Sonja, ja mislim da je tvoj potpis, kao i avatar, forumska inspiracija!
Printable View
Sonja, ja mislim da je tvoj potpis, kao i avatar, forumska inspiracija!
definitivno!!!Citiraj:
mare41 prvotno napisa
mare:kiss:Citiraj:
mare41 prvotno napisa
jedno je sigurno.....da nije bilo vas i vaše podrške vjerovatno nebi bilo ni moje male Marije! vaša podrška i nada su me tjerali dalje....
Sonja, 18 stimuliranih postupaka? ajme, tek sad vidim potpis...skidam kapu, moj naklon do poda... <3
dajes nam nadu, hvala ti na tome :love:
stvarno svaka čast, hrabra ženo!Citiraj:
minnie mouse prvotno napisa
i ja se slažem sa mininie mouse i moe, stvarno kapa do poda....Citiraj:
minnie mouse prvotno napisa
I ja i ja.... Kad se pročita to daje snage. Jer za nešto takvo je stvarno trebalo snage. Svaka čast. Sad uživaj samo. :)Citiraj:
jojo prvotno napisa
Ja sam rodila sina 2010g iz 3.ivf-a i sad sam spontano trudna 26 tj. i opet cekam sina. Svaki dan citam forum, veselim se svakoj novoj trudnoci, rastuzi me svaki tuzan ishod. Ja sam uvjerena da ce svatko docekati svoju srecu, imati svoju bebicu, ali nazalost netko mora duzim putem. Samo nemojte gubiti nadu! Danas citam u novinama kako je zena ostavila muza i 3 djece. Takve me stvari ubijaju! Samo neka svrati na ovaj forum i vidi kroz kakvu patnju zene prolaze da bi imale djecicu, a ona svoju ostavi bez problema. Nema za to opravdanja!
Ajme... ja sam mislila da sam jedina kojoj je ovako teško..... isplakala sam se sad... trebalo mi je to... kad sam pročitala svaki post ovdje...do sad sam gutala suze, glumila da sam jaka.... a tako malo sam naspravm vas prošla..... na samom sam početku i već me slama... hvala vam svima što ste podjelili ovdje svoje osjećaje.... jer ovdje sam tek shvatila, da nisam sama i jedina koja kroz ovo prolazi.....
Drage hrabre zene,
Eto proslo je 5 godina od stalnog pokusavanja.A u tih 5 godina stalna ispitivanja i komentiranja,sta vi cekate?pa vec vam je vrijeme?dajte se malo potrudi?pa kaj vi ne zelite imati djecu?nema kaj ne.Moje sve prijateljice imaju djecu-neke jedno neke dvoje,a neke su ponovno trudne i kad gledam sve te slike na fejsu kak su sretni sa svojim malom andelcicima ja se jednostavno slomim.Obozavm svu djecijcu od mojih prijatelja a pogotovo moja dva kumceta.Za njih bi sve napravila.One ko da su moje :)Tesko je,jako tesko.pogotovo kad ti doktor veli znate vi nemozete ostati trudni prirodnim putem.Ono noge ti se odjseku i pomislis zar si toliko losa osoba da ne zasluzujes imati dijete?!Hvala Bogu da imam izvanrednog,dobrog i briznog muza koji je uz mene!Da nije tako srce bi mi puklo.
12.10 smo imali prvu IUI,jako se bojim.Sutra nam je termin za betu.Nemogu reci da se ne nadam pozitivnoj beti,nadam se,al velik je strah tu od .... no kad tad sve dode na svoje.pa se nadam da cemo mi svi doci na svoje i da ce nam zasjati duga ! :heart:
Draga W.Pooh ~~~~~~~ do neba da sutra beta bude ogromna i da se tvoj MPO put s time završava!! meni je ova tema, eh skoro pa jedini ispušni ventil, tu se uvijek rasplačem, ali i ohrabrim za dalje!! najviše me ohrabri kad se jave cure koje su prošle kroz MPO i imaju bebice iz MPO . njihove riječi nekak posebno puno znače (valamala <3) !! meni se uskoro bliži i 3IVF i strašno se bojim, ko da prvi put krećem. bilo je previše poraza do sad, godine prolaze a mi smo na istom mjestu... sami... jedino si želim da ovaj Božić mogu doći i reči konačno svima da imamo jedno malo <3 !!!
ruža82 i meni se činilo da stojimo na mjestu nekoliko godina, išli smo iz postupka u postupak i ništa, a sad kad smo u 26 tt i bebice lupkaju lovi me panika što se više bliži dan kad ću ih stisnut uza sebe. Samo budi hrabra i usttrajna i ne odustaj
Hvala vam na lijepim rijecima to puno znaci u teskim trenucina.eto danas sam i ja saznala da nisam trudna.1 iui nije uspjela.eto dalje u pobjede nove.nema predaje.
bok hrabre cure i suborke,
vidim da je ovo tema u kojoj se mozemo jadati kad nemamo kome... danas je prvi dan da se osjecam lose. prije mjesec dana smo saznali da idemo na MPO, nije nas to toliko zbediralo, jer ima nade, a onda zbog loseg sgrama mm mora na dodatne pretrage i stvarno smo strpljivi i nigdje ne zurimo.danas odemo u lab izvaditi krv i kazu mu da mu nece moci napraviti nalaze jer mu je serum u krvi masan, sve je to ok, bit ce na dijeti i ici cemo opet... osjecam se bas nekako jadno, ipak sam mislila da ce ici po nekom planu kad toliko ne zurimo a onda svaki nas put nesto zaustavi... mladi smo jos..ali ipak nebi htjela da stvarno puno vremena prodje do postupka. ali kad vidim da neki parovi imaju i gore probleme,ja se mogu samo pokriti po glavi i sutjeti... ko zna sta nas jos ceka i sta ce nam jos otkriti... a bas me depra oprala...inace nisam takva... ug
cure moje...sta reci, dobro da imamo jedna drugu ovdje i da smo ipak hrabre i da idemo naprijed!!! pusa svima
vatra86 - nemoj biti u depri i misliti najgore, mi smo isto tek krenuli u postupak i nalazi mm nisu dobri - ali gledaj to sa vedrije strane, trudite se... nešto se događa....imaš mogućnost da kad budeš imala 63 g. kažeš sama sebi - sve sam pokušala, sve sam probala... imaš muža kojemu trebaš bit potpora, kojega poznaješ puno bolje nego druge žene svoje muževe ( mislim na one kojima se odma dogodi prva trudnoća, pa druga, pa treća....) jer imate problem u kojem ste ovisni jedno o drugom - i taj problem će te rješit samo ako funkcionirate ko jedno. eto tako ti ja gledam na našu situaciju!
jojo hvala na podrsci. imam divnog muza koji je uz mene i ja uz njega.nista nam nije tesko ali neke me stvari bas izbace iz takta...ali vec sam bolje...od sutra sam na godišnjem pa cu se, nadam se, odmorit. sretno i vama da sto prije pocnete i sto prije zavrsite s MPO i naravno da bude uspjesno! :-*
vatra86 , hvala ti, budite uporni i nemojte odustajat:-)
sve super,ja spremna,kao...i ispalo je da bas i nisam spremna.uopce nisam bila spremna.2 mj.depre,par kg oslo dole,tulila ko budala...a bila sam spremna godinu dana,sve do posjeta ginekologu kada sam dobila prvu uputnicu za vv..ne mogu opisati sta me puklo.mozda sam pocela izgarati od silne zelje da se nesto pocne dogadjati,nisam imala strpljenja.i bolje da nisam otisla onda.tek sada pocinjem prihvacati neke stvari.i dat cu si vremena dok mi u glavi jos ne sjedne sve sta treba jer mislim da je to najbitnije
nakon prve neuspjesne iui ne gubim nadu,al suze ne staju. napisala sam jednu pjesmicu za dusu i srce.
Dugi su dani,
duge su noci.
A ja cekam i cekam
kad ces mi doci.
Ja cekam dan kad cu te zagrlit moci
kad cu te poljubit moci
i kad cu gledati tvoje
najljepse oci.
