Darovita djeca-kako se nositi s njihovim posebnim potrebama

Mene je užasno strah polaska u školu.
Jer on osim darovitosti ima i zdravstvenih problema zbog kojih će učitelj/ica imati više posla oko njega. Bojim se da će zbog toga ikakva dodatna aktivnost vezana uz darovitost pasti u vodu :/
Danas sam razgovarala sa školskim pedagogom vezano uz izbor učitelja/ice i cijelo vrijeme sam imala dojam da me otkantava na finjaka. Po njemu je on dijete s posebnim potrebama ali isključivo vezano uz zdravstveni problem. Na svaki moj spomen darovitosti (naravno da sam im dala i dokumentaciju od psihologa) jednostavno kao da me ignorirao :(

http://www.zagreb.hr/default.aspx?id=523
evo link za gradske vrtice ako ce nekome biti od koristi. cak tri vrtica (sva tri na podrucju maksimira) imaju program za darovitu djecu

Quote:

---

Originally Posted by Brunda

Danas sam razgovarala sa školskim pedagogom vezano uz izbor učitelja/ice i cijelo vrijeme sam imala dojam da me otkantava na finjaka. Po njemu je on dijete s posebnim potrebama ali isključivo vezano uz zdravstveni problem. Na svaki moj spomen darovitosti (naravno da sam im dala i dokumentaciju od psihologa) jednostavno kao da me ignorirao :(

---

mozda bi bilo bolje da umjesto sa skolskim pedagogom pokusas nekim drugim putevima (mozda preko foruma?) doznati koji bi ucitelj/ica (i u kojoj skoli) imali razumijevanja za vasu situaciju

Quote:

---

Originally Posted by tridesetri

http://www.zagreb.hr/default.aspx?id=523
evo link za gradske vrtice ako ce nekome biti od koristi. cak tri vrtica (sva tri na podrucju maksimira) imaju program za darovitu djecu

---

Naš vrtić ne spada u tu grupu, ali što se tiče odnosa teta prema Andreju i njegovim "posebnim potrebama", imam same pohvale za njih :heart:
Dapače, još mi je teta u mlađoj grupi prošle godine natuknula da je on darovit (dok ja o tome nisam posebno ni razmišljala), a od ove godine, otkako je u mješovitoj grupi i s drugim tetama, vidim da se stvarno trude oko njega (najvažnije mi je u ovoj fazi da ga ni na što ne prisiljavaju, ali ga na promišljen način uspiju pridobiti na suradnju).

Quote:

---

Originally Posted by tridesetri

Quote:

---

Originally Posted by Brunda

Danas sam razgovarala sa školskim pedagogom vezano uz izbor učitelja/ice i cijelo vrijeme sam imala dojam da me otkantava na finjaka. Po njemu je on dijete s posebnim potrebama ali isključivo vezano uz zdravstveni problem. Na svaki moj spomen darovitosti (naravno da sam im dala i dokumentaciju od psihologa) jednostavno kao da me ignorirao :(

---

mozda bi bilo bolje da umjesto sa skolskim pedagogom pokusas nekim drugim putevima (mozda preko foruma?) doznati koji bi ucitelj/ica (i u kojoj skoli) imali razumijevanja za vasu situaciju

---

Školu smo izabrali, a što se tiče učitelja/ice ni u školi se još ne zna koji će preuzeti prve razrede.
Ja sam samo htjela porazgovarati o tome koji "tip" učitelja/ice bismo htjeli pa da od tri ponuđena dospijemo kod najsličnijeg tome.
OT: Rekao mi je pedagog kako su mu jučer neki roditelji donijeli popis 19-ero djece za koje žele da idu u isti razred. Cijela vrtićka grupa :roll:

Quote:

---

Originally Posted by Brunda

Mene je užasno strah polaska u školu.
Jer on osim darovitosti ima i zdravstvenih problema zbog kojih će učitelj/ica imati više posla oko njega. Bojim se da će zbog toga ikakva dodatna aktivnost vezana uz darovitost pasti u vodu :/
Danas sam razgovarala sa školskim pedagogom vezano uz izbor učitelja/ice i cijelo vrijeme sam imala dojam da me otkantava na finjaka. Po njemu je on dijete s posebnim potrebama ali isključivo vezano uz zdravstveni problem. Na svaki moj spomen darovitosti (naravno da sam im dala i dokumentaciju od psihologa) jednostavno kao da me ignorirao :(

---

Prvo, ne treba te biti "užasno strah" - neće biti baš tako strašno. Drugo, moraš se sama raspitati o učiteljicama. Čudi me da se još ne zna niti koje će učiteljice preuzeti prve razrede, ali mislim da bi se to u lipnju svakako trebalo znati.

Ovo što te je otkantavao na priču o darovitosti je očekivano. Na prvu loptu u školi uglavnom misle da tražiš neki posebni tretman i gledanje kroz prste za svoje dijete. Učitelji i stručno osoblje govorit će : Nama su sva djeca ista. Uvelike imaju i pravo u tome. Praktički svako dijete ima neke "posebne potrebe".

