dobar roditelj, što znači dobar čovjek. Znači, ipak prvenstveno treba biti dobar čovjek, to je najviša dimenzija. Ima jako puno dobrih mama, ali ima jako puno onih koje su ostavile svoju djecu i one su monstruozne mame. S kojim su pravom one uopće bile mame, kako su one to zamislile? Znači, nisam ja donijevši tu odluku mislila samo o sebi nego sam ja mislila i o tom djetetu jednako kao i o sebi. Nisam željela imati djecu jer ona trebaju imati svoje živote i tada se ti njima predaješ i posvećuješ do kraja života. Neke stvari su vrlo logične. Ako pokušaš spajati nespojive stvari onda to bude traljavo i na jednoj i na drugoj strani. I ja sam dobro odlučila, ja to danas znam.", pričala je Lisac.
Izjavila je da ona kao pjevačica ne misli da bi se dobro brinula o svojoj djeci i kao takvoj bi joj bilo monstruozno roditi u poznim godinama samo da bi se netko imao o njoj brinuti kad bude prestara.
Ali Josipa Lisac nije skupljala potpise za referendum da u Ustav udje zabrana majcinstva za zene starije od X godina. Osobni stav je jedno, i mozemo se slagati ili ne, a guranje svjetonazora u Ustav je nesto drugo.
Evo, stavljala sam link na ovaj članak, po meni je dosta objektivno pisan i minimalno navijački
Za sve one koji nisu upućeni ili ne prate vijesti iz Hrvatske - idućeg mjeseca bi se mogao održati referendum na kojem će se građane pitati da li se slažu s time da se u Ustav uvede stavka kako je brak zajednica muškarca i žene. Time se zapravo želi eliminirati mogućnost da u skorašnjoj budućnosti istospolni parovi sklapaju brakove i time dobivaju sva predviđena prava koja idu s time.
U suštini ova tema prelazi okvire sukoba između liberala i konzervativaca, rasplamsava široku socijalnu i političku debatu te kroz nju možemo uvidjeti aktualno stanje nacije.
Imajući na umu kako se već radi o "eskaliranim" tenzijama, ovoj temi moramo pristupiti s pretpostavkom da su već stvoreni razni stereotipovi, ukopana stajališta, generalizacije i slični elementi koji nas udaljavaju od konkretnog razumijevanja iste. Drugim riječima, ovo je "skliska" tema kojoj se može i treba pristupiti maksimalno objektivno jer njen karakter je već udaren od strane pro i kontra skupina, a obje nastupaju izrazito "navijački", ideološki i bez ikakvog poziva na zdravi dijalog i debatu.
Ova tema zaslužuje debatu, no ta u ovom društvu nikada nije provedena, nije se ozbiljno ni pokušalo, bar ne na nekoj višoj razini koja bi obuhvatila šire slojeve, a ne samo uski krug.
LGBT zajednica, kao i svugdje diljem svijeta, već godinama sve glasnije traži svoja prava, ista ona koja imaju heteroseksualni parovi. Naravno, ovdje se ne radi samo o formalnostima - unatoč činjenici da je njihova borba trenutačno usredotočena na pitanje bračne zajednice - konačni cilj je postizanje šire prihvaćenosti u društvu i eliminacija diskriminacije.
Koliko su taktike LGBT zajednice uspješne, to je poprilično diskutabilno, pošto one nisu nipošto unikatne niti autohtone, već su primarno kopirane sa Zapada. To je zasigurno pitanje o kojem bi sama lokalna LGBT zajednica trebala povesti debatu jer je očigledno da se u društvu stvaraju i pojedini kontra-efekti.
S druge strane, LGBT zajednica je u Hrvatskoj, kao i u regiji, suočena s velikim izazovima, da ne kažemo - neprijateljima (što je zapravo daleko točnija definicija).
Kompleksnost ove diskusije leži u tome što joj prvo moramo definirati početak i kraj. Gdje započeti debatu o društvenim odnosima? Naime, toliko je puno faktora koji utječu na cijelu temu da bi bilo potrebno ispisati na stotine stranica ako bismo situaciju zaista željeli razmotriti iz svih aspekata.
Homoseksualne, biseksualne, aseksualne i sve druge ne-heteroseksualne osobe postojale su kroz cijelu našu povijest, ne povijest regije, već povijest čovječanstva. Homoseksualnost je, prema istraživanjima, gotovo podjednako zastupljena u svim kulturama diljem svijeta. Koji su evolucijski razlozi doveli do pojave (i opstanka) homoseksualnosti je još uvijek djelomično misterija. Postoje razne znanstvene teorije, za mnoge od njih biti će potrebno još istraživanja, ali danas sa sigurnošću možemo tvrditi kako je i homoseksualizam proizvod ljudske evolucije (i nekih drugih vrsta) te je očito važna komponenta u našem cjelokupnom postojanju.