Dugi su dani,
duge su noci.
Ja i dalje cekam
kad cu te poljubiti moci
i kad cu ti reci moci
VOLIM TE ANDELE MOJ
ZNALA SAM DA CES MI DOCI.
Pooh- lijepo si te svoje osjecaje napisala u pjesmicu...sve smo mi nekad tuzne zbog neuspjeha... Ali nas nada drzi da krenemo dalje u borbu i da ne odustajemo...
Drzi se, saljem veeliki hug!
Dragi moji,upadam na brzinu pa se izvinjavam ako se već pisalo ali cura traži pažnju pa ne stignem iščitati unatrag..
Kakva je situacija ako pošaljem zahtjev za liječenje u inoz. radi IVF doniranom spermom sada za ovog novog zakona a prva beba je iz istog postupka.Naime, što će tražiti od nalaza, da li sve ponovno isto kao i za prvi put?Jer ako je tako ne mislim raditi ponovno hsg ili muža slati na biopsiju- karikiram malo.
Druga beba još nije u planu ali kupim informacije pa mislim dok su banke sperme prazne možda po bracu ili seku u bližoj ili daljoj budućnosti u ino.
hvla!
Pusa svim trudilicama, puno sreće!
Sorry,
poslala ovdje umjesto na drugu temu..izvinjavam se...
medeni, možda da svoje pitanje postaviš na Potpomognuta u Pragu, tamo uglavnom idu parovi kojima trebaju donirani spermiji, j.s
pisale u isto vrijeme izgleda
evo mene opet na ovoj pretužnoj temi..danas mi je jedan od najtežih dana u mom životu..
a tako je sve moglo biti drugačije,ljepše,da moglo je...
da je moje malo srčeko dalje kucalo danas bi slavili 1.rođendan,mama bi plakala od sreće,puna kuća veselja,vesele dječice,imali bi i tortu i puhali svjećicu..ajme kako bi to bio lijep dan...
Ali nije tako ..danas mama opet plačem jače nego inače,jer nema bebe,nema veselja,nema torte nego samo gori jedna svijeće ali svijeća tuge i boli..
Bol je još veća jer me moja draga nona napustila i danas je posljednji ispraćaj,baš na današnji dan..uvijek me je tješila,čuvala me,pazila i mazila,rekla da će mi Bog dati dijete,bila mi je kao druga mama a sad ni nje više nemam.. :-( :-(
Kako da to preživim,sad sam sama doma,čekam da sve prođe,jaka sam pred svima a tonem,sve više i više...bol mi razgriza srce..suze idu i ne mogu ih zaustaviti..
A tako je danas mogao biti lijep dan...
Draga kiki, puno te grlim i primi moju sućut!
Nisam zaboravila da smo ljetos bile u postupku sa samo par dana razmaka, u isto vrijeme iščekivale....jako, jako mi je žao što kod tebe nije uspjelo, a već si imala dosta postupaka iza sebe, kako sada kažeš, djetešce je moglo imati jednu godinicu :-( :-(
Doista neplodnost ne prestaje boljeti ni u trudnoći, a vjerujem ni nakon rođenja djeteta.....
Drži mi se nekako i okreni novom pokušaju kad osjetiš da si spremna :love2: Svim srcem želim da sve mi u ovoj priči postanemo majke najmanje jednog malog anđelčića!!!!
Kiki,tako mi zao sto sve to prozivljavas:(
Drzi mi se,isplaci i nastavi dalje..hrabra si ti
:heart:
Kiki30, draga moja, tako me boli tvoja bol, i bol svih suborki, jer ju dobro znam kakva je okrutna i oštra, i kako teško popušta. Ja se draga iskreno nadam da će tvoja nona sada s anđelima skupa moliti da ti već sljedeće godine zagrliš svoje malo djetešce/dječicu!!! Tako sam iskreno uvjerena da je tvoja patnja pri kraju. Ljubim te i od srca želim da od sada i nadalje imaš na svojim obrazima samo suze radosnice :kiss:
Bila sam danas u City Centru sa svojom 10 mjesečnom Pikulicom. Gledale smo jaslice i borove, šetale i uživale. Sjetila sam se jednog dana kada sam bila u istom tom City C. s mužem dok smo išli na beskrajne postupke, gledali betu koja je bila 0 i uvijek iznova poukšavali... Pjevao je neki dječji zbor, a ispred pozornice su plesala i ciktala dječica i bebe. Ja sam stajala i gledala ih lica punog suza. Kako strahovito boli čežnja za svojim djetetom. Znam kako vam je. Poznat mi je strah hoću li ikada biti majka. Poznat mi je očaj, nada, sve, sve, sve... Ne prođe dan kada ne mislim na sve vas koje ste još u borbi za svoje malene anđele. Budite hrabre, nemojte posustati i uskoro ćete grliti svoje bebe. Molim za vas stalno i šaljem vam vibrice i blagoslove!
pribojavala sam se ovog dana,nisam znala kako se budem osjećala...
danas se trebalo roditi naše tolko čekano zlato.imala sam potrebu s nekim to podijeliti,a kome ću ako ne ovdje..teško je to,nekom objasniti tko hvala bogu nema pojma o tim osječajima,kak se ja danas osjećam.i zato nitko nezna ..u proljeće se nisam mogla sčekati ovog dana,a sad sam ga se bojala.
moja trudnoča je bila samo nešto više od dva mjeseca,kad se srce stalo.kažem "samo",jer kad čitam vas koje su prošle puno gore od mene,ja vam se divim.meni je moj odlazak u bolnicu bio nešto najgore što sam morala proči.i sad mi suze idu dok ovo pišem.pitam se kakav bi mi danas bio dan..dal bi naš bebo već bio s nama,ili bi mu bilo lijepo pod maminim srcem pa se nebi dao van..pitam se kak bi izgledao kinderbet kojeg bi mm napravio..tolko planova se rađalo u tom prolječu.
al stiže novo prolječe,nova nada...
danas će proči,sutra već bude lakše.. samo sam htela obilježiti ovaj dan.
žužy:love2:
žuži vjerujem da je strašno teško proći tako nešto, grlim te i neka vam sljedeće proljeće donese sreću :love2: da u ovo doba budeš u slatkom iščekivanju malog zlata :love: :heart:
Žuži :love2: i dižem čašu za nova proljeća :pivo: i novu nadu! Sretno nam svima!
tako je cure!ja si stalno ponavljam kako nema predaje,i to provodimo i ja i mm.
al eto,ponekad te jedan dan samo baci down ...
:pivo: nam novo proljeće!
Evo mene opet na ovoj temi (iako tu najviše svračam). božić će... i mislim da se može pretpostaviti šta ću pisat, pa neznam dal da pišem ili ne. teško je, opet :cry:
ruža zao mi je sto svracas na ovu temu.. ali ako mislis da ce ti biti lakse (a bit ce) onda se lijepo raspisi, barem znas da imas ljude koje te razumiju... :love2:
Vatra, eh, ma sve se zna i nemam volje ni pisati, jer sve se mi kužimo, samo gledam u ekran i čitam postove i naravno, ono neizostavno - plačem. uffff
Ruža draga, piši i samo piši. Ne moraš niti postati ako ne želiš, ali izbaci iz sebe. Bar je meni pisanje uvijek pomoglo; otvorila bi word doc i udri, a pisala sam svima - samoj sebi, svom mužu, djetetu... Najveći dio nisam nikad postala, ali je bilo lakše - jednostavno više nije bilo suza za isplakati. Ponekad su riječi utjehe isprazne, riječi nade potpuno besperspektivne i ne postoje prave, one koje bi olakšale bol. Ali, kao što je vatra već napisala, ovdje su ljudi koji su kroz sve ovo prolazili ili još prolaze, koji razumiju i koje jednako boli. Ponekad je najbolja utjeha saznanje da nisi sam. Ne mogu ništa drugo ponuditi osim jednog velikog, virtualnog :love2: i citirati Scarlett - Sutra je novi dan. :*
pravo kažeš, i zbog toga dolazim na ovu temu - jer znam da nisam sama :love2: .
:love2: