Pa što, živom čovjeku se svašta dogodi, koliko god nama to nevjerovatno zvučalo..A kod Tanči izgleda fakat ništa ne može jednostavno...
Printable View
Pa što, živom čovjeku se svašta dogodi, koliko god nama to nevjerovatno zvučalo..A kod Tanči izgleda fakat ništa ne može jednostavno...
opet ja ko švabo tralalalla, ovo je javni forum, ribice u akvariju itdCitiraj:
Dijana prvotno napisa
moj primjer .osoba koja mi je planski činila zlo i uništila zdravlje je mrtva.( umrla od bolesti da se razumijemo i odahnulo je puno ljudi ne samo ja )
no sad ne osjećam olakšanje, a još manje bi bilo da sve stavim na forum i da neki nepoznati ljudi povlače dijagonale i paralele iz moje priče.
moja molba svima, pitajte za konkretne situacije bez previše podataka , bolje je tako .
Tanči, veliki :love2: i :love:.
Tanči, moja iskrena sućut... :( Baš mi je žao što ste morali proći takve birokratske, a opet neugodne zavrzlame oko sahrane i svega...
Eto, dobro kažeš; umrla je, sahranjena, a ostala je nezadovoljna do zadnjeg daha, šteta života provedenog u gorčini...
Je, slažem se Marija s tobom, ali napisala sam svoje iskustvo i s domom i s bakom i sa smrću i sav ovaj folklor koji je to sve popratio zato da ljudi znaju kako to kod nas ide i da znaju što eventualno mogu očekovati kad budu u sličnoj situaciji.
A ako nekoga veseli da to razvlači i komentira na ovaj ili onaj način, nije mi važno.
Ja sam svoj križ s bakom iznijela do kraja.
Hvala svima dobronamjernima na podršci.
Sad je u tijeku borba za moju kći i njeno zdravlje i jedino mi je to na umu. Sve drugo sam potisnula.
tanči, nisam mislila ništa loše.
žao mi je zbog svega što ti se izdešavalo.
ne znam ko odlučuje dal će biti obdukcija ili ne , ali erecimo moja mama je bila na obdukciji iako je umrla u bolnici, i praktički bila zadnjih tjedana života na aparatima, bakterija je učinila svoje kod nje.
Otac je zaspao u našoj kući ( nakon vikenda u kojem je pobrao grožđe) došo mrtvozornik i odveli ga bez abdukcije
tanči drži se!
Vezano uz obdukciju - ukoliko jest sumnja na nasilnu smrt ili na smrt vezanu uz nezgodu (npr. pad, prometna nezgoda i sl.) obavezna je sudska obdukcija, a ukoliko je smrt u bolnici (a osnovna bolest pokojnika nije vezana uz prije napomenute činjenice) radi se klinička obdukcija u bolnici. Obdukciju indicira liječnik kliničar, patolog mrtvozornik, obitelj ili Državno odvjetništvo po službenoj dužnosti.
Baka je umrla u domu i mrtvozornik je procijenio da je to nasilna smrt jer je 3 tjedna prije pala.
Tako su nam rekli.
Uzrok smrti je ugrušak u mozgu i to je po njima posljedica pada.
Sve štima, nek institucije rade svoj posao. Nemam ja ništa protiv obdukcije.
Pogodio me niz postupaka i događaja koji su išli uz to.
I strašno mi je žao zbog načina na koji je otišla.
Ona je mogla poživjeti još dugo, dugo, unatoč visokoj dobi.
Ovak ispada da se sama shebala
Znam da nisi :love2: i da samo želiš pomoći.Citiraj:
maria71 prvotno napisa
Mene samo zanima dal je netko stvarno uspio reći dosta , neću više s njima imati ništa, ja pokušala 100 puta i svaki put kad njima nešto treba , zovu cavle mede ma sve super ja popusti al kad treba vratit posuđeno il kad meni nešto treba onda drvlje i kamenje onda se važe koliko su oni meni itd u nedogled, jednom kad sam odbila posuditi novac onda mi je moj tatek lijepo rekao kao je on meni sve morao kupovati , čak je spomenuo kako mi je morao davati za gaće a ja sad njemu ne dam, e to me toliko pokosilo da više ne znam što bih mislila il dal da imam grižnju savjesti, pitam se samo dal ju oni imaju....
Tanči <3
zloćko...meni je najteže do sada bilo pojmiti kako ja zaista ne mogu utjecati na osjećaje svojih roditelja. možda trenutno i mogu, ali trajno nikako. njihovi osjećaji i način na koji se oni sa njima nose, samo je njihova odgovornost....kao što je tvoja odgovornost način na koji se ti nosiš sa svojim osjećajima.
tvoja je odgovornost upravljati vlastitim životom...kormilo u svoje ruke moraš preuzeti ti. bez obzira koliko oni vole kormilariti tvojim vodama.
e sad...univerzalnog recepta...kako to učiniti...nema. makar ga ja nisam pronašla.
samo jedno znam...dokle god...pri bilo kakvoj odluci, razmišljaš prvenstveno o njihovim osjećajima, a ne osvojim...oni još uvijek dominiraju tobom.
Hvala ti na ovim lijepim riječima i da upravo to i pokušavam , kormilariti svojom vodom... teško je al ide ...Citiraj:
blackberry prvotno napisa
Ne znam da li spada moja situacija ovdje...al dosta je blizu...
Uglavnom, prije punih 7 g. odselila sam se od doma, udala se, zaposlila, 100 km od rodnog grada. U tom periodu, moj odnos sa roditeljima nije se pretjerano promijenio. Uvijek je tu u centru bio tata, svi smo tapkali oko njega, njemu se posvećivala sva pažnja, a ja i sestra smo uvijek bile tu negdje, u sjeni. Tako je nastavljeno i dalje, tata me zvao kad mu je nešto trebalo (financijski ili na bilo koji drugi način) pomoći, s mamom sam se čula jednom tjedno, teme su nam bile kakvo je vrijeme, što je u konzumu na akciji i kaj kuhamo za ručak. Uglavnom....blesavi i nekvalitetan odnos skroz. Al uvijek sam mislila, fućkaš to....nisu me tukli, nisu me maltretirali, da treba, stali bi iza mene.
Da bi prije godinu dana počele komplikacije u mom braku, sve češće svađe, mm je počeo sve više piti, svega je bilo. Ja sam zvala mamu malo češće, žalila sam se, ona i tata su slušali, nisu ništa pretjerano komentirali. Al ja sam i dalje bila uvjerena da su oni tu uz mene. Pitala sam jednom prilikom mamu da li mogu računati na nju ako se desi generalno s****. Njen odgovor je bio: A možeš, dijete si nam. Ali nadam se da do toga neće doći. Tu su mi trebale biti neke stvari jasnije...
Uglavnom, stvari su se pokrenule između mene i mm-a, u negativnom smjeru. Situacija je postala neizdrživa (i još uvijek je takva), ja sam manevrirala sa malim djetetom, mužem koji je svaki drugi dan pijan...da ne nabrajam dalje, nebitno za priču. Da bi me jedan dan tata otkantao na telefon, totalno nabrušeno. Meni niš jasno... Zovem sestru i ona mi veli kako je bila za vikend sa starcima... i kak joj je tata rekao, među ostalim, da dramim bezveze, da kaj hoću, da sam si sama birala i sad nek izvolim trpiti posljedice, da s kim se ja smucam okolo (jer sam bila na vikendu sa djetetom na moru), da sam sigurno nekog ljubavnika vodila, da mi je muž osigurao posao i napravio kuću i sad sam ja frajla nezadovoljna s nečim i uzimam si za pravo ponašati se ovako kako se ponašam i nekakvu pravdu "istjerivati"....Uglavnom, svašta je izgovorio...ja sam briznula u plač kad mi je sestra to govorila.
Ja sam onda prestala zvati, i njega i mamu. Imam grozan grč u želucu svaki put kad pomislim na njih. Tata me nazove svakih tjedan-dva kao da je sve super između nas (nisam mu ništa govorila, jer me sestra zamolila), mama me nije nazvala niti jednom od tog događaja (3 mjeseca su prošla). Muž je sve bolji i bolji sa njima, zna i otići sa klincem i mojim roditeljima na vikend. Dok ja ostajem doma jer se ne mogu natjerati da ih gledam. Užasno sam razočarana, osjećam se napušteno i izdano. Ljuta sam i bijesna. Cijela paleta osjećaja koje ne znam riješiti, a pokušavam već 3 mj.
I imam boljih dana kad si mislim, Ok, morica, odrasla si žena, preživjeti ćeš. Njihova stvar ako te ne podržavaju u razvodu.
Al s druge strane, opere me takav jad kad pomislim...Što bi moje dijete moralo napraviti da ja na taj način postupim? Stvarno ne znam. Mislim da ga ne bi smjela nimalo voljeti da tako mogu postupiti. I onda mi tu padne pa pamet....Pa zar mene moji starci stvarno ne vole?
Znam, odrasla žena, koja ko da je ispala iz nekog la-la-landa pa se čudi da postoje takvi ljudi. Al ne mogu si pomoći....
Molim ako netko zna kako najlakše proći kroz ovo...kako osvijestiti neke stvari, kako prihvatiti ovo sve...
morica...žao mi je što sad prolaziš kroz ovo..
a što reći, lupila te stvarnost. sada si vjerovatno kao odrasla uistinu vidjela pravo lice svojih roditelja pa si ušoku i to boli. meni je pomoglo među ostalima i to što sam jednom negdje od nekog čula da je rekao - gledajte na svoje roditelje kao na ljude sa svojim vlastitim problemima, kompleksima i ranama iz djetinjstva, jer to jesu oni, ljudi a na samo i jedino naši roditelji koji bi nas trebali pazit i mazit i kad pređemo 30-tu.
da, trebali bi bit uz tebe a ne uz tvog muža i ne bi se trebali tako kretenski ponašati. al život je puno puta kretenski i ne valja razbijati glavu time kako bi nešto u idealnim uvjetima trebalo biti jer to samo ubija i ražalošćuje.
pokušaj se okrenuti dobrim i pozitivnim stvarima u životu, sigurno ih imaš i neka te one ispunjuju, a starci su nam takvi kakvi jesu. naš život je u našim rukama.
ovo iskustvo bi te moglo samo učvrsnuti i dati spoznaju što ti je zaista vrijedno u životu i oko čega se trebaš truditi a na što odmahnuti rukom.
Vjerojatno su jako patrijarhalno nastrojeni pa im muško nikad ne može biti u krivu, čak i kad se o njihovoj rođenoj kćeri radi.
Ali mi iz tvoje priče nije baš jasna igra pokvarenog telefona, tebi sestra svašta ispriča, zamoli te da ništa ne kažeš?? Pa tu je
puno toga neizgovorenog, oni tebi zapravo ništa u lice nisu rekli, niti ti znaš točno njihov stav, niti si ih išta pitala, sve je to nekako prešutno.
Ja ne znam koji normalan roditelj ne bi imao razumijevanja za kćer udanu za alkoholičara, ali očigledno ih ima.
Izgleda da ti je jedini izlaz otići s djetetom od svih njih...
Hvala, Ekoi... I sama vidim cijelu ovu situaciju kao neku vrstu "otriježnjenja"...
Dijana, istina, puno je toga neizrečenog. Nikad nije bilo kod nas nekih otvorenih razgovora...sve je prešutno. I sve je nekako funkcioniralo dok ja nisam počela "talasati vodu".
I s jedne strane, nisam se suočila sa tatom jer me seka tako zamolila, da ne uvučem nju u priču. S druge strane, vjerovatno dijelom i zbog toga jer znam da će to suočavanje biti totalni prekid svega sa njima, a toga me, bez obzira na sve, na neki način i strah... Ne mogu opisati zašto...
Bok ekipa, nova sam na forumu, nadam se da ste jos tu poneki da s vama podijelim svoju pricu.. Da ne duljim puno, obitelj s malo komunikacije, svatko radi po svom, a najveci problem je moja mladja seka... Kad je imala 17 upoznala je momka koji se tek doselio koji je inace sin jedne nemoralne zene i samim time je i on sam nemoralan i odrastao je u nasilju i svemu i svacemu. Roditelji su se naravno protivili toj vezi ali bezuspjesno, sestra je stalno bjezala iz stana da bi bila s njim. Tata bi ju vratio kuci, a ona bi opet pobjegla cim bi se on okrenuo... Sve do njenog 18. kada je pobjegla njemu a nama ostavila poruku da ona ima 18 da moze radit sto pozeli... Mi ju nismo smjeli vidjat jer moj "zet" i njegova zlobna majka to nisu dozvoljavali... Nakon nekog vremena cujemo da je trudna, poslije je sama rekla da su bebu namjerno napravili da mogu ostat zajedno... Udala se za njega kod maticara, nitko od nas nije bio prisutan, naravno.. A pobjegla je niti kilometar od nase kuce. Onda je njegova divna majka (s kojom danas nema kontakt) i njen 25 god stariji 6. Muž nagovorili seku i eta da dignu ogroman kredit i naprave sebi stan odmah do njih... Zet je, naravno, vjerujuci majci (koja zlostavlja vlastitu malu djecu, i moja seka je sve to gledala) podigao taj kredit i ulozio u gradnju kuce koja uopce nije njegova... Malena se rodila, nakon nekog vremena seka dolazi na vrata s bebom u narucju i vrecom za smece u kojoj su bile njene stvari. Naravno, on ju je otjerao, njen muzic, nas zet... Mi smo bili presretni jer su napokon bili na sigurnom, malenu smo vidjeli, i seka je bila tu.. No nakon par dana ona se nadje s njim i pomire se (mozete samo zamislit kako smo se svi osjecali).. I vrati se kod njegovih... Nije proslo dugo potjerani su oboje (s malom bebom) nakon svega dolaze kod mojih i pitaju mogu li biti tu 3 dana, a ta tri dana su na danasnji dan nesto vise od tri godine... E sad.. Zet je nepodnosljiv, nepristojan, nekulturan, radi barem, nocu ali po danu spava, malenu ne sljivi ni 3%. Moji su im dali sobu ali se oni komodaju toliko da se moj tata osjeca tu kao podstanar. I to me jako boli... Sestra sve njemu vjeruje i misli da ih mi zelimo razdvojiti, pricaju svasta protiv mojih, a u nasoj su kuci... Malena je andjeo nebeski, tako mila, tako slatka i sto tata kaze - jedino sto ih drzi ovdje jer je to sve postalo nepodnosljivo.... Tata je prosao svasta, treba mu mir a ne ovo sad, mama glumi da je sve ok samo da ne odu negdje da ne odvedu dijete jer se boji za malenu i za seku... Oboje puse naravno, oboje rade, najmladja seka je odustala od 4. stupnja srednje skole da bi ostala cuvati malenu jer seka radi ujutro, a zet kad dodje ujutro s posla, odmah ide spavati i tako do navecer dok ne krene opet na posao... Mama radi a tata, bjezi iz stana samo da ga ne gleda i da mu ne smeta istovremeno... Financije nisu bajne, moji imaju samo maminu malu placu, a zet i seka imaju dvije place a s obzirom da ne placaju niti stan niti rezije, njima je jaaaako dobro... Zet samo gleda kako da kupuje auta, a to su redom stara auta jer njega ne zanimaju novija malo sigurnija za dijete, vec samo kante koje onda treba svako malo popravljati... Seka je uvidjela gresku ali je pod zetovim velikim utjecajem, njoj je dobro, zna da joj čuvamo i hranimo dijete, ona kad zavrsi s poslom, najprije idu njih dvoje na kavu tek onda kuci.. A ja sam otisla u inozemstvo i vec tri godine zivim s vjerojatno najboljim covjekom na svijetu... Ali mi moja sreca smeta kad znam da moja seka nije sretna s nekim kao sto je zet i jos vise boli sto znam da nikad nece biti sretna... On sa svojim ponasanjem, igranjem igrica i psovanjem njoj crpi zadnje zivce, dok je u kuci najveci mir kad zet spava ili kad radi.. Ponekad razmisljam da sam ju mozda mogla na neki nacin razdvojit od njega dok su jos hodali tek jer smo svi vidjeli situaciju osim nje.. I mene dusa boli svaki put kad si kupim komad garderobe a znam da moja seka ne moze si to priustit, boli me svaka moja sreca zbog njene nesrece.. I vec sam u dubokoj depresiji zbog te obiteljske situacije, a nista ne mogu... Jao ako su u kuci, tata se pati, mama i seka takodjer, jao ako odsele necu mocu spavati od brige gdje su, gdje je malena, jel ju cuvaju, jel jede ona ista osim slatkisa?! Ubija me sama pomisao na to a ne mogu s mrtve tocke.. Vezana sam za sve njih, pomazem financijski tati koliko mogu, ali to ne rijesava stvar.. Dodjem kuci na par dana i cim moram nazad ja dusu svoju isplacem ne mogu se odvojiti od njih, najradije bi svoj cijeli zivot zrtvovala da stojim kuci i samo svima pomazem koliko mogu, samo da se uvjerim da su svi ok, a znam da nisu... Neznam kako ce ova prica zavrsiti ali mene vise rijetko sta veseli kad znam da su nas zadesile takve stvari, sve zbog nepromisljnosti i naivnosti moje sestre..Doslovno svi patimo zbog toga.. A uvijek sam zeljela da je sve ok da se mi kal sestre druzimo, medjusobno pricamo, da roditelje posjecujemo, ali se bojim da je moja seka sve to bacila u vodu.. Bojim se budućnosti i svega sto ona nosi, eto napisala sam sve to negdje..