Neki će tvrditi kako je "cilj" evolucije prenijeti dalje svoje gene, što homoseksualne osobe očito ne rade u istoj mjeri kao i heteroseksualne. No, možda su u dalekoj povijesti, prema nekim istraživanjima, homoseksualne osobe sudjelovale u kolektivnoj brizi za novorođene u svojoj obitelji, možda su svojom preferencom "oslobodili" da se više resursa može dodijeliti manjem broju djece itd. Kako smo i istaknuli, teorija postoji zaista mnogo i zasigurno će cijela tema kroz naredne godine biti upotpunjena s novim teorijama.
O znanstvenim teorijama je teško raspravljati jer sve što se dotiče ove teme je "skliska padina" - nažalost mnogi, bili oni homoseksualaci, heteroseksualci ili nešto treće (ili četvrto), cjelokupnu ovu temu doživljavaju izuzetno emotivno, ideološki nastrojeno, nimalo objektivno i/ili znanstveno. Pa čak i gornja referenca na evolucijski razvoj do sada je već možda neke "uvrijedila", da, i to je moguće. To samo pokazuje koliko je teško u ovoj situaciji postići konsenzus, jer se još uvijek ne slažemo ni po osnovama. No, bez obzira na to, morali bi se moći složiti s konstatacijom da su napadi protiv manjine neprihvatljivi i anti-civilizacijski.
Neprijatelji LGBT zajednice odbacuju svaku evolucijsku i biološku predispoziciju za homoseksulane, biseksualne i druge ne-heteroseksualne sklonosti. Tvrde kako se radi o "životnom izboru". Velika količina istraživanja sugerira da nije tako, već da se zaista radi o biološkim predispozicijama. No, hipotetički, čak da se i radi o "životnom izboru" - zašto bi takav izbor bilo koga smetao? Zašto bismo bili robovi svoje kulture, tradicije ili pak i evolucije? Razvojem intelekta prevladali evolucijske "diktate" o hrani i razmnožavanju. Danas imamo široki spektar drugih interesa izvan ovih "bazičnih".
Tu dolazimo i do pitanja religije koja je nanijela mnogo zla homoseksualnim osobama kroz povijest. No, neki - pa čak i homoseksualci vjernici - odmah će glasno prosvjedovati na ovu konstataciju ističući kako "religija nije kriva", već ljudi koji je krivo interpretiraju, ili pak koriste religiju za širenje mržnje itd.
Sve te činjenice stalno nas tjeraju natrag s objektivnog u subjektivno stajalište. Objektivnost suočena s konfrontacijom bježi natrag u subjektivnost i to je neminovno. Ipak,tome se valja oduprijeti koliko je god moguće. Upravo u toj situaciji se nalazimo i danas. Vodi se pravi medijski rat u kojem se kao oružje koriste povici, trivijalnosti, isključivosti, slogani itd. Za naše društvo ovo je jako opasno jer je ova bogata i kompleksna tema već razbijena na izuzetno proste faktore. U konačnici trijumfirati će strana koja će biti u stanju alocirati više sredstava za svoju PR kampanju.
Malo možemo učiniti kako bi se taj konflikt vratio natrag u gabarite objektivne rasprave (zapravo tamo nikada nije bi bio), no možemo pokušati demistificirati situaciju, možda poneku osobu navesti na dodatno promišljanje o ovoj temi, pa čak i na korekciju vlastitih čvrstih stavova.
Ponešto prije svega valja reći o samoj LGBT zajednici. Stječe se dojam da se radi o kompaktnoj ideološkoj skupini, što ne može biti dalje od stvarnosti. Za takav pogrešan dojam ponajviše su krivi mediji i generalizacije same LGBT zajednice. Istina je naravno sasvim drugačija, unutar LGBT zajednice imamo podjednako širok spektar osobnosti, stavova, ideja, karaktera, kao i izvan nje. Štoviše, jedino što LGBT zajednicu razlikuje od heteroseksualne zajednice su njihove drugačije seksualne preference.
Nisu samo "anti-LGBT" mediji i promotori zaslužni za ovakve generalizacije, često je zaslužno i nametnuto LGBT vodstvo koje promovira jednu struju. No, unutar LGBT skupine imamo zaista najrazličitije osobe - ljevičare, desničare, osobe koje su monogamne i one koje su promiskuitetne, vjernike i ateiste, nacionaliste i internacionaliste itd.
