Ja sam pogledala. Sve je ocekivano i duboko zabrinjavajuce.
Printable View
Ja sam pogledala. Sve je ocekivano i duboko zabrinjavajuce.
I onda kad neki(mnogi) kažu da ova pandemija nije ništa, da se i dalje živi kao prije. Ustvari, blago njima.
Apatija. E, da.
https://www.vecernji.hr/vijesti/ispo...-split-1427714
"Koliko god se možda čini kako je super biti sam doma, kada si u ovakvoj situaciji, kada moraš biti izoliran od svih koje voliš i poznaješ, to je potpuno drugačija priča.Ja sam jedva izdržala sama doma. Skoro sam dobila živčani slom, nisam znala što da više radim. Često sam pomislila da barem nismo otišle u Split, ništa od ovoga se ne bi dogodilo. Ali eto, vrijeme ne mogu vratiti - zaključuje mlada Zagrepčanka."
Evo što se na ovo može reći, osim da mi je nejasno što mediji žele postići objavom ovakvog članka (koji su još k tome vjerojatno izmislili), osim daljnje sprdanje i omalovažavanje bolesti. Za slučaj da im je ovo stvarno netko ispričao, pa eto, svatko ima pravo na svoj doživljaj svijeta oko sebe, pa i bolesti, i ljudi svakako podnose poteškoće na različite načine. Opet, valjda smijemo primijetiti da ono što je opisano u članku realno baš i nije vrijedno živčanog sloma.
Ajde da pitam
Nema izražavanja sućuti s rukama?
Nema
Meni to grljanje i rukovanje po sprovodima je i prije bilo vrlo uznemirujuće i zadnjih nekoliko godina , ne idem u mrtvačnicu , niti do rake , već odslušam onaj dio prije povorke. Sprovodi koje sam ja organizirala za svoje najbliže su i prije korone bili kaubojski, nas nekoliko i truba. Nisam ni kačila osmrtnice.
Ipak, treba reći da tradicionalni sprovodi za većinu ljudi imaju svoj dubok smisao. Imamo osjećaj da okupljanje ljudi slavi taj život, da se opraštamo, dobro se isplačemo.. Korona je mnogim ljudima oduzela tu mogućnost i narušila žalovanje.
Gdje si ti Beti3, da vidis ljude koji kazu da se zivi kao prije? Bome ja ne poznam nikoga.
Tanja Sever - da, ocekivano. Mislim da nas je dosta na svojoj djeci moglo vidjeti taj efekt nedostatka fizickog kontakta s drugom djecom. Nazalost, vidjela sam i one roditelje koji ga nisu zelji vidjeti, a vidio se iz aviona. Nadam se da ce djeca imati priliku barem mjesec dana osvjeziti sjecanje na kontakte prije nego ih opet doma ostave.
Mi smo osigurali da taj kontakt ostane svo ovo vrijeme. Ne idu u vrtic i skolu od ozujka, treniraju taekwondo online, ali imamo obitelj s kojom smo se nastavili druziti jos od kompletnog zatvaranja, kad nista nije radilo i nista nije bilo otvoreno. Ni jedna, a ni druga strana tad nije vidjala ama bas nikoga tako da nam je bilo ok preuzeti tu odgovornost, odnosno olaksati svakodnevicu i djeci i nama. Nakon sto se sve vise-manje pootvaralo, vidjamo tu i tamo i dodatnu djecu, na otvorenom, uz malo jace obracanje paznje na ono sto rade (i kako to rade) nego sto smo to radili prije.
Nekako mi se cini da je izmedju potpune izolacije i "starog normalnog" ogroman prostor koji se moze krojiti prema potrebama djece i obitelji, a na razumno siguran nacin. Ne tvrdim nikako da je sve skupa idealno, ali ne cini mi se za sad da su (nasa) djeca ugrozena.
Ja iskreno nemam pojma na koga se tu misli, ali kad ljudi kažu da žive kao i prije, ja to shvatim kao da su se navikli na novu situaciju. Možda krivo shvaćam. :)
U biti gledam po sebi, i ja sam rekla da živim normalno. To je isto bilo u kontekstu navike. Nikako ne znači da me nije briga za sve posljedice, a ni za sam virus. Itekako me briga. I ne znači ni da radim doslovno sve isto kao prije. Pa evo prvenstveno svi hodamo s tim maskama okolo, a prije većina nas to ipak nije radila nego bi ušli normalno u trgovinu kad trebamo. Nije to apatija, to je samo pokušaj prilagodbe jer se tako mora trenutno. Jedva čekam da sve prođe i da za par godina možemo pričati o ovome samo po sjećanju.. Ali eto sad je ovako, vjerujem da se svatko prilagodio na svoj način.
I dalje mi je sve to pretužno. Tužne su mi posljedice, tužno mi je što su svi ti ljudi umrli, evo nekidan se i u mom životu dogodio prvi slučaj da je od posljedica zaraze umro netko koga znam od djetinjstva još. Naravno da je tužno. Ali i dalje stvarno ne vidim da imamo nekog izbora osim pokušati se prilagoditi tom iritantnom novom normalnom i čuvati se.
U biti, Beti, ja potpisujem tvoj potpis. :)
Ja nisam primijetila da netko zivi jednako, nego da pokusava zivjeti sto normalnije i da ne drami oko nekih ogranicenja. Da ima manje razumijevanja za kuknjavu, jer nam je zapravo odlicno, s obzirom na situaciju, barem nama koji jos nismo oboljeli i nitko nam nije umro.
Ja sam recimo u strahu da ce mi dijete zbog nečeg u bolnici zavrsiti i da necu moci k njemu, nego na 15 minuta. Nedavno se ozlijedio i vjerojatno bih ga u drugim okolnostima odvela u Klaicevu, ali sam se sad potrudila sama sanirati rane i drzim fige da to dobro zaraste. Ali ima puno gorih stvari od posjekotina.
Citam opet na die Weltu da su u Njemackoj burne rasprave oko izdavanja lijecnickih potvrda za nenosenje maski. Navodno ima nemali broj ljudi u javnom prijevozu koji kontrolorima pokazuju neargumentirano dobivene lijecnicke potvrde.
U americi je neki vodeci pulmplog nabrojao par stanja za obj nemogucnost nosenj maski, izutetni su rijetka i npr astma nije medju njima. A isto je masa ljudi pokusavala dobit way out lijecnicki da ne moze nosit masku jer - reko likar.
Prvi dan škole prošao.
Svi nose maske. Poneko vizir...Ponekom viri nos, ponekom je maska prevelika i labava. Roditelji ne ulaze, deci se ruke dezinfikuju na ulazu. Prvačiće prate dežurni do njihovih razreda. Sve u svemu, kada bi bar trajno ostala ovakva disciplina, bilo bi neke šanse da škola potraje donekle.
Kod nas ne kontrolišu prisustvo i broj ljudi na sahranama umrlih od korone. Niti njihovo ponašanje...
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ <3
Za sve nas
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ za sve vas
Da, u teoriji... U praksi sve je prepušteno svačijoj savesti i zdravom razumu. Zato su nam brojke i tolike.
Kad je svekar umro letos, dva dana pre toga uvedena je u opštini vanredna situacija i ograničenje od 10 ljudi na sahrani. Mi smo poštovali sve mere, osim plaćene muzike, koja je stvarno držala distancu od svih, ni njima nije bilo do rizikovanja. Za nagradu smo dobili glasinu da je svekar umro od korone čim se mi tako ponašamo, i mesec dana bežanja ljudi čim nas vide. (U principu nije mi puno ni smetalo što su svi fino držali distancu od nas...)
Deset dana kasnije zaista je umro pedesetogodišnjak od korone, na sahranu se sjatilo pola sela plus rodbina iz Bosne, niko nije proveravao, svi su se iskukali, izgrlili i izljubili, i vratili u Bosnu... Eto... Ni sledeću dvojicu umrlih od korone nisu drugačije ispratili, ali rezultat je ipak da se po selu maske nose puno savesnije- jedan od umrlih je bio superspreader i antimasker, povukao je dosta istomišljenika u bolest dok su se hrabro družili tako osvešćeni i nepokoreni...
Kod nas ima dosta ljudi koji nisu samo otresli koronu od sebe za par dana. Četrdesetogodišnjaci se mahom dosta dugo oporavljaju, po mesec-dva. Stariji ljudi mahom nose maske i na ulici - još kad bi u radnji maskom pokrili i nos, bilo bi još bolje :roll:.
