Printable View
Jeste li bili u novoj Grgosovoj špilji? Mi smo bili danas i ostali smo zapanjeni! Nisam imala pojma da je uređena tako velika špilja i tako bogata, premda znam da sam čitala u novinama da su pronašli nešto novo. Uglavnom, stara špilja je trenutačno zatvorena jer nešto popravljaju sa rasvjetom, ali nova špilja je prekrasna, puno veća, i jako bogata ukrasima. Svakako pogledati (i ponijeti nešto za obući sad po ljetu jer je u špilji 10 stupnjeva).
Bili smo prošle jeseni i jako nam se svidjelo.Citiraj:
Mima prvotno napisa
Inače, za dječje posjete špiljama jako je prikladna špilja Vrelo kod Fužina - obilazak traje 15-20 min, staza je skroz ravna, nije klizava, špilja je dobro osvijetljena... radi subotom i nedjeljom od 14 do 17 h.
U Vrelu smo bili zimus i stvarno je super za djecu. MM i ja smo i prije bili u toj špilji, i u sjećanju mi je ostalo da je puno manja. I gđa koja nas je vodila nam je baš dobro sve objašnjavala, Lea je uglavnom bila oduševljena špiljom.
eto mi smo bili na Risnjaku!!
hodali smo dva sata do planinarskog doma, a za nazad samo sat jer je bilo nizbrdo.
Malo nas je kiša smočila ali ništa strašno, izbjegli smo najgore pljuskove.
Bilo je jako lijepo, moram se pohvalit da je dijete od 4,5 godine hodao uzbrdo dva sata, a nakon odmora u domu i za nazad, naravno pokušao se žalit ali sve je izgurao. ljudi u domu su se čudili kad su ga vidjeli :shock: , i pitali tko ga je nosio!!!
najviše su nam se sviđale otrovne gljive koje su svaki malo bile po stablima, i oznake na stablima da si na pravom putu!!!
Ma kad ste bili na Risnjaku :shock: ???Citiraj:
točkalica prvotno napisa
Mi smo bili u subotu, zbog kiše odustali od uspona na vrh (opet :roll: ali bar imamo razlog da dođemo ponovo), proveli u domu bar 2 h... ali nismo vidjeli nikoga s djetetom :?
jučer smo mi bili!
išli smo od Vilja, za gore nas je uhvatila kiša jendo 200m prije doma, ali je bila lagana, onda smo fino pojeli odmorili i za natrag kad smo bili kod auta je počelo lagano grmit, i poslije je počela kiša, tako da smo to lijepo izbjegli!!
za vrh je isto bila kiša, a i rekli su nam da nije preporučljivo ić s djeteom gore jer je staza dosta teška, i da su čak i dvije sajle na putu do gore.
jedina mana nam je bila slaba opremljenost, uzela sam ja svega po malo, ali nismo znali točno kakav nas put očekuje, mi smo to zamišljali više kao Golubinjak :mrgreen: ! bolej cipele sljedeći put!!
u svakom slučaju mislm da ćemo ubrzo posjetit Vrelo! bit će malom zanimljiva. piše da sad po ljeti radi ciejli dan? Koliko je upad??
Da je bilo suho, mi bismo sigurno išli svi troje na vrh, jer mislim da bi A. to mogao ispenjati bez problema (bio je već na Kleku, gdje također ima sajla). Ali po mokrom - nema šanse.Citiraj:
točkalica prvotno napisa
Za špilju Vrelo, upad je 25 kn. Nije baš malo, s obzirom da obilazak traje 15 minuta :/ , ali špilja je zbilja lijepo uređena, vrijedi je vidjeti.
Baš vam zavidim.... mi se još nismo maknuli iz Zagreba (čekamo godišnji) ali smo zato jučer obišli Prirodoslovni muzej gdje je uz standardni postav još i izložba odljevaka fosila + prekrasna tematska izložba o Spiridonu Brusini (svaka čast onome tko se dosjetio da izložbeni prostor oblikuje kao brod - klinci se nisu dali istjerati van).
Bili smo i u Etnografskom muzeju, tamo je krasna izložba Čarolija boja...Isto topla preporuka za sve koji se kao ni mi još ne mogu maknuti iz Zagreba.
Nije zanimljivo mjesto, ali pričate o špiljama.
Za klince koji su zainteresirani za prirodne znanosti: ima zgodna slikovnica (izdao ju je Hrvatski prirodoslovni muzej) "Kapljica i kamen" o nastanku krškog krajolika.
Na Risnjak sam išla s bebom od 1,5g i to s kolicima....ne pitaj te detalje.....ko je bio zna da smo pola puta morali nositi kolica a mala je htijela hodati, ha, ha.....dobra borovica za one koji i ne vole alkohol trebali bi probarti.....finoo
Vedran i ja smo pred tjedan dana bili sa prijateljima na Velebitu (Dabarski kukovi: Visibaba, Bačić Kuk i Butinovača, spavanje u pl. domu na Ravnom Dabru), evo kako nam je bilo!
Fotke su na http://picasaweb.google.de/vanja1903...kolicaVelebit#
=================
Četvrtak, 25.06.2009.
