ovog se ja bojim za sebe, ali jednostavno nemam snage za još jedno dijeteCitiraj:
e_lei prvotno napisa
Printable View
ovog se ja bojim za sebe, ali jednostavno nemam snage za još jedno dijeteCitiraj:
e_lei prvotno napisa
A možda će biti sretni i zadovoljni bez djece ili sa 1 djetetom, kao i netko sa svojih 3, 4 ,6 ili x djece. Nije na nekom drugom da se bavi time.Citiraj:
e_lei prvotno napisa
Ne slažem se s tvojim razmišljanjima. MM i ja smo bili par bez djece dosta godina, ne iz odluke, nego iz problema neplodnosti. I silno su me nervirali svi koji su mislili da ću se jednog dana probuditi i požaliti što nemam djece ( ito mi govorili, naravno). Znam dosta parova koji nemaju još djece. Znam i da ih nemaju zbog problema s neplodnosti, a ne iz odluke, iako ih nisam direktno pitala.Citiraj:
e_lei prvotno napisa
Ja imam 2 djece koja su mi ogroman blagoslov, ne vjerujem da ću imati više. Ne zato jer ih ne želim, niti zato jer mislim da trećem djetetu ne bih mogla pružiti neke materijalne stvari koje bih mogla samo dvojici, nego zato što ne želim u novi postupak potpomognute oplodnje.
Ima parova koji imaju jedno dijete iz MPO-a i ne žele u nove postupke.
Ne volim generaliziranja, a još manje volim kad netko svoja stajališta reflektira na tuđe živote. Pogotovo u tako važnim i intimnim pitanjima kao što su roditeljstvo i broj djece.
Ja vjerujem da bi nas sve u kasnijim godinama mogla uhvatiti nostalgija za malom slatkom bebom i svim radostima koje donosi. A ne bi se sjetili i svih problema koji idu s tom malom slatkom bebom - nespavanja, problema s dojenjem i hranjenjem, trčanja za njima kada počnu puzati i hodati... A vrlo je vjerojatno da bi u tim godinama i fizički i psihički imali manje mogućnosti za nositi se s time.
Svatko treba imati onoliko djece koliko misli da može podnijeti - financijski, fizički, psihički, emocionalno, itd.. (naravno, ukoliko nema problema sa neplodnošću i sl.). Nekome je to jedno dijete, nekome je to petero djece. I svatko treba biti u miru sa svojom odlukom. Drugih se to ne tiče.
Citiraj:
*mamica* prvotno napisa
super si to napisala, tako i ja mislim. kad produ npr grcevi, zaboravis da nisi mjesecima spavao, pa kad vidis malu slatku bebicu- a joooj, kak je slatka. ja se onda podsjetim kak je to "slatko", ne jesti, ne spavati, biti zmazan, jadan, debeo.... "bas slatko". ne bi ponovila, call me "nemajka"
[QUOTE=e_lei;2358231:D)
Što se tiče obitelji bez djece ili sa jednim djetetom.. nikad mi to nije bilo privlačno. Uvijek nekako mislim da će se ti ljudi jednog dana probudit i požaliti što nemaju još djece, a sad je kasno. Takvih primjera sam puno već vidjela i čula.
.[/QUOTE]
Jako ružno od tebe. S jedne strane ti smetaju predrasude o obitelji s više djece, a onda na kraju kažeš ovo...
Pa ima i suprotnih primjera, zašto je tako teško prihvatiti da je netko sretan s dvoje/troje/četvero djece a netko s jednim?
Eto vidiš, ima nas i takvih :)
Veliki XCitiraj:
*mamica* prvotno napisa
Slažem se! Iako sam uvijek bila od onih koji smatraju da su jedinci uskraćeni za puno toga, moje mišljenje se ipak mijenja. Sve ima svoje prednosti i mane a pitanje broja djece u nekoj obitelji je tako intimna stvar da nitko nema pravo komentirati.
Dvoje maksimalno da nekvarim prosjek :)
evo, ja ih imam dvoje odraslih i u nijednom momentu nisam poželjela imati treće. naprotiv, oduvijek imam osjećaj da je ovako trebalo biti i da smo svi na broju. i jako mi je ružno neke svoje afinitete i želje implicirati drugima.
eto, ja imam dvoje i stalno nešto pomišljam na još jedno
kao da nešto nedostaje da se zatvori krug
samo me brine što ako nakon imaginarnog trećeg poželim i četvrto?
mislim do kud to ide?
moram napomenuti da nakon prvog duuuugo nisam pomišljala na drugo
mislim sve je to tako osobna stvar
mene samo smeta nečije iščuđavanje ili podsmjeh na npr. mogućnost da imam više od dvoje
osobno sam uvijek naklona višečlanim obiteljima, jednostavno mi je lijepo vidjeti roditelje koji imaju snage, strpljenja, volje i ljubavi da odgajaju nove ljude
ljude s jednim djetetom nikada ali nikada ne bi ispitivala o razlozima njihovog izbora
to mi je totalno neuviđajno
I ja sam se pitala istu stvar, pomislila sam da samnom nešto ne valja kad stalno imam želju za bebom. Sad mi više ne pada napamet i milijun posto sam sigurna da više ne želim. Znači, valjda ih je četvero trebalo biti i gotovoCitiraj:
flopica prvotno napisa
ja sam željela troje, rodila troje. više ne želim
komentara ponekad ima. kad mi je dobar dan niš mi ne smeta.
Jako žalosno... Ja sam okružena ljudima koji misle da je veći broj djece nekakva retardacija. Ja iako dvoje,a kad kažem sa bi išla na.3. I da planiram 5 djece,gledaju ke šokirano,a o komentarima da ni je govorim. Je.ni dušebrižnići.
potpis od pocetka do kraja :)Citiraj:
flopica prvotno napisa
Veeeliki potpis. Koga briga šta netko i kako netko. Kada se ponude da mi hrane i uzdrzavaju djecu,tek onda ću razmisliti o njihovim savjetimaCitiraj:
flopica prvotno napisa
Ako nista drugo kinezi nam jos uvjek poboljsavaju natalitet u svijetu he he
Ma sve je to točno, ali istina je ono što kaže flopica - jedno nosiš u srcu, a često ti život donese nešto drugo... Baš me zanima na kojoj cifri bih se ja zaustavila da sam počela rađati s 25, a ne s 38... ali eto, tako je ispalo i sretna sam da su djeca uopće došla. Kad krenu ovakvi topici uvijek se sa zebnjom oko srca sjetim drugih topica na ovom forumu gdje se ljudi i te kako trude da im broj djece bude veći od nule. Nek im je svima sa srećom... Meni nije puno falilo da saznam kako je to. Gornja granica mi je isto stvar osobne odluke.Citiraj:
SuncicaSun prvotno napisa
Definitivno je stvar odluke obitelji o broju djece i nitko tu nema što sa strane odlučivati s time da bi to trebala biti zajednička odluka oba partnera.
Ja sam do 37. godine zbog neuspješne borbe sa neplodnosti već vidjela sebe bez djece ali eto neke stvari se posložile i drugo je na putu.
Jedino moram priznati da mi je tužno vidjeti da obitelji sa više od 3-4 djece u pravilu su lošijeg imovinskog stanja pa se zapitam da li je to baš njihova želja za velikim brojem djece a nemaju ni za prehraniti se - da li su neuki, veliki vjernici (tu bi bilo ok da ako toliko drže do vjere da im crkva onda i pomogne othraniti djecu), više djece više DD i prihoda, više ruku više pomoći (barem je tako na selu nekada bilo) ili nešto treće.:?:
a zašto ti je tužno ako je netko slabijeg imovinskog stanja a ima npr. više djece? i što je slabije stanje? Nemaju autetinu? Nemaju markiranu robu? Ne jedu jastoga svaki dan? Ne plaćaju struju?
Čekam treće i doživjela sam da me se pita jesmo išli na sina? :lol: I da se komentira da sam Bosanka pa sigurno zato, jer to je neki kao bosanski must have :-) Pa da zato što smo vjernici?! Kao da ljudima treba izgovor zašto smo željeli još jednog člana? ( i nisam sigurna da mogu tvrdit da neću više rađat ;-)
Toliko je obitelji i sa jednim ili dvoje djece na rubu egzistencije, ali ljudima baš upadaju u oči oni sa više djece i slabijom egzistencijom jer su, eto, stereotipi takvi.
daCitiraj:
*mamica* prvotno napisa
uz to, siromasi su automatski dobri, a oni, nasuprot njima, koji imaju više, i nisu baš
Sanjarila sam o velikom autu s puno sjedala za djecu, al ispalo je drugacije.
Ne svidja mi se sudjenje o broju djece, apsolutno. Nekome je to stvar izbora, nekome nije. I vjera je stvar izbora.
Poznanik ceka 5. dijete. Ne poznam mu zenu. Nije nikad radila. On ima placu iznad zagrebackog prosjeka, al ne puno vise. Dobili su jednosobni stan od roditelja i on se cini zadovoljnim. Iskreno, palo mi je na pamet kako je toj zeni, al zbilja nemam pojma. Niti znam dobivaju li jos kakva sredstva. Ali svjedok sam da okolina vrti glavom na taj slucaj. Vrlo su aktivni vjernici.
Druga situacija gdje majka ne radi, a otac tu i tamo radi. Oni su dobili adekvatan prostor od njegovih roditelja, a cijela obitelj im daje novac i brine o toj djeci. I oni su vjernici i sretno i zustro zastupaju totalno nekriticki sva politikanstva u zadnje vrijeme. Tu mi je tesko imati razumijevanje, a i sponzori i djeca sponzora vrte glavom.
Za mene je ovaj drugi primjer bas onako super da potakne sve predrasude. Meni se cini bas romanticnim imati vise djece, ali samo ako su roditelji odgovorni.
I meni se čini romantičnim imati puno djece, ali nikako izvedivim u mom slučaju.
Puno stvari mi je u raznim životnim fazama bilo romantično, a sada mi više nije.
Jelena - nisam baš dobro shvatila bit tvog iznošenja primjera tih dviju obitelji.
ovo me na trinu podsjetilo :lool:Citiraj:
Sumskovoce prvotno napisa
sve u svemu, ostajem kod stajališta koje sam na ovu temu imala prije godinu dana. a to je da je danas društveno prihvatljivije imati više od dvoje djece nego u doba naših roditelja. do 4. čini mi se da je danas to neka granica :-/
moja teta mi priča kako je u njeno doba, za ajmo reć, roditelje intelektualce, bilo užas imati imati više od jednog djeteta. u takvom nekom state of mind je živjela. sad to njeno jedno dijete ima četvero :mrgreen:
Užas u kojem smislu. Roditelji MM-a su ajmo reći intelektualci i imaju petero djece. Obzirom da smo odrasli moglo bi se reći u istom selu, a da su njegovi roditelji bili učitelji dakle općepoznati, stvarno ne mogu reći da sam ikad čula neki ružan ili negativan komentar na njihovu obitelj, samo pohvale i divljenje.
Pa navela sam - nemaju niti za hranu - o kakvoj markiranoj robi i jastogu govoriš?- pa ja to nemam ali struju plaćam.Citiraj:
mama_jos_malo prvotno napisa
Iskjlučivo je riječ o samoj egzistenciji znači roditelji sa prihodima nisu u mogućnosti najosnovnije pružiti svojoj djeci - hranu.
Nije važno da li će djeca imati svoje sobe, komp i skupe mobitele, igračke itd. ali ako obitelj jedva egzistira meni je nerazumljivo rađanje djece bez obzira na veliku želju i ljubav. Tko može i želi nek ih ima desetero samo što je u većini slučajeva situacija da se u imućnim obiteljima rijetko ima više od dvoje djece.
Mislim ne želim ja nikome određivati, kao što sam napisala, odlučuje obitelj samo što ne mogu shvatiti ovakve slučajeve koje sam navela.
Mene su bas poceli zabavljati izrati lica i komentari ljudi kad im kazem koliko djece imam. :)
Nitko mi nikada u lice nije nista lose ili ruzno rekao, a za ove koji pricaju iza leda me nije niti najmanje briga.
u mom svemiru isto kao u miminom.Citiraj:
Užas u kojem smislu. Roditelji MM-a su ajmo reći intelektualci i imaju petero djece. Obzirom da smo odrasli moglo bi se reći u istom selu, a da su njegovi roditelji bili učitelji dakle općepoznati, stvarno ne mogu reći da sam ikad čula neki ružan ili negativan komentar na njihovu obitelj, samo pohvale i divljenje.
stvarno, ali stvarno nikada nisam čula za neke zamišljene ili umišljene djecolimite
- Ne mogu ni ja shvatiti takve slučajeve ili slučajeve kakve je navela JelenaCitiraj:
uporna prvotno napisa
- Ne mogu shvatiti slučajeve roditelja koji imaju i jedno dijete ali ne vode brigu o njemu
- Ne mogu shvatiti općenito slučajeve roditelja koji nisu prihvatili svoju roditeljsku odgovornost i ne brinu o djetetu ni financijski, ni psihički, ni emocionalno, niti ih briga za djetetovu školu ni gdje su ni s kim su niti kako provode vrijeme...
