Choco draga :love: nema jedne od nas ovdje koja ne osječa da je na ovaj ili onaj način skrivila sve što nam se događa. Sve mi imamo grižnju savjesti, uvijek se pitamo jesam li mogla ovo ili ono...ubijamo se pitanjima na koja nikad nećemo znati odgovor. Ja isto kao i ti mislim da li će nas Bog opet unesrečiti iz nekog razloga, ali onda shvatim da takvo razmišljanje nema smisla. Moram vjerovat da se sve događa sa razlogom, kojeg NIKAD neću razumjeti ali koji valjda negdje u nekim večim sferama ima aposlutnog smisla, i moram vjerovati da će život krenuti na bolje. Zato nemoj sebe još pored sve patnje koju proživljavaš mučiti sa tim dali si kriva ili ne, to je sljepa ulica u koju se vječito vračamo i lupamo glavom o zid, a nema šanse da prođemo! Bol koju nosimo na leđima dovoljno je breme. A snage češ za novu trudnoču naći, i ona će ti doči baš onda kad bude njeno vrijeme. Uostalom ovo što je Mandy napisala mi je jedan od najboljih stihova koje sam u zadnju čula:
:love: Držite se hrabre moje mamice!Citiraj:
mandy prvotno napisa
U mom slučaju kad se ustanem, svekrva i svekar kat niže osjete potres i govore: O crap she's up :mrgreen:
