Printable View
Da, ni meni nije jasno što su svi tako skočili na moju želju odnosno slaganje sa tim da dijete prvu noć nadzire medicinska sestra. Vjerujte u Podobnika sam naišla na više kvalitetnih argumenata, više razumijevanja i otvorenosti nego ovdje na ovom topicu.Citiraj:
icyoh prvotno napisa
Čim sam im ušla s vrata sam rekla da želim što prirodniji porod, a oni su rekli, pa naravno to je i njima cilj.
al pinguica, zar misliš da u drugim rodilištima liječnici nemaju iskustva? Da su svi neodgovorni?Citiraj:
pinguica prvotno napisa
pa svugdje (gdje je rooming in) uobičajeno je da je dijete s tobom i prvu i zadnju noć...ako ste ti i dijete zdravi, naravno.
Icy, totalno te razumijem. ponekad bi stvarno dobro došlo da ti dijete netko uzme bar na pola sata da se možeš istuširati, npr. Moja rodica je rodila u italiji. kod njih je običajeno da je dijete non stop s tobom. ali im je uobičajeno i da ti muž može doći u posjetu kad god želi i zadržat se koliko god želi. tako je njen muž bio s njom veći dio dana i brinuo se o malom (a bome i o njoj), pa se ona mogla malo i naspavati.
cure koje namjeravate roditi u privatnom rodilištu, zašto ne iskoristite bolje svoje muževe? ja bih već sad mogla sastaviti popis zaduženja koja bi dobio u rodilištu 8)
to su rekli neki drugiCitiraj:
pinguica prvotno napisa
a ti ćeš sama vidjeti
(mene je oba puta tako pucao adrenalin da sam mislila kako bih mogla do Sljemena i natrag, san mi na na pamet padao nije)
Ne mislim da su u drugim rodilištima neodgovorni. U drugim rodilištima imaš generalno rooming in ili ga nemaš. Nemaju se kad prilagođavati željama pojedine rodilje, dok u Podobnika imaju, samo trebaš reći svoje želje.Citiraj:
puntica prvotno napisa
Nitko vam ne brani da povedete muža i da on gleda dijete. I nitko vam ništa ne nameće, samo što oni neke stvari imaju "u ponudi" i zato ih iznose.
Baš tako mi je doktorica i rekla, dobro vi to odbijate ali mi to imamo u ponudi pa će vam na porodu to i ponuditi, slobodno možete odbiti.
Da ja odgovorim - zato jer ne želim da troši tih par dana go koji ima dok sam ja u rodilištu (posebno privatnom, gdje, kad već plaćam, očekujem veću razinu postporođajne usluge od one koju sam dobila na SD - da se tako izrazim).Citiraj:
puntica prvotno napisa
Radije neka bude na godišnjem kad stignemo doma.
Citiraj:
puntica prvotno napisa
Nemoj poludjeti. Ne bi vjerovala koliko majki uopće ne želi dojiti, i još se uvrijede kad im počneš pričati o dojenju, kažu da su odlučile da ne žele i da ih ne pokušavaš ni uvjeravati. Pa normalno je onda da te netko pita: jesi li zainteresirana dojiti, jer nije telepat da bi ti pročitao misli. I ne znaš ni koliko žena samo traži da se djetetu da bočica, već i odmah od početka. Ja mislim da osoblje na pedijatriji u PR ima posla sa svim skupinama žena, koje imaju različite stavove i želje, i da mora početi razgovor diplomatskom rečenicom: jeste li zainteresirani? Pa će razgovor nastaviti u pravcu kojem to rodilja/ majka pokaže.
A ovo što se tiče odvajanja prvu noć, iz iskustva opet moram reći da puno majki opet i samo traži da prvu noć odspavaju, odmore, "dođu k sebi".. Drugo, PR je ipak bolnica, i osoblje je odgovorno za rodilju i bebu, i ima dovoljno iskustva da zna zašto traži da bebu ipak nadzire prvih sati. Nije to baš bez veze, i ne s nekom skrivenom malicioznom namjerom da razdvoji mamu i bebu.
Ako budeš spavala prvu noć plaćam cugu. :mrgreen:Citiraj:
pinguica prvotno napisa
Meni nije uspjelo 3x.
