Inducirani porod/pobacaj

Ja sam se naručila kod dr Gjerge jer nju mi je bila preporučila dr Lulic. I to još dok sam bila trudna. Valjda se dugo čeka pa zato. A ja sam ti amnio radila na Sv Duhu pa sam vidjela parove da ulaze na vrata, mislim da je nešto pisalo u vezi plodnosti ili tako nešto. Ti si se bome požurila :-) i baš mi je drago. Kako ti je protekla trudnoća? Jel si išla na milijun pretraga?
Ma meni je evo tjedan dana od poroda i već 5dana još imam mlijeka. Koliko je tebi trajalo? Inače pijem bromengon 2x1 i dosta sam umorna od njih.
Znači tvoj Bebić je bio ok, pa sta se je onda desilo?
Mene je samo frka da mi se isto ne dogodi. A i nisu mi nit jajnici u super stanju....to sam i zaboravila napisati. Ljevi mi je napola osušen a u desnom mi se nalazi dermoidna cista. Stime da mi je prvi porod bio u 2011 a operirala sam 2012 oba jajnika jer su imali dermodne ciste na sebi a ovaj put je drugačije jer SAD je unutar desnog jajnika. Tako da mi je koma zbog svega a toliko bi htjela još jednu bebu. A vrijeme mi leti....

Par dana, samo jednom dnevno bi malo istisnula da popusti malo. Nije bio ok, doslo je do greske kod zaceca. Imao je higrom od preko 20cm na straznjem djelu, jetra mu je zauzimala gotovo citavu trbusnu supljinu a srce se nije razvijalo, protok kroz ductus je bio katastrofa. Napravi osnovne pretrage da vidis kako stojis sa hormonima pa vidi dalje. Ja nisam imala problema sa jajnicima p ti tu ne znam nista. Trudnoca je isla uredno uz dijabetes i bila jesam zaista na puno pretraga ali vise se odnosilo na kontrolu i drzanje secera pod kontrolom. Nisam se upustala u invanzivne pretrage buduci da nije bilo kromosomski, kada je nuhalni bio ok, lakse sam disala.

A bebica mala :-( ja još moram čekati nalaze. Za koliko si ih ti dobila? Sa prvim sam mislila da imam kompliciranu trudnoću ali kad vidim i čujem koliko neke žene pretrpe...uff! Trebalo bi nam spomenik izgradit!
Da, obavezno ću ići na pretrage. Sva sreća da ste mi ti i mari87 otprilike rekle sta me čeka i od srca vam hvala! Mada kaj se tiče hormona sve je u najboljem redu. Jedino ako sad se ne zbrka poslje ove trudnoće. I kaj se tiče šećera isto je ok. Kažem ti ja sve je bilo super i onda eto kaj se desi :-\
A kaj se tiče RACZ to sam išla zbog cista i srca. Jer bebici nuhalni je bio uredu....tj sve sta se je moglo vidjeti uzv je bilo u mjerama jedino to dvoje. Zato sam tri tjedna svaki Božji dan proplakala jer moja curica je na uzv izgledala kao svaka beba u tim tjednima. Pa su me doktori počeli tjesit mada nit oni nisu mogli vjerovati ali kad je stigao zadnji nalaz, sve su nam lade potonule :'( uglavnom dr Lulic mi je rekla iako je izgledala savršeno, za par dana ili tjedana bi se deformirala jer je to takva bolest.

Mislim da sam phd nalaz cekala mjesec dana...nista mi apsolutno nije znacio. Hrpa slova o nekom krvarenju u mozdane komore, dimenzije organa, duzina i tezina. Nikakva utjeha.

Bome nikakva utjeha. Daj mi molim te reci jeli tebi nakon tjedan dana bio slab apetit i jesi li imala grčeve u trbuhu?

Ja sam krvarila dosta dugo...skoro dva mjeseca, pila sam i neke tablete za stiskanje maternice a ogromne ugruske pa cak i nesto zaostalih ovoja sam izbacivala i vise od tjedan, vracala sam se na preglede nakon mjesec i pol jer na uzv se vidjelo neko tkivo kaj nije zaraslo tj. Postojao je i protok na uzv. Inzistirala sam da bude bez kiretaze a skoro zavrsila na njoj nakon mjesec i pol, na svu srecu tijelo me taj put nije izdalo i krvarenje se jako smanjilo.Naravno da je sve to pratilo i grcevi u trbuhu i promjena apetita, sjecam se da sam i antibiotike pila. U biti proci ces citav spektar promjena i emocija. Sto je kod jedne cudno kod druge zene je normalno ali u konacnici slicno.Moras paziti na temperaturu i na bas extremne bolove. Kod nekih je i konstantno zujanje u usima znak da nekaj ne valja...ali to je uz bas jako krvarenje. Evo nakon dvije godine, mogu ti reci da postane lakse. Dodu teski trenuci...evo ja sam nakon zadnjeg sada napisanog posta muzu more suza isplakala i tek nakon dvije godine mu rekla kaj me je mucilo...samo je explodiralo iz mene.

Baš dugo si krvarila. Ja još tu i tam vidim mrljicu. Za maternicu su mi injekcije davali u bolnici. A ovoji su?? Ja idući tjedan idem na pregled u bolnicu i nadam se da je sve ok. Jer nakon poroda i kiretaze drugi dan me je doktorica pregledala i rekla da je sve u redu. Vidiš ja samo jedne tablete pijem i nista drugo. Znači kaj se tiče apetita i grčeva to je normalno? To me je zanimalo, jer nebi htjela ispasti glupa pred doktorima a opet potpuno sam nova u ovoj situaciji i neznam kaj je ok a kaj nije. A temp nemam, mjerila sam je i 36.4 je.
I ja sam danas pukla jer nisam naučena ležati a kuća mi je sva u neredu ali jednostavno od grčeva nemogu stajati na nogama

Draga niti jedno pitanje nije glupo,sve sto te muci pitaj ginica....ja sam imala takva bedasta pitanja da ne bi vjerovala.....a za ciscenje imas vremena,prvo da ti budes dobro....ja nisam imala niti grceve niti obilna krvarenja,fizicki ok,al psihicki potpuno rastresena,bez zivota,drzalo me jedino kaj sam radila nalaze i zivjela za drugu trudnocu

ah znam...ali kuća mi je u totalnom rasulu a nemam nikoga da mi pomogne. koma! a sutra još suprug mi radi box za psa i doći će mu dečki, neznam uopće kako ću to sve stići. Blago tebi ja još nikakve nalaze nisam radila...tek kad mi dođe phd onda idem a do tada...nekako sam na početku bila sva rastesena i htjela čim prije bebicu a sad...neznam jesu li hormoni ili kaj...nekako mi se čini kao želja da nestaje :cekam:

Ovoji su dio posteljice. Kao sto rekoh proci ces citav spektar emocija. Od ludila do potpune nezainteresiranosti. Daj si vremena. Kada se hormoni posloze, znati ces tocno kaj zelis.Proces ne mozes ubrzati i s time se moras pomiriti.

Ja sam isto prvo cekala phd nalaz koji je pokazao da je beba zdrava a posteljica i ovoji puni streptokoka,3mj sam poslije radila dr nalaze

Tnx KrisZg. Imaš pravo jer i sama si sve to prošla. Ako i dalje budem nezainteresirana imam jedno dijete i to je dovoljno. Jer sama više neželim nekako to sve prolaziti.
Anđeo....zbog čega se tebi dogodio inducirani?

Nije indicirani bakterije me otvorile,al isti zavrsetak imam i sa svojom B......zelim vam samo da nadete snage za dalje,u borbu za dr bebom(izgubljena se nikada ne zaboravlja)

Istina i zato se i bojim. Ali budimo i realni...uskoro prelazim 30tu i jajnici su mi u banani. Možda me sad hormoni pucaju od ovih glupih tableta ali.... :-(

Imam 32,meni su jajnici ok,ali kolicina mojih kg nije

Misliš da kilogramu imaju veze sa začećem? :-\ To mi nikad nije palo na pamet

Mislim da ne al da smetaju trudnoci itekako,al zbilja imam jako puno kg ne par kg viska

Mah, ja sam imala 30 i ozbiljan visak kilograma, zacela sam sa 92kg, dobila 8kg u trudnnoci a realno to je 25kg vise.

Mislim da je ipak lakše zatrudnjeti sa viškom kg neg sa sj... jajnicima :-\ to je barem moje mišljenje.

Cure hellp :-( danas kak sam popila oko 12h bromengon tabletu...nakon pola sata mi se zavrtilo i dva sata me mučio želudac...inače u zadnjih pet dana me dosta boli trbuh oko pupka. Da bi otišla oko 16h na WC i na ulosku vidjela nešto poput krpice sa tamnocrvenom grudicama veličine 5cm. Jel možda znate dali je to normalno?

Je, to je stara krv. Pazi samo na temperaturu i bas jake bolove

Hvala KrisZg! Zvala sam ginekologiju i isto su mi rekli da je to ok. A drugi tjedan bi trebao doc nalaz PHD. Nadam se..

Ne znam da li jos neko svraca na temu, ali meni je nekako lakse kako procitah sta ste pisale do sada.
Prije 10 dana sam imala inducirani prekid trudnoce u 22 tt. Od 12 nedjelje, tacnije od mjerenja nuhalnog nabora sam zivjela u agoniji... nuhalni 4.8 mm, veoma visok, prognoze naravno lose... odmah radila isjecak posteljice, PCR malaz dosao los... legnem u bolnicu na prekid trudnoce, eticka komisija nece da potpise prekid, kao nije im potpuno jasan nalaz, hoce kompletan kariotip i vrate me kuci. Cekam kariptip, javlja se klinika kazu ne mogu ga izdati jer je prestao rast celija i preporucuju amniocentezu... ja vec u 17. nedjelji trudnoce. U 18. na 19. nedjelju uradim amnio i PCR dodje uredan... svi ostali u soku, nisam smjela da se radujem, a u sebi sam bila presretna te odem i na UZ kod svog ljekara, na UZ bebica sva super sa urednim parametrima.

Cekamo dalje kompletan kariotip amniocenteze, svi me tjese, govore da ako je PCR dobar i kariotip bude OK... tako jedno jutro zove me bolnica i javlja losu vijest... kariotip ne valja, potvrdjuje nalaz isjecka posteljice koji sam prvi radila... jos dodaju da sam jedinstven slucaj... Sok za mene i sve oko mene...a i za ljekare.

Sutra odmah legnem u bolnicu na prekid vec sam 21. nedjelja. Bebica lupa, udara, a ja se trudim max da se krecem po bolnici samo da je ne osjetim, sve se u meni kida od tuge i bola... nakon 2 dana daju mi gel na koji ne odreagujem uopste, ponove ga sutra dan i pocnu bolovi, pa injekcije od kojih sam dobila nesnosne bolove, povracanje i stolicu i tako 6 sati, s tim da sam sat vremena pred porod imala konstantne bolove bez prestanka... kad sam otisla na porod nisam imala snage ni da se napnem... na kraju rodim uz pomoc babice i doktora, koji su mi pristisnuli stomak, ja dala napon najjaci u zivotu sto sam mogla i bebica je izasla... nakon toga kiretaza vrlo kratko ali opet bolno

Sada sam kuci, na bolovanje i terapiji, antibiotici, ergometrin i lijekovi za zautavljanje mlijeka.

Ne znam ni sta prozivljavam, grozno se osjecam, vracaju mi se slike svega, bebice koju sam na trenutak vidjela, iako sam se trudila da se to ne desi, ali opet je vidjeh... toliko zelim da placem, vristim...

Imam osjecaj da me niko ne razumije, svo samo govore bit ce djece, bitno je da si ti dobro, a meni samo u glavi da me niko ne razumije...

Znam da sam sada u groznoj fazi i da sam i neobjektivna, ali ne znam kako sebi pomoci...

Zao mi je svake koja.je.prosla.ista ili slicna iskustva i hvala vam opet na prelijepim rijecima koje ste uputile jedne drugima, nekako me ohrabriste da ima lijepih stvari i poslije...

Izvinite na dugom postu, ali morala sam ....

Jako mi je zao sto si ovakvu tugu morala dozivjeti. Dan po dan. I placi i vici,pricaj. Sto ti jr god lakse. Glupo i bezveze ali vrijeme lijeci sve :hug:

Abr :cry: znam za svu bol i tugu koju osjećaš. i ja sam u 22tj ostala bez svog anđela.
zbog akutne upale posteljice i plodovih ovoja.
Jako mi je žao zbog tvoje bebice. Jako! :-(
Kako je izgubiti djete, to nitko i nikada ne bi trebao saznati. Mučno je, previše bolno,
a praznina koja ostaje u nama ne da se usporediti ničim.

I ja sam svoju malenu, baš kao i ti.. osjećala do zadnjeg. Svaki njezin pokret, dodir,
udarac, sve sam osjećala. Moja curica je bila živa i zdrava do zadnjeg..

Molila sam samo ju da se smiri..preklinjala sam ju da
se više ne miče...jer svaki njezin pokret, meni je razdirao dušu. A onda je krenulo grizodušje :cry:


..kakva sam ja to majka,kada moli svoje dijete da se više ne miče. Da ode gore na nebo.
I da mi oprosti za sve što će se dogoditi. Doktori su se sažalili i odmah mi dali injekciju da porod krene.
i više ju nisam osjetila. Niti jednom. Znala sam tada da je njezino srčeko prestalo kucati i
tada je umro i dio mene.

Samo onaj tko je to prošao zna koliko je teško donjeti odluku
da se rastaneš od svog malog bića. Nositi ga ispod srca a znati da će svaki tren otići...
ma tko je to zaslužio????? I ljuta sam i jadna. Ali i na to imamo pravo.Samo... ni ljutnja nam
neće pomoći da se osjećamo bolje niti će nam vratit naše anđele.


.. prošlo je skoro 3mj. od tada, neki kažu malo, neki kažu dovoljno da krenem naprijed. Da ti pravo kažem
ne slušam više nikoga. Radim po svom nahođenju. Kada mi se plaće , plačem. Kada mi se smije, smijem se.
Ovdje nema pravila ni reda..jer ako ćemo po nekim pravilima (po kojem to pravilu djeca odlaze prije roditelja!!???)

Nadam se da imaš veliku utjehu u svojoj obitelji. Kažu da vrijeme lijeći rane.. možda nekima lijeći,
meni iskreno ne lijeći ništa. sve je isto,nekada mi je čak i gore.. ali ono što sam primjetila
nekako drugačije proživljavam bol. Nije više onako oštra kao prvih dana..

Draga moja. Znam kako ti je, i ništa nas nije moglo pripremiti na ovo i na sve ono što nam tek dolazi.
Meni je puno pomogao ovaj podforum i djevojke na temi. Slobodno nam piši, puno je lakše kad
svoju bol podijeliš s nekim tko te razumije.
mi smo ti i na ovoj temi, http://forum.roda.hr/threads/62021-K...5%A1to-dalje-4
Čekamo te. Šaljem ti najveći i najčvršći zagrljaj. I želim ti puno puno snage, da nekako podneseš svu ovu bol. :( :love2:

Draga Abr, mnogo mi je žao što si nam se pridruzila. Mnogo mi je žao zbog vašeg gubitka i zbog svega što ste prošli, agonije i nadalja dugih 10 ned...Razumijem te, jer sam i sama slično prošla, trudnoća je bila malo veća, a agonija kraća, ali sam se nadala do posljednjeg trenutka, iako su prognoze za ishod bile sve gore. Isto sam u nekom momentu, kao šte reče Ives, znajući da mi moramo donijeti odluku da prekinemo tu agoniju, molila se da priroda sama uradi ono što smo morali mi, da nas poštedi makar toga...možda užasno zvuči, ali ko god je bio u takvoj situaciji razumjeće koliko je prestrašno donositi jednu takvu odluku. Vjeruj, nakon nekog vremena to mi više uopšte nije bilo toliko strašno, strašno je to što bi u svakom slučaju bilo isto, jer pomoći nije bilo. Gubitak je ono što na kraju najviše boli. Nema nikakvih pravila za tugovanje i oporavak, shvatićeš vremenom šta tebi najviše prija, radi tako da sebi maksimalno olakšaš. Biće svega, ali izdržaćeš. Poslije nekog vremena bol će ipak postati podnošljivija, ali shvatićeš da će ona stalno biti tu negdje, samo ćeš naučiti da živiš sa njom. Prirašće ti za srce kao ožiljak.
Mnogo mi je žao zbog svega što sad prolaziš, sve ti je još svježe. Iskreno, iz mog iskustva, teško će te razumjeti ljudi koji to nisu proživjeli, nemoj previše da očekuješ, a tipične konentare probaj da što manje uzimaš k srcu. Ipak se nadam da ćeš imati više razumijevanja okoline od mene. Daj do znanja šta ti prija, a šta ne, jer ljudi ne znaju kako da se postave prema nama. Držite se ti i tm, samo polako, sitnim koracima i dan po dan.
Bila si hrabra onda kad si morala da budeš, bićeš i dalje. Čitaj i piši ovdje štagod ti bude na duši i biće lakše. Tu smo za sve.

Carmina, Ives i Bubica, hvala vam na postovima podrske, nemate pojma kako sam se obradovala kad sam ih ugledala :)

Sutra ako Bog da se vracam na posao, mozda je malo rano ali ja vise ne mogu u kuci da izdrzim. Sada sam u fazi da su me poceli hvatati napadi placa, samo odjednom briznem u nezaustavljiv plac i jecanje, od kojeg se i sama prepadnem... ne znam kako je vama bilo...

Nadam se da je i to sve normalno i prolazno...

Kako ste napisale, nazalost niko te ne razumije izuzev onog ko je isto prosao, to je navjeca istina... ja vise i nemam zelju ni s kim pricati, jer svi samo smiri se, nemoj plakat, misli na sebe, bit ce dobro, ama ljudi ja zelim da placem, da vristim, meni je tako trenutno najlakse... ne krivim nikoga ali pustite me da izbacim iz sebe...

Moju bebu niko nije nosio u stomaku, niko drugi nije osjetio njene pokrete, niko je nije rađao i ujedno se kidao od fizickih i psihickih bolova da bi na kraju ostao bez nje i niko nije donio odluku koja je najteza odluka u mom cijelom zivotu...

Svjesna sam ja da ovo nije kraj svijeta i da ima puno tezih stvari u zivotu koje nas vjetrovatno cekaju, ali ja nikako ne mogu da se pozdravim sa svojim malim andjelom svojom djevojcicom ... molim Boga samo da je sada na nekom predivnom mjestu na kojem joj je ljepse nego sto bi joj na ovom svijetu ikada bilo...

Hvala vam jos jednom do neba???

Sutra idem raditi nalaze genetike, muz i ja, te jos neke dodatne nalaze koji me inace cekaju, pa cu na posao, nadam se da ce sad povratak u standardno funkcionisanje zivota promijeniti malo stvar...

