sudeći po mom iskustvu, ne zna
i sada da tražim smajlić, e neću!
Printable View
o, zna, zna! jer ono što je napisala tamo jednostavno stoji, ma koliko mi šutjeli o tome.
Događa li se još kome da u mislima svaki put izgovori "kulikularna"? Ko da imam OKP ne mogu nastaviti čitati ako bar jednom u mislima ne kažem "kulikularna" i zaključim si kako bi to bila super riječ da postoji.
i, šta sad? nakon ovog imenovanja? direktnog imenovanja, a ne odlučivanja povjerenstva o najboljem kandidatu, a sve temeljem raspisanog javnog natječaja. samo da podsjetim na optužbe o političkom imenovanju jokića.
jel se može to mijenjat?
mislim, znam da može, al već mi je unaprijed slabo od nemijenjanja radi straha od optužbi za revizionizam :roll:
Kako uopće vlada u ostavci može donositi takve odluke. Ja sam onako sto posto sigurna da će se mijenjati, ako SDP pobijedi na izborima. Pardon, ako Narodna ujdurma pobijedi.
Ukratko
A kako su odabrani - nije mi baš jasno. Meni to izgleda kao ministrova podvala. Ne znam može li tehnički ministar uopće provoditi takva imenovanja?
Nazdravlje! Koja smo mi država....ne banana nego kora od banane.
Nemam pojma koje su ovlasti tehnočkih ministara ali ovo je svjetlosnim godinamq daleko od bilo kakve demokracije. Strašno.
i onda se neko čudi kad velim da klinca nedam u školu ( iće će po programu nagodinu)jer kao ukinut će škole.
Stem revolucija, eeeee... podijelit će djeci čipove, a što onda?
Jedna stvar mi nije jasna. Ako je naše školstvo tako katastrofalno, zašto naši učenici svako malo pobiru nagrade??
http://www.zadarskilist.hr/clanci/16...-100000-dolara
žutaminuta, pročitaj malo više o projektu, pliz
nije da nema angažiranih nastavnika - ako ih potakne malo netko iz drugih sustava da nešto naprave, napravit će, ja znam divne primjere koji su dobili slične nagrade puuuno puta
ali to npr. nema veze s obrazovnim sustavom
a i nema puno priče o njima, priznat ćeš, nitko ih ne vuče po medijima i govori - gledaj koliko ravnatelj x radi i postigao je u odnosu na ravnatelja y jer - priznajmo- nikog nije ni briga
Ono što me zapravo fascinira na ovu temu, a nikako da to napišem, iako je rasprava stara već godinu i kusur.
Misle li naši ultra-konzervativci da će cure kad pročitaju Juditu poželit seksualnim čarima i klanjem spasiti zemlju :)
Ili što će im sve pasti na pamet kad pročitaju ulomke iz Biblije?
Nerazvijeno čitanje s razumijevanjem je jedna od najvećih mana hrvatskog školstva. To se pokazalo na svim maturama (uvijek je sporno neko pitanje gdje nisu uspjeli iščitati očito iz teksta), a pokazalo se i u tumačenjima tekstova s interneta.
Najviše se pokazuje u nerazumijevanju knjiga koje se kritiziraju, teški očaj.
Imam srednjoškolce, pa ću se samo nadovezati na ovaj komentar s kojim se slažem: u školama ih se ne uči misliti svojom glavom nego papagajski ponavljati ono što je napisano u čitankama. To prevladava. Ima tu i tamo poneka časna iznimka, aliiii ja sa svojim starijim sinom (gimnazijalcem) prilično često moram prolaziti tekstove iz čitanke i doslovce ga učiti kako da prepozna očito. Za sad mu dobro ide. Moj mlađi je u strukovnoj školi, tamo se pak uopće ne bave analizom tekstova ni čitanjem s razumijevanjem, pa tu očekujem još goru situaciju na maturi. Uffff....
A ja imam osnovnoškolca u 7. razredu pa ću se nadovezati s komentarom da takav princip "učenja" (bez razmišljanja) kreće u osnovnoj školi, i to dosta rano. Baš smo zadnjih dana imali višestruke rasprave o tome doma.
Moj će naučiti sve što god treba (i ne treba), riješit će brojčane zadatke iz bilo kojeg predmeta bez greške, ali najveća muka mu je kad mora napisati svoje mišljenje na neku temu ili argumentirati neku tvrdnju (najčešće iz hrvatskog, ali u zadnje vrijeme i iz povijesti). Ne zato što se ne bi znao izražavati, nego zato što je "mentalno lijen" po tom pitanju, ne da mu se razmišljati i smišljati vlastite rečenice. A u školi dobije pet iz takvih zadaća makar napisao bilo što, samo da je napisao. Njemu su takve zadaće "glupe", ja ga uvjeravam da su itekako smislene i da bi ih trebalo biti i više. (A mislim i da bi ih trebalo strože ocjenjivati, da se više potrude oko toga, ali to mu nisam rekla :mrgreen:)
Tanja i ostale s djecom u školi (moja će na jesen), koliko se može doma poraditi na tom razumijevanju pročitanog i razmišljanja prilikom učenja i čitanja? Ono što me zanima je pojede li sustav djecu unatoč i usprkos onome što se doma čuje, razgovara i trudi?
Na temelju skromnog iskustva (4. razred) - pojede. Al, pojeo bi još više da se doma ne čuje, ne razgovara i ne trudi. HJ je platforma usađivanja vrijednosti, pa posebno oko toga proraditi. PID je uglavnom štrebanje, ne stiže se raditi nešto s razumijevanjem. Dakle - hrv. škola je uglavnom jedna mašina za usađivanje vrijednosti i činjenica, što više u što kraćem roku, bez nekog posebnog osvrta na kritičko razmišljanje. E, sad - ako su tvoje vrijednosti malčice drugačije (šire) i ako bi za malo promišljanja i spajanja - homeschooling.
Bila sam na jednom engleskom tečaju iz stila u engl. Čovjek koji je to držao (Amerikanac, završio nešto ala njihova psihologija, s očitim talentom za jezike) me posramio koliko je obrazovaniji i elokventniji od nas - koliko se tamo na stilu radi (na faksevima). Postoje manuali i konsenzusi, manuali ne biblijske širine, nego male praktične knjižice što da, što ne koristiti. On tvrdi da je prosječni američki (obrazovani) čitatelj / korisnik npr. novinskog teksta naviknut na određenu razinu pisanja nekog članka u smislu uvod-razrada teze-zaključak i da bi mu većina tekstova u hrv. bila ??? pa nas je iskreno pitao zar se kod nas ne radi stil. Mislim, kod naših vrhunskih prevoditelja će se naći isprazne riječi tipa "to i takovo" i slično. Ne da sam ja perjanica stila, bože sačuvaj, ali sam to osvijestila i pokušavam malo poboljšat svoj stil (makar na engl., apsurd, ali za to sam dobila manual).
Ali ako mislis na moralne i zivotne vrijednosti , to ne.
To je kucni odgoj.
Mislim da sam još premlada (tj. dijete mi je premalo) za konkretnu decidiranju tvrdnju, ali zasad je moj dojam da se razmišljanje, povezivanje i argumentiranje ne uči. Upravo suprotno - brza se da bi se prešlo gradivo.
Ne, ne, ne mislim na moralne i životne vrijednosti,više na kritičko sagledavanje gradiva, tekstova, interpretaciju, učenje s razumijevanjem, povezivanje....
Oko "vrijednosti" koje se pokušavaju usaditi kroz HJ i druge predmete, nemam dilema, vjerujem da ću to pratiti i reagirati razgovorom i sagledavanjem iz drugih kutova.
U biti, ne znam ni napisati pitanje jer nisam sigurna da mi je jasna nelagoda koja me obuzima, a nelagodu su mi stvorili roditelji, dijelom na forumu, a dijelom i druženjem tu doma...ono "vidjet ćeš kad dođete u školu...". Već dugo nisam čula da je netko pohvalio školski sustav, svi se nešto tuže i nesretni su.
Komentirala sam sirius, Ina je uskočila.
Moje iskustvo: ako se doma s djetetom razgovara o gradivu, komentira, povezuje... onda sustav "ne pojede" dijete, ali treba se stvarno aktivno angažirati oko toga. I treba naći mjeru oko roditeljskog angažiranja, da se ne postigne kontraefekt. A i ono što sirius kaže, ovisi puno toga i o karakteru djeteta i drugim specifičnostima.
Ono što je mom sinu sedmašu definitivno pojela škola je želja za učenjem. To je bilo dijete koje je čitalo dječje enciklopedije i obožavalo dokumentarce u ranoj dobi, a sad, iako ide na sve dodatne aktivnosti koje škola nudi, zapravo nema volje za stjecanjem znanja. Malo je postalo bolje polaskom u 5. pa i 7. razred zbog novih predmeta, ali mu je brzo splaslo oduševljenje zbog štrebanja mora činjenica.
Nije mu ubilo ljubav prema čitanju, a čini mi se da ipak razmišlja kritički iznad prosjeka svoje dobi.
Tako da pola-pola
Ja do danas nisam uspjela skužiti što bi konkretno značilo da sustav pojede dijete.
Puno o tome slušam, puno na to nailazim, osobito na fb-u, marketinški, prodaja određene literature i slični linkovi, ali, osim tog općeg pojma, ne lovim što to točno znači, na primjeru. I što bi, na tom nekom imaginarnom primjeru, bilo drugačije da je dijete obrazovano kod kuće, odnosno na alternativan način.
I kod svojeg primjećujem ponekad slično, ali ne bih rekla da je to do sustava, nego do pubertetskih mušica, tj. sad je došao u fazu "ne da mi se" :mrgreen: koje bi bilo sa i bez školskog sustava.
Istovremeno, kad ga nešto zainteresira, u stanju je naučiti more dodatnih činjenica povrh onih koje se traže u školi. Mislim da je ovo ipak stvar karaktera i promjena koje slijede s odrastanjem, a ne škole kao takve.
Pa evo točno ovo što je Jurana napisala, da dijete koje npr. voli čitati povijesne knjigo to zamrzi radi toga što mora štrebati gomilu činjenica za školu.
Vidim što je Jurana napisala, ali se tu priklanjam ovom što je tanja_b navela, a to je da bi do određenog zasićenja došlo pa da je u najboljoj školi na svijetu, što radi godina i promjena u ponašanju, što radi zaljubljenosti ili nečeg četvrtog.
po mom iskustvu naš sustav ubija znatiželju i volju. moj je sličan po opisu juraninom, i poslušan je pa zapravo nikad nije bilo problema, ali ta količina dosade i formalnog ispunjavanja "ciljeva" ima svoju cijenu. nakon nekog vremena stjecanje znanja i obrazovanje povezuje se sa dosadom i besmislom. meni užasno smeta što se u školama uopće ne uči kritički osvrtati na bilo što. i što se ništa ne povezuje. ova inina rečenica o mašini za usađivanje vrijednosti i činjenica je najbliže mom dojmu o državnoj školi. i dijete mi je bilo sve nezainteresiranije, nezadovoljnije i bezvoljnije unatoč silnim peticama.
imaginarni primjer za kojeg pita evelina je škola u kojoj je gradivo povezano, djeca uče gradivo sa smislom i kroz razgovor, čitaju zanimljive knjige o kojima pišu eseje- svoje dojmove o djelu i likovima, objašnjavaju motivaciju likova i motivaciju autora da likove provede kroz dijelo na taj način, matematiku uče kroz primjenjivo znanje, ne dobiju za zadaću 20 zadataka 18764+8675, nego projekt u kojem obave sve te zadatke ali kroz dinamiku i razumijevanje zašto je važno znati računati. ono što se uči na povijesti primjenjivo je u zemljopisu, ne da učiš o Ateni na povijesti, a Južnoj Americi na zemljopisi.... itd.
Već sam pisala o primjeru čitanja s razumijevanjem s kraja 1.r. OŠ kad dijete u čitanci ima tekstić o strahu i pitanja za odgovoriti. Jedan redak teksta glasi: "Gleda u mrak i osjeća da će zaplakati",
a pitanje koje se tog retka tiče (doslovno) glasi: "Kako se dijete osjeća?"
Učenik odgovara: "Dijete se osjeća prestrašeno."
Učitelj križa i nadopisuje očekivani odgovor: "Dijete osjeća da će zaplakati".
To me toliko bilo razljutilo da sam išla pitati za objašnjenje. Učitelj je ljubazno objasnio: "Od djece se u 1.r. ne očekuje da daju odgovore svojim riječima nego da u tekstu nađu odgovor i prepišu ga."
Naravno, kad dođeš pitati za objašnjenje, onda u oblačiću čitaš kako si naporan roditelj koji se petlja u posao učitelja.
Kako da se ne upetljam kad profesor HJ napiše svojim rukopisom primjedbu pod neku lektiru: Pazi na primijenu pravopisnih pravila!
Kako da se ne petljam kad nastavnik ne obradi svaku treću lekciju i onda pukne test iz svih lekcija? Ili kad u 6.r. ne obradi zadnju petinu udžbenika iz povijesti (kompletna Turska osvajanja u 15. i 16.st. !!!) tako da se u 7.r. dijete skroz iznenadi otkud uopće neki Turci u Bosni ili Hrvatskoj?
Što se događa s pokušajima da roditelj da širu dimenziju učenju, da razgovara, dopuni, potakne? Dogodi se to da je djetetu puna pipa štrebetanja detalja i da ne želi čuti ni riječi više od onog što mora (a mora i previše pa je skroz razumijem).
A u našim školama nije tako?
Mislim, nema povezanosti nikakve?
Moj je drugi razred tek, pa su ovo što rade osnove osnova, ali ne mogu reći da su nepovezane, dapače. Ali uzorak mi je malen, pa neću o tome.
S druge strane, zašto se ne bi vježalo 20 zadataka tog tipa? Jer je dosadno? Pa svašta je dosadno, ne može se naći dublji smisao u svemu, pa ni u učenju. Jedini smisao u tome "zašto je važno znati računati" bi trebao biti "jer inače to ne znaš".
Mislim, kužim ja što se želi reći, dinamika, interes, održavanje pažnje, bilo bi divno da su svi zainteresirani, ali to što nisu ne može se, bar po meni, svaliti na sustav. Već na ljudsku prirodu.
Intrizična motivacija za nečim dolazi kasnije u razvoju, pa zato treba tome doskočiti na druge načine, ali neke se stvari moraju odraditi, makar su dosadne, a na čovjeku je da ih učini podnošljivim, čak i ugodnim, iako realno nisu.
Ja sam baš primijetila da u drugom razredu, u tim pitanjima ispod tekstova u čitanci, imaju pitanja koja traže propitivanje motiva i onoga što ne piše doslovno u knjizi. Konkretno za ovaj tvoj primjer, to izgleda da budu dva pitanja koja se površnom čitatelju (i mome sinu) čine kao dva ista pitanja
recimo kako se osjeća - kao da će zaplakati?
zašto se tako osjeća - jer je preplašen.
To sam primijetila da imaju praktički ispod svakog teksta, jer moj uvijek na tome zapne, ne dolazi mu baš lako to prepoznavanje onoga što ne piše doslovno
Banalan primjer nepovezanosti: jezici.
Konjugacija glagola, prezent glagola biti na njemačkom i engleskom, a sve to bez da su to učili na hrvatskom.
To me nedavno izludilo. Pa daj to malo poveži pa ako na materinjem nauče lakše će im se objasniti na stranom jeziku.
ali slažem se da sustav u principu najviše voli štrebanje, i dosta je onda na nastavniku koji možda više potiče razmišljanje i raspravu, a možda ne
a budući da su vještine argumentiranja i kritičkog razmišljanja nešto što bih htjela da mi djeca razviju, zanima me imate li neke preporuke za aktivnosti koje to potiču. debatni klub?
Ovo što pišu Jurana, Sasa i Čokolada slušam i doma :-(