Što se tiče bistrića, u svakodnevnom radu s njima, učitelji ipak uvide neke posebnosti i počinju se njima baviti. Kod M. je bio takav slučaj da je on svoj problem nametnuo: kada mu se nije pristupalo na pravi način, bio je previše nemiran i ometao rad s ostalima.

Vidjet ćeš i sama da je o darovitosti najbolje što manje govoriti - dijete će samo sve pokazati i onda, kad se problemi pojave, treba to razjasniti učiteljici.

Što se tiče vrtića, ja nisam osjećala potrebu za rad s M. u sadržajnom smislu, jer smo to mogli i sami. Dapače, njemu je bilo važno slobodno učenje, od bilo kakvog organiziranog rada. Mnogo važnije je bilo razumijevanje i prihvaćanje njegove posebnosti od strane tete, a to je imao. Njegov vrtić nije na popisu ovih koji imaju program za darovite, ali pouzdano znam da je njegova teta, uz još nekoliko teta iz vrtića, išla na edukaciju za rad s bistrićima.

sto se tice programa za darovite u vrticima ocito da je to potpuno novo i nadam se da cemo uskoro ovdje cuti (pozitivna) iskustva iz prve ruke.

mene isto ne interesira osobno jer smo prezadovoljni u nasem "obicnom" vrticu ali ovdje se pojavljivalo jako puno mama moje nisu zadovoljne ili koje tek upisuju djecu u vrtic pa bi im informacija mogla pomoci.

u svakom slucaju jako me veseli da se nesto radi na tom planu :)

Quote:

---

Originally Posted by tridesetri

sto se tice programa za darovite u vrticima ocito da je to potpuno novo i nadam se da cemo uskoro ovdje cuti (pozitivna) iskustva iz prve ruke.

---

nije ti to baš tako novo. a niti je popis ažuran (po tom pitanju). primjerice koliko znam, dv trešnjevka ima već duže vrijeme program rada s darovitima.

Quote:

---

Originally Posted by Zdenka2

Što se tiče vrtića, ja nisam osjećala potrebu za rad s M. u sadržajnom smislu, jer smo to mogli i sami. Dapače, njemu je bilo važno slobodno učenje, od bilo kakvog organiziranog rada. Mnogo važnije je bilo razumijevanje i prihvaćanje njegove posebnosti od strane tete, a to je imao.

---

Ovako nekako je i kod nas. Međutim, u toj priči o programu za darovite u vrtićima me nešto zbunjuje. Roditelji koji tek upisuju dijete u vrtić (najčešće u dobi 3-4 godine) obično još ni nemaju potvrdu ili ni ne znaju je li dijete darovito ili ne. Baš na ovoj temi par postova ranije je rečeno da obično nema ni potrebe identificirati darovitost prije 5-6 godina, a u toj dobi dijete je već upisano u vrtić i kakvu-takvu rutinu ondje ima. Ne znam kako drugi, ali meni ne bi na pamet palo ispisivati dijete iz vrtića i prebacivati ga u drugi samo zbog programa za darovite u tom drugom vrtiću.
Po mom mišljenju, u vrtiću je važnije osigurati svoj djeci ovo o čemu i Zdenka piše (što sam podebljala). Sa školom je druga priča, i mislim da bi tu bilo puno važnije osigurati mogućnost rada s darovitima. A koliko čitam po forumu, većina škola to nema.

po tome sto govorite ispada da briga za darovitu djecu prije skole nije niti potrebna? a ako roditelji bistrica imaju takvo misljenje, kako onda ocekivati da se drustvo na neki sustavni nacin pobrine oko njih?

mi smo potvrdu o darovitosti dobili bas u toj dobi (3 god) kada se m. upisivala u vrtic. i da nisam bila informirana tako dobro kao sto sam bila, itekako bi mi dobro dosla informacija o vrticu koji "priznaje" i jos ima program za darovite.

Quote:

---

Ne znam kako drugi, ali meni ne bi na pamet palo ispisivati dijete iz vrtića i prebacivati ga u drugi samo zbog programa za darovite

---

ne bi ni meni, ali bih ga itekako ispisala ako dijete ne bi bilo zadovoljno. a veca je vjerovatnost da ce tete imati sluha za darovito dijete u vrticu koji ima takav program pa ce samim tim dijete biti zadovoljnije nego u nekom drugom vrticu.

na ovoj i slicnim temama javljalo se veliki broj roditelja koji su bas u vrtickoj dobi bili zabrinuti za svoje bistrice. suosjecam s njima jer smo i sami promijenili 3 vrtica dok nismo naisli na jedan u kojem se lako adaptirala i u kojem su tete imale sluha za njezine posebnosti.

