Strah od vožnje?

Citiraj:

---

Superman prvotno napisa

Nesretna sam zbog toga, ali ne znam kako si pomoći.

---

na tvom mjestu bih odabrala manje prometne dionice ili doba dana kad je malo zatišje na cesti. i prije puta bi isplanirala rutu kojom ići (dobro je znati gdje je kakvo raskrižje, kakva je prometna signalizacija i sl). a strah je jednostavno od nesigurnosti i nije ništa nenormalno. razbiti se može jedino vožnjom i neodustajanjem.

i pokušaj se za početak sjetiti da ni u ostalim autima nisu Shummacheri već obični vozači (mnogi koji svakodnevno voze niti su sigurni, niti su sami načisto sa sobom, dapače, mnogi loše reagiraju u prometu, mnogi koji dugo voze niti ne znaju dobro prometna pravila i da ih ovaj tren ubaciš u promet u neki novi grad teško bi se snašli gledajući samo u prometne oznake...a doma voze stalno i to rade ok zato što već napamet znaju di je što)

jedino dijete i vozim, ona mi je baš dobro i opuštajuće društvo. Npr. kad vidim bus, ona kaže " mama samo polako, zaobiđi ga".. voziš skoro kao tata
jednom sam muza vozila, al mi je stalno drzao volan pa ga više ne puštam

da se i ja malo javim, moji postovi su negdje na početku teme, kad nisam vozila, pa onda malo kasnije kad sam ponovo provozila :)
sad već vozim par godina, totalno sam ufurana u zagrebačku vožnju i vožnju po zg okolici.
osjećam se poprilično sigurno, zapravo, baš se dobro osjećam vozeći :))
nisam još uvijek otišla na duže pute, autom na more recimo, ali nekako mislim da bih to mogla učiniti ovo ljeto :)

Svaka čast, Lutonjice!
Nadam se da ću se i ja odvažiti poput tebe...

Ja sam položila prije 8 godina. Na početku bih tu i tamo tati maznula auto pa otišla do posla i natrag ali otkad živim s mm ne sjedam u auto. On vozi veći i zahtjevniji auto pa mi je to na početku bila prepreka. Sad sam totalno pogubljena. Bojim se svega i sebe i drugih. Strah me jer ne mogu procijeniti koliki je auto, što mi je oduvijek bila boljka, strah me da ne mogu u isto vrijeme upravljat vozilom, poštivat zakone i pazit na druge vozače. Što je najbolje, ja zbilja ne vozim dobro kad me natjeraju ali navodno nisam tolika katastrofa. Ali kad je mene strah.... :(

Lutonjica, u periodu dok sam vozila, vozila sam i po autoputu, 2-3 sata, nije nikakav problem, čak je i puno lakše nego po zg, samo sad mi je i to SF.:-(.

Ja ne znam da li je uopće moguće da je nekog više strah (bilo) od mene. Skakala su mi koljena od straha, zato jer ne podnosim ako nije sve isplanirano i unaprjed određeno.
Imala sam i tremu čim je neki auto blizu mene, ma i na vidiku. Dobro je voziti u svom kvartu 100 krugova utabanim stazama i onda polako dalje do potrebnog cilja.

Važno je:
- nedvojbeno drugim vozačima uvijek dati do znanja što namjeravaš napraviti
- voziti ujednačeno koliko se to može (ne kočiti nepotrebno non-stop u vožnji)
- držati razmak od auta ispred sebe
- pratiti stalno retrovizore da znaš šta se događa oko tebe
- služati mjuzu koja ti daje elana

Mene najviše izluđuje da neću naći adekvatan parking, ali onda sam sama sebi rekla "uvijek možeš kružitim, netko će se već maknuti" i obično tako i bude.

Lutonjice, svaka čast!

Iz kojih razloga prestanete voziti vi koje ste recimo nekad redovno vozile? Shvaćam da netko nije ni počeo nakon što je položio pa se i to naučeno izgubi, ali ne kužim ako recimo voziš godinu-dve i onda odjednom prestaneš. Kako obaviš to što treba obaviti? Nije vam uvijek muž doma pa da može on voziti.

Ja imam položen vozački ispit od 2001. i, kao i mnoge od vas, nisam vozila u početku par godina i onda poslije strah koji je i danas pomalo prisutan. Pošto mi je tata profesionalni vozač, kad svoje negdje vozim i on je sa mnom u autu, ja se tako unervozim od straha da ne napravim neku grešku i, naravno, napravim ih milion, mada me on uvijek hvali kako sam dobar i "oštar" vozač, šta god to značilo.
A za parking i mene uvijek hvata panika: kako ću, gdje ću, kako ću izaći, a, kao što Kate kaže, kružim po parkingu i sve bude nekako lakše nego što sam ja zamišljala
Bitno je da znamo da mi upravljamo autom, a ne on nama (to je meni MM stalno ponavljao kad sam se "vraćala" vožnji) :))

Mene je panočno bio strah stajanja na uzbrdici i naravno kretanja, jer nisam u školi naučila kretati pod ručnom nego na vagi, a kad se promijenio auto-i to je bilo drugačije pa više nije išlo na vagi nego pod ručnom, i još me bilo strah prestrojavanja jer ni to nisam dobro naučila (pa sam imala utabane staze bez prestrojavanja). I to što sam vozila nisam bila sigurna i stalno me držao strah (a dragi kaže da dobro vozim). U tome je kod mene bio problem,parkiranje da ni ne spominjem, a sad tipkajući, dobivam želju da ponovno sjednem, al možda prije toga uzmem par sti vožnje.