Gle, to je prednost privatnog rodilišta, što ja mogu reći da sam se predomislila i da želim bebu kraj sebe.Citiraj:
Fidji prvotno napisa
Mislim da PR uistinu može pružiti rodillji hrpu lijepih stvari o kojima je i nije sanjala vezano za vlastiti porod. Naravno ukoliko ne postoje neka ograničenja u njezinom zdravstvenom stanju.
Ja sam se do sada bojala i sumljala u neke stvari, ali sada ih doživljavam u jednom sasvim drugačijem i puno ljepšem svjetlu.
I vjerujem da se oni ne boje nikakvih tužbi već se čisto boje da sve dobro prođe i da kvalitetno odrade svoj posao (ja isto u svom poslu imam klijente koji misle da se ja nečega bojim, a ne kuže da ja jednostavno volim svoj posao i da mi je žao kada uložim u nešto truda i to ne ispadne dobro).
Pinguica jesi li Ti rodila ili ne?
Sad sam već zbunjena :?
nisam rodila, trebam tek za desetak dana :mrgreen:
nego sam eto u zadnjih nekoliko tjedana otkad sam počela ići tamo dosta smirenija i nemam više straha kojeg sam imala kada sam se samo ovdje dopisivala sa vama.
Moram priznati da sam našla neku sredinu između svojih očekivanja, vaših i njihovih savjeta. Polako se pripremam na sve što može biti ali sa puno manje straha i brige, a i sa puno razumijevanja od njihove strane što po pričama ovdje nisam očekivala u tolikoj mjeri.
meni nije uspjelo 2x. fora je u tome sto sam cak i nakon dugog i izuzetno napornog prvog poroda jedva nekako traljavo odspavala sat vremena.
nakon sto rodis, spavanje jednostavno nije isto. i ja sam se bojala kako cu, pa necu cuti bebu, sta ako.. bla bla. otkad sam rodila, dovoljan je njihov dublji udah da otvorim oci iste sekunde. nema tog njihovog pomaka od kojeg nisam odmah budna. a prije sam isto bila spavalica, mogao je pas lajati meni kraj uha da se ne probudim, imala sam tako tvrd san da je to bila cista milina :ceznutljivi umorni smajlic vapi za par sati sna u komadu, kao nekada: :mrgreen:
ovo je ustvari bio osvrt na pinguicinu recenicu da sto je s bebom dok mama hrce i ne cuje. koliko ja znam velika vecina mama nema takvo iskustvo, jer se nakon poroda probude senzori uz koje ne mozes hrkati a da nisi na gotovs kad se beba probudi.
jos je u zraku i pitanje imate li srca ostaviti svoju bebu samu s nepoznatim ljudima cijelu noc. stavite se u njenu poziciju i razmislite biste li ju mogli mirna srca ostaviti da bude sama, uplasena i nesretna cijelu prvu noc njezinog zivota. ja dosta jako patim sto sam dozvolila da mog f. odnesu prvu noc. kad pomislim da je svo ono vrijeme dok ja nisam spavala on tamo plakao sam medu drugim placucim bebama, srce mi se stegne.
najbolja mi je ona poanta s plakata prije par godina--mama je sve sto bebi treba :heart:
:heart:Citiraj:
pinguica prvotno napisa
Nećeš požaliti ako bebu uzmeš k sebe, a ako se loše osjećaš ONDA se predomisli i nek je odnesu u dječju sobu.
Govorim ti iz vlastitog iskustva. Nemoj doći u situaciju da se pitaš gdje su se izgubile te dragocjene minute. Da li je plakala? Da li je spavala?
Stavi bebu kraj sebe u krevet. Mazi je, obavezno je miriši (prelijepo mirišu ako se ne okupaju), doji i mazi.
Super je kad se pokakaju pa vidiš kako izgleda mekonij. Kad vidiš kako izgleda pupčana vrpca dok je još debela i plavkasta. To su stvari koje se pamte, koje su prepredivne da bi se propustile.
