Strana roditeljstva o kojoj se ne priča

Ma joj, jucer sam na sat i pol otisla od njega da ga prijavimo.. Prvo, osjecala sam se savrseno jer sam pobjegla :roll: i to mi je zivi uzas.. Drugo, cijelo vrijeme sam se bojala jel place i dal je gladan.. Ne izdajam se, imam mlijeka savrseno po potrebi i bojim se da to ne zeznem.. Nahranila sam ga, presvukla i otisla to obavit i cim sam se vratila on se probudio i plakao i bio gladan.. Pa ne znam kak da ga opet ostavim ako nije ful nuzda..

Da ne pricam da sam morala s njim ranije pedijatru zbog pupka, to mi je bio takav neviđeni stres, bojala sam se sta cu s njim vani a na kraju je cijelo vrijeme spavao ..

Imam sling, ja bi ga tako nosila u njemu a ne mogu ga nariktati u njega :( mislim da bi mi puno lakse bilo izac da ga nosim kraj sebe a ne u glupim kolicima di ga ni ne vidim..

Pitaj savjetnice za dojenje da li će ti povremeno izdvajanje poremetiti ravnotežu.
Meni za sad nije. Ne izdajam svaki dan, nego po potrebi.

A za sling, Pitaj na pdf neku od žena nosilica da ti pokaže. Sigurno ima neka iskusna mama slingašica, možda čak u tvom kvartu

Citiraj:

---

Apsu prvotno napisa

Ma joj, jucer sam na sat i pol otisla od njega da ga prijavimo.. Prvo, osjecala sam se savrseno jer sam pobjegla :roll: i to mi je zivi uzas.. Drugo, cijelo vrijeme sam se bojala jel place i dal je gladan.. Ne izdajam se, imam mlijeka savrseno po potrebi i bojim se da to ne zeznem.. Nahranila sam ga, presvukla i otisla to obavit i cim sam se vratila on se probudio i plakao i bio gladan.. Pa ne znam kak da ga opet ostavim ako nije ful nuzda..

.

---

Pa vidiš da je bilo sve ok. Sat i pol je puno lufta. Ako si možeš organizirati, napravi to svaki dan jednom, ili barem svaki drugi dan. Vidjet ćeš kako je drugi, treći put lakše i jednostavnije.

:love2:

MM i ja smo baš nedavno pričali kako nam je s prvim njegova prva godina prošla u bunilu,
ugl smo hodali kao zombiji jer je prvu noć prospavao tek s 11.5 mjeseci

a kad sam nekuda išla, presvukla bih ga, podojila, on je zaspao i probudio se
kad bih došla do glavne ceste (cca100m), kao da sam mu se izgubila s unutarnjeg radara

za odlazak kod frizera trebala sam veću i bolju logistiku od rimske vojske kad su išli u osvajačke pohode :roll:

da, sve to jednom prođe, samo treba izdržati (jedva sam dočekala da se vratim na posao, da malo predahnem :škartoc:)

ovo moram pratiti
pišem kad uhvatim više vremena

Citiraj:

---

Apsu prvotno napisa

Ma joj, jucer sam na sat i pol otisla od njega da ga prijavimo.. Prvo, osjecala sam se savrseno jer sam pobjegla :roll: i to mi je zivi uzas.. Drugo, cijelo vrijeme sam se bojala jel place i dal je gladan.. Ne izdajam se, imam mlijeka savrseno po potrebi i bojim se da to ne zeznem.. Nahranila sam ga, presvukla i otisla to obavit i cim sam se vratila on se probudio i plakao i bio gladan.. Pa ne znam kak da ga opet ostavim ako nije ful nuzda..

Da ne pricam da sam morala s njim ranije pedijatru zbog pupka, to mi je bio takav neviđeni stres, bojala sam se sta cu s njim vani a na kraju je cijelo vrijeme spavao ..

Imam sling, ja bi ga tako nosila u njemu a ne mogu ga nariktati u njega :( mislim da bi mi puno lakse bilo izac da ga nosim kraj sebe a ne u glupim kolicima di ga ni ne vidim..