Lutonjica,bar kaj se mene tiče po autoputu je lakše voziti nego po Zagrebu..ja vozim i na more i odem npr. u Graz(to mi je najveći gušt jer ne moram nikog moliti da me fura,muški mrze bazati po dućanima i uvijek je bilo jesi već gotova itd.)..

mare41,meni nije problem uzbrdica,ali evo npr. moja frendica koja vozi 10-tak god. više od mene još uvijek umire od straha na uzbrdici i to toliko da ne ide uopće npr.u podzemne garaže ,pogotovo na Iblerovom jer ne može ispeljati van..a inače super vozi..
kaj se prestrojavanja tiče na početku sam se uvijek vozila u srednjoj traci,tak da mogu i desno i lijevo i obično bi se i prije nego je trebalo prestrojila u traku kojom ću morati ići:-)
parking ti je isto stvar prakse,ja sam se prvo uvijek parkirala na naprijed dok nisam jednom u garaži malo očešala auto i onda sam se prisilila da parkiram na rikverc i to prvo vrijeme di su bila dva slobodna da mogu mantati sa autom,a sad se uvalim gdje god treba..
a kad sam uzela dodatno sate,nakon te duže pauze od vožnje,instruktor mi je nakon 5 sati rekao da bi sve više bilo čisto uzimanje love jer sve znam,ali dalje je važna samo praksa,praksa i ništa više..
i stvarno si olakšaš život max. u svakom pogledu kad ne zavisiš od nikog..

thanks goodwitch, stvarno mi se vraća želja za vožnjom.

netko je pitao zašto smo neke vozilice prestale odjednom voziti?
kod mene je uzrok bila jako teška prometna nesreća od koje sam se još godinama nakon oporavljala , i psihički i fizički. Šok je bio tako velik da se sjećam perioda , nekoliko mjeseci nakon nesreće, da nisam mogla preći ni pješački a da se ne bi stresla ako bi neki auto nadolazio. Valjda kada tako nagli šok s težim posljedicama doživiš stvore se neki engrami u mozgu koji su vrlo jaki i moćni..no sve se da "stresti" pa i to. Ja odem s mm do poligona , tamo iza autobusnog i vozikam malo. Ono brzine, parkiranje i slično. Onda odredimo neku rutu, isplaniramo ju i ja vozim...i tako polako ali sigurno...

mare41, go,go :yes:
ma samo treba krenuti..a i možeš si uzeti par sati dodatno,možda ti bude lakše krenuti..
e da i nedjelja ti je super dan za vježbu, ceste poluprazne,odeš do nekog šoping centra,malo vježbaš parkiranje..ili evo lijepo je vrijeme ,pa odeš autoputom do izlaza Jaska,to ti je 10-tak min. vožnje po autoputu,a starom karlovačkom se vratiš,pa sve pomalo vježbaš..
evo isplanirala sam ti neku nedjelju :lol:

da se pohvalim, za prvi maj sam imala turneju po slavoniji.
vozila sam rute slavonski brod-đakovo-osijek-vukovar-županja + vožnja po svakom gradu, s tim da sam bila samo u osijeku prije.
sve je prošlo super, ali kad smo se vraćali, već je pala noć, a ja po autocesti 120km/h:sick: jedan od većih stresova u životu, definitivno.

ali sve je dobro prošlo:sing:

bravo melange!!!!!!

melange, bravo,bravo :klap:

vauuuuuu!

melange bravo,svaka cast!!! :-D

evo da i ja prijavim samostalnu voznju...doduse samo nekoliko puta, isplanirane rute od tocke a do tocke b kad nije prevelika guzva, al' uporna sam..ide pomalo, nije mi lako, al' ide :klap:
nadam se samo da ce vrijeme donijeti olaksanje. jedva cekam!!!

sve to sam i ja prošla...

veliki strah i nesigurnost...

moj dragi nema živaca za tako nešto....

i tako odllučila prosurfat internetom u potrazi za nekim strpljivim instruktorom vožnje...

upisala u google instruktor vožnje i kak se veli...prvi je uvijek i najbolji...

u svakom slučaju...instruktoru svaka čast na strplivosti i razumjevanju....

******************

istina, trebalo mi je desetak sati...ali došla sam do cilja...

sad vozim ko velika !!!!!!

bas me zainteresiralo ovo
http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...2ID=&Show=1886

marani- stranice im ne rade, jel jos postoje?

Ne postoje. :-(

a joj :(
jel znate da li u zg ili okolici postoji nesto slicno?
da kratko traje, a da je u svrhu prevladavanja straha od voznje?

S2000, ja ne znam, al ako saznaš, pliz javi.