Još početkom godine smo ovaj praznični tjedan rezervirali za kampiranje na Velebitu i nadali smo se da će nas vrijeme poslužiti kao prije dvije godine kad smo proveli nezaboravna 3 dana kampirajući s prijateljima kod Stupačinova (u blizini Baških Oštarija) i posjetivši vrhove Kizu i Badanj. Lani nas je vrijeme izigralo i kišne prognoze su nas potjerale u dom na Mrkvištu i na izlet do Zečjaka, a ove godine nas slična šugava prognoza nije pokolebala tako da smo zajedno sa još 4 prijateljske obitelji (sveukupno 5 odraslih i 6 djece između 4 i 10 godina) ipak ponijeli opremu za kampiranje uz rezervnu varijantu spavanja u pl. domu na Ravnom Dabru. Na žalost, od kampiranja nije bilo ništa (na veliku dječju žalost, svi su se veselili tome!), no usprkos svakodnevnoj kiši uspjeli smo složiti nekoliko zgodnih šetnji i pri tome ne pokisnuti do gole kože (pokisnuli jesmo, više puta, ali samo pomalo).
Elem, u četvrtak krenusmo ujutro iz Zagreba, mjesto pravog sastanka je bio Kubus na prijevoju kod Baških Oštarija. Pogled od Kubusa je kazivao bit vremena tih dana: nad morem se pružalo polje vedrine sa nekoliko bijelih oblačića dok se nad Velebitom cijelo vrijeme kuhao oblačni čušpajz - bilo je tu svega, i polja vedrine, ali i tmurnih oblaka iz kojih je tih dana svakih par sati nešto curnulo, a bilo je i grmljavine i pljuskova. Samo jedno je bilo sigurno: ujutro i navečer je bilo pretežno vedro i mirno, dok je sve drugo bilo potpuno nepredvidivo.
Prvi izlet je bio na vrhove Visibabu (1160 m) i Bačić kuk (1304 m). Odvezli smo se autima do parkirališta na uzdužnoj velebitskoj cesti koja se od ceste Gospić-Karlobag odvaja nekoliko kilometara ispod Oštarijskog prijevoja. Cesta je unazad godinu i pol asfaltirana sve do Dabarske kose, a cca 500 m dalje odvaja se i novoizgrađena makadamska cesta do doma na Ravnome Dabru. Tako je pao i još jedan bastion prirode koji nije bio dohvatljiv autom ... ali je istodobno omogućena bolja opskrba doma, a i odvoz smeća ... nadam se da je time odzvonilo deponiju smeća parsto metara od doma u smjeru Došen Dabra na kojem još leže stari madraci, razbijene boce i sličan otpad koji se prije nije mogao odvesti od doma.
Od auta hodali smo prvo desetak minuta cestom, a zatim se na neupadljivom mjestu (kod provalije s pogledom na dom) lijevo uzbrdo odvaja staza za Visibabu. Staza savladava strmu padinu, no sasvim je ok i vrlo brzo izbija na vršne livade po kojima ima još 15-tak minuta hoda do samog vrha (ukupno malko više od sat vremena od auta). Vrh je velika travnata visoravan sa neizrecivo lijepim pogledom na okolicu, od jadranskih otoka do svih kukova i dalje, od Šatorine do Vaganskog vrha.
Na vrhu je palo izležavanje i uživanje u pogledu, a klinci su odmah navalili na "radove" - dečki su radili neke građevine od kamena, a cure "mauzolej" za poginulog hrušta. Sve u svemu, bilo je vrlo ugodno i tih sat vremena koliko smo otprilike proveli na vrhu je brzo prošlo.
Nakon Visibabe staza se spušta (treba se pripaziti da se ne promaši skretanje sa grebena udesno!) do prijevoja Bačić kosa (kod ruševina nekadašnjeg pl. doma) i dalje kroz šumu do raskršća pod Bačić kukom. Na toj dionici iz nepoznatog razloga postoje dvije paralelne markirane staze i obje su ok!
Na prijevoju ispod Bačić kuka smo imali jedinstven prirodni show: prvo smo nekoliko minuta gledali puha kako na drvetu gloda nekog vraga, a zatim smo vidjeli i neobičnu gljivetinu ogromnih razmjera koja je narasla na drvetu na visini od nekoliko metara. A nakon toga imali smo čast sresti i kišu, jedinu tog dana - bio je to kratki pljuskić iz vedra neba i nije nas puno omeo. Za 15-tak minuta stiže se tad i do podnožja vršne stijene i nadalje je put samo za one okretne i bez straha od visine. Prvo treba savladati dosta nezgodno postavljenu sajlu i nakon toga ispenjati još 10-tak metara dosta strme stijene, ali s dobrim rukohvatima. Većina je to i savladala (djeca naravno uz brigu i pomoć roditelja) i uživali smo u pogledu i atmosferi ljetnog kasnog popodneva u planini.