Primjera je zaista mnogo. Pozitivan aspekt ove generalizacije govori kako su svi LGBT-ovci progresivni, ljevičarsko i internacionalistički nastrojeni. Bilo bi jako lijepo da je tako, nažalost nije.
Primjerice u SAD-u, jedna od najvećih "pro-LGBT" kampanja u zadnje vrijeme bila je traženje da se deklariranim LGBT osobama dopusti sudjelovanje u vojsci. To što je ta ista vojska počinila brojne ratne zločine diljem svijeta, naročito u zemljama Bliskog Istoka, aktiviste u ovoj kampanji očito nije uopće bilo briga. Naravno, u isto vrijeme imamo mnoge pripadnike LGBT zajednice kojima ovo uopće nije bio nikakav prioritet, štoviše, mnogi u SAD-u su i osudili ovu kampanju ističući kako sudjelovanje u američkoj vojsci nije nikakva značajna "pobjeda" za LGBT zajednicu.
Diverzitet unutar LGBT zajednice postoji po raznim pitanjima, pa čak i po pitanju Gay Pride parada, primjerice organizacija HOPE (Homoseksulaci Protiv Pride Ekstremizma). Ne ističemo ovo s ciljem "podržavanja" jedne ili druge LGBT struje, već s ciljem pojašnjavanja kako u LGBT zajednici postoje razne struje i tendencije, što je posve prirodno, no ponekad - zbog dominacije jedne struje - većina neupućenih heteroseksualaca generalizira LGBT zajednicu promatrajući je isključivo kroz prizmu vodećih organizacija i njima sklonih medija.
No, situaciju moramo gledati i "zdravorazumski" - ako ste dio diskriminirane manjine, teško je da ćete biti disident u toj istoj manjini, to jednostavno nije za očekivati. Stoga, mogli bismo iznijeti niz kritika na djelovanje vodstva LGBT zajednice, pa i lokalnog, ali ako imamo na umu da se ovdje ipak radi o skupini koja jest diskriminirana i čija prava jesu zakinuta, te kritike možemo iznijeti kao sugestije, no nema smisla na njima "ustrajati".
Ipak, spomenimo i to kako je LGBT borba, kao i feministički pokret, već poprilično "preoteta" od strane pojedinih političkih interesa koji su esenciju te borbe već razvodnili do te mjere da ona često djeluje trivijalna.
Primjerice feministički pokret, koji je bio s pravom radikalan i revolucionaran pokret za istinsko izjednačavanje spolova, danas je često sveden na puke trivijalnosti kao što je "borba za pravo" na izazovno odijevanje, pa negdje čak i na hodanje u toplesu ulicama. Svatko ima pravo se boriti za što god želi, nećemo ničiju inicijativu osuđivati, naročito ne na temelju nekakvih "puritanskih" sentimenata, no mnogi će se složiti kako je borba žena za jednaka prava doživjela jednu devijaciju koja ih udaljuje od konačnog cilja. U brojnim zemljama, pa čak i na Zapadu, položaj žene danas nije nimalo idealan.
Borba LGBT zajednice danas je snažnija i eksponiranija od borbe za prava žena, no i njima se može desiti devijacija. Naime, u ovoj borbi postoji jedan ozbiljan problem kojega mnogi možda previđaju. LGBT zajednica je u stanju ostvariti niz značajnih pobjeda zahvaljujući dominaciji liberalne oportunističke političke klase. No, te pobjede često su samo nakratko demonstrativne, dok opasni problemi i dalje egzistiraju ispod površine. Drugim riječima, jedna Gay Pride parada može biti izvedena uz kordone policije (ako politička volja pristane na izvođenje policije na teren), no što ako bi to osiguranje nestalo? Može li sigurnost biti zagarantirana? Proširimo ovo na ovaj način: može li sigurnost biti zagarantirana u vrijeme izuzetne ekonomske krize?
Zakoni se mogu promijeniti, ali ako se pritom nije promijenila svijest populacije (ili još gore - ako populacija samo "glumi" tolerantnost pod pritiskom političke korektnosti), ti zakoni će štititi LGBT populaciju samo do onda dok ne stasa nova politička struja koja će iste anulirati. Koje je onda rješenje? Teško je reći, očito je kako će proces prihvaćanja LGBT populacije biti iznimno težak. Bilo bi pretenciozno davati savjete samoj LGBT zajednici što učiniti "drugačije", jer njihov odgovor je adekvatan - oni jesu ugroženi u ovoj situaciji i što god da čine, dobro je da čine.
Ekonomska kriza katalizator je neprijateljstava prema svim manjinama, tako i prema LGBT zajednici. To vidimo i iz priloženih anti-LGBT kampanja. Mijenjanje Ustava zbog uvođenja stavke kako je brak "zajednica muškarca i žene" je obično agresivno skretanje pozornosti s aktualnih problema u zemlji. Kome uopće smeta da jedan homoseksualni par ima pravo na brak? Teško je shvatiti taj animozitet izuzev objašnjenja da se radi o mržnji koja je pogrešno kanalizirana.
Neki će reći kako nije "prirodno" da u brak stupaju dvije osobe istog spola. Prirodno? Što je to zapravo "prirodno" u braku? Brak je jedna religijska izvedenica koja nema nikakve veze s prirodom. Štoviše, mnogi mladi progresivni parovi danas, bez obzira na seksualnu orijentaciju, odbacuju ovu instituciju upravo zato što je ona "neprirodna". Nadalje, gotovo svi aspekti naših života danas su "neprirodni", od tehnologije koju koristimo, odjeće koju nosimo, hrane koju jedemo itd. Ako baš želimo ostati pri tim detaljima, možemo slobodno tvrditi kako su homoseksualni odnosi daleko prirodniji od brojnih drugih aspekata modernog života.
Anti-LGBT "aktivizam", koji je toliko aktivan u zadnje vrijeme u Hrvatskoj, puno je opasniji od nekolicine "homofoba" koji psuju, zvižde, pa čak i kamenuju pripadnike LGTB mimohoda.
Ono čemu svjedočimo danas je jedna "kulturna" opozicija izrazito opasnih namjera. Napad na LGBT zajednicu je posve nedopustiv napad na jednu manjinu, ali ambicije ovih anti-LGBT skupina su još i puno veće. Hrvatska je uvijek imala "problem" s ekstremnom desnicom i fašističkim tendencijama. Bitno je primijetiti kako je ta ideologija do sada evoluirala, više se ne predstavlja onako direktno i prepoznatljivo kao u povijesti, danas djeluje perfidno, skriveno i naizgled "legalistički".
LGBT zajednica možda danas mnogima u Hrvatskoj i regiji, poslužimo se terminom kojeg neki često ističu, "ide na živce", možda su im dodijale priče o njihovim problemima dok narod grca u dugovima u jeku ogromne krize. No to je sada nebitno, kako smo istaknuli i ranije - možemo i trebamo kritizirati LGBT zajednicu onda kada padaju u devijaciju - sada je pitanje poprimilo znatno šire dimenzije i stav mora biti zauzet sukladno toj eskalaciji. Ako do referenduma dođe - što još nije sigurno - svi "normalni" građani ove zemlje trebali bi na isti izaći i odbaciti ono za što se isti zalaže. To moraju učiniti ne zato jer im je LGBT manjina "draga", nije uopće važno kako se osjećaju prema njoj, već zato da se prekinu "logističke rute" kojima anti-civilizacijska desnica nastoji poentirati u vrijeme opasnog ekonomskog sunovrata.
Ljudi su ljuti, gnjevni, ispunjeni mržnjom. To je danas očigledno. Hodaju pored nas i znamo ih, možda smo i sami takvi. "Mržnja" i osjećaj mržnje je danas veliki potencijal koji će netko iskoristiti, a izgleda da na mržnji kapitaliziraju one sile koje ujedno imaju i dostupan kapital da to učine.
Poruke LGBT-ovaca su pogrešne onda kada kao kakvi hipiji iz 60-ih propagiraju "ljubav" umjesto mržnje, to u ovom vremenu nije adekvatna poruka - mržnja u narodu postoji s razlogom, no tom istom narodu nitko ne pokazuje koga i što bi morali, s razlogom, "mrziti". To sigurno nisu pripadnici LGBT skupine, ili pak ploče na ćirilici (još jedna velika dimna zavjesa u Hrvatskoj), već akteri i procesi koji su doveli do ovog sivog beznađa u našoj zemlji.
Narod ima pravo mrziti, a trebao bi mrziti one koji su i zaslužili da budu omraženi - kapitalistički i privatizacijski kriminalci, veleizdajnici, anti-ljudske spodobe koje su brutalno opljačkale zemlju i narod. Isti bi morali biti predmet narodne mržnje bez imalo kočnica, a ne LGBT zajednica ili bilo koja druga manjina. Nažalost, mnogi koji su nagomilani mržnjom ujedno su i kukavice. Kao i alkoholičar koji će nakon prepirke u krčmi svoj bijes iskaliti na nedužnim članovima obitelji, tako i mnogi u ovom narodu nemaju hrabrost "mrziti" i suprotstaviti se onima koji su odgovorni za njihov gnjev. Najlakše je svoj bijes okrenuti kontra slabijeg. No, takvo ponašanje, u ovom slučaju anti-LGBT mržnja, ne dolazi baš "sama od sebe", postoje skupine koje su zadužene za "usmjeravanje mržnje", primjera smo itekako svjesni.