Quote:

---

Roditelji koji tek upisuju dijete u vrtić (najčešće u dobi 3-4 godine) obično još ni nemaju potvrdu ili ni ne znaju je li dijete darovito ili ne

---

koliko znam i PC Medvescak i udruga bistrici imaju radionice za darovitu djecu od 3 i/ili 4 godine, pa ne vidim zasto onda takav program ne bi postojao i u vrticima. ocito je da potreba postoji.

jos da dodam, cak i da se darovitost ne utvrdjuje prije 5 godine, diijete u vrtic ide do 7. godine. dakle, ako mu posebna briga ne treba do 7. godine zasto bi mu odjednom sa polaskom u skolu trebala?

po meni, drustvo se ili brine za darovite (evidentira ih, a zatim pruza posebne programe za njih) ili se ne brine.

Ma nisam mislila da briga za darovite nije potrebna u vrtićima, nego da bi morala biti omogućena u svim vrtićima, a ne samo u nekima koji sadrže "program za darovite".
U predškolskoj dobi ipak je najveća uloga roditelja, više nego vrtićkog programa.
I mislim da bi programi za darovite bili od veće važnosti u školi, kad se djeca susreću s više zahtjeva i više obaveza.

Quote:

---

Originally Posted by tanja_b

Ma nisam mislila da briga za darovite nije potrebna u vrtićima, nego da bi morala biti omogućena u svim vrtićima, a ne samo u nekima koji sadrže "program za darovite".

---

slazem se. i jos bi bilo dobro da sva tri vrtica s programom za darovite nisu u maksimiru (inace, doduse mom omiljenom kvartu). a i pc medvescak je tamo. sto je s nama bistricima iz zapadnog dijela grada :mrgreen:

Quote:

---

U predškolskoj dobi ipak je najveća uloga roditelja, više nego vrtićkog programa

---

i s ovim se slazem, ali...najveca vecina vrticke djece u vrticu provodi barem 8 sati dnevno, dok u skoli ima puno djece koja provode samo pola dana. dakle moglo bi se reci da je poseban program za darovitu djecu mozda cak lakse organizirati roditeljima skolske djece (pa makar i u privatnom aranzmanu).

Sve ovisi o tome kakvi su ti programi. Osobno ne bih upisivala dijete u program koji bi ga tijekom vrtićkog razdoblja bombardirao dodatnim intelektualnim sadržajima, ali bih u onaj koji bi davao psihološku podršku mom djetetu.

mozda sam ja krivo shvatila te programe ali nadam se da ce djeci pruziti ono osnovno cemu takvi programi sluze, a to je da im omoguci druzenje sa slicnima.

nedavno sam na stranicama bistrica vidjela nekakav projekt za prevenciju neprihvatljivog ponasanja darovitih predskolaca pa sam ja to shvatila vise u tom smjeru...

Quote:

---

Originally Posted by Zdenka2

Quote:

---

Originally Posted by Brunda

Mene je užasno strah polaska u školu.
Jer on osim darovitosti ima i zdravstvenih problema zbog kojih će učitelj/ica imati više posla oko njega. Bojim se da će zbog toga ikakva dodatna aktivnost vezana uz darovitost pasti u vodu :/
Danas sam razgovarala sa školskim pedagogom vezano uz izbor učitelja/ice i cijelo vrijeme sam imala dojam da me otkantava na finjaka. Po njemu je on dijete s posebnim potrebama ali isključivo vezano uz zdravstveni problem. Na svaki moj spomen darovitosti (naravno da sam im dala i dokumentaciju od psihologa) jednostavno kao da me ignorirao :(

---

Prvo, ne treba te biti "užasno strah" - neće biti baš tako strašno. Drugo, moraš se sama raspitati o učiteljicama. Čudi me da se još ne zna niti koje će učiteljice preuzeti prve razrede, ali mislim da bi se to u lipnju svakako trebalo znati.

Ovo što te je otkantavao na priču o darovitosti je očekivano. Na prvu loptu u školi uglavnom misle da tražiš neki posebni tretman i gledanje kroz prste za svoje dijete. Učitelji i stručno osoblje govorit će : Nama su sva djeca ista. Uvelike imaju i pravo u tome. Praktički svako dijete ima neke "posebne potrebe".

Što se tiče bistrića, u svakodnevnom radu s njima, učitelji ipak uvide neke posebnosti i počinju se njima baviti.

---

Strah je prvenstveno vezan uz njegov zdravstveni problem i kako će to funkcionirati (pijenje pod satom, izlasci na wc, hoće li ga djeca zbog toga zadirkivati i sl.). A strah me i njegovog ponašanja. Jer kod njega se nikada ne zna, a od presudne je važnosti kako mu netko "legne" na prvu.

Koji će učitelji biti znati će se u lipnju, a ja sam kod razgovora s pedagogom odmah napomenula da to što tražim nema veze sa popustljivošću ili bilo kakvim privilegiranim tretmanom u tom pravcu.

A za ovo boldano se zaista nadam da je tako, i to je u konačnici i bilo ono što sam htjela. Znači učitelja koji nije prekrut i ne odstupa od svog "sistema rada" niti milimetar već nekoga tko je otvoreniji prema različitostima djece i spreman postupati (koliko je to moguće s obzirom na broj učenika) na način da svaki učenik dobije optimum za sebe.

preporučam slijedeće s pažnjom na dio o darovitosti i problemima, jer vam želim bolje spriječiti nego liječiti
http://www.portalalfa.com/mambo/inde...286&Itemid=183[/url]

Quote:

---

Originally Posted by Brunda

Strah je prvenstveno vezan uz njegov zdravstveni problem i kako će to funkcionirati (pijenje pod satom, izlasci na wc, hoće li ga djeca zbog toga zadirkivati i sl.). A strah me i njegovog ponašanja. Jer kod njega se nikada ne zna, a od presudne je važnosti kako mu netko "legne" na prvu..

---

o dijabetesu se radi? vjerujem da nećete imati problema - kada pogledam naše ovogodišnje prvoškolce, oni najnormalnije izlaze pod satom na wc kada trebaju (većina bez ikakvih medicinskih indikacija, neki koriste priliku da protegnu noge;). Isto tako mogu piti ako trebaju; većina djece od 1. - 4. razreda kada je ovako vruće ima bočicu s vodom na klupi.
ne bi trebalo biti zadirkivanja ako učiteljica dobro objasni razredu (ok. tu treba malo strpljanja na početku jer oni još nisu formirani kao razred i mogu različito reagirati) zašto tvoj sin radi nešto drugačije ili zašto za njega vrijede eventualno drugačija pravila. ne znam želiš li ti zapravo da se u razredu otvoreno govori o tome?

Ne o dijabetesu. O metaboličkom poremećaju (cistinuriji) kod kojega se stvaraju bubrežni kamenci. A jedan bubreg mu zbog toga već ne radi.
Nemamo problema s tim da se zna. Nema ih ni on. Dapače, u vrtiću je u početku na račun toga dobivao bodove od vršnjaka, a kasnije je to postalo toliko normalno i neprimjetno da nitko nije ni obraćao pažnju.
Ipak, bojim se škole jer su sada djeca ipak koju godinu starija.
A i on je sada u nekoj osjetljivijoj, nesigurnijoj i negativnijoj fazi pa me strah i njegovih reakcija na eventualna zadirkivanja.

opusti se! što da ti kažem ;) većina roditelja (iznimka su oni kojima je to 3 ili svako sl dijete) - i bez nekog posebnog razloga kojeg ti imaš - sa strepnjom i neizvjesnošću očekuje početak 1. razreda. nekima se javljaju vlastita sjećanja na školu. bude se osjećaji koji su ih pratili tijekom vlastitog školovanja sada kada im dijete postaje učenik, utječući ne samo na doživljavanje tog početka već posredno i na djetetova očekivanja i stavove.
dosta je djece nažalost – preko svojih roditelja – «inficirano» strahom od škole, već i prije nego su stupili u nju a strah je vrlo slab saveznik u prihvaćanju učenja.

vjerujem da si poduzela sve što je bilo u tvojoj moći oko priprema za školu i vjerujem da ćeš učiniti i sve drugo što će
biti potrebno - kada za to dođe vrijeme. sada jedino što još možeš raditi je jačati sinovljevo samopouzdanje. a to ti djeca najbolje uče po modelu :saint: obično po nekom od roditelja

No@ ti je dobro odgovorila; svi se roditelji boje. Nije lako djeci u prvom razredu, ali ne treba tome pristupati s takvim strahom. Kako puno djece prije njega tako i on, ne boj se toliko. Kažeš da su u vrtiću neka djeca znala za njegove probleme i bojiš se kako će ti biti u školi. Evo ti moj primjer: moja djeca su izabrala sasvim različite strategije u odnosu na činjenicu da su posvojeni u školi: M. o tome ne govori ništa, B. govori sve. Oboje djece su prihvaćeni i popularni. Imaj povjerenja u Svena, on će se snaći. Najvažnija u cijeloj priči je učiteljica, a djeca će se između sebe sporazumjeti. Samo bez straha!

:*

Ova pusa je za obje (No@ i Zdenka), da si je koja nebi prisvojila samo za sebe ;)

Što se tiče mog straha, on do sada nije bio skoro pa uopće prisutan, ali kako se vrijeme približava on raste. Ali kako kažete, tako je vjerojatno svim roditeljima nevezano uz neki poseban razlog. Dovoljan je i "samo" taj da im dijete postaje školarac.
Taj svoj strah prilično dobro kontroliram (ispušem se malo ovako na forumu) i Sven za njega uopće niti zna niti ga osjeća. On se školi jako veseli i jedva čeka krenuti :)

Quote:

---

Originally Posted by Brunda

Ova pusa je za obje (No@ i Zdenka), da si je koja nebi prisvojila samo za sebe ;)
Što se tiče mog straha, on do sada nije bio skoro pa uopće prisutan, ali kako se vrijeme približava on raste. Ali kako kažete, tako je vjerojatno svim roditeljima nevezano uz neki poseban razlog. Dovoljan je i "samo" taj da im dijete postaje školarac.
Taj svoj strah prilično dobro kontroliram (ispušem se malo ovako na forumu) i Sven za njega uopće niti zna niti ga osjeća. On se školi jako veseli i jedva čeka krenuti :)