Slijedilo je spuštanje, opet stijene pa sajla, pa malo odmora i rekreativnog pentranja po stijenama u okolici, a zatim povratak (usput smo vidjeli i jedne sasvim nove ljestve koje se nalaze na novomarkiranoj stazi koja izgleda vodi direkt na cestu, no nismo bili ovaj put raspoloženi da sa djecom istražujemo taj odvojak). Prvo nazad do prijevoja, pa onda još cca pola sata do ceste i nakon toga nam je trebalo još oko 45 minuta cestom (i kroz fora tunele na Kukalinama) do auta. Već je bio sumrak tako da smo se autima spustili po novoj (i dobroj) cesti do doma, smjestili se u spavaonicu, klincima zapalili vatru za neizbježno pečenje jegera ... i dok se cijela ta ceremonija završila, svi se raspakirali, najeli, oprali zube, presvukli, zavukli u krevete ... već je bilo i pola 11. Zaista dug dan!
(a duga je bila i noć, uz nekoliko hrkača iz drugih grupa koje su isto spavale u velikoj (i jedinoj) spavaonici sa 50 kreveta ...)
Petak, 26.06.2009.
Buđenje i odmah pogled u nebo: za razliku od prethodnog dana kada je ipak prevladavala vedrina ovo jutro bilo je pretežno oblačno ... loš znak. No, razvedrio nas je domar Mile svojim pošalicama, zatim i pogled na slovenske alpiniste koji su penjali Rujičin kuk i kao mravci miljeli po stijeni vidljivoj od doma ... a mene i moje prehlađeno grlo je razveselio i topao čaj.
Doručak i pripreme su potrajali tako da smo krenuli tek oko 11h i to u pravcu Butinovače (1127 m), vrha koji se nalazi tik iznad Ravnog dabra. Tu stazu nije prošao još nitko od nas i bili smo znatiželjni kakva je ... prvi dio, do odvojka za Crni Dabar je lagana staza, njom su do prije 40-tak godina svaki dan pješačila djeca iz sada napuštenog sela Crni Dabar u školu u Ravnom Dabru (to je danas pl. dom). Nakon odvojka na malom prijevoju naša staza skreće u šumu i kamenjar i postaje puno slabije uhodana ... a treba malo pripaziti i na markacije koje su rjeđe, no ipak uglavnom dobre. Nakon oko 15 min hoda prolazimo pored velike jame tik uz stazu, zatim slijedi naporan uspon uz kamenoblatnu padinu i zatim kratki silaz do lijepe i mirne šumske ponikve na kojoj su članovi HPD "Prpa" postavili križ u spomen svima poginulima na Velebitu. Staza zatim izlazi na mali šumoviti prijevoj pa nastavlja dalje u šumu, sve bliže Butinovači ... no, na tom mjestu je iz tmurnog neba počela kiša. Prvo slaba, a zatim smo začuli sve jači huk nadolazećeg pljuska (da, u miru planine se to itekako dobro čuje!) te gromovi. Frka, što sada!?! Oblačimo kabanice, tražimo zaklone i jedan od tata nalazi prevjesnu stijenu ispod koje smo se sklonili ... u pravi čas, jer se netom nakon toga spojilo nebo i zemlja, pljuštalo je i grmjelo i tako dobrih pola sata. Zaklon je bio ok, no pred kraj pljuska već je voda tekla i niz stijene i svi smo bili pomalo mokri i ukočenih nogu (a klinci su počeli i biti nervozni) ... no, kako svako nevrijeme uz početak ima i svoj kraj, tako je došao kraj i ovome: kiša je oslabila, vidjele su se svjetlije mrlje na nebu i nakon kratkog vijećanja krenusmo istim putem nazad (daljnji put je išao na greben i nije nam bio poznat, a u slučaju ponovnog pljuska i gromova greben, pa još nepoznat, je najlošija varijanta). Do doma smo brzo došli, zajedno sa zrakama sunca ... a tamo nas je dočekala i kalja (čušpajz sa janjetinom) koju nam je skuhao domar.
U nastavku dana klinci su se igrali oko doma, mi roditelji pričali međusobno i sa ostalim ljudima (sreli smo tamo grupicu engleza, grupu veselih i raspištoljenih međimuraca, dvojicu planinara koji usprkos kiši idu sa sjevera na jug velebita ...), a predvečer smo se još prošetali do cisterne u Došen Dabru, to je lijepa polusatna opuštajuća šetnja, taman za kraj dana. Naravno, nakon toga je došla neizbježna vatrica i jeger-party ... a nakon toga nas je napustila jedna obitelj koja je krenula dalje, rodbini na more ...
Subota, 27.06.2009.
... a mi preostali smo se ponovo suočili sa hrkačima, a ujutro sa neodlučnim nebom: "hoće li kiša ili neće?". Izgledalo je bolje nego prethodni dan tako da smo doručkovali, spakirali se, sredili račune sa domarom (noćenje 40 kn) i krenuli autima do Dabarske kose. Plan je bio napokon "savladati" tu Butinovaču koju nismo popeli jučer, no ovaj put s druge strane. S prijevoja do vrha ima 45 min. hoda, dijelom laganice po livadama i kroz šumu, no dijelom i pentranja po stijenama tako da mi je bilo drago što to nismo forsirali dan prije po mokrome terenu. Na vrhu je obilje ravnih i zupčastih stijena, prekrasni pogledi na Ravni Dabar i okolicu, kao iz aviona, s 500 m visine, uživali smo i u suncu veći dio vremena ... no, u jednom trenutku se nebo malko zasivilo, rekoh "ajmo mi ipak dolje" ... i za 3 minute je već paduckala kiša. Požurismo dolje, stigli smo do auta taman kad i veseli međimurci koji su išli na drugu stranu, uđosmo i krenusmo dalje za Oštarije ... i tad je grunuo pravi pljusak! Bio je kratak i bez gromova, no bilo mi je drago što sam ga gledao iz auta, a ne ispod nekog drveta ili stijene.
Na povratku smo još svratili do našeg potencijalnog šatorovališta kod Stupačinova i novouređenog izvora Petrovac ... i to je bilo to za ovaj kišni posjet Velebitu - drugi put će biti bolje, a i ovako je bilo dobro!
tatek,
mjeseci prolaze i ja čekam i čekam a ti nikako da se raspišeš o svojim ljetnim i poljetnim šetnjama.....
eto malo da te potaknem....
pozdrav
O, pa bilo je toga - ljetne priče iz Beograda, Temišvara, Szegeda i sa esperantskog susreta u Malom Iđošu vidi na http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=79674Citiraj:
dada2 prvotno napisa
Isto tako, sjećam se da sam na jednoj drugoj temi pisao o mom putu u Njemačku (Mainz-Aachen), ali sad ne mogu naći gdje je to bilo pa kopiram tekst i ovdje.
Tekst o planinarenju na Velebitu zaista nisam nigdje stavio, pa evo ga onda tu, na kraju posta!
A sa kraćih šetnji u zadnje vrijeme pišem izvještaje samo na blogu, vidi www.nepoznatizagreb.blog.hr !
==============
Evo i kratke priče sa 4-dnevnog službenog puta u Njemačkoj na kojem sam bio još pred tri tjedna pa nisam sve do sad stigao dovršiti priču i dodati fotke!
Fotke su na http://picasaweb.google.de/vanja1903...kaRajnaAachen#
Put sam započeo u rano nedjeljno jutro, u 06:15 me je već taksi povezao od kućnoga praga, u 07:40 bio sam u avionu spremnom za polijetanje, a malo iza 9 sati već u ludnici Frankfurtskog aerodroma. Obzirom da me je put vodio na 3-dnevni workshop u njemačkoj podružnici moje firme u Aachenu (gradu veličine Splita tik uz nizozemsku i belgijsku granicu) onda je dobitna kombinacija za put do tamao avion do Frankfurta, a zatim karta za Deutsche Bahn dalje. A takav aranžman omogućava i usputna zaustavljanja pa sam ja odlučio ovaj put posvetiti pažnju gradu Mainzu - ne zato što je on grad prijatelj Zagreba ;o) , već zato što je on uz Koblenz jedini grad na tom potezu u kojem do sada nisam bio niti jednom.
I, nakon skupljanja prtljage i izlaska s aerodroma jurio sam prema peronu Frankfurt Fernbahnhof kolodvora na kojem je trebao baš kretati vlak prema Mainzu ... Na sreću, vlak je kasnio 2-3 minute, taman dovoljno da uletim u njega tik pred polazak. A u vlaku - vakuum. Bio je to najmoderniji ICE vlak u čijem vagonu osim mene nije bilo ama baš nikoga - za njemačke željeznice je to vrlo neobična slika ... no, ipak razumljiva, bila je to ipak nedjelja ujutro.
Na žalost, vožnja je trejala kratko, ICE vlakom je do Mainza svega 20 minuta vožnje ... i vrlo brzo sam već koračao peronom kolodvora, tražio sandučić za prtljagu (3 EUR) i prepun očekivanja izlazio na veliki trg ispred pompozne koldovorske zgrade koja je imala nešto od pompoznosti arhitekture poznate iz Italije u doba fašizma. Krenuh prema centru grada ... a prvi dojmovi nisu baš bili neki - nakon tako tipičnog auslenderskog kvarta uz kolodvor uslijedila je bezlična shopping pješačka četvrt i moja očekivanja su se malo-pomalo topila. Pronašao sam netkom otvoreni turist biro (smješten u ne baš lijepoj modernoj betonskoj interpolaciji) gdje sam uzeo plan grada i krenuo prema rijeci Rajni. Rajna je na tome dijelu dosta impresivna rijeka, široka, iako ne baš oličenje bistrine niti ne smrdi ... a na doživljaj samog Mainza ne utječe previše, između grada i rijeke je široka popločana promenada puna sunca koja na neki način ne pripada gradu, nisam ju doživio kao organski njegov dio ... no, bilo je ugodno prošetati se malo uz rijeku.
Vraćam se prema Katedrali, tamo oko nje napokon srećem zanimljiviji dio centra, povijesni kvart. Uokolo je rasijano desetak kuća sa drvenim elementima, zatim još dosta njih sa zanimljivim ukrasima, ispred crkve je i vrlo kitnjasti, ali zanimljiv "Kugin stup" ... Potez od katedrale prema Augustinerkirche i dalje u dubinu, prema Stephanskirche, je najzanimljiviji dio grada - i najljepši. Tamo sam otkrio nekoliko zgodnih uskih pješačkih prolaza (Kath-Zitz-Weg), egzotičnih ethno dućanića (Hallogaesschen), originalnih dječjih igrališta (pogledajte fotke - uokolo su razbacane velike drvene "kace" između kojih vijuga potočić vode koju pumpaju djeca, i to sve skriveno u jednom mirnom dvorištu unutar bloka zgrada - savršeno!) ... U međuvremenu sam i ogladnio i umjesto kebaba odlučio si priuštiti nedjeljni buffet u kineskom restoranu ... i nisam požalio, bilo je vrlo ukusno, a već sami čin ležernog nedjeljnog ručka uz stol uz rub ulice u pješačkoj zoni uz zagledavanje prolaznika vrijedio je tog boravka i cijene.
Nakon kušanja svih jela sa jelovnika (bilo ih je 15-tak) krećem laganim korakom prema muzeju antičkog brodarstva u Neutorstrasse. Pred 20-tak godina su kopajući temelje za hotel otkrili ostatke više rimskih riječnih brodova koje su, nakon opsežne analize i konzervacije stavili u ovaj muzej, a sve to bogato začinili maketama (velikima i malima) rimskih vodenih prometala, ostalim rimskim nalazima i podacima ... jedan plus za muzej je činjenica da je besplatan, a drugi da se kroz prozor može vidjeti što se radi u konzervatorskoj radionici i radionici izrade maketa - fora!
Izlazim van i krećem nasumce prema centru i zapažam putokaz ka citadeli. Nisam pojma imao kako to izgleda i jel što vrijedi, no put je bio zanimljiv, lagano se uspinjao visokim bedemom ... pa krenuh i ja. I ubrzo stigoh do dječjeg igrališta, taj čas vrlo mirnog, tek su dva ljubavna para remetila samotan ugođaj nedjeljnog ranog popodneva. Najveća fora igrališta su velika vjetrenjača, duuugački tobogan koji je izlazio iz nje te činjenica da su malo-pomalo u park ukapavali ljudi i izvaljivali se na travu (kao što sam i ja napravio), uslikao sam jednu gospođu koja se bez ustezanja izvalila na travu u svom finom kostimiću - eh, da, tamo su drugi običaji ...
Nastavljam dalje prema crkvi St Stephana i čujem graju, ispred crkve je živahno jer je u toku dan župe. Toči se domaći sok od jabuke, vino i schnapps od voća, jedu domaći kolači ... uđoh malo i u crkvu, pomalo je neuobičajena, sva je u plavom tonu. Izlazim, kušam sok od jabuke i već sam krenuo dalje kad mi za oko zapne stol na kraju dvorišta ... za kojim je stariji gospodin (možda sam župnik?) pokazivao klincima kako napraviti plakat upotrebom tiskarske boje i drvenih slova. He, fora stvar, rekoh ja i priključim se klincima ... i u slijedećih 20-tak minuta sam s velikim veseljem napravio mali plakatić sa Dašinim imenom i imenima klinaca i mojim. Baš je bilo zabavno!
Idem dalje, nazad prema centru i nailazim na poznatu fontanu, Fastnachtbrunnen sa mnoštvom likova iz priča, zgodan motiv za uslikavanje!
Vremena je bilo sve manje tako da na žalost nisam stigao obići Guttebergov muzej (no, pogledao sam zgodan muzejski dućan .. a ručna štamparija u kojoj si svatko može sam nešto otisnuti metodom iz Guttebergova doba je, na žalost, nedjeljom zatvorena), samo sam prošao pored ostatak crkve srušene u 2. svjetskom ratu ... i morao sam ka kolodvoru i vlaku za Koeln i dalje za Aachen.
Vožnja IC vlakom od Mainza do Koblenza (i dalje preko Bonna za Koeln) je vrlo zanimljiva - fotke možete pogledati na kraju albuma jer sam pri povratnoj vožnji sjedio na puno boljem mjestu - svako malo je neki dvorac (jedan je čak usred rijeke!), mjestašca uz rijeku su živopisna, riječni promet je vrlo živ (teglenice sa robom, turistički brodovi) i gotovo u svakom momentu su na vidiku bar 2-3 broda. A pri povratnoj vožnji su me iznenadili vojni avioni koji su, valjda radi neke vježbe, iznimno nisko nadlijetali rijeku (na jedno 100-tinjak metara, rekao bih), bilo ih je nekoliko koji su prozujali nad našim glavama.
Da ne bude zabune, tim putem vozi samo pokoji ICE vlak iz Frankfurta za Koeln, većina ih upoterbljava bržu trasu preko Siegburga!
U Koelnu sam imao vremena samo za promjenu vlaka i upao sam u gužvu do Aachena, uslijedio je odlazak u hotel poznatog mi grada, večera sa kolegama iz firme ... a u tom tonu su prošla i slijedeća tri dana. No, osobit dojam na mene je ostavilo prekrasno vrijeme (s temperaturom od skoro 30 stupnjeva i puno sunca), zatim lakoća s kojom sam pronašao poklončiće za klince (Lego-kockice u rinfuzi, trpaš što želiš koliko stigneš u vrećice i platiš fiksnu cijenu), posjet već poznatom ethno dućanu Yucca ... Uz boravak u firmi od jutra do predvečerja (uz jednu dulju pauzu predzadnjeg dana) nije bilo puno vremena za slikanje, no našlo se trenutaka za odmor i šetkanje uokolo ...
... a u srijedu opet istim putem nazad, vlakom uz Rajnu do Mainza, tamo sam nakratko zastao i još malo se prošetao gradom, zatim opet do Frankfurta, predvečernji let za Zagreb i iza Dnevnika sam već bio kod kuće. Slijedeći posjet Aachenu je već ispalniran - za 12 mjeseci.
==============
Nakon toga smo bili na Velebitu, na žalost svega dan i pol zbog moje bolesti ...
===========
Protekli vikend, 17.-20.09.2009., bio je MKR (MontKabana Renkontigxo), esperantski planinarski susret kojeg već deset godina organiziramo sa prijateljima, i ove godine smo bili u Starigradu-Paklenici.
Na žalost, umjesto da tamo budemo 4 dana, bili smo samo dva, jer je mene (jače) i Zrinku (slabije) napala upala grla, pa smo se onda ostatku ekipe pridružili tek u subotu prije podne kad smo se malo zaliječili.
Sve zajedno bilo nas je 34 iz 9 zemalja, bili smo smješteni u pansionu "Tota" u Starigradu (http://koma-maras.hr/HR/Onama.html) sa izletima u Veliku i Malu Paklenicu prvi dan (kad nas nije bilo) te na Bojinac (drugi dan, kad smo i mi došli, no nismo uspjeli uhvatiti grupu pa smo hodali sami).
Fotke možete vidjeti na http://picasaweb.google.de/vanja1903/20MKRBojinac
Naš izlet počeo je rano ujutro, polaskom od kuće još u 7 sati. Kod Starigrada bili smo za tek malo više od 2 i pol sata vožnje i nakon kratkog stajanja kod pansiona produžili smo cesticom ka Vagancu (putokaz u središtu Starigrada kazuje: "Veliko Rujno, 10 km"). Cestica se uspinje dosta strmo, nakon cca 2 km prolazi pored lokalnog smetišta koje pruža odvratan prizor, čitava okolica prekrivena je plastičnim vrećicama koje je otpuhao vjetar i sad one vijore po svim grmovima, stablima ... Na cestici se smjenjuju asfaltirani dijelovi sa betoniranima (gdje su veće strmine) i iako je građena pomalo čudno (puno je malih gore-dolje brežuljaka) vozi se sasvim ok. Na kraju asfalta nakon cca 5 km je veliko parkiralište i nekoliko klupica od kojih puca pogled prema udolini Veliki vaganac koja se nalazi nešto ispod tog mjesta.
Nakon toga slijedi hodanje - na početku smo imali problem sa Zrinkom koja je protestirala radi oblačenja cipela (navikla se na japanke tokom ljeta i sad ne voli prelazak u manje udobnu obuću ...) pa sam je ja morao nositi, no nakon toga se iskazala i junački je prešla ostatak puta (po stazama koje uopće nisu bile tako lagane, sa kotrljajućim kamenjem, ponekom stijenom ...!) i ishodala svih cca 5-6 sati netto hoda.
O samoj stazi: prvo se malo-pomalo spušta do V. Vaganca gdje susreće makadam. Nkaon oko 15 min hoda je račvanje, desno po makadamu (ali samo kratko po njemu) za V. Rujno, lijevo uz stare kuće ka Bojincu. Slijedi prekrasnih 10 minuta hoda po dnu doline, po šumarcima i livadama - živi užitak! Ima puno šipka i drenka!
Zatim, nakon prvog odvojka staze za Milovce, slijedi lagani uspon, a nakon drugoga malo jači uspon po kamenjaru s niskim drvećem tu i tamo. Bilo je dosta toplo, no uvijek smo našli pokoji hlad za pauzu. Uokolo je sve obraslo kaduljom i origanom!
Zatim nailazimo na travnatu zaravan kod stijena, kod odvojka za vidikovac Prag (do kojeg ima pola sata hoda, nismo išli dalje od 300 m gdje je zanimljiva stijena) i stajemo radi ručka ... tamo smo imali pauzu od više od sat vremena jer je mjesto prekrasno. Točno iza našeg "stola" na travi bila je lijepa stijena za pentranje koju smo Vedran i ja koristili za zabavu,a Daša kao foto motiv, temperatura je bila optimalna, a bilo je i dovoljno zanimljivosti (kupine, zatim bogomoljka koju je MŽ uslikala iz svih poza, fotka se pojavila na naslovnici "Hrvatskog planinara", broj 10/2009)).