Polarizacije u narodu su loša stvar, naročito u ovakvim vremenima, ali ako su apsolutno neizbježne, onda ih treba prihvatiti, nema smisla forsirati kompromise u vrijeme kada druga strana želi konfrontaciju.
Vodstvo LGBT zajednice je odabralo svoj put - koliko isto govori za cijelu LGTB zajednicu ili ne, to je upitno - te se oslanjaju na moćne aktere koji nisu nimalo pozitivni akteri. Naravno da je degutantno i žalosno da se LGBT zajednica poziva na neke međunarodne ličnosti kao što su primjerice bivša američka tajnica Hillary Clinton ili britanski premijer David Cameron, osobe koje su možda pro-LGBT orijentirane, ali su u isto vrijeme nanijele ogromne štete mnogim drugim zajednicama. Iz te perspektive nemoguće je ne reći da se dio LGBT zajednice ponaša krajnje oportunistički što je svakako šteta pošto bi oni trebali biti prirodni saveznik i anti-kapitalističkih i anti-kolonijalističkih sila. No, to ne znači da neće postati ili da velik broj njih već i nije. Pritom se treba pitati tko financira LGBT vodstvo i tko odlučuje "koje" LGBT vodstvo financirati? Očito je da oni koji daju novac izvana traže da se promiče isključivo pro-zapadni karakter LGBT zajednice.
Kada smo se već dotakli ove teme, moramo spomenuti i to kako se LGBT zajednicom često manipulira na način da ih se nastoji pretvoriti u nečiju "petu kolonu", što i polazi za rukom na nekim mjestima. Još bi se puno toga moglo spomenuti u tom kontekstu, kao primjerice činjenicu da se za LGBT zajednicu najglasnije "bore" oni koji u isto vrijeme veličaju neo-liberalizam ili pak žene prikazuju na jedan posve neprimjereni uvredljiv način.
No, i to je sada sasvim nebitno, to su samo činjenice koje ne bi smjele nipošto kod imalo razumnog pojedinca rezultirati odlukom da se prikloni anti-LGBT kampanji kojoj očito ne nedostaje ni ljudstva, ni novca ni političko-klerikalnog utjecaja.
Čak i oni koji imaju snažna vjerska i tradicionalna uvjerenja, trebali bi ovog puta zanemariti svoje - ako ih imaju - eventualne "frustracije" glasnom LGBT zajednicom, te napraviti pravi potez, a to je odbacivanje ove kampanje koja nastoji politički poentirati u teška vremena.
Puno toga ovisi i o vodstvu LGBT zajednice koje bi moralo djelovati primjerenije aktualnoj situaciji koja se pokreće protiv njih. Morali bi biti svjesni da protiv sebe nemaju tek "obične" huligane, već jedan organizirani front koji je odlučio nametnuti svoje ideje počevši s obračunom upravo kontra njih. Tko će biti idući? Srbi? Romi? Ateisti? Zato je važno ovaj proces zaustaviti već ovdje.
U idealnom svijetu nitko ne bi pravio nikakvu "buku" oko činjenice da istospolni parovi trebaju imati ista prava. Nažalost, ovaj svijet, a i naše društvo, daleko je od idealnog. Tih činjenica LGBT vodstvo mora biti svjesno. Neki animoziteti će još dugo ostati i opstati. U ovom slučaju LGBT zajednica treba direktnu pomoć ostatka cijele zajednice, a u toj zajednici imamo i vjernike i tradicionaliste. Mnogi od njih nisu "loši ljudi" i spremni su dati civilizacijsku podršku za ugroženu manjinu, no to neće biti lako ako ta ista ugrožena manjina - tj. njihovo vodstvo ili dio vodstva - njih godinama ismijava i ruga se njihovom "tradicionalizmu". Ova priča bi se stoga mogla razviti u neku novu verziju priče o "dječaku koji je vikao 'vuk'".
Unatoč glasnim desničarima i reakcionarnima, hrvatski narod je u više navrata kroz povijest znao donijeti pravilnu odluku u pravom trenutku. Koliko god neki još uvijek cijelu ovu situaciju doživljavali kao trivijalnu temu koja ih se ne tiče, stvarnost je drugačija - ovo je danas bitna tema i proces koji može imati dalekosežne posljedice ukoliko mu se dopusti anti-civilizacijski trijumf.