Hoću reći, pojam brige o djetetu je puno širi od pukog donošenja kruha na stol i ne možemo samo raspravljati o slučajevima mnogobrojnih obitelji koje nisu u stanju zadovoljiti osnovne dječje potrebe. I zato mi je glupo govoriti samo o takvima. Ja sam dosta puta pomislila kako neki roditelji ne zaslužuju svoju djecu, neovisno u kojem broju ih imaju i na koji način ih zanemaruju.
a pojma nemam. biće nekom zagrebačkom svemiru :mrgreen:Citiraj:
AdioMare prvotno napisa
to mi je ona pričala, o svom gledištu. u takvom se krugu kretala. biće oni bili ti koji su negativno komentirali :lool:
ani4 pa lijepo je vidjeti veliku obitelj.
Mima nigdje nisam navela da isključivo siromašni imaju veće obitelji - činjenica je da većinom mnogobrojne obitelji su skromnijih primanja/siromašnih. Rijetki su intelektualci sa više djece (govorim o RH).
I da ima socijalnih slučajeva i sa jednim i dvoje djece.
Ali meni su najviše upali u oči oni koji usprkos velikoj neimaštini (da nemaju pomoć socijalnih službi bili bi gladni) idu i dalje na povećanje obitelji - po meni je to neodgovorno :neznam:. Mislim gdje je tu sreća i zadovoljstvo da se pitaš iz dana u dan što će tvoja djeca jesti?
Jelena kužim tvoju razliku između ova dva para, oba imaju rješeno stambeno pitanje ali ovi drugi sa povremenim poslom su stvarno neodgovorni.
Ali ako netko ide na povećanje obitelji, uzdajući se u financiranje familije koja to radi radi djece - sažaljenja te na socijalnu pomoć i doplatke, meni to jednsotavno nije jasno. Tj. takvi ljudi žele ispuniti svoje želje za velikom obitelji nauštrb drugih - pa kaj djecu imaš da bi ti ih drugi hranili ? Ja ih ne shvaćam.
jedino što je malo bilo upitno (prije 27 godina) je ići roditi u četrdesetoj, a koje dijete - ne baš
znam jer su mamine frendice malo strepile kako će to moja mama...
Ali to jednostavno NIJE činjenica nego stereotip. Ne znam na temelju čega tvrdiš da je to činjenica. Na onome što vidiš? Ja sam sada razmišljala o obiteljima intelektualaca koje poznajem i evo što sam domislila u glavi:Citiraj:
uporna prvotno napisa
Profesor + arhitektica = četvero djece
Samohrana majka liječnica (vrhunska, šefica odjela) = troje djece
Liječnik + medicinska sestra = troje djece
Ekonomisti i imućni poduzetnici = petero djece
Ovo su oni prvi što su mi pali na pamet. I da, moji roditelji koji su visokoobrazovani i dobrostojeći imaju troje djece + 2 spontana pobačaja (htjeli su šestero djece). O čemu ti pričaš?
Ovo je točno što si navela - ja sam uzela kao pretpostavku onu najosnovniju potrebu a to je hrana jer ako dijete ne nahraniš nećeš imati priliku pružiti mu nikakvu drugu brigu jer se ne živi od zraka ni od ljubavi ni od brige oko škole.Citiraj:
*mamica* prvotno napisa
Naravno da ima roditelja kojima bi djecu trebalo oduzeti (bez obzira na broj djece i na činjenicu da su materijalno zbrinuti) zbog nebrige oko te djece ali to mi je već drugi par rukava.
