I ja volim posao radi posla. I treba mi to da radim, i maknem se od kuce, i nesto sasvim drugo stvaram. Meni je drago radit. Md-a bi poslala na brod, ne radi novaca (taj bi ih potrosia prije nego bi ih donia) nego da se malo odmorim ;)
Printable View
I ja volim posao radi posla. I treba mi to da radim, i maknem se od kuce, i nesto sasvim drugo stvaram. Meni je drago radit. Md-a bi poslala na brod, ne radi novaca (taj bi ih potrosia prije nego bi ih donia) nego da se malo odmorim ;)
Pa evo baš radi te strukture mi je čudno, jer struktura stvara obavezu, svakodnevnu, ponavljajuću, i tako godinama.
Kao što već rekoh, to me podsjeća na robiju, na ne-slobodu, u svakom slučaju.
Pa ja volim svoj posao, ali da mogu radila bi 4-6h. To bi bilo optimalno. I godisnji od nekih 50tak dana.
Ha ha pa to, da su uvjeti takvi, možda bih i ja drugačije razmišljala.
Ili da imam 10 godina manje.
Ja sam napisala da bih radila 4 sata jer volim svoj posao. Ja kad sam doma sam kao junki bez naznake šuta :lool:
Točno je da je to obaveza. Ali ako recimo kao kuhar želiš napraviti vrhunski restoran, onda moraš imati i strukturu i obavezu. I ako ti je žudnja i želja tako jaka, onda progutaš i ponavljanje i obavezu.
ako se baviš nekim znanstvenim, istraživačkim radom i to te bas nosi, trebas i laboratorij i strukturu i upornost. Ako ti je to važnije od komociju ili slobode, da svaki cas nekud odletiš, jer ti pukne, neće ti ni ta obaveza previše smetati.
I ako te to baš jaaako nosi, po desetak sati na poslu i skoro svaki trenutak dok si kod kuće, možeš deci učiniti neverovatno veliku uslugu i ne roditi ih uopšte.Citiraj:
seni prvotno napisa
Da li se jaaako vidi da poslednjih skoro 40 godina nisam zadovoljna vremenom provedenim sa svojom majkom uspešnom znanstvenicom :psiholog: ?
Mislim, ja joj se iskreno i neizmerno divim, zaista, i verujem da su joj namere bile i ostale dobre, samo nekad život nije dovoljan za sve što želimo. A deca su samo kratko deca.
Srećom, moja deca će imati obrnut problem majke koja ih guši preteranim prisustvom...
A vidiš ja sam sigurna da i ti, i mnogo drugih, ima više novaca za raspoređivanje nego ja. Iako, to nije ni malo bitno.Citiraj:
Mojca prvotno napisa
Isto tako nije bitno koliko se ja namučim ili ne za te novce.
Možda je ( ali samo možda) bitno da netko može ovako bezobrazan post napisati.
Ja bas jako volim svoj posao, a radno vrijeme od 6 sati mi je super. Da robujem, trazila bih nesto drugo.
S obzirom na dinamiku sredine u kojoj zivim, meni je stvarno posao potreban i da se maknem iz kuce. Ne da doslovno izadjem, otvoriti vrata i krociti naprijed mogu i bez posla (prosetati, otici u ducan, odvesti djecu u park...), vec mi znaci obavezu koju volim, a koja nije u kuci. Druge opcije su mi vrlo limitirane jer se ne pronalazim u grupama vezanim uz raznorazne crkve ili hobije.
Posao mi treba i da bih stvarala jer su mi i zanimanje i obrazovanje i interes doslovno vezani uz stvaranje. Ne pronalazim se u stvaranju zimnice, na primjer, a ovo sto ja stvaram, za to obicno ne pronadjem vremena ako netko ne narucuje za lovu. Jednostavno dozvolim da kuca i nekakve nausmicne aktivnosti prozderu svo vrijeme koje, kad me placaju, provedem stvarajuci.
I tak'. Mene posao koji radim stvarno ispunjava. (Dodatno. Nisam bas skroz prazna bez njega. :lool:)
Sad ste me sjetili s ovim oko rasporedivanja novca na nedavni razgovor s mladim kolegom. Zanimalo ga je kako mi hendlamo novac. Reko sve je zajedničko.
Hej, cvijeto, ajd' u Brisel! Mi cemo mozda na mjesec, dva... sve ovisi o poslu ovog koji u nasoj kombinaciji zapravo zaradjuje. :mrgreen:
je samo do nje imam još 20 godinaCitiraj:
Beti3 prvotno napisa
Ja isto volim svoj posao i struku, ispunjava me i da moram biti domaćica, uvenula bih jer me ti poslovi ne zanimaju. A da moram po cijele dane biti s djecom, ajme.
U biti, najteže bi mi palo ne imanje izbora - da nemam izbora nego raditi, ili da nemam izbora nego biti kod kuće.
No, ne mislim da one žene koje jesu domaćice ne rade ništa -neke možda i ne, neke su stalno u motu, neke imaju hrpu hobija, uostalom, kao i one zaposlene izvan kuće.
Ali ono što mene oduševljava je ono što se provlači kroz cijelu diskusiju....naše majke....
Hvala im.
Da, lijepo si to rekla, naročito ovo boldano.Citiraj:
Zuska prvotno napisa
Mene je sam odlazak na posao nekad kad su djeca bila mala puno više ispunjavao nego danas. Tada sam se zbog posla svako jutro ustala, obukla, našminkala i osjećala dobro, imala sam odličnu ekipu na poslu, uživala sam u komunikaciji s ljudima a bome i učila stalno nešto novo.
S vremenom se zamoriš.
Posao koji sad radim, a koji je u stvarnosti još stručniji i zanimljiviji od onog prije deset godina, mogla bih u nekom obliku raditi i sama za sebe u dovoljnoj mjeri da se ne osjećam da ne radim ništa. :)
E baš ovako, odično rečeno.Citiraj:
U biti, najteže bi mi palo ne imanje izbora - da nemam izbora nego raditi, ili da nemam izbora nego biti kod kuće
Ovo da svi imamo izbor raditi, ne raditi, bas ne razumijem sasvim.
Mislim imaš ga u smislu da živimo u demokraciji. Imaš ga u smislu da ako nasljedio neka sredstva, imaš neke druge izvore prihoda, odnosno živiš u zajednici pa se tako dogovorite...
No ako to sve nemaš, ne shvaćam sasvim, kako mislite da onda imaš izbor?
Ja sam to shvatila povijesno. Danas imamo ipak kakav takav izbor. Kroz povijest, niti su žene uviejk imale pravo glasa niti su imale izbor - ponekad nisu smjele raditi (naše bake su pretežno bile kućanice i radile u poljoprivredi), a ponekad su ih tjerali (generacija naših majki, pretežna većina je radila izvan kuće). Tako da danas ipak imamo veći manevarski prostor.Citiraj:
seni prvotno napisa
Ja sam bice mladja i iz grada ;)... moje bake i njihove prijateljice su sve redom radile i gradile i stvarale i tvornice i svasta nesto... a onda gledale kako sve to propada... i patile :(Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Kužim što misliš, peterlin.
barbi, meni je to nekako normalno, mijenjamo se i mi, ne postajemo baš mlađi, određeni zamor je logičan.
kod mene je ovak:
Radila od 21.g., diplomirala, pa opet radila, rodila pa brzo na posao još više i duže, pa opet rodila, pa još brže na posao jer se dalo puno zaraditi. Znala sam da mogućnost zarade neće biti dugog vijeka, teta čuvalica je bila i baka i mama i čuvalica i čistilica.
I nije mi žao iako ih nisam viđala danima. U tom periodu uspjeli smo se financijski ustabiliti i riješiti neka egzistencijalna pitanja.
Dala sam otkaz i sad sam doma. Iako sam rijetko doma - mužu obavljam sve što treba u njegovom obrtu, imam mali apartmanček koji iznamljujem pa mi stalno dolaze gosti na 2-3 dana, često pomažem frendici koja ima knjigovodstveni servis kad joj je gužva ili joj cura ode na bolovanje, porodiljni....
Ali, kad me netko pita "Gdje radite", ja velim "Ne radim." Jer sam zapravo nezaposlena.
E, kad sam rekla mami ću jedan period biti s djecom jer je u međuvremenu došlo još dvoje, odgovor je bio "Bože sačuvaj!!!!" Jer je ona bila presretna kad se zaposlila i kad je znala da ne bude radila u poljoprivredi kao njena mama, baka...
Ja bas nisam puno mladja pa su mi obje bake radile. Doduse jedna je ipak ranije otisla u mirovinu jer je deda umro ali da nije vjerojatno bi radila do kraja. I njena mama je radila u banci dok se nije udala (u doba K&K monarhije), itd. Nije to bas tako jednoznacno, emancipacije, bilo je i prije dosta emancipiranih zena, ali kao i danas najvise je ovisilo o financijskom zaledju, tko se skolovao, tko je bio iz grada pa imao mogucnosti i tako.Citiraj:
Jadranka prvotno napisa
Upadam malo ko padobranac (nisam još sve pročitala na temi), no morala sam se na ovo osvrnuti.. Smatram da zaposlenost žene-majke upravo jest potreba djeteta, na kraju krajeva. Jer, u većini slučajeva, kroz zaposlenost se privređuju sredstva kojima dalje ispunjavamo neke najosnovnije potrebe djeteta poput krova nad glavom i hrane. Moj stav.Citiraj:
Mima prvotno napisa
I ne zaboravimo, zaposlenost žene-majke ispunjava potrebe dece teta u vrtiću obezbeđujući tetama plate :).Citiraj:
anin prvotno napisa
Zaposlenost bilo kog roditelja ispunjava osnovne potrebe deteta, ukoliko je plata tog roditelja dovoljna.
Na temi na kojoj je tako mnogo žena navelo da im od dve plate pretekne osim režije i za ušteđevinu, mislim da je vrlo nerealan argument da jedna plata nije dovoljna pa žena mora da radi...
Uostalom, puno žena je iskreno reklo da radi svoj posao jer ga voli, ne zato što su primorane potrebama deteta.
Ja volim posao, al nije da samo zbog toga radim. Dvije place puno znace. S jednom, ako bi ostale kakve su sad, bi mogli prezivit, al ne bi tu bilo puno vise od rezija, auta i hrane... a jos da imamo kredit.
A sto je s potrebom djeteta (narocito zenskog) da vidi da su mu majka i otac ravnopravni i da sta moze otac, moze i majka (vise-manje), i obrnuto? Ok, mozda ovako vidi da roditelji biraju ono sto im vise odgovara, i u cemu vise uzivaju. Al, ako je u velikoj veciji slucajeva majka ta koja ostaje doma, ne salje li time drustvo kao cijelina neku poruku djeci? Od koga se ocekuje da ostane doma, ako jedno od roditelja moze, ili ako bas treba, a od koga da privredjuje.
Eto moji sinovi su vidjeli kako je to kad je mama kuci i kako je kad je tata. I ne vjerujem da su time narocito prihvatili ravnopravnost spolova. Predzadnji i dalje cvrsto vjeruje da je crvena zenska boja.
Ovaj argument o potrebi djeteta da mama radi je meni jaaako nategnut te povlaci za sobom svasta. I ovo da dijete treba vidjet da sto moze mama moze i tata, mislim to se meni kosi s onim prihvatimo razlicitosti....
Imali smo jako puno topika, o tome sto je kome puno, sto je kome malo. Koliko su oni bili ukusni i smisleni, prosudite sami, odnosno one forumasice koje se toga sjećaju. :mrgreen:
U svakom slučaju postoji dovoljan broj ljudi, pogotovo u ovoj ekonomskoj situaciji, koji su sretni da mogu podmiriti osnovne potrebe i režije.
Isto tako postoji dovoljan broj ljudi, koje žele vise od toga.
Dakle, osobna je stvar koji ce si standard kojim želi živjeti (naravno treba im i uspjeti to ostvariti) ljudi sami sebi odrediti.
Zasto žena?Citiraj:
pulinka prvotno napisa
mozda je upravo ženina plaća veća i bolja.
ja vjerujem casi da je ona uvjerena u svoje misljenje.Citiraj:
Jadranka prvotno napisa
ja pak dijelim ovo od Jadranke, dapače prilično sam sigurna da društvo u cijeline šalje sasvim jasnu poruku djeci.
no svatko od nas ima svoj zivot, pa ga i oblikuje prema svojim stavovima i afinitetima.
Apsolutno je itekako moguće i vjerojatno da ženina plaća može biti veća i bolja, i da je žena ta koja ima vrhunsku i vrlo zahtjevnu karijeru. Pa imamo svi jasan primjer pred sobom, našu predsjednicu KGK - ona je ta koja ima i imala je zahtjevnu karijeru, i sasvim sigurno visoka primanja, a muž brine o djeci. Činjenica je da u situaciji kad jedan roditelj ima tako zahtjevan posao nije jednostavno organizirati obiteljski život i dječje potrebe ako i drugi roditelj radi.
I da dodam, zato nikako nije fer govoriti ono što se spominjalo na ovoj temi, a to je da žena/muž koji ostanu kod kuće i brinu o djeci troše novce koje nisu zaradili, jer su ih naravno zaradili - osoba koja ima zahtjevnu karijeru, ili muškarac koji je recimo pomorac uopće ne bi mogao imati obitelj da nema one druge osobe koja brine o toj obitelji. Nije niti po zakonu bezveze ono što je zarađeno u braku zajednička imovina.
Jasno, mima.
Zato sam i postavila pitanje.
jer, rečenica nesvjesno pokazuje sto se od kojeg spola svjesno ili nesvjesno očekuje.
da kad je jedna karijera jako zahtjevna, se drugi partner tome prilagođava, je jasno, no to je drugi par postola.
Svaka čast, baš si to lipo primjetila.Citiraj:
Mima prvotno napisa
Inače, pregrizla sam jezik kad je neznam sad tko onako bezobrazno odgovorio Beti da je lako trošiti novce za koje se sam nisi mučio/naradio kad je napisala da oduvijek ona raspolaže novcima, što je valjda i u redu, pošto je ona cijelo vrijeme doma i vodi računa o plaćanju režija, hrane i svih obaveza, a muž većinu vremena na drugom kraju svijeta.
Zašto žena?Citiraj:
seni prvotno napisa
Zato što je, koliko sam čitala, i dalje situacija takva da su u nekom globalnom proseku muškarci ti koji su bolje plaćeni, sviđalo se to nama ili ne. Pa mi je odatle logično da će u nekom opštem, prosečnom slučaju kod kuće ostati onaj ko je slabije plaćen.
Ali, naravno, moguće da sam taj podatak pogrešno zapamtila.
Moja mama je imala tu veću i bolju platu. I uspešnu karijeru.
I zato znam da plata, i karijera, pa čak ni deljenje obaveza sa mužem niti odvojeni bankovni računi nisu pokazatelj ženine emancipovanosti, niti napretka u društvu, a nažalost ni garant skladnog braka i porodične sreće.
Ne bih dalje obrazlagala ovu poslednju rečenicu.
Samo ciljaš u pogrešnom smeru, meni je apsolutno svejedno da li će kod kuće ostati muškarac ili žena.
Ne samo to. Nije na drugima da se uopće brinu o tome, tko ce u kojoj zajednici trošiti koje novce i kad se ne radi o zahtjevnim karijerama muža/žene, pomorcima i slično. I kada se radi o osobnim odlukama dvoje ljudi da jedno od njih, iz bilo kakvih njima suvislih razloga odluči raditi više, manje, pola vremena, od prilike do prilike, ili uopće ne.Citiraj:
Mima prvotno napisa
I u slučajevima kada ta osoba preuzima sav posao oko kuće i djece, ako ih ima, i u slučajevima kada taj posao delegiraju nekom trećem, jer imaju npr. odlične financije. Nitko ih ne tjera ni na koju varijantu. Biraju ih sami.
Kao što nije na drugima da se brinu o tome, koliko novaca jedna osoba, ili pojedinac, ili zajednica smatra optimalnim, nužnim, ili poželjnim.
I naravno nije na drugima da procjenjuju, koji ljudi i s kakvim karijerama bi trebali ili ne bi trebali imati djecu.
Na sreću našu, ne živimo u nekakvim diktaturama koje bi nam takvo sto propisivale.
E pa kad bi to sijelo, razgovor bi bio nesto lakši.
Opce je poznato da su muskarci i za iste poslove bolje plaćeni od žena - gender pay gap, te zapadne demokracije tom problemu, posvećuju brojne studije, konferencije, te raznim mjerama pokušavaju smanjiti tu razliku.Citiraj:
pulinka prvotno napisa
Moj komentar nije osoban, te ne ciljam ni u krivom, ni u pravom smjeru.
Nego zelim reći, da je vrijedno porazmisliti i o govoru koji biramo, odnosno koliko i u svom vlastitom govoru, ponavljamo stereotipe koje ne smatramo dobrima.
Opće je poznato, da i većinu poslova oko djece obavljaju žene, a ne muskarci, pa se svejedno u zakonskim dokumentima, aktima raznih institucija vezanih na djecu i roditeljstvo, te u javnim nastupima osoba vezanih na sve te institucije govori o roditeljima, a ne o ženama.
Sto se tiče obiteljske, sreće, te skladnog braka ili zajednice, prepostavljam da smo svi u ovoj diskusiji dovoljno upućeni, inteligentni i općenito "na nivou" da znamo, da ona ovisi o mnogo, mnogo čimbenika.
Te da je ta "formula", da stvari budu malo "kompliciranije" :mrgreen:, uz to jos i vrlo individualna.
Pa je recimo kod mene, taj sklad i sreća povezana i sa dijeljenjem obaveza oko kućanstva i djeteta. No ne mislim da je formula dobrog braka uopće tema ovog topika, mada se, naravno može i u tom smjeru proširiti.
Na društvenom, globalnom nivou, je zaposlenost žene, odnosno sloboda
(u Austrij je udana žena morala tražiti dopuštenje muža, da se zaposli, ako je željela. Ta je zakonska odredba bila ukinuta te, čini mi se tek 70-godina 20. stoljeca!)
da kroz financijsku neovisnost o svom životu odlučuje samostalno, upravo bila (uz kontracepciju, pravo glasa, pravo na školovanje..itd) ona odlučujuća karika koja je dala zamah emancipaciji. (Kome se da, može komparirati društvo zapadne demokracije, sa recimo danas aktualnim islamskim kalifatom)
To zaista ne treba posebno obrazlagati, jer stoji u svakoj knjizi koja se bavi ženskim pitanjem.
Te je danas sastavni dio svih mjera koje zapadna demokracija poduzima po pitanju ravnopravnosti spolova, koja je također jedna od temeljnih vrijednosti zapadnog društva.
Da odmah preduhitrim oči promatrača, srednji pasus ni u kom slučaju ne kaže da žene ili muskarci koji ostaju kod kuće nisu emancipirani.
Te ja ni u kom slučaju to niti mislim, niti kažem.
I da završim ina niz. :mrgreen:
Bobic je imala jedan baš zanimljiv post, koji zorno pokazuje kako se svijet rada mijenja, sa svim plusevima i minusima.
Našoj djeci ce biti interesantno. :mrgreen:
Meni ovo muz cesto kaze. Ne da ne bi imao 4 dece nego je pitanje da li bi uopste imao porodicu.Citiraj:
Mima prvotno napisa