---

:* držim palce malom prvoškolcu da dobije dobru učiteljicu, tebi da prevladaš strahove i na miru uživaš u početku školovanja svog juniora

vidim da ima dosta roditelja cija su djeca uspjesno uklopljena u vrtic i nemaju nikakvih problema sa usvajanjem novih znanja i uklapanjem u okolinu, ali se ipak boje polaska u skolu.

ovo je pitanje roditelja cija su djeca vec krenula u skolu: po cemu se skola toliko razlikuje od vrtica i mislite li da bi se taj prijelaz mogao biti napraviti nekako "meksim" za djecu?

ovo je pitanje roditelja = ovo je pitanje za roditelje
sorry

Quote:

---

Originally Posted by tridesetri

vidim da ima dosta roditelja cija su djeca uspjesno uklopljena u vrtic i nemaju nikakvih problema sa usvajanjem novih znanja i uklapanjem u okolinu, ali se ipak boje polaska u skolu.

ovo je pitanje roditelja cija su djeca vec krenula u skolu: po cemu se skola toliko razlikuje od vrtica i mislite li da bi se taj prijelaz mogao biti napraviti nekako "meksim" za djecu?

---

Prema mom nevelikom iskustvu (moja djeca ne mogu se ubrojiti u darovitu, iako nesporno imaju neke svoje talente) problem je s darovitom djecom u tome sto skolski sustav tesko osigurava adekvatnu skrb za njih. Vrtic je jos uvijek stvar izbora, skola je zakonska obveza za sve. Vrtici (barem onaj koji je meni poznat, a i dosta drugih u Zg) su ne korak nego kilometar ispred skolskog sustava kad se radi o individualizaciji programa i radu s takvom djecom koja su naprednija od ostalih.

Nek mi ucitelji ne zamjere (jer to boli i njih, cak cesce nego nas-roditelje) ali mnoge skole jos uvijek funkcioniraju marijaterezijanski i svatko tko odskace na bilo koji nacin zapravo "kvari rutinu" uniformne edukacije. Ne mogu naci odgovarajuce rijeci... :/ Ne radi se o tome da ucitelji ne zele raditi s posebnom djecom (svake vrste) ali cesto to ne stignu, ne mogu, a ponekad im nedostaje edukacija kako raditi s takvima...

Pojedini ucitelji ipak si daju puno truda i vremena da upoznaju svoje ucenike, pa im ipak omoguce najbolje sto se moze postici u zadanim okolnostima. Mi smo imali srece da s uciteljicama nase djece uspostavimo dobar kontakt.

Kljucna stvar je dobra komunikacija roditelji-ucitelj i potpora strucne sluzbe.

Quote:

---

Originally Posted by Peterlin

Pojedini ucitelji ipak si daju puno truda i vremena da upoznaju svoje ucenike, pa im ipak omoguce najbolje sto se moze postici u zadanim okolnostima

---

ovo je ono cemu se svi nadamo - ucitelj koji ce upoznati svoje ucenike i pokusati svakome pruziti ono sto mu je potrebno u zadanim okvirima - bas si lijepo rekla.

moje iskustvo s vecinom vrtica je da se od djece itekako ocekuje da postuju rutinu i nema govora o nikakvoj individualizaciji, a program je kaotican i dosadan...u svakom slucaju mjesto gdje se darovito ili drugacije dijete ne osjeca dobro.

tu nas na forumu ima dosta iznimaka koje smo zadovoljne s vrticima ali mislim da situacija s vrticima generalno nije tako sjajna. s druge strane sto se tice skola isto postoji izbor, a u zagrebu postoje i alternativne skole.

sve u svemu jos uvijek ne kuzim u cemu je tolika razlika izmedju vrtica i skole.

Quote:

---

Originally Posted by tridesetri

vidim da ima dosta roditelja cija su djeca uspjesno uklopljena u vrtic i nemaju nikakvih problema sa usvajanjem novih znanja i uklapanjem u okolinu, ali se ipak boje polaska u skolu.

ovo je pitanje roditelja cija su djeca vec krenula u skolu: po cemu se skola toliko razlikuje od vrtica i mislite li da bi se taj prijelaz mogao biti napraviti nekako "meksim" za djecu?

