svjesna sam da se svasta moze dogoditi ali ne strahujem. naci cu nacin da nesto zaradim, dopunim budzet pa cemo imati i neku sigurnosnu mrezu.
Printable View
svjesna sam da se svasta moze dogoditi ali ne strahujem. naci cu nacin da nesto zaradim, dopunim budzet pa cemo imati i neku sigurnosnu mrezu.
jos malo o temi...da sam imala posao koji me ispunjava, ne bih ostala kod kuce. i ne mislim da su majke koje su kucanice automatski posvecenije djeci. mozda prisutnije, ali i to je diskutabilno jer je previse individualno.
"rizik" ostajanja kod kuce... pa moze i kucanica naci nekoga sa strane i ostaviti muza koji radi dva posla ili puno radi kako bi financijski osigurao obitelj. previse je tu sbbkbb
Divan post! Tako jasno i promišljeno, stvarno zvučiš sigurno u svoj izbor. Ako smijem pitati - koliko si dugo doma?Citiraj:
Storma prvotno napisa
Meni se nije još sve baš tako slegnulo - još se opravdavam :)
Jako zanima me odgovor cura koje su duže doma - da li ste se s godinama uhodale i osjećate se samopouzadnije ili se osjećate izoliranije...
Ja sam za sad relativno dobro organizirana, vrlo motivirana, još koristim rokovnik i alarme isl da se ne opustim previše
doma sam jos od prve trudnoce. nakon porodiljnog, nisu mi produzili ugovor, pa sam ostala jos neko vrijeme kod kuce...i tako je krenulo :mrgreen:
pilkula, sve ok, ja se ne opravdavam tek nekoliko mjeseci :lol: al me i dalje iritira sto se moram "opravdavati" ili se netko nade povrijeden mojom odlukom pa se "opravdava" zasto mora raditi.
obzirom da je vecina posla kod kuce moja, meni je krenulo kada su cure prestale biti (prvenstveno fizicki) toliko zahtjevne. starija je vrlo zahtjevno dijete dok je mlada kulerica i nekako, sa katine dvije godine a anitinih pet mogu reci da osjecam ...prostor. pocinjem raditi neke stvari za sebe i uzivati.
imam nezgodan splet zdravstvenog stanja i okolnosti pa idemo svi u paketu sto mi svodi drustveni zivot na minimum. u pocetku sam se tesko mirila s tim no sada vidim da mi je ta situacija pogodovala jer sam se okrenula sebi i rijesila mnoge unutarnje konflikte i frustracije. takoder smo MM i ja kroz mnoge situacije izgradili jako dobar odnos unatoc pocetnim ozbiljnim poteskocama.
Najvažnije je da ste svi sretni i zadovoljni.
I da niste gladni, bosi i žedni :-)
To sam i ja primjetila da su se stvari na nekoj puno dubljoj razini počele slagati i rasčiščavati i to ubrajam u ozbiljan bonus :) U svakom slučaju veseli i ovaj porast broj kolegica na forumuCitiraj:
Storma prvotno napisa
:klap:Citiraj:
maria71 prvotno napisa
Na koncu konaca - tu počinje, i na to se svodi.
ne, tako je pisalo u novinama, a nije identično ovome na netu... nisam ni primjetilaCitiraj:
krumpiric prvotno napisa
Storma, hvala ti što si nam se javila i podijelila s nama svoju priču.
Sika Pika, ;-)
taj članak je sramotan.Citiraj:
SikaPika prvotno napisa
da dodam, nije članak sam po sebi loš, nego ono što otkriva.
Imam jedno pitanje za mame kućanice - na koji način se obrazuju kod kuće, u kojim granama struke je to moguće ? Ne provociram, zanima me. Jer u mojoj struci (elektrotehnika - telekomunikacije), obrazovanje od kuće je jako teško - ako ne i nemoguće.
Ma meni je čak i članak loš jer kućanicu svodi na metlu, kuhaču i pelene. Zašto bi kućanica morala raditi samo te stvari. Ako muž ima dovoljno velika primanja, a nemaju, ne znam, kredite, ona se može posvetiti hrpi svojih hobija uz ono što ima kod kuće (uostalom, ako ima toliko love, može imati i kućnu pomoćnicu, može raditi honorarno nekakav posao koji ju ispunjava).Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
Dr. Čačinović u članku spominje dva elementa koji su ključni za ovakve rezultate ankete, krizu i tržišnu logiku. NO, meni se čini kako mnoge žene danas toliko puno rade da zaista nemaju vremena za svoje obititelji onoliko koliko su naše obitelji imale za nas. Radilo se od 6 do 14, dolazilo se kući, ručalo, odrijemalo, igralo, pravilo kolače i tako 5 dana u tjednu, ne 6, a posebno ne 7 (ok, osim nekih iznimnih poslova).
Dok sam radila, nekada je to bilo i po 14 sati dnevno. Kada sam ostala trudna, bilo mi je muka pri samoj pomisli da ću možda nekada tako kasno dolaziti kući svom djetetu. U mojoj se firmi nije štedjelo ni žene s djecom, a kada bi im klinici bili bolesni pa bi ostajale kod kuće, gotovo bi ih se zvalo na raport. Na moju sreću, firma mi se raspala i sad sam kućanica. I super mi je jer mi je vrijeme popunjeno. Imam još 8 mjeseci naknade s biroa, a ako ne uleti nešto super, ostat ću s djetetom do njezine druge godine. Kad sad pomislim, voljela bih kod kuće biti zauvijek, ali s druge strane, kada dijete odraste i ne bude više toliko ovisno o meni, možda će mi nedostajati taj muving, kreativnost, ljudi...
la_mama, trenutno se uopće ne obrazujem (osim što čitam knjige o zdravoj prehrani i odgoju djece:lol:), ali da imam vremena, sigurno bih upisala tečaj stranog jezika, tečaj za šivanje, nutricionizam....:-), toliko toga me zanima da ne znam gdje bi mi bio kraj...
Sika Pika, super zvučiš - tako je lijepo pročitati ovakav post. Mene uvijek bocne ono "ja bih poludila kod kuće". Znam da je to mnogima teško zamisliti i ne osuđujem one koje ne mogu, ali me zasmeta onaj dio koji implicira da sam ja luda jer mogu biti kod kuće :)
la_mama ja sam si našla neke besplatne on-line tečajeve, nisam baš redovna, ali često bude nešto na akciji :neki demo tečaj stranog jezika ili nešto u vezi vođenja računa, inform.pismenosti isl. ima dosta stranih obrazovnih institucija koje nude veliki raspon on-line obrazovanja i izbor je stvarno širok, naravno ovisno o tome koliko novaca i vremena možeš uložiti. Ja za sada radim na širini i hvatam ono što je besplatno plus knjižnicu pohađam na tjednoj bazi. Trudim se jednom mjesečno odvojiti vremena za radionicu, seminar ili duhovnu obnovu, ne uspijem uvijek, ali to mi je jako važno i za to se potrudim organizirati. Ne znam kako je s tvojom strukom, ali ako virneš malo zapadnije gdje je puno veći raspon žena koje ostaju doma i brojčano i po znaimanjima sigurno ćeš naći slična iskustva. Npr u Velikoj Britaniji 40% žena se ne vraća na posao dugi niz godina nakon što dobije djecu , sigurno je broj onih koje se i dalje educiraju nije malen
Htjela bih se nadovezati na ovo s organizacijom vremena i efikasnošću kad si doma. Moram priznati da ja još koristim planer, za školski raspored, popise za dućan, pa čak i kućne radne akcije i sl. uz naravno standardne rođendane i važne datume što se nije ni promjenilo. Sad u planer uz to upisujem sve detaljnije rasporede za dan jer mi je jednostavno tako lakše, s obzirom da nemam kolegicu koja bi me podjsetila ako nešto zaboravim :). Al iu svako mslučaj umislim da je jedan od pluseva bivanja doma upravo to da možeš slagati čarape uz omiljenu seriju i moram priznati da sam se upočetku osjećala nelagodno kad sam provjeravala npr tv raspored da si namjestim peglanje ili nešto takvo, ali onda sam shvatila da su ta sitna dnevna zadovoljstva baš jako bitna - kao mnogima kavica s kolegicama u radnom danu. S obzirom da većina mojih dana ne uključuje kavice s kolegicama, možda jednom tjedno, trudim se uz neke posliće vezati tel. razgovor, uz neke dječje igre svoje surfanje fejsom ili forumom i tako puno manje osjećam društveno izolaciju u odnosu na iznimno dinamčno zanimanje u kojem sam bila okružena s puno ljudi, a i nemam onaj efekt sad sam se naradila sad se moram odmoriti odnosno burn out predvečer od kojeg sam prije redovno patila. Sad kad sam sama sebi dala dozvolu da izmjenjujem kraće sekvence odmora i rada i čavrljanja bez osjećaja krivnje navečer sam puno odmornija, pa su mi kupanje i pranje zubića prije spavanja, ono zadnje suđe prije spavanja sasvim usputni i konačno uspijem navečer pogledati suvisli film s mužem ili čak istrčati se s pesekom prije spavanja.
Ne mogu se baš pohvalit inekim pjevačkim talentom, ai čini mi se da to pjevušenje uz čišćenje više nije takav SF. Tako da se pojam efikasnosti apsolutno promjenio za mene - umjesto puno posla u malo vremena- a to je kad napravim sve detaljn i kako trebam, a da mi se ne pokvarii raspoloženje i ugodni dnevni ritam, ni meni ni onima oko mene i da joše svem u dodam neki osobni tač koji me veseli.
Ustvari sam se sjetila filma The Rebound, sa Catherine Zeta Jones, gdje glumi majku koja se nakon 10 godina boravka sa djecom (i razvoda) silom prilika vraća na posao. Međutim, tokom tih 10 godina je, nakon poslijediplomskog studija, radila na statističkim obradama rezultata sportskih prognoza, napravila korisne analize, i na osnovu toga dobila posao u nekoj firmi.
Zainteresiralo me, jer me zanima koliko mama koje nakon određenog stupnja obrazovanja nastave raditi na daljnjem osposobljavanju u svojoj struci dok se brinu za kuću i djecu, i koliko je gore opisani slučaj realan ?
Realan -da, malobrojan- da, još malobrojniji, više u tragovima kod nas -da.
Jaznam curu koja je ostala doma ima nakon što je dijete bilo malo veće upisala studij nutricionizma on-line, otišla jednom dva put na par dana poloćiti neke završne ispite i srediti neke papire i uspjela je iako mislim da radi samo povremeno, honorarno. Još uvijek nije krenula raditi full time, tako da ne znam odgovara li ta priča ovome što pitaš u potpunosti. Teško je to- ostati u toku i vratiti se na vrh nakon deset godina, rekla bih više iznimka nego pravilo. Ali nadopuniti neka znanja, vratiti se korak nazad pa naprijed dva poslije veće pauze, mislim da, da i da toga ima kod visokoobrazovanih koji su navikli na samomotivaciju.
Pored raznih on-line tečajeva od kojih su neki stvarno super, i samog interneta kao neiscrpnog izvora informacija, kupujem knjige, non stop - danas naručila 7 komada, mjesečno trošim bar soma kuna na knjige. U kombinaciji s netom, i tu i tamo kojim savjetom od iskusnijih ljudi, malo je toga što se baš ne može naučiti. Naravno, ne znam zašto bi mi "telekomunikacije" bile i potrebne (samo dajem primjer da ne ispadne da omalovažavam) pa niti ne znam kako bi ih naučila - valjda sve ovisi koji ti je spektar interesa. Ja se vrtim u domenama vrtlarstva, kuharstva, slikarstva, fotografije, dizajna, ljekovitog bilja i home-made proizvoda, tako da za to mi zaista ne treba ništa više od dobre knjige, materijala i dobre volje.Citiraj:
la_mama prvotno napisa
Slažem se da se na internetu može naći dosta korisnih informacija vezanih za handl-anje obitelji, kuće, prehrane itd, koji mogu dosta pomoći u svakodnevnom životu. Ali bi ih ostavila u domeni informiranja, ipak bi ih izdvojila od ostalih grana za koje je potrebno neko sustavno školovanje.
pikula, Roza - maknite se malo od tih grana i uđite u npr. medicinu - ne vidim da je moguće bilo kakvo obrazovanje od kuće, pogotovo uz malenu djecu i obaveze u kući. Roza, tebi telekomunikacije nisu bitne, ali su moja struka i područje interesa, gdje želim dalje učiti i napredovati. A to je moguće jedino ako radim u tom području. Ovo što si nabrojila - neki su također i moji hobiji (npr. slikarstvo), ali nisu primarna struka.
Citiraj:
la_mama prvotno napisa
Afskroz.
Ali ne želimo miješati frontove i razine - ima nas tu kojekakvih profesorica, umjetnica i ostalih koje smo mogle svoje prenemaganje u literarnom smislu zamijeniti čitanjem pjesmica po doma za djecu i susjede; ima nas koje smo mirno mogle otpustiti svoja zanimanja i posve zaboraviti na njih jer smo pronašle drugi svoj put - kao što ljudi budu ekonomisti, a onda odjednom shvate da su umjetnici u drvu i imaju galeriju svojih drvenih čaplji i super nam je.
Domaćica je - ako hoćeš - profesija. Koja ne ide uz neke druge, visokozahtjevne profesije. Kao što ne možeš biti pedijatar I astronaut u isto vrijeme, ma kako pametan bio.
Ne postoji mogućnost biti full-time mama i vrhunska liječnica, naravno. Pitanje je koliko uopće može majka-liječnica izdvojiti vremena za porodiljni - danas se znanost razvija takvim tempom da je posve jasno da par godina može značiti da si van igre.
Samo je pitanje kako ćeš posložiti život, što izabrati, a što otpustiti. Ja se zapravo divim snazi, odlučnosti i sposobnosti žena u tim nekim zahtjevnim strukama, a koje uz to furaju obitelj. To je veliko postignuće, to je nešto doista impresivno, i drago mi je u bolnici popričati sa majkom, s kojom dijelim taj svoj dio iskustva, a koja je ujedno i stručna. Yap! Ima žena o kojima vrijedi da se piše, jer mnogo će se naših kćeri naći u tako nekoj varijatni - žena koja zna ostaviti posao u glavi, i doma biti majka puna strpljenja i ljubavi, i supruga, i koja se vikendom zna zabaviti, i pružiti svu toplinu svijeta. Od jedne takve sam slušala razrađene mentalne strategije kako doći sa posla, tijekom vožnje doma raznim meditativnim tehnikama, rutima itd. ostaviti posao doma, i pojaviti se na vratima kao da si upravo ustala iz kreveta. Svaka čast! Ali to nije banalnost, koja je na raspolaganju svakoj ženi. To je umijeće.
I još - svaka od nas ima svog muža, sa svojim zanimanjem, sa svojom idejom kako se živi i koliko se pomaže, svaka od nas ima svoju priču sa našim majkama i svekrvama koje hoće čuvat, neće, koje su lude ili divne, koje su upravo pobjegle s trideset godina mlađim ljubavnikom pa ne mogu uskočiti kad sam ja u noćnoj... - to je računica u kojoj mi mnogo puta nismo neki faktor, naprosto neke karte su nam dodijeljene. I nekoj ženi se sve to složi, pa može, neka može biti genij - ali ne može. I svaka od nas ima svoj zdravstveni karton - neka može, neka ima slabiju kralješnicu, pa ako stoji cijeli dan na odjelu, doma ne može da skuha.... Tužno je kad nas se gura u leđa, tako malo imajući u vidu sve te faktore. Za mene je to ultimativni šovinizam i bezobzirnost prema ženi. Nagazit je na svim frontovima jer se eto može.
Hoću reći, da skratim - biti uspješna u visokozahtjevnom poslu i istodobno biti majka na mjestu, i njegovati ono najbitnije - obitelj - toliko je zahtjevno, toliko je teško, toliko traži cijelu ženu da je to ekstra, to je posebno, to je nešto za pohvaliti, i svakako - svaka koja to može trebala bi imati svoj show na televiziji i dijeliti to visokovrijedno iskustvo. I ja znam više od nekoliko takvih žena.
Ali to je Blanka Vlašić. Nešto predispozicije, nešto treninga, nešto karaktera, nešto obitelji - tata trener - i eto je.
Ali problem je kad se minorizira sve to - kao svaka žena bi to mogla trebala, nije to niš, još moramo biti i seksi mace...a u RH se to tako nekako predstavlja - mi smo rijetko anti-majčinska zemlja, i mentalitet...
Ako koja može i hoće - nek se primi i nečeg drugog uz majčinstvo i obitelj, zašto ne. Netko tri sata tjedno, netko pol radnog vremena, a neka će biti neurokirurg svjetskog glasa.
Jedino pri tome čovjek mora biti više nego pošten prema sebi pa izračunati koliko stvarno može - a koliko netko plaća. Koliko dijete gubi, ili dobija. A tu je doista bezobrazno od ikoga da drugome radi kalkulaciju. Tu je svatko pred svojom savjesti.
Ja sam tužna jer vidim kako mnoga djeca lunjaju, i nemaju baš neki odgoj, i vidim kako se djecu kupuje, i kako klinci sjede blizu moje kuće i danonoćno puše, piju, pričaju gluposti, i u biti su zapušteni. Što te majke i očevi rade? Ne znam. Ali vjerujem da bi bilo bolje da dio svoje energije usmjere u njih - ma kako važni bili i ma kakve karijere imali. Prve stvari prvo! I ne kažem uopće da tamo nema djece majki-domaćica koje leže i gledaju TV cijeli dan. Domaćice su nisu svetice niti dobre u svojoj profesiji samo zato jer su "domaćice" - i tu treba jednostavno zasukat rukava i prihvatit i ono dobro i ono zlo svojega posla.
Reći će mi se - kako se okrutno tjera ženu u "tradicionalnu" ulogu - prvo majka, jeah right. I s tom premisom ne znam uopće što bih. Ne tjera nitko nikoga. Ne mora se rađati, ali kad je dijete već tu, kad je odabrano - naravno da je ono veliki i važan faktor i da je ta majčinska uloga prva i najvažnija.
Žene koje su domaćice - a sve više čitam o porastu takvih širom svijeta, kao i analizama koje pokazuju velike benefite za društvo u cjelini i obitelj ako žena odluči tako (iako ima to i negativnih strana - naravno - zato nijedna od nas koje smo doma ne vodi militantni front - sve koke doma, ajmo, svjesne smo mi svega... ali smo u svojoj situaciji eto mogle, pa smo tako i odlučile) - ostavljaju iza sebe ideju full work force i ako će i raditi, uvijek je to zapravo modificirana, drugačija,, slobodnija ideja radnog mjesta - honorarno, od doma, povremeno, privremeno, radim svijeće i prodajem preko Interneta i tako dalje.
One koje su u full work forceu naravno da moraju drugačije pristupiti cijeloj priči, o tome se ne dvoji.
Ne razumijem na kakvo obrazovanje u medicini misliš. Medicinski fakultet, specijalizacija? To je naravno moguće samo ako su djeca u ustanovi , a tada imaš status studenta i posla preko glave. Visoka medicinska škola? Moguć je upisati izaredno, ali također tada trebaju djeca biti u ustanovama ili nekako zbrinuta zbog opširnog programa.Citiraj:
la_mama prvotno napisa
Iskreno, kako sam sama u medicinskoj struci riijetko (iznimno rijetko ) netko od zaposlenih u struci pohađa nekakve edukacije, prvenstve zato što ne postoje. Govorim o SSS medicinskom osoblju. Postoje nekave vezane uz kongrese, ali to baš i nije nešto što bih nazvla edukacijom.
Mislim da edukacija uopće nije upitna ako postoji interes i volja, i (dosta važno ) mogućnost da djeca u vrijeme predavanja budu zbrinuta.
Osobno , mislim da dodatna edukacija zavisi puno više o interesima i želji nego o lokaciji radnog mjesta.
puno toga je pametnog rečeno na ovih deset stranica, ali ne mogu a da se ne javim kad pročitam da postoje analize koje pokazuju velike benefite za društvo u cjelini ako se žena odluči tako.
i cijela ta priča oko tzv. novog feminizma i ostvarivanja žena kroz obitelj. zar vi ne vidite kako tu nešto debelo ne štima?
istina je jedna, žene koje se odluče biti doma, kao prvo to, naravno, mogu, a kao drugo to rade radi SEBE. i jedini tko pokazuje veliki benefit su one same. i ako ćemo vjerovati u onu tezu "zadovoljna majka - zadovoljno dijete", neposredno i djeca.
jer ako je pikula sagorijavala na poslu, a sad uživa klofati tepih uz muziku, i čitati na netu kako se rade svijeće, ma tko to može platit. nitko. i to je skroz u redu, i podržavam sto posto.
a sve ostalo je čisto samozavaranje, bojim se.
slažem se cvjetiću :klap:Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Ifigenija, ne bih se složila s tobom da se posao domaćice ne može dijeliti s ostalim profesijama, složila bih se s tobom da je to dosta teško, i da tu mame trebaju dodatnu pomoć (tate, bake, tete, itd). Tako da uvijek kažem - gdje ima volje, ima i načina.
Samo da se vratim na temu - mislim da je za žene (bez obzira imale one obitelj ili ne) važno obrazovanje, koje im može pružiti financijsku neovisnost. Jednom sam prilikom to izjavila i bila popljucana, vjerojatno ću i opet :-)
Razlog za tu izjavu je osobne prirode - i mojoj majki i baki bi bilo puno lakše u životu da su imale plaću u visini svojih supruga koji su ih prerano i tragično napustili.
za mene je ovo prva i osnovna stvar u cijeloj priči.Citiraj:
istina je jedna, žene koje se odluče biti doma, kao prvo to, naravno, mogu,
Što vrijedi raspravljati o kućanicama i nekućanicama kada najveća većina obitelji u Hrvatskoj uopće ne može niti razmišljati o tim opcijama ?
mora, mora se prihvatiti.Citiraj:
Ako koja može i hoće - nek se primi i nečeg drugog uz majčinstvo i obitelj, zašto ne
sirius, i ja se slažem s tobom - djeca u to vrijeme edukacije trebaju biti zbrinuta. sjetila sam se šogorice koja zadnjih 5 godina jedva da je provela kod kuće - od ispita, pa diplomiranja na medicinskom fakultetu, specijalizacije, pohađanja raznoraznih seminara, dežurstava po hitnim odjelima, pa sad otvaranja svoje ordinacije - nekako mi je nespojivo sa funkcijom kućanice.
cvijeta, potpis.
ifigenija, samo još nešto - puno muškaraca sav taj posao oko kuće i djece kojeg žena odradi uzima zdravo za gotovo. dok se njima ne spusti u ruke, onda je panika, gromovi i pakao :-) i time ne mislim samo na stariju generaciju (pok. otac, svekar), nego i svoje vršnjake, pa i mlađu ekipu.
ono što govoriš da će svaki muškarac biti zahvalan za skladnu situaciju kod kuće ... mislim da je lijepa ideja, ali u velikom broju slučajeva utopija.
cvijeto, svaka ti je na mjestuCitiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Meni je to nespojivo sa bilo kojom ženom (bila kućanica ili ne) koja ima malu djcu , ali nedovoljnu obiteljsku potporu u vidu muža koji ima normano radno vrijeme i skrbi za to vrijeme o obitelji (i kući). Ili da nema (što je realnije u Hrvatskoj) svekrvu ili mamu koja joj čuva leđa.Citiraj:
la_mama prvotno napisa
potpis sirius
cvijeto, sad odjednom sretna izadovoljna majka nije sreća za djecu i obitelj. to je sam ona koja se ispunjava na radnom mjestu izvan kuće?
o spojivo je. I s mužem koji radi jako puno. I s mamom i svekrvom koje su daleko ili ne postoje. Ili se povremeno pojave. I s lošom financijskom situacijom.Citiraj:
sirius prvotno napisa
Samo iziskuje žrtvu sa svih strana. Svuda si, a nisi nigdje 1000%.
Kasnije živiš u nadi da to ima male posljedice na sve oko tebe, i struku i dijete, i muža i najvažnije, tebe.
Nakon toga nećeš postati kućanica. Vjerujem duboko u to.
potpisCitiraj:
krumpiric prvotno napisa
ne kužim di si ti to pročitala u mojem postu :?:Citiraj:
pikula prvotno napisa
A što ako se ta nda da neće imati posljedica nije ostvarila ili imaš jednstavno osjetljiviju djecu ili bilo kakvu medicinsku ili bilo kakvu dodatnu komplikaciju i onda postaneš kućanica jer to što ima posljedice nije dobro za tvoju obitelj?Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
Sve su priče različite i nema potrebe da nemećemo jedna drugoj svoja mjerila - to je isto kao kak pjedine mame znaju super genijalnu taktiku da dijete spava cijelu noć, dok ne rode drugo dijete nespavača i odjednom vid čuda taktika ne pali.
EDIT: nada, namećemo, pojedine. Oprostite, kod mene je uzbudljivo usput :)
naravno. Ali u ovoj situaciji nisu kućanica iz odluke, nego iz odgovornosti i potrebe.Citiraj:
pikula prvotno napisa
Cvijeta73, možda sam te krivo shvatila, ali čini mi se da si našu priču o tome kako odluku da postaneš kućanica moraš dobro promisliti sama sa sobom i tako da si ti sretna s tim preokrenula u to da to nema baš nikakve veze s djecom i obitelji i njihovom doborobiti, nego je to naš sebični hir koji služi samo tome da se lakše nalakiraju nokti.
Pa to je uvijek povezano, nitko tu odluku nije donio jer je ima super posao lako uskladiv s obitelji, klince kojima je super u vrtiću ili boravku, široku podršku itd i onda ostao doma. Svi mi krpamo rupe u nekim svojim situacijama, a ako se trudimo da pri tom mislimo korak unaprijed i da nam pri tom bude dobro i da ne budemo žrtve okolnosti onda to nije nužno loše, zar ne?Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
za ženu koja to ne želi, i koja je u životu učinila dovoljno da ne bude tako-to jeste žrtva života. I nesretna okolnost.Citiraj:
pikula prvotno napisa
Jednako kako je za ženu koja jako želi biti kućanica, žrtva činjenica da mora raditi zbog kredita ili jer joj je suprug dobio otkaz. Primjer samo.