---

Veeeliki x na lulu mamu. Ti mali izleti, pa makar do dućana u nabavku, su korisni iz više razloga:

1. - odmor, predah, imaš razloga obući se, našminkati, izgledati kao insan i uz to komunicirati sa odraslim ljudima od kojih nijedan nije tvoj MM
2. - stigneš se poželjeti bebe (ma, ja se svog poželim i dok spava!) i veselo mu se vraćaš kući i pun si energije kada radiš oko njega, za razliku od onog bezvoljnog, beživotnog stanja
3. - dijete upoznaje i druge osobe iz svog okruženja, vrlo važne - tatu, bake, tete.. a i oni upoznaju njega i uče se kako s njim. Oni sigurno nemaju tvoj majčinski instinkt i potrebno im je vrijeme da ga upoznaju i nauče kako se ponašati s djetetom. To će ti biti velika pomoć, barem meni jest, kada moraš otići negdje ili kada trebaš nečiju pomoć.

Ne kužim u čemu je problem što je dijete spavalo dok tebe nije bilo? Zašto ti to smeta, zar to nije upravo idealan scenarij? :mrgreen: I ja sama uvijek nastojim uspavati dijete i biti odsutna dok dijete spava - lakše i meni i onima koji ga čuvaju i djetetu. Nisam se izdajala dok nismo usavršili dojenje, ali poslije toga, ako sam mislila da će biti potreba, izdojila bih se kasno navečer ili rano ujutro - onda kada su mi grudi bile prepunjene. Možeš izdojiti barem 50-60 ml da budeš mirnija dok te nema da će dijete izdržati dok dođeš.

mene je tako šokiralo prvo dijete, taj je stalno zbog nečeg plakao. osjećala sam se grozno, sama po cijele dane, nervozni oboje.... jako ružan period. onda je jedan dan to sve nekako prošlo, pomalo sam upoznala druge mame i obavezno smo šetale zajedno, on je bio sve više zainteresiran za okolinu, moglo ga se zabaviti... jednostavno se sve posložilo. danas je divan dječak :heart:

proći će :love2:

curke hvala Vam puno...ja sam mislila da sam jedina koja nije super mama. Možda se mogu opravdati time da smo klinac i ja preko tjedna sasma sami, kad je zaista sila pričuva mi ga koja frendica, ostalo ja.....u četiri dolazim po njega, pa pješke ( najčešće ) doma, malo igranja, spremanja u kuhinji i večera, pa spremanje na spavanje ( uskoro će dvije klinac, mislim). i najgore od svega je to što ga nisam naučila da sam zaspi, nakon rođendana idemo u tu avanturu, jer ovako više ne mogu - najčešće zaspim zajedno s njim. p.s. tata je preko tjedna na putu, i doma je samo vikendom - taj odnos....e to je već druga tema, i tu smo u problemima i nadam se da ćemo i dalje iznaći dovoljno razumijevanja jedno za drugo.

Vidim da nisam jedina koja je sva u banani...ali ja ne znam vise sto cu-toliko sam cekala da napokon dobijemo bebu,prosla grozan porod i taman kad sam mislila da je sad sve ok meni je sve krenulo nizbrdo. Grozna sam mama a obozavam svog malog zlotvora,stalno mi se place,vec 3 mj se nisam dobro naspavala i opustila jer sam uvijek u nekom strahu i panici jel mali 1000% sretan,zadovoljan i sve ostalo,vjecito je na rukama i sve me boli jer je jako tezak a nece nego na ruke,imam osjecaj da cu samo jedan dan puknut i zavrsit na psihijatriji,od muza nemam nikakve potpore-njegova teorija i njegovih roditelja je: DAJ DIJETE MAMI ili PUSTI GA DA PLACE od cega se meni kose na glavi dizu...u podne sam jos u pidzami jer ne stignem sve napravit,kuca mi je ko prascak,zivcana sam i stalno sam tuzna. O sexu necu ni govorit-em je rijedak em je nikakav kad napokon dodje do njega...ja sam ko nescafe 3u1 mama-kuharica-kurva po potrebi a zena nigdje! Ne znam kako cu ovo sve izdrzati jer imam osjecaj da je sve gore i gore,jedino se na ovom forumu mogu ispucati i otvoreno bez srama reci sto me muci jer me niko ne osudjuje. Dosta mi je toga da sam otrovna zmajica prema svima i 24 sata robinja u kuci...sad se malo lakse dise :-) ...stvarno sam grozna...

i moja se sestra upravo tako snašla - kao iz bajke, no njen je suprug dolazio doma svaki dan u četiri, bio cijele noći doma, fleksibilnija je što se tiče traženje pomoći frendica ( čuvanje djece dok su njih dvoje vani )...ja s druge strane nisam takva - zatvorenija sam i zaista mi mora jako jako trebati da nekoga pitam ( ne zbog toga jer ne želim pustiti sineka, već jer ne želim nekog opterečivat - glupost znam , jer prijatelji su uvijek tu, i jesu, ali takva sam ( ps pokušavam se mijenjati na bolje )), dalje mog supruga nema doma cijeli tjedan - 24 sata sam sama s klincem, imala sam problema s dojenjem ( dapače izdajala sam se - i sve curke koje to rade znaju koliko je to truda i vremena ), ja imam celijakiju pa nikad nisam mogla samo otići u šetnju i usput kupiti neki klipič, i naravno u blizini nema djedova i baka , i nismo financijski u mogučnosti da si priuštimo dadilju........i da Beti uživam u djetetu, ni jednog trenutka nisam požalila što ga imamo, ali nekad je stvarno teško i lijepo je čuti i vidjeti da nisam sama, jer ako se i požalim mami ona ima odgovor .......

A ja sam skuzila da se oblacim za van samo za doktore obilazit. Neki dan sam isla sama pjeske na uzv dojke, nasminkala sam se ko da idem u disko. Jos sam usput svratila u ducan kupit cizme : ono wow :)

Sent from my GT-I9195 using Tapatalk

:lol: hahahah aj bar nisam jedina,meni je odlazak u Konzum ko nekadasnji subotnji izlazak...

Sokolic sigurna sam da bi bilo puno lakse da imas potporu muza.. Ja sam shvatila da je moja tuga velikim djelom bila zbog toga što se moj dragi prepao i pobjegao.. 2 tjedna na godisnjem a nisam ga uopce viđala, po cijele dane je negdje isao i jurio, pa doso doma, pospremao cijeli stan, suđe, pa par min oko malog i spavanje.. Zadnja dva dana sam puno bolje jer sam razgovarala s njim i priznao je sam sebi da se us*o i pogubio i evo sad se i on upoznaje s malcem i to me puno diglo i odmah je sve lakse.. Nevjerojatno koliko nam je potrebna potpora..

Ja sam prvi puta nakon poroda izašla sama navečer kad sam išla na hitnu jer me zub bolio... tad je malac imao već godinu i pol... nisam mogla vjerovati da je mrak, ja sama vani... bolio me zob luđački, ali bilo mi je kao izlazak....
Prvi put sam počupala obrve nakon poroda kad sam išla raditi, nakon godinu dana porodiljnog...
Prvi put popila kavu u miru (nakon godinu dana) kad sam malog ostavila u vrtiću na adaptaciji i teta rekla da dođem za 1 sat. :-)
... a evo, sad bih opet sve ispočetka... :-)

Ja sam se s prvim mogla izdojit pa bi ja isla i na kavu i u frizera. A ova mala nece ni moje izdojeno tako da to zaboravim . A nista, idem onlajn narucit novu kosulju za sljedeci izlazak, tko zna, mozda ju pronosam po nekom kbc-u :lol:

Sent from my GT-I9195 using Tapatalk

Ja se nadam da ce MM uskoro shvatit da je to i njegovo dijete i da smo mi obitelj jer ce mama skrenit vise...sto je najgore ja kad se i natjeram reci sto me muci odgovor bude-ma daj ti si luda,brines oko nebitnoh stvari...i ja se opet povlacim u sebe i vrtimo se u krug

A ja imam potporu od muža al najčešće završi mojom rečenicom-ti mene uopće ne razumiješ. On,naime,radi svaki dan ( koji šok) pa ja to shvaćam kao da se on skiće po vani i barem udahne normalno zraka (za razliku od mene koja čamim kraj prozora), pa se i obuće za razliku od mene koja sam cijelo vrijeme polugola.. A jadan i on pored mene polulude...potpisujem nečupanje obrva,neodlazak frizeru, smrad iz usta do popodne,kava-ahahaha, koja mrtva kava, ne stignem ju ni doma popit a kamoli da odem van na kavu..frendice su mi bljak, ni jedna me ne posjećuje pa im se niti ne žalim, valjda zato jer nemogu lokat ko nekad i ostajat vani do 5 ujutro (možda i bolje da ih nemam) i tak...izolacija i izolacija...i beba:heart: U principu, dojenje me strašno smiruje,barem to malo mlijeka koje ona popapa mi je znak da se ipak isplati to sve i dok vidim kako divno napreduje shvatim da sve ostalo može čekati. Ali, treba mi vremena da dođem do tog zaključka 8-)

ženske :love2:

nismo mi loše mame, samo smo umorne :-)

meni dragi kad upadne u depru uvijek kaže: "koja se to loša mama pita jel dovoljno dobra svom djetetu"

i ja sam se stalno vrtila u nekim svojim crnim mislima (jel ja to mogu, nije to za mene, svi drugi se snalaze s bebom bolje od mene, mogla sam još ovo, još ono - i dan danas još uvijek se ponekad preispitujem kakva sam su svim svojim ulogama koje su me snašle).
jedan dan, bilo je to cca 5 mjeseci nakon poroda sam skužila da ne mogu stalno zapostavljat sebe, jer ću svisnut od umora i poludjeti od bivanja u kući (dobro ja sam bila i na strogom mirovanju veći dio trudnoće pa se nasložilo dosta toga negativnog u mojoj glavi). Tad sam počela izlazit sve češće sama bez bebe gdje god mi se otvorila prilika.

zadovoljna mama=zadovoljna beba

Sve shvacam, sve mi je jasno, U istom smo sra**! MD isto non stop radi,ja sama s Malim... Sve istresem na MD,jer sam ljubomorna na njega, grozna sam. Shebala sam vezu Ono totalno.... Uzasno se osjecam!!!
Eto rekla sam, naglas,lakse je malo!

fingertips, jel makar jednom tjedno posveti malome sat-dva da ti izađeš makar na kavicu? (Nitko ne radi baš toliko da nema ni toliko vremena, odnosno ako radi, neka odmah prestane jel bi mogao bit mrtav ili teško bolestan za koju godinu.) U svakom slučaju, nisi grozna. Imaš potrebe i morate naći načina da i tvoje potrebe budu koliko toliko zadovoljene. Možda trebaš poradit na načinu na koji ih iskazuješ, to ti znaš bolje. Da si ti sjebala vezu, a on da je Mr Savršeni, sigurno nije tako, nikad nije.

za svađu je potrebno dvoje,pa makar ono drugo šuti.

Ma MD je odlican, on radi, dode doma,preuzme maloga, onda ja odem skuhat,spremit... On je maksimalno angaziran, U meni je problem,previse trazim od njega, histeriziram oko gluposti.... Sve zato Sta sam neispavana,pomalo umorna,sve mi ide na zivce,problemi... Sta ja znam...

A kolko vidim po potpisu vi cete skoro godinu dana imati.. A čovječe, ja sve cekam ovo babinje da prođe pa ce kao biti sve super i sa dragim i s bebom i s mojim zivcima.. Oce drek :roll:

Ma hoce, ja sam posebna biljka, jos sam U pubertetu! Rano sam postala mama,malo me izbacilo iz kolosijeka!

finger, okani se čišćenja, kuhanja i spremanja bar jednom tjedno i odi s nekim na kavu, ili se bar prošetaj...vidjet ćeš kako će ti se perspektiva promijeniti.

mislim da je kod nas većine problem taj što uz bebu i sve oko nje pokušavamo i biti super kućanice po mjerilima starih žena, a to nikako ne može ići zajedno

Da, ja bi bila sve odjednom! To I je zaheb! :cupakosu:

tak je i meni , sve bi radila a ne stignem se ni počešljat. evo,danas smo bili u bebinju mojim prijateljima s našom curom i iskreno sam se preporodila. Već sam mislila da sam postala lagano socifobična.

