Uf ne znam, baš ovaj slučaj mi je nekako too much da ne bi roditelji bili jedni od krivaca.
Printable View
Meni je baš bilo lijepo i ljudski što ju je tata došao dočekati, pa makar je se javno odrekao koji mjesec prije.
da mi je dijete napravilo ne znam kakvu glupost i da se sad kolektivno pribija na stup srama, došla bih pred njega, makar da mu budem jedino prijateljsko lice u huškačkoj svjetini.
svaka čast za tatu.
meni je bilo prekrasno sto je tata dosao..ja bb nisam pratila ali sam jucer pogledala finale
nisam bila ni najmanji fan bb-a a jos manje njenih poteza ali nisam nitko da je osudjujem..i bilo mi ju je prezao jucer kad su je pred milijun gledatelja vrijedjali ljudi..barem ima novce za solidan pocetak s djetetom
Ifigenija, moram reći da mi tvoja logika nikako ne drži vodu nije mi jel, logična :mrgreen:. ne želim doista da ovo shvatiš kao napad, al nikako mi nije jasno kako ti ne vidiš od drveta šumu? pa ne možeš dijete zaštititi tako da mu kontroliraš apsolutno sve, da ne ide nikuda samo, da ne oblači odjeću koja bi svrnula pogled bolesnika na njih, ma onda nemoj ni na more voditi da ne bi neki pacijent buljio u naga dječja tijela, jer gle, takvih ima...
mislim, tehnički možeš, al oprosti čemu onda i živi. ja ne znam da li ja pretjerano uzimam tvoje komentare al su mi prilično radikalni i zbrkani istovremeno. baš osjećam jedan veeeliki strah a doista mislim da je on kontraproduktivan i da iz njega činimo mnoge gluposti.
možeš ga donekle zaštititi usađivanjem odgovornosti, razvojem samopouzdanja, učenju vještina koje mu mogu glavu spasiti,. moraš ga učiti koliko je bitno kretati se u čoporu ako dođe do nužnosti kretanja noću, autostopiranju koje nikako ne bi trebalo biti pod normalno, al eto, nekad baš može biti hitno. možeš ga učiti milionu stvari, tisuću puta ga zaključati, i opet ne znaš hoće negdje iza nekog ćoška izbiti neki Paravinja.
hoću reći da će svatko od nas poduzeti sve što smatra potrebnim ali život je cesta na kojoj nemaš garancije na ništa.
potpis
a na RG koja mlati muža tepisijom umirem od smijeha -eh ekstrema, zašto bi RG bila ekstrem a ovo luđaštvo od BB mainstream, pa ja bih te sve koji su uopće prijavili stavila na jednu poštenu radnu akciju i na kraju imamo sveučilišnu bolnicu i autoput do Moskve, a njima fantastična radna terapija džabe.
Znaš što, imaš pravo.
Na temelju onoga što pišem ispadam stvarno ludača.
Zapravo, pišem imajući u vidu dvije stvari, konkretne, koje me muče.
Prva je da je meni bliska osoba doživjela silovanje. Hodala je mračnom ulicom grada i čovjek ju je nožem prisilio da uđe u haustor i silovao je. Ona ga je uspjela odgurnuti, on ju je zarezao po vratu...
Okej.
To je jedna priča.
Druga je da živim u dijelu grada gdje ima stvarno mračnih i mrtvih ulica kraj šume.
Kad se vraćam iz bapskih izlazaka redovito viđam curice od 45 kg u minjacima i tajicama i štiklicama kako same hodaju vani, ili se vraćaju odnekud. Meni to digne svaku vlas kose na glavi. Valjda zbog te priče s rodicom koja je silovana. Nekoliko puta sam htjela stati, ali si mislim - ne mogu tek tako vozati dijete koje ne poznam, još me može neki tata zatuć. Plus - ako ih vabim da uđu u moj auto, valjda legitimiram da općenito ulaze ljudima u auto.
I tako bih ja rado rekla nekome - čuvajte tu dječicu u minjanicma, tako zrihtanu, vozite to gdje god da ide, a nemam kome.