---

Bitna razlika između vrtića i škole jest ta da u vrtiću preteže igra, a u školi obaveze. Druga bitna razlika je u tome što je učiteljica distanciranija od djece nego vrtićka teta. Također, traži se određena disciplina: sjedenje u klupi, dizanje ruke kad se želi nešto reći, odgovaranje na pitanja, izvršavanje zadataka po nalogu učiteljice, usredotočenost. Uza sve to, djeca se nalaze u novoj sredini i "traže se" među sobom, a učiteljice ih tek upoznaju. Što se tiče prijelaza, učiteljice čine što mogu: u prvom polugodištu nema ocjena, tolerira se "šetanje po razredu" i slično, iako se djecu poučava da to nije primjereno ponašanje u razredu. Ponavljam, najvažnija je dobra učiteljica - ona će naći rješenja za konkretne situacije i za konkretnu djecu i učiniti im svima boravak u školi ugodnim.

da, u pravu si - ako govorimo o tipicnom vrticu i tipicnoj skoli.

m. ide u montessori vrtic u kojem se od samog pocetka od djece ocekuje odredjena samostalnost i svladavanje (dobi primjerenih) akademskih zadataka. ljudi se cesto cude tom modelu, nazivaju ga vojnickim, rezimom, ambicioznim i sl.

ali nitko se ne cudi sto se od djeteta preko noci ocekuje da se prilagodi na skolski rezim. smatram da bi taj prijelaz trebalo uciniti puno meskim. ili bi u vrtice trebalo uvesti "jaci" program, ili bi skola trebala imati vise strpljenja i davati im vise vremena za prilagodbu i stjecanje ocekivanih vjestina.

u svakom slucaju, mislim da roditelji trebaju biti svjesni ovog propusta u nasem obrazovnom sustavu i da mogu puno napraviti da olaksaju djetetu. da budu svjesni sto se od djeteta u skoli ocekuje (ima jedna knjiga kod nas prevedena o tome kako pripremiti dijete za skolu). skole i ucitelji/ce se razlikuju, osim onih

Quote:

---

marijaterezijanskih

---

ima i nekih koje su fleksibilnije, gdje djeca vise mogu setat, gdje umjesto u klupama sjede u krugu i sl.

Quote:

---

Originally Posted by tanja_b

Kakva su uopće iskustva s darovitim prvoškolcima? Kako ih se obično tretira u razredu?

(priznajem da me strah polaska u školu i reakcija na rutinske zadatke, iako dotada imamo još dosta vremena... u PC Medveščak su nas već upozorili na taj potencijalni problem, a u to sam se imala prilike jučer i osobno uvjeriti pri pokušaju izrade zadaće za "tetu logopedicu" :/ )

---

evo ti jedno moje iskustvo starijeg sina od skoro 11 god (zavrsava 4 razred).
nema prijatelja, jer je totalno neshvacen od svojih vrsnjaka, a istovremeno zna praviti gluposti na koje ga oni nagovore nebi li se jadan uklopio. Testovi u skoli zadnji primjer iz prirode je :sto je na zemaljskoj kugli najplodnije, on je odgovorio crnica (zemlja),a trebalo je tlo i naravno dobio netocan odgovor,; slicna stvar prosle god: sto stiti ljude od topline i hladnoce, on je odgovorio koža a trazilo se odjeca, ima toga jos i iz likovnog i maematike i hrvatskog:(
to su primjeri iz skole u koju ide i mi smo jednostavno odustali da se ganjaju ocijene, nego r5adimo na njegovom sveobuhvatnom znanju i razmisljanju( naravno da poticemo ovakakv njegov nacin)

Quote:

---

Originally Posted by Brunda

Ova pusa je za obje (No@ i Zdenka), da si je koja nebi prisvojila samo za sebe ;)

Što se tiče mog straha, on do sada nije bio skoro pa uopće prisutan, ali kako se vrijeme približava on raste. Ali kako kažete, tako je vjerojatno svim roditeljima nevezano uz neki poseban razlog. Dovoljan je i "samo" taj da im dijete postaje školarac.
Taj svoj strah prilično dobro kontroliram (ispušem se malo ovako na forumu) i Sven za njega uopće niti zna niti ga osjeća. On se školi jako veseli i jedva čeka krenuti :)

---

neces ni sama vjerovati kako ce se on sam snaci u cijeloj prici (mi roditelji ponekad pretjerano panicarimo, dok djeacato tako lako sve prebrode).
u krajnjoj liniji tu je roda i svi na njoj :love: pmoci i podrske ces uvijek imati :*

evo bas paralelno citam intervju s jasperom juulom u vezi stanja u skolstvu - ne zvuci obecavajuce:

Quote:

---

...u Austriji, Njemačkoj, Hrvatskoj i Sloveniji škole su uglavnom užasne, barem s dječje točke gledišta. Postoji puno odličnih učitelja, ali kultura lošeg školstva ubija i njih i učenike. Te škole učenike prvenstveno uče poslušnosti, u njima se dobro osjećaju samo tihe, inteligentne djevojčice iz srednje klase koje rade ono što im se kaže...Škole kao da nisu shvatile da su ta stvorenja koja svaki dan dolaze pod njihov krov djeca, a ne samo učenici. Oni ulaze unutra kao cijele osobe, ne nose samo svoj mozak da bi učio, nego donose i probleme, konflikte, emocije.