Plus...mame koje dožive taj prvi bonding dok su hormoni na vrhuncu u krvotoku mame i bebe lakše se kasnije nose s plakanjem, nespavanjem i ostalim radostima prvih dana. Dojenje lakše profunkcionira. Manja je mogućnost baby bluesa...
drago mi je da se ne bojiš i ne brineš.Citiraj:
pinguica prvotno napisa
i drago mi je da imaš povjerenja u liječnike i u rodilište. to je jako bitno. puno nas nije imalo tu sigurnost :(
ali ono što ti pokušavam reći, a nisam jedina, je da moraš ponajprije imati povjerenja u SEBE i znati točno što želiš. vjeruj, u trenucima kao što je porod, teško je (ako ne i nemoguće) ostati hladne glave.
ja sam točno znala što želim i što ne želim. i dala sam svim liječnicima do znanja. i što mi je to koristilo? ništa :(
Opet su me uspjeli natjerati na stvari koje nisam nikako željela (a nisu mi bome bile ni potrebne) jer u tim trenucima jednostavno nisam bila dovoljno čvrsta u svojim stavovima. ili sigurna u sebe. ili sam se jednostavno bojala da nešto ne pođe po zlu s djetetom jer su mi stalno ponavljali da oni samo pokušavaju učiniti najbolje za mene i dijete i da ja svojim stavom samo štetim djetetu itd itd.
kažem, nažalost u tim trenucima nisam bila dovoljno uporna i dopustila sam skoro sve što su mi podvalili...
nadam se da idući put neće biti tako jer ću se jaaaako dobro pripremiti unaprijed. a i znam što me čeka pa, vjerujem, bit će mi lakše...
ja ti samo želim da ti sve prođe točno onako kako želiš :love:
Mislim da je jako teško i majci i doktorima odrediti da li je nešto u tom trenutku nužno ili ne da bi sve prošlo u redu. Lako je poslije biti pametan i zaključiti da je nešto bilo nepotrebno. Ali u tom trenutku kada doktor predlaže intervenciju on to radi jer se boji da bi nešto moglo krenuti krivo, jer u onom trenutku kada nešto krene krivo i kad je život djeteta ili majke u opasnosti tada je već kasno.Citiraj:
puntica prvotno napisa
Mislim da previše očekujemo od doktora, hoćemo bez intervencija, a ako ipak nešto pođe krivo onda smo ljuti jer to oni nisu prepoznali na vrijeme i spriječili. Mislim da medicina nije toliko napredna i da doktori sve što mogu je predpostaviti i preventirati.
Ja ne samo da imam povjerenja u sebe, već sam odlučna preuzeti veliki dio odgovornosti na sebe prilikom poroda tako što ću potpisati da odbijam intervencije, ali onda ću i biti svjesna da je odgovornost na meni i da nemam koga drugog kriviti osim sebe.
Mislim da ne treba brkati rutinske intervencije (protiv kojih se RODE bore, koliko sam skužila, već se vidi pomak na bolje u rodilištima) sa intervencijama koje se predlažu u trenutku kada je to zaista potrebno.
Ne želim biti nesretna ako mi se ne ostvari san o idealnom porodu. Poduzet ću i poduzimam sve mjere koje mogu da prođe što bolje, ali niti odsustvo svih intervencija niti kaskada intervencija ne garantira konačan dobar ishod. Nema garancije, zato ne želim više biti nabrušena na doktore (pogotovo ne ovdje gdje znam da će se poštivati moje želje) i želim se radovati i s radošću očekivati taj dan kad će moj L. doći na svijet.
Mene su pitali dal želimo da beba spava s nama(jer je i MM bio cijelo vrijeme s nama) prvu noć ili u dječjoj sobi....i najnormalnije nam je bilo da spava u dječjoj sobi. Spavala sam ko beba tu noć nakon poroda i ne smatram da je to nešto loše, svakoga lupe hormoni na drugi način ;)
Ne razumijem zašto vas tolko živcira pitanje pedijatrice o tome dal želi dojiti ili ne....ja bi više poludila da mi veli da MORAM :x , to je privatna odluka svake majke
Pinguica, jako lijepo! :love:
Svojim riječima si čak i mene opaku pesimistkinju uspjela utješiti i smiriti! :heart:
Sretno!Citiraj:
Scandalous prvotno napisa
:love:Citiraj:
Scandalous prvotno napisa
iz osobnog iskustva iz PR mogu reći da sam tamo doživjela nejgore dane u svom životu, najviše svojom krivnjom no moram priznati da malo krivim i njih..
bebica je pri porodu udahnula mekonijsku plodovu vodu, pa je iz preventivnih razloga bila četiri dana u inkubatoru. porod je završio hitnim carskim, tako da sam ja bila smušena, psihički i fizički u šoku i nisam znala reagirati.