U ovoj kompleksnoj temi, o kojoj bi se moglo još puno toga napisati, treba podvući neki zaključak, ako je to moguće. Kritika vodstva LGBT zajednice ovdje je dobronamjerna s iskrenim željama da ostvare sva svoja prava i prihvaćenost od društva, ne privremeno dok je jedna oportunistička politička opcija na vlasti, već permanentno.
Postoje dobri primjeri, recimo Kuba gdje je LGBT zajednica dugi niz godina bila diskriminirana. Za poboljšanje situacije u Kubi ponajviše je zaslužna kćer Raula Castra, Mariela Castro i rad Nacionalnog Centra za Seksualnu Edukaciju. Fidel Castro je kasnije čak priznao kako je homoseksualcima nanijeta "velika, velika nepravda" u ranijim periodima Kubanske Revolucije. No, Kuba je brzo napredovala, do toga da su svečanu povorku povodom proslave Prvog Maja još 1995. predvodili pripadnici LGBT zajednice.
Uspjeh tog modela bio je u tome što se radilo o zaista autohtonom "kubanskom modelu". Još ovakvih pozitivnih primjera imamo diljem Latinske Amerike. Zanimljiv model može se pronaći i u jednoj zemlji koja zasigurno nikome ne bi nikad pala na pamet kada je riječ o raspravi o LGBT pravima - Sjevernoj Koreji. Kakva je "stvarna" situacija u Sjevernoj Koreji s pripadnicima LGBT zajednice, nemoguće je reći, no na stranicama gayprideindex.org istaknut je službeni stav Vlade u kojem se ističe: "Zbog tradicije korejske kulture, nije uobičajeno da individualci bilo koje seksualne orijentacije iskazuju ljubav u javnosti. No, kao država koja je prihvatila znanost i racionalizam, Sjeverna Koreja prepoznaje kako su mnoge osobe genetski rođene kao homoseksualci te se prema njima ponaša s poštovanjem. Homoseksualci u Sjevernoj Koreji nikada nisu bili pod represijom, kao u mnogim kapitalističkim režimima diljem svijeta. No, Sjeverna Koreja također naglašava socijalnu harmoniju i moralnost. Stoga Sjeverna Koreja odbacuje brojne karakteristike zapadne gay kulture, kao što su konzumerizam, klasizam, i promiskuitet".
Bez da ulazimo u diskusiju da li je ovo samo prigodan stav ili je zaista stavljen u praksu (o Sjevernoj Koreji se zna jako malo, a propagandni napisi o ovoj zemlji nimalo ne pridonose stvarnoj slici stanja), činjenica jest da bi svaka zemlja i društvo trebali prihvatiti "znanstveni i racionalni" pogled na LGBT zajednicu te tada ovaj problem ne bi ni postojao.
Nama u Hrvatskoj ne treba ni kubanski ni korejski ni bilo čiji drugi "model", naša LGBT zajednica trebala bi imati svoj model koji bi najbolje funkcionirao u borbi za njihova prava na ovom prostoru. No,kod nas se forsira model koji "slabo sjeda" kod naroda jer nije "skovan" za domaće prilike, što se jasno vidi na svim razinama. Primjerice, političko vodstvo je pro-LGBT orijentirano samo zato jer "mora biti", tako im je poručeno iz stranih centara. Da nema tog pritiska izvana, pitanje je koliko bi se domaća socijal-demokracija zaista "zalagala" za prava LGBT zajednice.
No, može li se uopće kriviti LGBT zajednicu zbog tih činjenica? Teško - mi u ovoj zemlji nemamo niti nacionalno orijentiranu ekonomiju, ni politiku, ni kulturu, ni sindikalizam, kako onda očekivati da ćemo imati nacionalno prilagođenu borbu za prava LGBT zajednice?
Svu su ovo segmenti jedne široke teme o kojoj treba povesti nove debate, nova promišljanja, a ne koristiti istu za međusobne konfrontacije kao što se čini danas.
Mržnja prema LGBT zajednici ne može biti opravdana, kao niti protiv bilo koje druge manjine. Protiv te mržnja valja uvijek govoriti glasno i osuditi je bez obzira iz kojeg pravca ona dolazila - danas desnice, ili nekoć znanstveno nezrele ljevice. To ne znači da pritom treba ignorirati probleme svih drugih skupina društva koja su također itekako diskriminirana i u jako teškom položaju.