Također cekam PHD nalaz ploda, da li ste vi to radile? koloiko ste cekale i kako uopte izgleda taj nalaz, da li detaljno opisuje plod ili samo opis onoga sto nije bilo uredu???

Ljubim vas puno :* :* :*

Jednostavno objasni ljudima da moras plakati. Nemoj se suzdrzavati. Tugovati se mora onako kako je prirodno.

Nadam se da ce ti posao pomoci da se vratis koliko toliko u zivot. U pravu si,nije ovo kraj svjeta kada covjek pokusava biti realan i ims puno gorih stvari ali boli uzasno. Boli kao da nista gore nema.

Phd mi jos nije gotov. Jedan dio je a jedan jos cekamo pa ti nemogu oko toga nista reci.

Drzi se :hug: Bit ce lakse,naucit ces se zivjeti

Draga Abr,
napadi plača su normalni u ovakvoj situaciji. Jesu neprijatni, jer su iznenadni, ali ipak suze donose olakšanje. Meni se dešavaju tek u zadnje vrijeme (nakon 4-5 mjes.od prekida trudnoće), ranije sam "redovno" plakala, svakodnevno...nema pravila, svi tugujemo na neki svoj način, i ti ćeš pronaći svoj. Moj ti je savjet da radiš onako kako se ti osjećaš, plači, tuguj, pričaj kad poželiš, piši ovdje, da bude bar mrvicu lakše, a vjeruj mi, hoće. Ja sam tako radila i pomoglo je. Nisam bježala od tuge, bojala sam se da me ne stigne kasnije, ona je svakako bila tu, nisam ni mogla pobjeći od nje, ali u suštini sam se ponašala onako kako sam se osjećala. Bezvoljnost sam nekako prevazilazila i trudom da što kvalitetnije provedem vrijeme sa mm, i kad mi ni do čega nije bilo, tjerala sam se (ali ni to ne uvijek,) jer sam željela da i njemu bar malo olakšam sve, a i on je tako sa mnom.
Nemoj da umanjuješ svoju bol, jer gubitak djeteta je, po meni, zaista nešto najgore što nam se u životu može dogoditi. Ne kažem da nema gorih situacija, ima, nažalost, ali nije zato tvoja tuga manja. Pa ti si, kao i ja, tom najtežom odlukom u svom životu i htjela da izbjegneš nešto gore...ja sam se tješila time kad mi je bilo najteže, ali nekad ni to jednostavno nije dovoljno. Treba zaista vremena i truda da se pomiriš sa tom odlukom, da prihvatiš da se to desilo baš vama, vašoj bebi..iskreno, meni je to ono najteže, ali biće i to.
Vjerujem da su naši anđeli sada na nekom boljem mjestu, ali boli činjenica da nisu sa nama, to je prirodno. Zato slobodno tuguj, samo ne dozvoli da zapadaš u depresiju. Potraži i stručnu pomoć ukoliko osjetiš da ti je potrebno. Išla sam kod psihologa zbog produžetka bolovanja i prijao mi je razgovor tada, ali nekako kasnije nisam osjećala potrebu da idem, što ne znači da opet neću.
Za odnos sa okolinom te razumijem, isto je i meni bilo, probaj im objasniti da tebi tako treba, da te puste, jer ljudi često iz dobre namjere tako reaguju. Isto tako, nekima je teško slušati ovakve bolne priče. Vidjećeš i to vremenom, samo probaj da se ne izoluješ od ljudi, druži se sa onima koji ti prijaju...ma radi sve samo da tebi bude lakše i se što lakše polako vraćaš u normalan život, koji više nikada neće biti isti, jer ćeš drugačije gledati na sve i vremenom, kada se ova tuga stiša, shvatićeš koliko si sada jača osoba i koliko te tvoja djevojčica te oplemenila i uvijek ćeš je nositi u srcu. Isto je i za posao, drago mi je da se vraćaš i vjerujem da će ti prijati.
piši nam...ljubim te:heart:

Citiraj:

---

Abr prvotno napisa

Carmina, Ives i Bubica, hvala vam na postovima podrske, nemate pojma kako sam se obradovala kad sam ih ugledala

Sutra ako Bog da se vracam na posao, mozda je malo rano ali ja vise ne mogu u kuci da izdrzim. Sada sam u fazi da su me poceli hvatati napadi placa, samo odjednom briznem u nezaustavljiv plac i jecanje, od kojeg se i sama prepadnem... ne znam kako je vama bilo...

Nadam se da je i to sve normalno i prolazno...

---

Draga Abr ! Od kada si se javila, u mojim si mislima i molitvama. Nadam se da ćeš uspjeti
pronaći neki svoj mir. Bravo za hrabrost. Ja još i danas zazirem od susreta s ljudima.
Od sažaljivih pogleda, i riječi. Većinom se dogodi da netko nešto ne promišljeno ispali
i meni je dovoljno da požalim što sam izašla uopće van. Još se tražim u tim vodama.