---

http://www.jutarnji.hr/j2/clanak/art...,22,,164115.jl

Quote:

---

Originally Posted by tridesetri

da, u pravu si - ako govorimo o tipicnom vrticu i tipicnoj skoli.

m. ide u montessori vrtic u kojem se od samog pocetka od djece ocekuje odredjena samostalnost i svladavanje (dobi primjerenih) akademskih zadataka. ljudi se cesto cude tom modelu, nazivaju ga vojnickim, rezimom, ambicioznim i sl.

ali nitko se ne cudi sto se od djeteta preko noci ocekuje da se prilagodi na skolski rezim. smatram da bi taj prijelaz trebalo uciniti puno meskim. ili bi u vrtice trebalo uvesti "jaci" program, ili bi skola trebala imati vise strpljenja i davati im vise vremena za prilagodbu i stjecanje ocekivanih vjestina.

u svakom slucaju, mislim da roditelji trebaju biti svjesni ovog propusta u nasem obrazovnom sustavu i da mogu puno napraviti da olaksaju djetetu. da budu svjesni sto se od djeteta u skoli ocekuje (ima jedna knjiga kod nas prevedena o tome kako pripremiti dijete za skolu). skole i ucitelji/ce se razlikuju, osim onih

Quote:

---

marijaterezijanskih

---

ima i nekih koje su fleksibilnije, gdje djeca vise mogu setat, gdje umjesto u klupama sjede u krugu i sl.

---

Mhm... alternativne skole....

Nemam direktno iskustvo, samo posredno. Razmatrala sam i tu mogucnost i brzo je odbacila. Za moju djecu to ne bi bilo primjereno (a svaki roditelj najbolje ce ocijeniti za svoju). Moji dojmovi nisu sjajni, ali da - cini mi se da je takav rad je slicniji vrticu. No, ja imam vrlo ogranicen uvid u jednu skolu, preko jednog djeteta, a to je debelo premalo. Dugorocno, ja bih se bojala da ce se moje dijete teze uklopiti u ZIVOT, ne u skolu. To ne znaci da za neko drugo dijete takva skola nije najbolje rjesenje. (Napisah svojevremeno u topicu o Summerhillu sto mislim o tome.) Vjerujem da je individualni rad s djetetom bitniji nego odabir skole. Ako se to moze osigurati u redovnoj skoli, ne treba traziti dalje.

Uvijek ima djece koja odskacu na ovaj ili onaj nacin. Nema jedinstvenog pravila za sve - da li to treba poticati ili NE poticati. Moj mladji sin i dalje pri kraju prvog razreda povremeno pjevusi na satu (vjezbamo "pjevanje u sebi") i dalje povremeno setkara po razredu (vjezbamo "mirne noge" za vrijeme sata i razgibavanje za vrijeme odmora). Meni je socijalizacija jednako vazna kao i znanje... Dijete je intelektualno naprednije od vecine (nije to darovitost, to je cinjenica da ima samo malo starijeg brata i zna sve gradivo unaprijed, ali dijete je bistro, kuzi i sve pamti tj. ne treba ulagati trud u ucenje, ali takvih ima cijela hrpa).

Eh, sad... Ja ZNAM da moj sin i dalje na stolcu ne sjedi nego kleci ili sjedi na svojim nogama. (Zna to i uciteljica i tolerira dok god time ne ometa ostale.) Ja ZNAM da on ima potrebu biti svakom loncu poklopac (radi to i doma) i da su uciteljice morale uloziti puno truda da ga nauce dati priliku i nekom drugom. To su elementi normalne adaptacije na skolu, za svako dijete, darovito ili nedarovito. Moj stariji (koji ima rjesenje o individualizaciji zbog motorike i smetnji paznje) daleko se bolje i prije socijalizirao, ali to nije bitno... Ne postoje dva ista djeteta. Uvijek ima nekih situacija koje treba rjesavati (uciteljice to znaju, imaju iskustva sa svakakvim ucenicima, ide to...). Ja sam i za svog starijeg i za mladjeg unaprijed upoznala uciteljice, prvu slucajno, drugu uz prvu. Da sam u tom trenutku procijenila kako bi za moju djecu bilo bolje drugo rjesenje, razmislila bih o alternativnoj skoli.

Medjutim, svaka skola mora se drzati nastavnog plana i tu su vec puno manje manevarske mogucnosti, ali ih se nadje. Prijatelj mog starijeg sina je izrazito darovito dijete koje je jos u prvom razredu rjesavalo zadatke iz mat za cetvrti razred. Uciteljice to imaju u vidu i rade s njim, mozda manje nego bi njemu odgovaralo, ali ipak... Program produzenog boravka je vrijeme kad se uciteljice imaju prilike baviti s takvom djecom - kako onom koja trebaju vise vjezbe, tako i onom koja trebaju vise intelektualnih izazova. Darovito dijete uvijek ce samo od sebe traziti vise. Cesto mu roditelji mogu to osigurati na primjereniji nacin nego skola, koja je jos uvijek "tekuca vrpca" iako je HNOS omogucio i pozitivne pomake.