Pa trolam po forumu...
pa vjerujem ti da te hvata jeza kad sve to skupa vidiš, i mene bi vjerojatno. i to je normalno, ja jesam za odgoj s granicama, sigurno. samo su te granice fleksibilne. pmoiču se, rastežu, ovisno o stupnju zrelosti, o postupcima i djelima. ili se naprotiv, sužavaju također proporcionalno gore navedenom.
i dalje smatram da ogoj s bedemima od granica nije učinkovit. da prije ili kasnije dođe do kratkog spoja.
a vidjet ćemo, ovo je sve ipak još puka teorija...
vezano za BB, ne mislim da itko iole pametan može sebi dozvoliti da se tamo prijavi.
Ja ću samo reći da je u moju srednju školu išla cura iz krajnje konzervativne obitelji koja je morala dolaziti bez šminke i "smjerno" odjevena. Da, do prvog odmora. :mrgreen: Tada bi uletjela u wc, našminkala se, natapirala kosu i presvukla u darkericu. :mrgreen:
Kad nam je u školu jednog dana nenajavljeno uletio fotograf, nije se imala vremena presvući u svoju "smjernu" odjeću, pa se na brzinu slikala u darkerskom izdanju. Kad je njezin tata vidio slike, samo je tužno rekao: "Šteta što nisi bila u školi kad ste se slikali, to bi ti bila krasna uspomena". Nije su čovjek prepoznao. :lol:
Toliko o uspješnoj kontroli.
Slučajno si preskočila jednu rečenicu iz mog prethodnog posta pa sam je kopirala "Kako ćemo onda funkcionirati, stvarno ne znam. Imam planove, no hoće li se oni i realizirati to tek preostaje vidjeti."
Dakle, ja sve opcije ostavljam otvorene. Sve je moguće osim drvene peći. Čekam da mi dijete naraste.
Ifigenia, vjerujem da sto bolje pokusavas zastiti svoju djecu ali ludjaci ne biraju svoje zrtve, niti je njihov napad nuzno vezan uz los kvart ili doba dana.
Eto ti mene kao primjera. Prije nekoliko godina sam u 10h ujutro setala po novoj Vesi (nije bas obskuran kvart jel´da?!) i nasrnuo je neki bolesnik na mene.
Reda rada cu opisati sebe tog dana: 38 god., 70+ kila :-) siva suknja, crna majica, mokasine, u 4. mjesecu trudnoce (trbuh se vec jasno nazirao).
Osim sto sam se beskrajno prepala i sto sam bila bjesna, dobro sam prosla. Policija je dosla za par minuta - sama sam ih pozvala dok su mi se ruke i noge jos tresle.
Sto je mene sokiralo je sto covjek koji je hodao iza mene nista nije poduzeo da mi pomogne a po meni je to bas kljucan problem naseg drustva, nema vise socialne kontrole i angazmana zajednice niti zajednickog duha odgovornosti. Nemozemo sami stititi svoju djecu, za to nam je potrebna podrska zajednice!
prije nekoliko godina sam se u jednoj EU metropoli vozila sama u metrou, u večernjim satima (nekih 8-9 sati navečer, ne prekasno). utrčala je grupa pijane, nadrogirane mlađarije i počela demolirati vagon. doslovce su kidali sjedala i bacali ih kroz stakla, razbijali sve što su mogli u vagonu. od straha sam se skamenila, ostala na svom mjestu i zabuljila kroz prozor, pravila se da ih ne vidim. nisam mogla u idući vagon jer bih trebala proći kroz njih, a to nisam htjela. ne moram reći da mi nikad nije vrijeme sporije teklo, tih 3-4 minute dok nismo došli do iduće stanice. na njoj su izletili van ko neka divlja horda. u to je vrijeme već došla policija, odspojila vagon od kompozicije (bio je zadnji), ja sam prešla u idući vagon i nastavila vožnju.
i šta bih sad trebala, na osnovu tog ružnog iskustva više ne putovati metroom ? zabraniti svojoj djeci da ne putuju istim ukoliko se nađu u situaciji da trebaju ?
to bi stvarno bila glupost. ovakve situacije čovjek ne može niti izbjeći, niti predviditi.
ne postoji način s kojim se dijete može 100% zaštititi. ženske mogu penziju dočekati u minici i štiklama a da maksimalno dožive neke komentare i dobacivanja sa strane. a onda se presvuku u trenirku pa ih napadne neki paravinja iza ugla.
kao što su cure već rekle, djecu se može dobro pripremiti da se kreću u grupama, da ne razgovaraju s nepoznatima i ne uzimaju od njih slatkiše ili već šta nude, ne ulaze ni u kom slučaju s neznancima u auto, ... eto to mi trenutno pada na pamet.
osim manijaka koji vrebaju na dječicu uvijek mi se kosa dizala na glavi kad bi po malim mjestima viđala djecu (osmoškolce) kako idu u školu po cesti, bez nogostupa, a kraj njih šišaju auti. i stvarno ne razumijem roditelje koji puste tu djecu do škole takvim putem, ne vjerujem da nema nekog drugog rješenja.
Puno vas spominje ovakav scenario. Činjenica da je netko konzervativan ne znaći automatski da taj netko ima i ispravne moralne smjernice. Ja isto znam puno nazovi konzervativnih obitelji, jedni su ovakvi kakve ti spominješ - konzerve, al bez pokrića pa zbunjuju djecu koja na kraju pokažu bunt prema tome što oćito ne drži vodu - ovakvih obitelji ima jako puno. A drugi su oni koji su jasno definirali moralne smjernice i sebi i djeci, i kako ja volim reći they walk the talk. Ovakav slučaj kakav si navela je skoro pa nemoguć u obiteljima koje žive svoju priču kako spada. Kad učiš svoju djecu da je recimo važno da nisu robovi mode i da se oblaće skromno i jednostavno, kad ih učiš da su sexualni odnosi prije braka loši za njih, kad im za sve to, kao što ću ja, daš riječ Božju kao ultimativan moralni zakon koji to sve nalaže i objašnjava razloge, i pri tom živiš onako kako govoriš, ne vidim baš previše mogučnosti da ti dijete sa 17 bježi od kuće i oblaći se u nešto što je naućeno smatrati neprikladnim. Važno je djetetu objasniti ZAŠTO je nešto loše i koje su posljedice, a kad imaš Bibliju kao moralnu smjernicu onda ti je posao puno olakšan jer postoji taj viši autoritet čija riječ je nepobitna.
Poznam puno ovih "walk the talk" krščanskih obitelji koji HSaju, djeca su pristojna, poslušna, sretna, vesela, obrazovana bar jednako kao i djeca u školskom sistemu, vrijedna, i sve to ne jer se boje roditelja, nego jer su od malena odgajana na određen način i prihvačaju roditeljska pravila kao nešto dobro za njih. Nisu amebe koje nemaju dječjeg duha u sebi, ima i pobuna naravno, ali te pobune nisu na razini onog; otišo u Sarajevo bez da mu je mama dozvolila.
Strogost o kojoj ja pričam nije nešto što izuzima igračke, veselje, sladolede, crtiće, cugu s frendovima ili putovanja - ne živimo u samostanu. Ali izuzima ono što je po Bibliji grijeh.
Uvijek dajete primjer nekih obitelji koje su kao konzervativne (pretpostavljam vjernici) a uopće ne žive sukladno sa biblijskim načelima nego idu nedjeljom na misu i misle da je to to. I to što je neka obitelj krenula tim putem i nije uspjela nije nikakav argument protiv "mojih" nastojanja da ustrajem u takvom odgoju.
:lol: ako ništa drugo, primjer je totalno smiješan i simpatičan :mrgreen:
nego, da budemo konstruktivni :mrgreen: (iako bih sad najrađe pitala rozu par stvari, al neću je to pitati), ja ovo smatram strašno strašno važnim:
to ko papiga ponavljam na ovom forumu, al neka. ne smije strah od petljanja biti prepreka u našem djelovanju, našoj interakciji s drugom, tuđom djecom. ako vidiš klince da stopiraju - stani im. ako si prodavačica, nemoj trojici klinaca prodati 30 ledenih štapića po kunu (:naklon: našoj), makni djecu sa ceste ako ih vidiš da se strmogljavljuju sa skejtovima.Citiraj:
Nemozemo sami stititi svoju djecu, za to nam je potrebna podrska zajednice!
ja bi ti sad tako rado rekla "valjda će ti to uspjeti"-al kad ne vidim tu ništa ni blizu dobro za dijete :(
uvijek se sjetim pripovjetki i filmova o Amišima,kad žarko žele otići i uvijek se vrate-i onda roditelji teoretiziraju da se vraćaju jer im je tamo bolje, al ne, vraćaju se, kako kažu psiholozi, jer se boje svijeta :(
:klap:
To sam i ja htjela reći, iako se zapetljam previše u riječi.
Samo kako to provesti na konkretnoj razini kad svatko gleda drugog kao da je pedofil ako skoči dignut dijete koje je palo, a bliže si nego roditelj koji se možda zapričao ili nešto... a o teenagerima i tim njihovim izletima u gaćama kroz mračne ceste da ne pričamo.
Ja bih recimo htjela da neka normalna zajednica korigira moju djecu na normalan način.
A ja ću se složiti da se djeca s nečim i rode, da nije sve u odgoju, kakav god on bio. Vidim i po sebi, i po mužu, i po desecima drugih. Braća i sestre s potpuno različitim interesima, pogledima na svijet, sustavima vrijednosti... a svi iz obitelji koji su "walkali talk".
Roza, nema te obitelji koja bi izuzela grijeh, a ni odgoja. Iluzija da se setom pravila, zabrana i slično možemo očuvati grijeha je čisti legalizam. Grijeh je u samoj biti ovog svijeta.
Možemo se kloniti, nastojati i bičevati se u privatnosti svoga doma, ali to samo znači da ćemo možda, samo možda malo manje puta zgriješiti. A možda i ne.
I cijela priča oko grijeha ima veliku manu - a to je da u centar stavlja grijeh, i što ga više nastojiš mimoić, to više postaje tema, i centar svega.
Mislim da Isus nije okolo pričao da treba nešto s grijehom, stalno je govorio o ljubavi, praštanju, pa opet o ljubavi, pa o tome da u svakome od nas raste i žito i kukolj i da treba pustiti - jer će Bog odlučivati, ne ti ili ja što je točno grijeh, pa da trebamo biti plodna zemlja za rast Kraljevstva Nebeskog.
Sve može biti grijeh, i sve može biti blagoslovljeno, ako živimo iz ljubavi i za ljubav.
Jedna moja poznanica je rekla da cijela ta priča sa vjerom nema veze s time da ne griješiš ili griješiš manje - nego da tražiš lice Gospodnje, svaki dan. I dok ga tražiš, i nalaziš, dok te obasjava nekako ti se te šarene laže čine manje privlačne, pa možda propustiš koju priliku za grijeh (možda). kao što ne hodaš svijetom izbjegavajući pojedinačne bolesti (čuvaš se od psorijaze, bronhitisa, boginja i šarlaha), nego gradeći opće zdravlje i gledajući zdravlje tako da mislim da u vjerskom životu kao takvom isto tako ne gledamo toliko gdje bi tko mogao pogriješiti i sagriješiti, nego kako da jačamo ljubav, praštanje i Kraljevstvo Nebesko, da mi i naša djeca rodimo dobrim plodom, za sebe i druge.
Jer mi možemo sagriješiti doslovce vjerom. Činom milosrđa. Svačim. Nije grijeh određeno ponašanje, nego stav srca.
Meni je slika ispovijedi dosta dobar koncept u tom smislu - živim, trudim se, radim najbolje što mogu, onda sjednem i vidim kako mi je išlo, odem u ispovjedaonicu kao na šekret, iskrcam svoje zlo, od srca obećam da ću bolje, i tako od tjedna do tjedna živim trudeći se ne kopat po dreku, grijehu i slično... svjesna da ću opet imat što reć jadnom svećeniku koji služi kao kanalizacija našeg duhovnog života i života uopće.
Možda se gubim, ali hoću reći da su vjernici pozvani biti svjetlo svijeta - kakav jest, sol zemlji, kvasac, a ne zatvoriti se i reći - vi zli, mi dobri, mi se čuvamo grijeha. Christopher West, jedan od važnih teologa današnjice koji se bavi pitanjem seksualnosti pjeva di-zaaaaa-jjjj--rrrrrr, citira Hugh Hefnera, na neki način otkupljuje ga, daje njegovu ponašanju smisao, prima ga u okrilje ljubavi i vjere. Je, grozno radi to što radi, ali u njegovu iskazu kako je odrstao u puritanskom ozračju i falilo mi je nježnost, dodira, bliskosti, West vidi duboku ljudsku težnju za tjelesnim kontaktom, za dodirom, za ostvarenom žudnjom, vidi točno onu ljudsku potrebu za sjedinjenjem, ljubavlju i Bogom koju su imali i sveci. Samo je on načinio najbolje što je on znao, a sveci su našli neki drugi put. A opet - kad jednom stanemo pred Sv. Petra tko zna kakav će biti ishod. Tko je više ljubio, i više se pokajao... Magdalena ili neki počešljani vjernik koji je sve to držao iz dobrog odgoja ili netko tko je stvarno tražio, molio i volio.
Kažu ljudi - ljubi pa čini što ti drago.
Točno tako Ifi, kažu ljudi, a ljudi nisu oni koji su tu da kazuju, nego da slušaju. Bog nikad nije rekao Ljubi pa ćini što ti drago, jer onda na taj način možeš opravdat i preljub, i razvod i pobačaj itd. Al to je sad OT.
Anyway, Krumpiric, Hollywood nam je isprao mozak, pa tako i tebi, jer ne možeš zamisliti da je takav odogj zapravo dobar za dijete, bar jednako dobar kao bilo kakav drugi. Što je to što je loše za dijete u odgoju koji sam ja prezentirala? Navedi mi par stvari.
Zanimljivo, Roza, kako prigovaraš drugima na reakcije na tvoje postove, ali ti ne smeta da napišeš da je nekome mozak ispran. A samo zato jer ima drugačije mišljenje od tvog.
A kako misliš da se može drugačije interpretirati Ljubi pa ćini što ti srcu drago?
Apropo ovog djeljenja na Mi Dobri Vi Zli - odgoj koji smatram najboljim za dijete nema veze sa takvim separatizmom. Al ako si "ti" odlučila da tvoja curka može šetat polu gola po cesti, neću ja zbog mira sa tobom na isto to pristat. I ako smatram to lošim, imam apsolutno pravo svoje dijete zaštiti od takvih utjecaja.
roza, koji dio filmske industrije ? to je prilično širok pojam :-)
nema potrebe da se vrijeđaš, ja sam napisala što se meni ne sviđa i što meni nije dobro za dijete. A gle-ovo je forum, mjesto gdje se i o ukusima raspravlja :)
Sigurno ti misliš i bez problema izjaviš što tebi nije dobro, dozvoli to i drugima.
ja nisam baš fan hollywoodskih filmova, već pa...veći broj godina. Osim ako Rio može isprati mozak :)
Postoje načini da među onim što nalaziš oko sebe odabereš ispravno. Sebi ispravno. A postoji i bijeg - nisam ni bježanja fan.
Da, ja tvrdim da je iz moje perspektive uvjeravati dijete da je loše živjeti (jasno je što pod živjeti mislim), a ako si se sam itekako naživio i preživio si sve to.
Ili, da, da sam se lječila od droge, vjerojatno bi odgajala dijete teorijama, jer bi primjer bio poguban, ovako mislim da postoji samo kombinacija iskustva, karaktera i odgoja primjerom. Od trpanja djeteta idejama bilo od kuda, bilo iz Biblije (i zašto o zašto je odgajati dijete po Bibliji instinkt, a po Juulu ne?! ISta stvar, svakome njegova knjižica mudrosti), bilo iz mašte, ne vjerujem da ima koristi. Od treniranja isto. Od učenja aktivno djeteta da bude ono što mi nismo walkali, nego smo s 30 eto (u poprilično zreloj dobi) odlučili eto-probati- isto ne vjerujem da ima vajde.
U jednoj stvari imaš potpuno pravo, nemam ti pravo reći da nisi u pravu. To je tvoje dijete i dokle nije zlostavljano i zanemareno, okolinu nebi trebalo zanimati hoće li navečer slušati jazz, moliti ili slušati Cecu.
ovo je i moja utopijska vizija svijeta, ali...
često se događa da roditelji predbacuju miješanje u njihove živote ako na neki način djeluješ na njihovu djecu.
jednom sam povukla tuđe dijete da ne podleti pod kotače kamiona pa me tata oprao da mali mora naučiti brinuti o sebi.
a nije imao više od 4 godine :-/