netom nakon poroda, s bebom su prošli pokraj tate, koji je čekao u hodniku ispred sale, kao pokraj turskog groblja i ušli u sobu za kupanje, pa je tata morao pokucati i pitati dal smije biti prisutan. to mi je tak jadno!
onda su bebu stavili u inkubator, i ja sam ih TRI DANA moljakala da me odvedu da ju vidim. s obzirom da nisam bila u mogućnosti kretati se, tek su mi treći dan doveli kolica da ga idem pogledati. mužu su nasmijani rekli da bilo kad može ići pogledati bebu, što je on ujutro uredno zamolio pa su nam govorili da će doći po njega i tako su mu u čekanju prolazili sati, da bi se sestra ili doktorica udostojile pojaviti po njega (uvijek je postojao 'razlog' - vizite iako nas je gore bilo samo dvije rodilje, kupanje itd!!) tek sredinom dana. znam, bili smo prepristojni ili ako baš hoćete iskreno prave tuke, ali jednostavno smo bili u šoku zbog cijele situacije i nismo se znali izboriti za svoja prava.
treći sam dan dakle, po prvi put vidjela bebu. četvrti dan sam cijeli dan plakala i molila doktoricu da me opet odvedu gore, na što su mi odgovorili da me peru hormoni i da se strpim, da će doći po mene. došli su oko 15h. sestre, upućene u moje 'hormonalno divljanje', su mi rekle 'ništa se vi ne brinite, mi ga nosimo, mazimo kad ga presvlačimo, jako je drag..' WTF?? a uključivanje tate?? taj dan navečer su ga na 1 h izvadili iz inkubatora, o čemu su nas obavijestili nakon što su ga već vratili pa opet nismo mogli do njega..
peti dan smo ga napokon dobili u sobu, s tim da smo sa svim sestrama već bili polako na nož jer smo se žalili Podobniku da se ponašaju kao da beba nije naša nego njihova.
dohranjivan je bez konzultacije s nama, duda u ustima 0-24. trebalo mi je dva mjeseca punih mojih i njegovih suza i muke da uspostavimo dojenje.
oprostite što je post malo nerazumljiv, uzrujala sam se sad dok sam ga pisala a cijelu stvar samo želim ostaviti iza sebe jer si vjerojatno nikad neću oprostiti što se nisam bolje izborila za svoju tek rođenu jadnu, uplašenu bebu s kojom sam tako lijepo komunicirala dok je još bio u trbuhu.. i onda ovo!
s obzirom na alternativu u drž. bolnici, ne znam što bih napravila drugi put. mislim da bih ili odmah na početku pokazala zube u PR ili ćemo ići negdje van (A, SLO) gdje za nepredviđene probleme nećemo morati biti pripremljeni (iako ćemo nastojati) nego ćemo dobiti adekvatnu pomoć.
velika.jabuka,uh... :love:
Ja samo želim reći da nema opravdanaj za takvo ponašanje.
Ne krivi sebe(ili muža) čovjek se ne priprema za takve situacije(a i ne bi trebao).Ja sam očekivala probleme tako da sam imala spremnu situaciju u glavi,ali u protivnom ni ja se ne bi snašla,nego bih očekivla da me osoblje uputi i vodi .
Samo da kažem da sam ja svoje dijete teško bolesno,ali potpuno stabilno ,hospitalizirano na intezivnoj na Rebru( u inkubatoru),presvlačila i hranila 24 sata nakon poroda (tj.čim sam bila u stanju doči iz rodilišta).
Drugi dan sam sam tražila da ju izvade iz inkubatora i stave ju na prsa da pokuša dojiti.Sve se može kad se hoće...
Kiki, drago mi je da nisam bila jedina koja je tamo rodila bez i jedne intervencije ! Ja sam vec stvarno imala dojam da jesam s obzirom na ponasanje doktora i ravnateljice.
Sto se tice odvajanja majke i djeteta, ja sam bila odvojena od svoje bebice mozda sat vremena jer mi je muz morao otici na kratko, a ja sam se zeljela istusirati. Rodila sam po noci tako da i nisu mogli zadrzati bebicu u djecjoj sobi. Nakon samog poroda bilo je kontakta kozu na kozu. Posto sam rodila prirodno, moj sin je bio budan nakon poroda satima i pustili su nas da dojimo i provedemo par sati sa njim. Majci JE mjesto uz dijete, to ne zelim ni raspravljati.
Ono sto je mene tamo najvise zabrinulo i dan danas sam jako tuzna zbog toga je skrb nakon poroda.