Naravno, ovo je sve pogled sa sela. Moguće da je u gradovima drugačije, nisam baš dovoljno dugo boravila tamo ovog leta da bi procenila.
jučer sam išla na rebro javnim prijevozom i baš sam malo pratila nošenje maskica.
moja procjena 95 posto ljudi nosi masku, a od njih bar 60 posto je nosi potpuno neispravno.
ili je nos vani, ili je i pola usta vani ili si prstima prave rupu na vrhu ili nakon nekog vremena puhanja pod maskom jednostavno je svuku.
džabe su krečili.
sinoć idem u ljekarnu, ispred jedan tinejdžer pita drugog ima li maskicu, mora u dućan,
drugi vadi masku iz džepa i daje prvom koji onda s tom tuđom, prljavom maskom ide u dućan.
vlak, jutros
100% ljudi ima masku (a stoji na vratima i upozorenje da će biti udaljeni svi koji je nemaju), 50% neispravno (uključujući konduktera).
mislim da bi trebalo malo više propagirati pravilno nošenje maske, nisam nikad vidjela da je netko o tome pričao na tv.u ili u medijima (osim na samom početku)
Potpisujem Tashunicu i emily, jako puno ljudi samo zadovoljava formu, neki iz neznanja, neki iz nebrige.
JOJ Tash, prosli mjesec ulati zena u jedan ducan, ja sam bila na blagajni. I kaze oprostite nemam masku. Teta na blagajni joj izvadi jednu jednokratnu i da joj. a ta maska je koristena, dakle vidi se razlika koristene i nekoristene jednokratne, slozit cete se, sta ne? Ova je uzme i stavi na lice. Rijec je o zeni u drugoj polovici 30tih godina.
moja reakcija je bila :-o:-o:-o
covjek iza mene isti pogleda kao i ja.
i sta onda ocekivati od klinaca.
Eh, ne događa se to samo klincima...
Zove me kolegica neki dan jesam li doma (stanujem blizu Lidla) jer je krenula prema dućanu i zaboravila masku... Ja sam u tom trenutku baš bila u Lidlu i kažem joj - samo dođi, ja ću ti dati svoju rezervnu masku (čistu, iz torbe). Tak je i bilo.
Imam u torbi par komada, moj stariji sin isto. Držimo ih u pvc vrećicama za gablec. Kad izađe iz te vrećice, više se u nju ne vraća, tako da se zna da je korištena. Mlađi voli platnene i nosi njih, ali ima u ruksaku vrećicu sa 2-3 jednokratne maske za svaki slučaj. Već je par puta obnavljao zalihe, jer ih je potrošio - ne za sebe nego za prijatelje.
Btw. oprala sam dvaput jednokratne maske koje su dečki ostavili u džepovima. Sad razmišljam što s njima - izgledaju ok, raspale se nisu, a koliko su učinkovite - to je druga stvar.
Ja do sada masku nisam videla samo na guzici, da prostite.
Osim svih mogućih varijanti nepravilnog nošenja na licu, od klasičnog nosa napolje preko svih vrsta prevelikih ili nevezanih spadajućih krpenih do meni najdražih "smaknem masku samo kad pričam", i juče viđenog "pokrivam desnu stranu lica levu luftiram :?:", maske se još nose preko očiju i čela, preko obrijane ćele na glavi, na ručnom zglobu, na osetljivom laktu ako se želi izraziti izrazita neustrašivost i podsmevanje režimu i nametnutim brnjicama.
Što se higijene tiče sve je sumirala ona "Narodu koji istu jednokratnu masku nosi od još početka karantina korona ne može ništa :sick:".
Kod nas se dosta ponavljaju uputstva o pravilnom nošenju, i u uputstvima za školu se jasno ističe da se maska nosi "na licu, pravilno, tako da pokriva i usta i nos i bradu."
Što sve poništava nakazno pravilo koje je blagoslovio krizni štab, da učenici mogu spustiti masku u toku časa dok ćute i slušaju nastavu, ali ne smeju govoriti bez maske. Mislim WTF?
U ova tri dana mlađi razredi uredno ne skidaju maske uopšte. Izgleda su roditelji i učitelji pravilno procenili stepen idiotizma spuštanja i vraćanja maske 50 puta na istom času...
Ja imam traume od odlaska u dućan.
Već u par navrata, nasere ti se na 20cm sa maskom spuštenom ispod nosa, i kada ga upozoriš na distancu počne propovijed o tome kako je to sve glupost.
Generacija 60+
Jedan se čak htio i tući.
A blagajnice te gledaju kao idiota koji hoće ne znam što.:(
ovo mi je vrh:lol:
ja imam maske posvuda, u svakoj torbi, u autu, na poslu u ladici rezervnu (za slučaj da uzmem novu torbu koju inače ne nosim, pa nema masku u svom sastavu :lol:)
planiram kupiti još 5-6 platnenih, škola počinje pa očekujem da će biti gubljenja istih ...
Mojoj djeci su tiha patnja Adidas maske. 3 komada 120 kuna.
Jučer sam im našla dostojnu zamjenu u New Yorker-u. Dvije za 22 kune. Jedino kaj mi se čini da su zericu tanje.