Možda će mnogima zvučati sasvim otcrano, no teorija da ćemo uspješno rješavati diskriminaciju unutar duboko nepravednog i anti-ljudskog sustava kao što je kapitalizam, zvuči pomalo utopijski. Borba za prava manjina je važna, no ona mora biti tek segment jedne šire borbe za prava svih koji su danas potlačeni, diskriminirani i izrabljivani.
Krajnje je vrijeme da široke narodne mase razviju toliko potreban imunitet na podvale, lažne kampanje i perfidno preusmjeravanje mržnje na nezaštićene manjine, a svoje nezadovoljstvo usmjere tamo gdje bi i moralo biti usmjereno - kontra izrabljivačke prirode sustava u kojem egzistiraju samo kao potrošni kotačići, sustava u kojem žive i preživljavaju samo dok su potrebni tom stroju. Imunitet na obmane možda neće doći sam od sebe, zato je toliko važno da i u ovom društvu stasaju određene sile koje će propagirati pravednu borbu za boljitak i jedinstvo cijele radničke klase, a LGBT zajednica je svakako sastavni dio iste.
Teško mi je smiriti doživljaj jer me situacija u zemlji duboko uzrujava, na više razina.
Žao mi je što ti ne vidiš razliku između biti homoseksualan i tražiti da živiš kao i ostali heteroseksualni ljudi, od biti (ne)vjernik i imati stavove s kojima se drugi ljudi slažu ili ne slažu.
Izrugivanje nošenju križa u Hrvatskoj nije fašizam. To je izrugivanje, to je nepristojno, ali daleko je to od fašizma.
No, na primjeru Marijane Petir to čak uopće nije nepristojno. Nositi križ oko vrata, deklarirati se nekakvom vjernicom, i izražavati onakve stavove je vrlo kontradiktorno, nevjerodostjno, i upravo je to - za izrugivanje i za ismijavanje. Ako to nekoga vrijeđa, super! Nevjerodostojnost to i zaslužuje.
Ovo drugo neću komentirati jer si pomiješala nekoliko stvari, a nemam vremena jutro potropiti na raspravu koju smo već prošli nekoliko puta (pobačaj).
E vidiš, nije isto. Ja ne mogu javno i glasno reći da meni homoseksualnost nije normalna, a da me se ne proglasi zadrtim homofobom, iako ne bih nikada svoj stav gurala u Ustav, niti bih gađala i vrijeđala te ljude na ulici, na paradi, niti mi uopće smetaju i potpuno su mi nebitan faktor u životu. Josipa može jasno i glasno izreći svoj stav o majčinstvu u poznim godinama, a ostale boli uho za to kako je majkama koje su rodile u poznim godinama dok čitaju o egu, vulgarnosti i sličnom. Dupla mjerila. A to je samo jedan primjer.
Nisam ulazila u lik i djelo dotičine "Markićke", ali bi me zanimalo zašto je oslovljavate sa "Markićka", zašto ne "Markić"? Zato što je u ovoj priči, barem
na ovom forumu, ona negativan lik, pa joj u samom oslovljavanju treba nadodati negativnu konotaciju?
Izjavila je da ona kao pjevačica ne misli da bi se dobro brinula o svojoj djeci i kao takvoj bi joj bilo monstruozno roditi u poznim godinama samo da bi se netko imao o njoj brinuti kad bude prestara.
Zuska ti uopće ne komentiraš ono što sam ja napisala, nego preokrećeš moje riječi u drugom smjeru. Da se vratim na svoj post, evo odgovori mi konkretno na pitanja.
Zašto je nepoželjno reći "neka homići drže svoju intimu unutar svoja 4 zida, neka se ne ljubakaju po ulicama", a nije nepoželjno reći "neka vjernici drže svoju vjeru unutar 4 zida, za sebe, to je privatna stvar" ?
Zašto nije problem tražiti prenatalne testove da možeš pobaciti bolesno dijete, a bio bi problem tražiti testove da pobaciš svoje homo dijete (hipotetska situacija, kad bi znanost dotle napredovala) ? Oba djeteta su takva začeta, nisu kriva za ono što jesu.
Zašto je problem ako ja napišem da meni osobno homoseksualnost nije normalna, a nije problem da Josipa Lisac napiše za rađanje u poznim godinama da je to vulgarno, sebično, egoistično ? Itd. Kužiš li sada o čemu pišem ?
rehab, pa zato što ona govori o sebi, ne o drugim skupinama ljudi.
Slažem se da nema ništa uvredljivog u njenoj izjavi.
Nije žena rekla "joj te žene koje kasno rode su blabla, već kad bih ja rodila kasno to bi bilo blabla".
Već sam napisala gore o tome zašto mislim da se nije nužno osvrtati na baš sve i svačije izjave, pogotovo na one koje trenutno ne predstavljaju gorući problem u društvu.
Osim toga, pokazalo se da sporna izjava zapravo uopće nije tolik sporna.
Još ću napomenuti da meni osobni negativni stavovi prema homoseksualizmu nisu problem, kao ni bilo kakvi osobni stavovi, dok god ne idu ka tome da šire mržnju ili pokušavaju nekome oduzeti prava.
Tu uvijek postoji lagano posprdna i pogrdna konotacija.
Al ok, sama si napisala "osobito" negativno, znači i ti kužiš da jest pomalo negativno. Ne smeta mene to zato što
je trenutno "Markićka" u pitanju, već na ovom forumu to ne bi trebalo biti dopušteno. Ili ipak da?
Mogu li ja odgovoriti?
Nepristojno je, po mom skromnom mišljenju, i javno ljubakanje, i isticanje svoje vjere/nevjere, ali se kod nas pod "tradicija" jedno upražnjava mnogo više nego drugo, još niko nije dobio po glavi zbog vjerske procesije.
U hipotetskoj situaciji, tko bi točno tražio test na homoseksualnost, kome ona smeta, homoseksualno dijete ne traži konstantnu skrb, znatne financijske izdatke i žrtvu čitave obitelji .
Na ostalo već odgovorih
Zašto je nepoželjno reći "neka homići drže svoju intimu unutar svoja 4 zida, neka se ne ljubakaju po ulicama", a nije nepoželjno reći "neka vjernici drže svoju vjeru unutar 4 zida, za sebe, to je privatna stvar" ?
Prvo i osnovno, u Hrvatskoj vjera, na žalost, nije privatna stvar, gura se u sve i svuda i u takvom kontekstu reći da bi se ona trebala vratiti u privatnu sferu je sasvim u redu. Ne zato što ja to tako mislim, nego zato što je sekularna država tekovina Francuske revolucije i jedoa od obilježja republike. I da, vjera jest privatna stvar.
Reći homićima da svoju intimu drže unutar svoja 4 zida, a pri tome smatrati da hetero to ne trebaju, jest kršenje ljudskih prava jer čovjeka zbog jedne njegove osobine (dočim vjera nije osobina) tjeraš da se skriva ne bi li svoje fiziološke, emocionalne i društvene potrebe upražnjavao unutar 4 svoja zida. Stvarno humano.
Nije isto tražiti od crkve da prestane turati nos u politiku, ili od gay osoba da se skrivaju unutar 4 zida.
Nadam se da je sad jasno, jer jasnija ne mogu biti.
Zašto nije problem tražiti prenatalne testove da možeš pobaciti bolesno dijete, a bio bi problem tražiti testove da pobaciš svoje homo dijete (hipotetska situacija, kad bi znanost dotle napredovala) ? Oba djeteta su takva začeta, nisu kriva za ono što jesu.
Ovo je potpuno nova tema rasprave za koju danas nemam vremena. Rekla bih samo da homoseksualnost nije bolest. A tebe nitko ne tjera da radiš takve testove i pobacuješ.
Zašto je problem ako ja napišem da meni osobno homoseksualnost nije normalna, a nije problem da Josipa Lisac napiše za rađanje u poznim godinama da je to vulgarno, sebično, egoistično ? Itd. Kužiš li sada o čemu pišem ?
Pa ti možeš reći svašta, kao što ja mogu reći da se s tobom ne slažem. Stav da homoseksualnost nije normalna je znanstveno neutemeljen, a društveno nazadan.
Josipa Lisac nije ničim uvrijedila ni majčinstvo ni majke u godinama. Kad sam pročitala sve što je rekla, rekla bih da jako trezveno razmišlja o svemu. Ona nije napisala da su majke u godinama egoistične, nego bi ona sama sebi tako izgledala, u njenim okolnostima, u njenim godinama.
Uopće ne razumijem zbog čega te je to tako zasmetalo, žena govori o SEBI, a majčinstvo a priori ne dovodi u negativan kontekst. (kao ti homoseksualnost).
Ma nije uopće pitanje pristojnosti, niti toga tko bi tražio, a tko ne bi. Niti tko je dobio po glavi, a tko nije. Stvar je u tome da je jedno politički korektno, a drugo nije. Pa se onda jedni prse svojom tolerancijom, slobodoumnosti i naprednosti, a isti su kao ovi drugi.
Mada, složila bih se s J_G - imaš prao imati privatno stavove koje želiš, meni osobno potpuno svejedno što misliš o gay osobama ili o majčinstvu.
Ali ako ih ovdje pišeš, očekuj da će se na njih reagirati.