Barbi prvotno napisa
Imao je jedno popodne i noć temperaturu, popio Lupocet i to Lupocet junior jer nije bilo ničeg drugog doma :mrgreen: dakle nedovoljnu dozu za njegovih 190cm i 75 kila, preznojio se dobro i ujutro se probudio fit kao da ništa nije bilo. Nikakvih drugih simptoma, niti kašalj niti malaksalost, ništa. U nekim normalnim okolnostima svi bismo odmahnuli rukom i ne mislili o tome dalje, ni kad su bili jasličari nisam ih za tako nešto vodila doktoru, a kamoli na kakve daljnje pretrage. Međutim, kako ove godine ništa nije normalno i uobičajeno, on je netom bio došao od jedne bake iz Dalmacije i bio u niskom startu da ide kod bake i dide u Slavoniju, zvali smo doktoricu i tražili da ga možda ipak testira. I bingo. :roll: Pozitivan nalaz je dobio četiri dana nakon te temperature i daljnjih simptoma nije imao, osim što je rekao jedan dan da mu neke stvari imaju čudan okus, ali i to je prošlo do idućeg dana.
Gdje se zarazio zapravo ne zna, iako je dosta izlazio. Nitko od njegove ekipe nije bio pozitivan, neki su testirani i negativni, ostali se nisu razboljevali pa se nisu ni testirali. Moja mama kod koje je bio također je morala odguliti samoizolaciju, međutim i ona je ok i nije se razboljela.
Pišem sve ovo jer mi je stvarno žao i čitati u kojem su neke od vas stresu u svakodnevnom životu. A to je život. Čuvaš se koliko možeš, i inače, ne samo od korone. Pereš ruke, ne ližeš javne wc-e ni rukohvate u tramvaju :p, ne ljubakaš sa svakim, koristiš zaštitu, živiš odgovorno koliko možeš ali živiš, ne provodiš dane u strahu.
Uvijek je bilo bakterija i virusa, potresa i poplava, gladi i ratova, ali ljudi žive i moraju živjeti. Ne možeš se od svega osigurati, od svega zaštiti, od svega očuvati sebe i svoje, koliko god to snažno netko želio.