Nakon toga slijedi još uspona, nakon oko 45 minuta stižemo na mali prijevoj s kojeg se napokon vidi glavnian skupine Bojinca - dominiraju stijene najvišeg vrha Bojinog kuka i neobična stijena Jaginog kuka koja neke podsjeća na ogromnog puža, a druge jedan dio stijene na ... pa, jel'te, na muški spolni organ u erekciji. :o/
Do Jaginog kuka smo se trebali spustiti još nekoliko minuta i zatim, na prvom proplanku nakon njega, dolazi važno raskršće koje se vrlo lako može previdjeti jer je marka na stazama koje se odvajaju jedva vidljiva zbog izblijedjelosti. Staza dalje na Bojin kuk ide desno (nismo išli), lijevo ide jedva vidna markacija za Krilati kuk (nismo išli), a za put ravno piše "Voda", a on vodi do Jezerca, glavne fore ovog izleta. Marka se opet jedva vidi, no ubrzo se uočava stazica, ulazi u šumu i za 3 minute se dolazi do udubine ispod stijena gdje ja posliej kiša lokva ... a još 30 metara dalje je u rupi u stijeni voda. No, to nije sve, treba se popeti lijevo na stijenu (nije strmo) i tad se dođe na jedno od najfantastičnijih mjesta na našim brdima! Naime, na zaravni otprilike na polovici stijene se nalazi lokva veličine otprilike 6 x 2 metra (nakon kiša i snijega je duplo veća) u kojoj se nalazi voda. Štos je u tome što je tamo stijena vrlo glatka i ugodna za hodanje i gacanje po plitkoj i toploj vodi (brzo smo se izuli i uživali u osjećaju!), pogled na Bojin kuk i okolicu je izvanredan, a uz malo truda i veselja uspjeli smo pokrenuti nešto vode iz lokve da procuri kroz žli****ve i škrape koje je napravila voda koja na taj način istječe ... i tad je uslijedilo žuborenje i klokotanje desetina malih vodopada, punjenje sakrivenih rupa u kamenu - nezaboravan doživljaj!
Pogledajte si filmić jednog od tih žuborenja na http://www.youtube.com/watch?v=XmE0WYul69I
Na tom mjestu smo proveli oko sat i pol, što u zabavi s vodom, što pentrajući se po stijenama (susjedna stijena je nudila odličan pristup rubu ponad udoline pored Jaginog kuka!) što odmarajući se na suncu.
Nakon toga došlo je vrijeme za povratak, istim putem. Od Jezerca do auta trebalo nam je našto više od sat i pol hoda (uz kratke pauze), tamo smo već sreli naše prijatelje koji su napravili veći krug, preko Bojinca i Rujna. A onda smo produžili za plažu, MŽ se i okupala u prilično hladnoj vodi (18-19 stupnjeva) dok smo mi ostali samo namakali noge.
Večer je prošla u druženju s ljudima, kao i slijedeći dan, do 16 sati smo se šetali uz more, namakali noge, sunčali se, a MŽ i Vedran su se ponovo okupali, zajedno sa još desetak sudionika susreta. I, taman kad smo kretali nazad, naoblačilo se nad Velebitom, obje strane tunela Sv. Rok je zaogrnula kiša ... no, već kod Gospića je sjalo sunce i doma smo se vratili taman pred sumrak, uz zalazak sunca.
Čitam tateka već duže vrijeme i zahvaljujem mu jer nam je dao 1001 ideju kako i gdje provesti slobodno vrijeme.
Drago mi je kad ti/vam koriste ove moje informacije - to mi daje motivaciju za daljnje "putopise".
Danas oko 14 h će na Trg u Oroslavju stići Moto mrazovi. Skrenut će malo sa svog humanitarnog puta, gdje će darivati djecu jaslica, vrtića i bolnice Pustodol, te razveseliti i mališane Oroslavja i okolice. Bit će čaja za klince, i kuhanog vinčeka za starce. Ako ste u blizini, svakako dođite, a ionako Oroslavje je od Zg-a udaljeno svega 40-tak km.
Uživanje u znanosti, 22. i 23. 12. 2009.
http://www.culturenet.hr/default.aspx?id=29424Citiraj:
Novi program Velesajam kulture, koji je ove godine započeo, zove se 'Uživanje u znanosti!' (Ako uživaš u glazbi i umjetnosti...zašto ne bi i u znanosti?), a održava se u postfestivalskom dijelu Velesajma kulture 22. i 23. prosinca, u polukružnoj dvorani Teatra &TD. Ulaz je besplatan.
Velesajam kulture, manifestacija koja objedinjuje sve discipline umjetničke proizvodnje i simultano šeta po svim prostorima Studentskog centra u Zagrebu, održava se šestu godinu zaredom ovaj put s temom svemir (u nama i nad nama) i s voljom da program Kulture promjene proširi na popularizaciju znanosti i promociju znanstvenika i njihovog rada.