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------Citiraj:
blackberry prvotno napisa
ja sam ta "žrtva": "i kad napraviš nešto za sebe, u drugom trenutku se grizeš...jer je onom nekom tamo teško...i taj netko ti ne želi dozvoliti sreću"
imam takve roditelje. zaslužuejm 8 puta bolje. nazadni su i dotukli su me sa time samo što su oni roditelji. imam 33 još živim s njima, a pomnašaju se ko da imam 3. ja imam samopouzdanje ali mi ga oni oduzimaju. smaraju. sputavaju. šta rade od mene to nitko ne zna. svi misel da rade dobro. blićnji i poznanici, a samo ja znam šta rade i kakav mi je život. oni su mi samo smetali u životu. ne znam više što mi je činit. radili su mi svašta. i ja sam pristaja na svašta iako nisam niti sam htio išta od toga.
Kako ne znas sto ti je cinit'?Citiraj:
qqqq prvotno napisa
Pa odseli. U tvojoj dobi, to bi trebalo biti izvedivo.
Zapravo vec kasni u selidbi. Jedno 10 godina.Citiraj:
Kaae prvotno napisa
Zaposliti se i odseliti. To je trebalo napravii odmah pri završetku školovanja
Ajd', budi njezna u ovo blagdansko doba. :lool:Citiraj:
sirius prvotno napisa
Evo u svojim cetrdesetim "oslobodila" sam se roditelja i dijela obitelji.
Ili bolje reci oni su se "oslobodili" mene.
Kako?
Donjela sam odluke koje se ne slazu s njihovim uvjerenjima, pa su me se skoro pa odrekli.
Eto i toga ima.
Anemona svaka cast na hrabrosti da krojis svoj zivot po svome unatoc svim preprekama :heart:
A oni koji nisu podrska bas kad trebaju biti, ocito ni ne trebaju biti nuzan sastavni dio naseg zivota.
Čestitam! A njihov stav prema tvojim odlukama nije tvoj problem. Sretno i dalje! Hug!Citiraj:
Anemona prvotno napisa
Točno tako.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Je li tko gledao naš film "Ne gledaj mi u pijat"?
Jucer bio na HRT-u. Mucno mi je bilo i za vrijeme,a i nakon filma.
Kad te ovako, makar preko ekrana, "prebace" u tuđe cipele, puno toga covjek lakse shvati i razumije, pa cak i opravdava zasto netko pukne i prekine sve odnose s otrovnim dijelom obitelji. Na taj način kao da se ponovo rodi.
Junakinja filma, zapravo antijunakinja, na kraju ne uspijeva ni to.
Jesam. Koja koma od filma. Mislim, odličan je. Strašan mi je kraj filma :(. A takvih RL situacija ima.Citiraj:
rosa prvotno napisa
o tom filmu je pisano na drugom topiku
http://forum.roda.hr/threads/47378-A...=1#post2936565
Gledala sam ga prije godinu, dvije u kinu Europa. Baš je mučan i težak. MM me mrzio što sam ga to odvela gledati.
Onu mater sam htjela išamarati bezbroj puta. :nope:
ja ga planiram vratiti za vikend. privlaci me. jer smo na onoj temi debatirali vise o dvorani, sad sam vidjela nego o samom filmu :lool:
Da, bas kao da gledas umjetnicki reziran dokumentarac.
I meni je doslo da Čulinu izlupam...a ćaću...ajme...ne zelim napisati koje misli su mi isle kroz glavu kad su "glavu obitelji" , nasilnika , primitivnog idiota onakvog slagiranog vratili doma.. posramis se vlastitih nagona, al bome...
Za koji dio svoje ljudskosti se ona kcer uhvatila da ga ipak hranila i presvlacila, nakon godina malteriranja?
Ja sam u trenutku kad se srusio na cesti pomislila da je umro pa rekoh :"Ajd, hvala Bogu . Spasit ce se svi." A tek onda krenuo šou...
[QUOTE=rosa;3084099 onakvog slagiranog vratili doma.. [/QUOTE]
To je cro realnost. Kakvi državni hospiciji.... Koje opcije ima jedna tako siromašna obitelj? Da, i meni je djelovao film dokumentaristički.
Opet forum kao inspiracija :)
https://www.index.hr/mobile/clanak.a...sti&id=2059842