Ispricat cu nesto o tome kasnije, malisha se upravo probudio ;)
mene možete razapeti sad ako želite, ali ja se uopće neću protiviti da beba spava kod njih.....
nek bude sa mnom preko dana, ali zašto se ne bi naspavala po noći-Bog zna kad ću se iduči puta
Velika Jabuka, drago mi je sto si sve ovo napisala jer zaista nije u redu to sto rade, a jos im platis za to. Ja sam imala osjecaj da sam prevarena ... i jos a imam.
Za pocetak htjela sam napisati nesto o dojenju. Oni su se sami izjasnili kako promoviraju dojenje na prvoj viziti i da ce mi sestre pomoci da prodojim. Od puno sestara koje tamo rade, samo dvije se zaista razumiju u dojenje i zaista ga podrzavaju, a ostale moras moliti da ti pomognu i onda jos brljaju, tocno se vidi da ne znaju, iako se kao trude.
Oni jako inzistiraju da nadohrane bebu adaptiranim mlijekom (nedaj boze da se nesto desi pa da zavrse na sudu) ako mlijeko jos nije nadoslo. Mene su uvjeravali da nemam jos mlijeka, a cice su bile pune i bolne, curilo je iz njih u potocima, a oni su govorili da je to kolostrum i da se beba ne moze od toga najesti !!!!???? WTF!!!! Nakon puno suza dozvolila sam da mu daju 30ml samo da se ne svadjam sa njima i izricito ih zamolila da ga donose na podoj, no oni su to cesto ignorirali i nisu ga donosili nego ga i dalje hranili adaptiranim. Ja sam bila luuuuda, da nismo bili na antibioticima (i to je prica za sebe), pokupila bi se i otisla. Nisam mogla spavati koliko su me cice boljele i cekale na njega da ga podojim i da me isprazni, a oni su to ignorirali. To je stvarno za mene bio pakao .....
koliko sam shvatila Kiki je imala visoki tlak u trudnoći, i smatram da bilo tko tko ju je prije poroda savjetovao da se bori za porod bez intervencija je jako neodgovoran. Visoki tlak je užasno opasan, od njega i majke i bebe umiru na porodima.Citiraj:
LoveLight prvotno napisa
Isto tako i za GrgurovaMamu koja je na pdf-u Porod napisala:
.Citiraj:
GrgurovaMama prvotno napisa
Ovaj forum na žalost stvara neku atmosferu koja te ponese u borbi protiv intervencija i počneš misliti da je to najvažnija stvar, a kad se dogode ovakve situacije gdje su intervencije stvarno bile nužne nitko neće priznati grešku i sagledati stvari iz druge perspektive i shvatiti da smo ipak malo pretjerale u borbi protiv intervencija i sl.
Isto tako si previše dajete za pravo kad namećete drugima svoje stajalište da beba treba biti sa mamom. Što vi znate kako će porod proteći i da je sa bebom sve sto posto u redu. Ali čak i da se nešto dogodi sa bebom mislim da ne bi ste osijećale grižnju savjesti kao što je ne osjećate ni sada prema Kiki i GrgurovojMami.
Ajde sad me razapnite na križ jer mišljenje koje se razlikuje od vašeg očito ovdje nema mjesta
samo da napomenem, i ja sam bila zaluđena i trudnicama oko sebe sam prodavala priče koje sam čula uvjerena da sam u pravu i sad samo molim Boga da im sve prođe u redu jer sada kada sam počela biti objektivnija imam grižnju savjesti što sam uopće išta savjetovala
svatko treba odlučiti za sebe i ne kužim čemu uopće ova graja na nas koje smo odlučile drugačije, kad vama nitko ne brani ni ne nameće da vi odlučite kako vi želite
Pinguice, visoki tlak imala sam samo na dan poroda, tada su trudovi već bili počeli. Kada sam došla u rodilište, dobila sam tabletu kojom je tlak spušten, i tako je i ostao tokom cijelog poroda (a i nakon njega). Osim toga nisam inzistirala na porodu bez intervencija, već sam to izrazila kao svoju želju, ukoliko sve bude u redu. Ne samo to, potpisala sam da pristajem na sve intervencije (dakle, prije poroda nisam potpisala njihov formular da ne želim intervencije!). Oni su rekli da je sve ok, došla sam otvorena 8 cm, da će vjerojatno sve ići brzo, a inzistirali su da mi otvore venski put ako će trebati hitna intervencija radi tlaka. Naravno da sam i na to pristala.Citiraj:
koliko sam shvatila Kiki je imala visoki tlak u trudnoći, i smatram da bilo tko tko ju je prije poroda savjetovao da se bori za porod bez intervencija je jako neodgovoran.
Dakle, oni nisu inzistirali na intervencijama (pa ako baš hoćeš, oni su ti koji su me neodgovorno savjetovali, znajući moju kompletnu anamnezu). Bez obzira, mislim da su moj porod korektno odradili, beba je cijelo vrijeme bila pod nadzorom, kao i moj tlak... I mislim da nisu mogli spriječiti to što se na kraju dogodilo.
Mene više muči ono što se dešavalo nakon poroda. Zanimljivo mi je da sam u postovima pojedinih cura koje su tamo rodile pronašla puno detalja koje prepoznajem jer su se dogodili i meni: od iskustva bzare sa neprikladnim komentarima, do recimo iskustva velike.jabuke koja je imala bebu u inkubatoru i morala moliti da ju vidi (kao i ja, još su mi rekli "pa ne možete stalno visiti kod nje", a ja sam ju došla vidjeti 2 puta taj dan, onda više nisu dali?!).
Ima još jedna stvar koja me kopka: kada sam došla u rodilište, dali su mi te formulare za pristanak/odbijanje intervencija, koje sam detaljno pročitala. Iako sam htjela porod bez intervencija, nakon što sam pročitala njihovu formulaciju na izjavi (Nakon savjetovanja pacijentica odbija pristati na opstetričke zahvate u porodu. Informirana je o mogućim komplikacijama i teškim posljedicama za nju i njezino dijete u slučaju odbijanja medicinski indiciranih zahvata (teško fizičko oštećenje djeteta, mogućnost doživotne potrebe za posebnom njegom i skrbi ili čak intrauterine smrti ploda), potpisala sam bjanko pristanak na intervencije, radi zaštite zdravlja mog djeteta. Zanimljivo je da je nakon poroda (L. je odnesena u inkubator odmah, znači nisam ju vidjela kad se rodila), po isteku ta glupa 2 sata primalja odvela u dječju sobu da ju vidim... Bila sam raznježena, rastužena, uopće mi je nemoguće opisati kako sam se osjećala (cure koje su rodile znaju koliko su osjećaji van kontrole u tom trenu). Primalja mi je gurnula da potpišem neki papir, pitala sam što je to, ona je rekla kao da je to njezim izvještaj o porodu koji treba predati. Potpisala sam i ne gledajući, a poslije saznala da je to formular za odbijanje svih intervencija na porodu!?! Dakle, ona je dobila zadatak da mi gurne to da potpišem u trenu u kojem sam najranjivija, da bi se oni pokrili u slučaju tužbe (a naime i mojoj svekrvi kada je zvala da pita kako je bebica naredni dan rekli su da joj se to desilo jer sam ja odbila intervencije?!?!).
Nisam htjela ovdje ovako odužiti, htjela sam kompletnu priču, i sa dobrim i lošim stranama napisati na Pričama (nadam se da ću uspjeti skoro). Jer bilo je i dobrih strana, ali ovaj detalj sam sad morala ispričati, nadam se da se takvo iskustvo neće nikome ponoviti (iako sam čula od njih da nekome već je "opet je neka žena inzistirala na prirodnom i eto, opet dijete nije dobro"). Pinguice, tebi i tvojoj bebici želim sve najljepše na porodu i poslije :*
:shock: :shock:Citiraj:
Kiki586 prvotno napisa
Kiki, ovo je jos gore nego sto sam mislila da je, da su ti uvalili da potpises da ne pristajes na intervencije. Nekako kad to sve citam pocinju mi se sve poslagivati u glavi jer sam mislila da neke stvari umisljam.
joj ovo je prestrasno, ne znam sta bi uopce rekla. To su rekli doktori?Citiraj:
a većina je komentirala ovako: da nisi bila zaluđena idejom prirodnog poroda, lijepo bi na dan termina išla na inducirani porod i rodila vaginalno, a ovako si prenjela čekajući prirodni porod, voda je pozelenila i završila si na cr-u jer se nisi mogla otvoriti...
Pinguice, svatko ima pravo na svoje misljenje i to je ok. Ja imam direktno iskustvo u PR i pricam sta sam prozivjela i kakvi su moji stavovi.
Ja sam prenjela oko 2 tjedna, no to se nije znalo jer sam rodila na termin. Rekli su mi tek nakon poroda, i oni su se cudili. Isto tako, na samom kraju poroda voda je pozelenila no sve je ispalo ok. Kasnije sam i ja prozivljavala slicne stvari - vrijedjanje sto sam htjela roditi prirodno pa smo sada na antibioticima i mali i ja i morali smo duze ostati tamo od predvidjenog.
Nekako mi je smrdila ta prica jer realno mali nije bio u nikakvoj opasnosti, oni su ga stavili na antibiotike zbog njihove sigurnosti (opet strah od tuzbi) a na kraju sam ja to platila 5,000kn skuplje i jos prozivljavala vrijedjanje u tom tako emotivnom razdoblju za mene. Svasta su mi rekli, iskreno, nije me nitko u zivotu tako izvrijedjao!
Nekako sam imala dojam da iz te bolnice nitko ne moze izaci a da plati manje od 20,000kn !
isto ovako i meni! i ostavilo je to na meni posljedice! možda jednom skupim snage pa napišem cijelu priču...Citiraj:
LoveLight prvotno napisa
dugo mi je trebalo da prihvatim činjenicu da ja nisam ta koja je ubila svoje dijete...
bzara, nemoj tako....
:love:
Bože, cure, sva se ježim dok vas čitam.
Pa ne mogu vjerovati...PR, tolika cijena, a dobiješ salvu uvreda!?
Drago mi je da ste podijelile ta iskustva, da se vidi da i u PR nije sve tako ružičasto.
Žao mi je da to čujem, jer mnogima je jako teško izzdvojiti tolike novce, a onda dobiju takav tretman.
Ne znam što bi rekla. Očito je situacija isto ko i u državnim bolnicama, ovisi na koju ekipu naletiš?
Grozno.
xCitiraj:
Smajlić prvotno napisa
svima :love:
na druge stvari uopće nemam komentara. ispada da je cijeli proces rađanja u PR podređen mogućnosti tužbe...
ne mogu vjerovat. ja imam potpuno drugačije iskustvo. doduše kad sam tamo ležala baš je bila u smjeni sestra koja se jako razumije u dojenje i puno mi je pomogla, masirala me, pokazala mi položaje u kojima mogu dojiti. ima tamo sestara koje se jako naživciraju oko dojenja to sam iskusila,ali uvijek me ta sestra izvuklaCitiraj:
LoveLight prvotno napisa
puntica, ja ne vidim ništa sporno u tim pitanjima. ima svakakvih žena i neke možda ne žele dojiti. onda bi one pošizile na izjavu:"svakako ćemo vam pomoći da dojite." možda bi se one osjećale kao da im je netko oduzeo pravo izbora. meni je normalno da dojim svoje dijete, normalno mi je da spavamo zajedno, normalnoo mi je da ju ne puštam da plače unedogled...ali nisu svi takvi. različiti ljudi dolaze u rodilište i mislim da je pedijatrica postupila ispravno.Citiraj:
puntica prvotno napisa
tak izgleda, jer sve što se kaže ovdje pozitivno u vezi PR-a se popljuje.......Citiraj:
Smajlić prvotno napisa
zagovarale prirodni, pljuvale kak radi sve carske, kad su se javila cure koju su rodile prirodno, čestitalo im se i nastavilo dalje pljuvanje, sad po dojenju.......
mene samo zanima, vi sve koje ste nezadovoljne i koje smatrate da su napravile mimo onoga kako je trebalo biti, šta ih ne tužite, šta samo kvocate kak ovo ili ono nije dobro........
a Vi ostale se hvatate za slamke, nikad tamo nogom niste kročile, al uporno pljujete...... :/
i da se nadodam, iako će i moj post pasti u zaborav, ja nikad, ali nikad kod njih nisam dobila neugodan tretman, gledali me i dr.Gebauer, i sad zadnji put Porofesor, napravio mi cervikalne briseve besplatno, spustio cijenu pregleda, prema meni se ponašao kao da sam mu kčer........
zvala sam ga jučer u 10 navečer jer sam dobila gangrenu na zubu i moram piti antibiotike, dostupan je, ljubazno, kulturno i bez ikakvih problema........
Frida editirala vrijeđanje korisnica.