A što se plaća tiče. Ima dana kad bih plakala a suze nikako da poteku, kao da su presušile.
Dok opet ima dana kada iz smijeha briznem u plač a onda mi ništa ne pomaže.

Citiraj:

---

Abr prvotno napisa

Kako ste napisale, nazalost niko te ne razumije izuzev onog ko je isto prosao, to je navjeca istina... ja vise i nemam zelju ni s kim pricati, jer svi samo smiri se, nemoj plakat, misli na sebe, bit ce dobro, ama ljudi ja zelim da placem, da vristim, meni je tako trenutno najlakse... ne krivim nikoga ali pustite me da izbacim iz sebe...
:ghug:
Moju bebu niko nije nosio u stomaku, niko drugi nije osjetio njene pokrete, niko je nije rađao i ujedno se kidao od fizickih i psihickih bolova da bi na kraju ostao bez nje i niko nije donio odluku koja je najteza odluka u mom cijelom zivotu...


Svjesna sam ja da ovo nije kraj svijeta i da ima puno tezih stvari u zivotu koje nas vjetrovatno cekaju, ali ja nikako ne mogu da se pozdravim sa svojim malim andjelom svojom djevojcicom ... molim Boga samo da je sada na nekom predivnom mjestu na kojem joj je ljepse nego sto bi joj na ovom svijetu ikada bilo...

---

Jednostavno se moram isplakati i gotovo. Svašta će tu još biti..a na nama je da to podnesemo.
Zato nemoj da ti itko kaže ''Nemoj, pusti,itd.. '' Pustit ćeš kad tu budeš bila spremna. A do tada slušaj samo sebe.
sve je to na našu žalost normalno i prolazno... :love2:

Prvenstveno moramo naučiti sada voljeti same sebe.. i ne kriviti sebe same za išta. Puno puta sam znala osjećati sram
jer sam osjećala da sam podbacila kao majka. Sada više tako ne mislim.
Naše bebe su nas morale napustiti jer je njima bilo dovoljno i tako malo života da bi napredovale u duhovnom svijetu.
Mi smo im pružile svu ljubav ovog svijeta. I one to znaju. Vjeruj sada su na puno ljepšem mjestu i gore nam čuvaju mjesto
tada ćemo imati cijelu vječnost da budemo uz njih. A sada imamo ostatak života da ga preživimo njima u čast.

Citiraj:

---

Abr prvotno napisa

Hvala vam jos jednom do neba???


Sutra idem raditi nalaze genetike, muz i ja, te jos neke dodatne nalaze koji me inace cekaju, pa cu na posao, nadam se da ce sad povratak u standardno funkcionisanje zivota promijeniti malo stvar...


Također cekam PHD nalaz ploda, da li ste vi to radile? koloiko ste cekale i kako uopte izgleda taj nalaz, da li detaljno opisuje plod ili samo opis onoga sto nije bilo uredu???


Ljubim vas puno :* :* :*

---

I dalje smo tu za tebe.. Piši nam što god ti je na srcu. Potpisujem curke u svemu.
Ja sam dala dopuštenje da se posteljica i plod daju na analizu. Nije ništa otkrilo što već nismo znali.
Phd je bio gotov cca 3tj. I opis phd-a ti ovisi puno od doktora koji to izvodi. Kod nas je pisalo da je došlo do upale posteljice i plodovih ovoja.
Težina i duljina bebe, i da je beba bila urednih mjera za taj tjedan trudnoće.

Uf..užasno stresno mi je bilo gledati taj papir.. ridala sam od Bolnice do auta.. sva sreća da nisam išla sama. Išao je i mm, pa
mi je pomogao da dodjem do auta..toliko sam plakala da nisam znala ni marila dali tko gleda i gdje se nalazim.
Želim ti puno snage za dane koji su pred tobom. Drži se. I znaj da imaš nas. Mi smo tu za tebe kad zagrmi.

Želim da vam mahnem i pošaljem poljubac i zahvalim na podršci :*

Kako sam se vratila na posao, zaista je lakše puno, nekako čovjek okupira misli drugim stvarima, onda se i umoriš pa kad dođeš kući, obaveze tamo... uglavnom dobro je, navikavam se....

sada se osjećam tako da mi je najlakše kada sve nosim u sebi i sama sa sobom razmišljam, sad koliko je i to pametno ne znam, ali i dalje imam osjećaj da me niko ne razumije, vjerovatno nikad niko i neće tko nije prošao isto...

isplačem se i dalje redovno, dođe i prođe iznenada, ali mi nekako i ne smetaju te suze, tako se nekako sjetim svog anđela kojeg nikako ne želim da zaboravim...