Quote:

---

Originally Posted by Peterlin

Vjerujem da je individualni rad s djetetom bitniji nego odabir skole. Ako se to moze osigurati u redovnoj skoli, ne treba traziti dalje...
Uvijek ima djece koja odskacu na ovaj ili onaj nacin.
(uciteljice to znaju, imaju iskustva sa svakakvim ucenicima, ide to...)

---

pa bas se ovome i ja nadam.
alternativne skole sam spomenula vise kao primjer. ako netko ima dojam da se dijete bas nikako nece ukolopiti u "normalnu" skolu.

Quote:

---

Originally Posted by loo

Testovi u skoli zadnji primjer iz prirode je :sto je na zemaljskoj kugli najplodnije, on je odgovorio crnica (zemlja),a trebalo je tlo i naravno dobio netocan odgovor,; slicna stvar prosle god: sto stiti ljude od topline i hladnoce, on je odgovorio koža a trazilo se odjeca, ima toga jos i iz likovnog i maematike i hrvatskog:(

---

Baš ovoga se i bojim :/

Quote:

---

Originally Posted by tanja_b

Quote:

---

Originally Posted by loo

Testovi u skoli zadnji primjer iz prirode je :sto je na zemaljskoj kugli najplodnije, on je odgovorio crnica (zemlja),a trebalo je tlo i naravno dobio netocan odgovor,; slicna stvar prosle god: sto stiti ljude od topline i hladnoce, on je odgovorio koža a trazilo se odjeca, ima toga jos i iz likovnog i maematike i hrvatskog:(

---

Baš ovoga se i bojim :/

---

Ma nije to bauk... to je stvar pristupa. Osim bistre pameti trazi se i savladavanje gradiva (takav kreativac je i moj mladji sin, jedva smo ga uspjeli uvjeriti da u testu treba pisati samo ono i bas ono kaj pise u knjizi i biljeznici, jer to se testom ispituje, a da POSLIJE moze diskutirati s uciteljicom koliko god hoce o svojim stavovima... Pokazalo se ok. Nuspojava - uciteljica je u prvim tjednima/mjesecima skole rijetko imala slobodan odmor jer ju je ovaj proganjao sa svime sto nije trebalo napisati u test i kojekakvim drugim idejama...Tek je u drugom polugodistu nasao istomisljenike i sad je puno bolje.).

Eh, da... bilo je u pocetku i krasnih situacija - ispituje se citanje s razumijevanjem teksta, a moj sin ZNA SVE ODGOVORE I BEZ CITANJA TEKSTA :mrgreen: i dobije 3 zato jer ono sto je on odgovorio nije imalo blage veze sa odlomkom koji su trebali procitati. Na kraj pameti mu nije palo da ide citati ono sto je zadano. Mislim... predao je test u 2 minute i onda isao citati ono kaj njega zanima. Trebalo nam je dugo duuuugo vremena i uvjeravanja da se treba pridrzavati reda i regula i SLUSATI zadatke koje uciteljica zadaje, pa napraviti bas to, iako bi on radije diskutirao o svemiru, DNK ili bogtepitaj cemu... Ona trojka iz testa dobro ga je "prizemljila" i sad ipak manje zuji... Jos ga cesto treba podsjecati da prvo napravi zadatak, a TEK ONDA da se bavi stvarima koje ga zanimaju.

Meni je logično i prihvatljivo da dijete u školi mora savladati određeni program, a ne slobodno diskutirati o temama koje ga zanimaju. Moj M. uvijek "pametuje", ali srećom prvo napravi ono što se od njega traži.

S druge strane, pametna učiteljica bi priznala točan odgovor kao što je onaj o crnici.

mislim da ovdje nitko nije ni spominjao skole u kojima bi svi mogli "slobodno diskutirati o temama koje ih zanimaju". ali osobno bih voljela da skole vise poticu kreativno razmisljanje i inovativnost, a manje poslusnost i rigidna ponasanja. jer na zalost, nisu sve uciteljice pametne.

Quote:

---

Originally Posted by tridesetri

mislim da ovdje nitko nije ni spominjao skole u kojima bi svi mogli "slobodno diskutirati o temama koje ih zanimaju". ali osobno bih voljela da skole vise poticu kreativno razmisljanje i inovativnost, a manje poslusnost i rigidna ponasanja. jer na zalost, nisu sve uciteljice pametne.

---

Nitko nije spominjao takve škole, ali je bilo spomena o suprotnosti između dječjih želja za nevezanom diskusijom i školskog programa.

U školi moje djece nisam primijetila nikakvu rigidnost, a poslušnost i praćenje programa, kreativno razmišljanje i inovativnost se ne isključuju. Praćenje programa je obaveza, a poslušnost vidim kao prilagođenost koja omogućava funkcioniranje skupine. U tim okvirima ima mjesta i za kreativnost i inovativnost, iako nedovoljno za našu djecu. Zato bih voljela vidjeti oživotvorenje tog programa koji je za sada samo papirnat.