Cool School - besplatne radionice za djecu na Trešnjevci i u Prečkom, 4.-10. 1. 2010.
http://www.culturenet.hr/default.aspx?id=29423Citiraj:
U Centru za kulturu Trešnjevka i Domu kulture Prečko, od 4. do 10. siječnja 2010. godine bit će održan Cool School, program besplatnih kreativnih radionica za djecu osnovnoškolskog uzrasta.
Danas sam vidjela plakat za Žive silke u Muzeju grada Zagreba. Ovaj vikend i to oba dana od 11-14h. Mojima je prošle godine bilo jako zanimljivo, tako da ćemo vjerojatno ići
Moram se javiti i izraziti javnu pohvalu Tateku! Nekoliko prijedloga koje je dao su zaista izvrsni. Samo što se mi nismo usudili ni na jedan.
Ja sam malo dezorijentirana i idem samo na sigurno ako ima neki vodič i provjereno je. Mada zavidim svima koji su spremni na "avanturu".
Tatek imaš kakav prijedlog za početak?
Ima li ovaj vikend u Zg i okolici nešto što bi se moglo napraviti s bebom od 13 mjeseci? Imamo vremena ali nemamo inspiracije....
U nedjelju u 17 u Samoboru u kinu "Umišljena mišica" lutkarska predstava za klince od 3-8 god.... možda malo prerano za vas, ali možeš probati!
Sljedeću nedjelju na Vugriću Bitka kod Samobora... vitezovi, srednjovjekovni sajam, drveni ringišpil...:-D
sutra, 28.02.2010 u 12 sati u lutkarskom kazalištu "LET" u Tkalči je predstava za djecu "sunčev sjaj".
predstava traje pola sata.
ovdje možete saznati više detaljahttp://www.facebook.com/event.php?eid=361947485449
U ponedjeljak 8.3. je Noć biologije na PMF-u. Super zanimljivo za male i velike. http://nocbiologije.biol.pmf.hr/
Već smo u niskom startu :-)Citiraj:
Anvi prvotno napisa
(prošlogodišnju smo morali propustiti zbog mandula, ali ove godine obavezno stižemo!)
A gdje ćete točno ići, vidim nekakve radionice i ništa ne razumijem
Meni se čini da su za mlađu djecu najinteresantnije zoologija i animalna fiziologija, a to je sve na Rooseveltovom trgu. Molekularna biologija će ipak pričekati još koju godinu :mrgreen:
Inače, na onoj stranici s popisom radionica ima link za preuzimanje točnog sadržaja svake radionice (u zip-formatu), pa možeš pogledati što se točno nudi i na kojim lokacijama ;-)
definitivno za manje je Rooseveltov trg. i ja mislim da ih DNA nece bas fascinirati. ja se nadam da i mi stizemo jer je BC nesto smrcav :-/
Ima li tko kakav prijedlog za sutra (subotu, 20. 3.) kuda ići, što zanimljivo pogledati?
Vidjela sam najave za izložbu pauka i škorpiona u prirodoslovnom muzeju ne znam točno kad se otvara (čini mi se 18.3.)
Provjerila u prirodoslovnom muzeju, izložba otvorena jučer - izložba s 40-ak terarija u kojima su živi pauci, škorpioni i stonoge - vjerujem da će moj sinko uživati. Hvala Mima na informaciji.
U Splitu otvoren u ex kinu Tesla Froggyland, nisam bila, al da su fora te preparirane žabe
Osim toga, stavila sam na jednu drugu temu, al neka je i ovdje
http://www.visitsinj.com/hr/Home/Vijest/169/1gradski-izazov-cetina-adventure
prijave su do 13. 05. za tu zanimljivu utrku po sinju
Evo jedne najave koja odlično zvuči: znanstveni edukativno-zabavni centar
U Saloni su trajale kroz svibanj radionice izrade mozaika, ali još ima zanimljivih štandova na ulazu, atraktivno izgleda
OO Salona mi je stvarno ugodno iznenađenje. Bili smo prošlo proljeće. prekrasno :)
Pinterest je pravi rudnik ideja za kreativne aktivnosti s djecom.
pratim...
Da li je netko pogledao Snjeguljicu na 'Ljeto na Strossu'? Ne mogu naci za koju je dob.
Molila bih da mi preporučite neka događanja/mjesta za posjetiti s 5-godišnjakom u Požeško-Slavonskoj županiji.
Voljela bih da nešto vidimo/naučimo/doživimo povrh boravka oko kuće i u kući kod bake i djede.
Hvala
Evo jedna zanimljivost. U petak http://www.zagreb-airport.hr/Najveci...agreb-407.aspx očekivano vrijeme slijetanjazrakoplova AN225 je petak, 8.11.2013.u 18,00 sati. U subotu 9.11. će se tijekomdana odvijati ukrcaj tereta, tako da će zrakoplov biti cijeli dan na parkirnim pozicijama Zračne luke Zagreb. Očekivano vrijeme polijetanja izZračne luke Zagreb je nedjelja, 10.11. u06,00 sati.Građani koji žele doći vidjeti zrakoplovmogu doći u subotu, 9.11.2013. na terasuVidikovac, od 08,00 do 18,00 sati, koja će za ovu prigodu biti otvorena.