Da pojasnim:
- prvo djecu treba imati - e sad kad ih dobiješ tek se tada pokaže da li si u stanju brinut se za tu djecu ili ne (na žalost jer zato ima puno zanemarene, zlostavljene i zapostavljene djece) - u startu to najčešće ne možeš znati jer djeca okrenu život i ne neki ljudi se u tome ne snađu i to se odrazi na nebrigu oko djece (ima izuzetaka za koje se može vrlo lako pretpostaviti nisu kandidati za roditeljstvo ali to je već druga tema)
- drugo ako si siromašan i ne znaš sam da li ćeš sutra imati što jesti ili ne - po meni je neodgovorno uopće pomisliti na proširenje te obitelji i tu odluku ne mogu shvatiti
Ja se stalno vraćam na onu elementarnu činjenicu a to je čista egzistencija gdje je meni neodgovorno rađati djecu koju nisi u mogućnosti nahraniti.
I ne kužim što je tu sporno?
Vama je normalno izroditi 5-6-10,nebitan broj ne limitiram, djece, ne plaćati režije i ne imati dovoljno sredstava za nahraniti ih? Mislim mogu ja tu djecu voljeti najviše na svijetu, ali sva moja brižnost ih neće nahraniti?
Određivanje limita koliko djece treba imati je stvar obitelji ali u smislu da si u stanju prvo svu tu djecu nahraniti i naravno pružiti mu svu ostalu brigu i pažnju, u protivnom je po meni to neodgovorno.
Mi nismo intelektualci,ali nismo niti ova druga skupina siromašnih i needuciranih o kontracepciji i reprodukciji.
Mladi smo još dosta,ja imam još par godina do tridesete... Državni službenici sa prosječnim plaćama i obiteljskom kućom za koju imamo veliki kredit, živimo pristojno i imamo dvoje klinaca, možda bi i na treće,ako bude neka, hvala Bogu...
u našem krugu prijatelja uopće nema puno djece tj. rjetki su oni koji je nažalost uopće imaju. Moja mater je jedom izjavila da ću valjda nakon drugog staviti spiralu i neću više rađati. Imamo dečka i curu i po tome oni ne vide razlog da ih bude još.
Meni posao trenutno ne dozvoljava da ostanem trudna, gomila obaveza i ugovor mjesec po mjesec, tj nema produženja u bilo kojem slučaju...tako da lagano pucam na živce i čekam pogodniji trenutak.
Prrkrasne su mi velike obitelji , npr naša Ani4 ma baš ih je gušt gledati... još da imam trbušnjake kao ona :-D
neće se mnogi složiti, al znaš zašto je sporno?Citiraj:
uporna prvotno napisa
zato što onda možemo ići korak dalje. i reći da je neodgovorno imati dvoje djece kad im ne možeš priuštiti tečaj stranog jezika. a jednom bi mogla. ne možeš im priuštit zdravu hranu, nego jedu hrenovke.
ja tako mogu reći da tu odluku ne mogu shvatiti.
itd. itd.
Svakome normalnom to je neodgovorno i to uopće nije sporno. Meni su sporne tvoje tvrdnje da je činjenica da su mnogobrojne obitelji najčešće siromašnije i da intelektualci rijetko imaju više djece. To je jednostavno neistinito, stereotipno i pridonosi društvenoj klimi koja vlada kod nas, a koja se zove "zabadanje nosa gdje mu nije mjesto". Odnosno daje za pravo drugima komentirati kako i zašto netko ima ili nema taj i taj broj djece.Citiraj:
uporna prvotno napisa
Ne bavim se statistikom nataliteta u RH znači iznosim ono što vidim iz svoje okoline pa ispada da je to stereotip, ali većina intelektualaca koje ja znam imaju manje od 3 djece.
Lijepo je znati da ima toliko visokoobrazovanih i intelektualaca koji imaju više od 3 djece. Ali nije riječ o njima jer sam sigurna da te obitelji mogu uredno uzdržavati svoju djecu (govorim o osnovnim potrebama a ne o tome da sigurno i među njima ima oniih koji ne vode brigu o djeci).
Mogu u ovom času, ali tko kaže da neće sutra jedan od njih umrijet, a drugi se slomit pod tim udarcem, zaleć u mračnu sobu i ne dignut se dvije godine?
Jasno mi je, razlika je u tome što su loši uvjeti već prisutni u slučajevima o kojima ti govoriš, ali je isto tako istina da nemamo pojma što nam život nosi. A istina je i da djeca u Hrvatskoj, koliko god im siromašni bili roditelji, ne umiru od gladi.