čekam nalaz PHD-a, još nije gotov, kariogram mene i supruga također... ne predajemo se :)

ljubim vas do neba i hvala na podršci još jednom :* :* :*

Puno je lakše kad isplaćeš to iz sebe..

Eto, sve ovo što si napisala je tvoj put ka oporavku. I samo sebe slušaj.

Ljudi vidiš i sama da ne shvaćaju tvoju bol..ali kako i bi ako ti nisu prošli. Ne treba im to zamjerat..
I dobro je što to ne ćiniš

Super što si misli zaokupirala poslom.. i mene je to izvuklo..i naravno naše cure na ovom forumu.. bez njih bi sve bilo puno puno teže..

I naravno da se ne predajete. Hrabro dalje po svoju dugicu.
I ja i mm čekamo sada da nam svi nalazi budu uredni da možemo po naše čudo malo. Želim ti svu sreću i da uskoro dobiješ svoj mali mirišljavi smotuljak. Grlim :ghug:

hvala ti puno od srca, nadam se da cu uskoro ako Bog da moci krenuti dalje i po svoju dugu :) sretno u tvojim nastojanjima za istim :) :)

nekako me i to plaši, u jednom momentu imam veliku želju da sto prije ostanem trudna, u drugom se plašim, iskreno ne znam kako bi reagovala kada bi saznala da sam ponovno trudna... prije neku noć sam sanjala da sam ponovno trudna, uplašila sam se nekako u snu, ali i to je normalno sve vjerovatno, sta znam.... sta sam sve prosla

u kojoj fazi nalaza se ti sada nalazis?

ja cekam da mi dodje prva menstruacija još pa da radim cervikalne briseve .... neki ljekari kazu ako oni budu uredu da mogu odmah praviti drugu bebu, a drugi opet da sacekam minimalno 6 mjeseci, da sve dodje na svoje mjesto...

iskreno ja ne mislim nikoga slusati, naravno ako sve bude uredu, voljela bi da stvarno ovaj put spontano dodje, jer sam vise od godinu i po dana cekala na prvu trudnocu, e to je opet drugi dio patnje, ganjanja, cekanja ...

u svakom slucaju ne predajemo se :)

Jao da, i mene uhvati nekad panika... a nekad si mislim; ma budem ja to izdržala
a onda opet razmišljam, pa da lako mi sad govorit kad znam da nema opasnosti od gubitka..ma joj ni sama
ne znam kakva ću biti tada...ali znam da ne mogu doćekati da opet budem trudna i da se osjetim
opet onako živo i radosno. Ma možemo mi to draga. :love:


Uf... mi smo nakon klomifena + ciljani odnosi prvi put uspjeli ostvariti trudnoću. Tako da sada pratimo
3-4 puta mjesečno stalnim folikulometrijama kakvo je stanje i da li ćemo moći bez klomifena po dugicu.
Cijklusi su mni sada normalni pa se nadamo da će tako i ostati. Od nalaza sam napravila samo cervikalne, još
mi je ostalo kks, crp, uk i TORCH test. Ako to sve bude ok..nastupamo.

Sada u utorak trebam saznati kakvi su mi nalaz cerv.brisevai. :scared:

noćas do pola 5 nisam mogla od uzbuđenja zaspati

neka na je sa srecom, kada smo ovo izdrzale, svasta mi mozemo jos :)

ja sam pokusavala da zatrudnim, ginekološki sve bilo ured, muž uradio spermiogram nalaz mu bio uredu, onda krenula ja sa svojim detaljnim nalazima, radila cervikalne briseve, polne hormone u svi mogućim fazama i više puta, inzulin, šećer OGTT, i na kraju mi ustanove da mi inzulin nije uredu, odnosno dijagnoza inzulinska rezistencija, i odmah mi uključe Siofor da pijem... tek sam tada saznala da je to sada velika kočnica u začeću, da dosta žena ne može da zanese radi insulina, te da vrlo brzo ostanu u drugom stanju poslije terapije... tako je i sa mnom bilo... bukvalno nakon 3 mjeseca sam ostala u drugom stanju, kako su ii i predviđali... tako da sada čekam nalaz insulina i šećera da i to vidimo u kakvom je stanju sada, jer sam u trudnoći pila trudničku terapiju, te nakon prekid prestala da ih pijem, jer ne znam dozu koju trebam uzimati

pa cemo vidjeti, s Bozijom pomoci :)

a reci mi je li se tebi nikako nisu stvarale folikue? izvini koliko imaš godina?? koliko dugo ste pokušavali zatrudniti?

pusaaaaaaaaaaaa

ajde samo neka nalazi budu dobri... :fige:

Meni su se stvarali ali nisu sazrijevali, pa nikako nisam imala ovulaciju jer imam pcos.
Tako da sam uspjela ostati trudna uz pomoć Clomida.