Meni je najgore, ja jedina imam dijete od svih poznanika i prijatelja.. Nemam nikoga s kim bi popricala o roditeljstvu, ko bi mi pomogao , ko bi me izveo van u šetnju i parkic s klincima.. Valjda cu kasnije sama u parku upoznat druge roditelje..

Bit će bolje, Apsu, i to vrlo brzo :) Tvoje retke kao da sam sama pisala prije četiri mjeseca, jedino što ja nisam imala volje niti javiti se na forum (ni da sam rodila). Sad mi je to smiješno. A nije se puno promijenilo, i dalje je puno pokakanih pelena i full time job oko djeteta. No, prošao je emocionalni šok i oporavila sam se fizički, već je to puno.
Isto se ne družim ni s jednom mamom, nemam nikoga u blizini i uglavnom sama lunjam s kolicima po Maksimiru (nije mi se jednom rasplakao kad je imao grčeve pa sam njega nosila u jednoj ruci natrag doma, a drugom gurala kolica, jedva upravljala njima i osjećala se ko najveća luzerica na svijetu).
Ne idem na kave, ne družim se osim na forumu zasad, malo tko mi dolazi doma jer cure imaju svoju djecu i posla oko njih ili nemaju djecu pa im sada nisam zanimljiva jer se ne može popiti kava na miru. No uspjela sam vratiti djelić svog bivšeg života kad je maleni napunio tri mjeseca, grčevi prošli i počeo manje plakati. Najprije sa strahom i laganom panikom smijem li ga ostaviti, a sada s velikim guštom svaki drugi dan odem trčati sat vremena i ostavim ga MM-u. Tih sat vremena što stavim slušalice u uši, nadišem se zraka i posvetim samo sebi i svom najdražem hobiju znači mi više nego išta. Nakon toga čini mi se da imam volje i snage za još deset beba, a stvar je vrlo jednostavna, trebala sam samo malo vremena za sebe i mrvicu svog identiteta natrag opet.

vikki :)
malo sam škicnula temu i odmah mi je palo na pamet pozvati cure da škicnu na vježbačice!
vježbanje je nešto najbolje što sam učinila za sebe zadnjih godina :)

Izgleda da sve ovdje jednako razmisljamo...sinoc bebac place (naravno da smo sami jer MM svaki vikend ide svojima da se odmori od nas jer ga zivcira ??!! Wtf?!! ) i ja placem skupa s njim jer se smatram groznom mamom koja nista ne zna,imam osjecaj da sam nesposobna totalno,ne znam samo kako druge zene imaju savrsenu kucu,bebu,muza sve stignu-ja ne i ne znam kako,iovako idem lec u 2 a budim se u 6 da sve sredim koliko toliko dok bebonja spava...

Sta je tvom muzu??? Pa nemoze otici tako.... Ja bi svom glavu odrubila da napravi tako sta! :mrgreen:

A sto?! On je "umoran i zivcan i njemu je potrebno malo odmora" -sto sam ja? Turbo naspavana i puna energije? Hahahah kako da ne.... :lol: to je i meni palo na pamet :lol: ...i onda kad me nazove subotom navecer-"oces da ja dodjem? Jel mozes sama?" Pa dodje mi da ga uskopim!

Đizus sokolic!!!
Ja znam da toga ima, i da mnogi to ne bi napisali na forumu, ali morate to riješiti - to je vaše dijete, ne tvoje, neka se smjesta dovuče doma, to ni na koji način nije u redu.
Ja znam za primjere - idem svake subote do Jaruna biciklom, pa do svojih na ručak, pa biciklom natrag (jer to oduvijek radim svake subote da me nema 6 sati)... ili svake subote se bavim 7 sati svojim hobijem... a u oba slučaja ih i preko tjedna nema od 8 do 18... poslovi za završiti, pomoći frendu krečiti i sl. "samo da pobjegnem" :mrgreen:
Ali ovo nije nikako ni na koji način u redu.

Jooj,svima nam je slicno:-(
Imam srece sto MD bez problema cuva bebaca i ja mogu otici nekud barem sat-dva vremena dnevno..
Ne bude to svaki dan zbog njegovih obaveza,ali bude cesto..
I svejedno znam biti nervozna,zivcana ,iscrpljena ali to je zato sto bocima ne spavam-ubije me noc..

Meni je puno pomogla grupa za podrsku dojenju koju organizira nasa kvartovska patronazna-tamo sam upoznala puuuuno novopecenih majki iz kvarta s kojima cesto idemo u setnju i kavocu..
Pa ako imate tako sta u blizini.moja preporuka je da odete..

Mene ubije kad sam sama s djetetom,kad nemas nekog odraslog s kim bi mogao popricati..kad ti se kdan svede na dijete i kucu..a sta ce tek bit kad se vraqtim na posao-ufff..

Velika je to promjena u zivotu i normalno je da imamo krize..ipak smo 24 sata s djetetom i nema vise ko prije ,odes kad hoces dodes kad hoces..sve je podredeno tom malom bicu..
A to da mi muz ode negdje spavat zato sto ga dijete zivcira-pa razbila bi ga,doslovno..
I ovak sam nekad ljubomorna stomoze otici bez problemau kino,na nogomet,na trening..bilo gdje..
Ali sretna sam sto mi uvijek uskoci i od velike mi.je pomoci..inace bi zavrsila preko puta-u Vrapcu:-)

Apsu,gdje zivis-mozda smo u blizini pa mozemo kafenisat:-)

Definitivno se slazem.s vikki-uzmite si bar pola sata dnevno samwo za sebe-puno ce vam.pomoci..
Ja se.preporodim.kad sama.izadem.iz stana bez djeteta,kad radim.ono.sto volim-odem vjezbat..ispucam.se i bar imam samo svoje vrijeme..

Velika je to.promjena i nasim partnerima..i onda jos kad im mi.kvocamo i napadamo bez razloga-zato sto smo nervozne,zivcane jer ne mozemo se vise ponasati kao prije..

Treba.imati razumjevanja obostranog..

Sokolic,razgovaraj ptvoreno sa partnerom,oskreno se nadam da cete naci rjesenje i da ce uvidketi kako grijesi..
Djeca tako brzo rastu-prebrzo..pa da mu ne bi bilo zao stonije provodio dovoljno vremena sa bebom...

Citiraj:

---

Bubilo Bubich prvotno napisa

Đizus sokolic!!!
Ja znam da toga ima, i da mnogi to ne bi napisali na forumu, ali morate to riješiti - to je vaše dijete, ne tvoje, neka se smjesta dovuče doma, to ni na koji način nije u redu.
Ja znam za primjere - idem svake subote do Jaruna biciklom, pa do svojih na ručak, pa biciklom natrag (jer to oduvijek radim svake subote da me nema 6 sati)... ili svake subote se bavim 7 sati svojim hobijem... a u oba slučaja ih i preko tjedna nema od 8 do 18... poslovi za završiti, pomoći frendu krečiti i sl. "samo da pobjegnem" :mrgreen:
Ali ovo nije nikako ni na koji način u redu.

---

Kad bi ja napisala sve situacije i ponasanje vi bi mi digle zlatni spomenik...ne volim glumit i nista ne sakrivam pa tako ni nasi situaciju...razgovor nema nikakvog ucinka tako da ne znam sto cu...nema veze,sve ce to valjda proci...lakse mi je kad kazem (ili napisem) sto me muci

Neće proći. Stvar se moraju razriješiti svjesnim naporom obje strane. Ne mijenjaju se same od sebe. Nažalost.
Bilo bi krasno da možemo samo poželiti ili pričekati da se stvari promijene.

Naravno da ti je lakse,samo se izjadaj..
I daj muzu priliku neka uvidi da grijesi..
Nadam se da se nece kasno sjetiti i da ce propustiti faze odraatanja..brzo uce,brzo rastu..
Ne mogu ni zamisliti kako ti je..drzi se