Imam 26 godina, mm 30, pokušavali smo 5 godina u'' kučnoj radinosti''
ali onda smo saznali da zbog mog pcosa to baš neće ići tako lako jer
imam svega jednom godišnje ovulacije i to ako!
tada sam otišla kod svog sadašnjeg doktora koji mi je pristao raditi folikulometrije
i izazvali smo ovulacije clomidom,(klomifenom)nakon toga smo mm i ja imali ciljane odnose.
odmah taj ciklus sam ostala trudna. Ali našoj sreći je došao kraj u 22tt+4d
dalje evo sve znaš..

A danas sam saznala da je razlog bio najvjerojatnije ureaplasma koja
se nije detektirala u brisevima. :twisted: što reći....eto sad se liječimo i mm i ja
i čekamo da prođe neko vrijeme da možemo ponoviti briseve. Ako bude sve ok
krećemo opet s clomidom.

sretno u idučim pokušajima..i držim :fige: da ti svi nalazi budu uredni

:love:

Abr, nisi nam se dugo javila.. nadam se da si dobro ..veliki zagrljaj šaljem! :*

Evoo me :)

hvala na brizi, ja sam se toliko zadala u posao, pa mi tako prolaze dani....
hvatam konce svog života, baš me faze fataju, sad sam dobra sad am lošaa.... ma užas, ali koprcam se nekako
dobila sam prvu menstruciju nakon prekida trudnoće, pa sam išla kod ginekologa na pregled, sve je uredu, tačno onako kako je izgledalo sve i prije poroda, hvala Bogu
radila sam i PAPa test i preključer mi ginekolog javi da imam CIN 1....

prvi put mi se dešava sve ovo, uvijek mi je PAPa test bio super uredan.... i to je najnovija sxtvar koja me pokosila... nesreća definitivno ne dolazi sama... uvijek ide u paketu s nečim jpš :(

ginekolog mi je rekao da pretežno nakon prekida trudnoće citolog radi malo obazriviji nalaz PAPa testa, tako da je vrlo moguće da je radi toga prikazan CIN 1 i da nemam razloga za preveliku brigu... naravno moram da uradim prije svega tipizaciju HPV virusa, pa po potrebi i kolposkopiju

još jednom mi je ponovio da zaista nemam razloga za brigu, da će sve biti dobro ako Bog da, ali da ovo sve moramo da uradimo

ne znam žene šta da vam kažem, mislila sam da sam se bar na određeno vrijeme riješila ljekara, ali definitivno nije onako kako čovjek želi već kako Bog odredi

krajem maja mi je trebao biti porod, tako da kako se ti dani približavaju, sve mi je gore, planiram da idem i kod psihologa, čekam da dođe sa bolovanja, jer definitivno želim da budem dobro, ali prije svega sve je rano da bi bila dobro, a i izgleda da se sama ne znam izboriti sa svim

ako ništa drago mi je da je vrijeme lješe odma je sve nekako bolje

kako ste vi žene??? ima li kod vas kakvih lijepih vijesti? :)

ljubim vas sve a tebe Ives posebno :* :* :

Uff draga...bome ti nije lagano..

Što se tiće Cin1 ne znam puno o njemu, ali moja prijateljica je imala cin 2 i nakon nekog kratkog rutinskog zahvata je sve bilo ok. Doktori su joj rekli da je došla dok je bio Cin1 da ne bi morali ni to.. Bitno je da se pokazao na vrijeme i da možete na vrijeme poduzeti potrebne mjere.
Ako je doktor rekao da će biti sve ok, onda mu vjeruj i prepusti se njima znaju oni što rade.

Znam da ti je gore kako se termin bliži.. i ja sam nedavno preživljavala tu stravu do dana termina.. a sada kada je to prošlo, stiglo je i nekakvo olakšanje. Ne mogu to nikom objasniti ali zbilja mi je nekako lakše. Prepustila sam se vremenu i vjerujem da će napraviti svoje.
Ali i dalje kad mi dodje teško plačem.. i isto imam promjene raspoloženja ..iz duboke euforije u duboki ponor..i obrnuto. Kažu da je to normalno i da ćemo s vremenom sve to proživljavati drugačije..!

Ako misliš da se sama ne možeš nositi sa svime.. potraži stručnu pomoć. To nije sramota. Meni su puno pomogle cure ne temi.. i molim te, pridruži nam se na ovu temu..

http://forum.roda.hr/threads/89909-K...5%A1to-dalje-5

tu pišu sve mame anđela i očekujemo te :* bit će ti sigurno lakše :* :ghug:

Abr žao mi je zbog tvog gubitka:love2: Nadam se da ćeš uskoro doći do svoje duge:) Lakše je kad možeš s nekim podijeliti svoju bol...iako je istovremeno i tužno koliko žena mora doživjeti takve gubitke

:ghug: