Printable View
Ali meni su recimo moji roditelji tako bezdušno ograničavali izlaske, i nisu ih zanimale nikakve iznimke niti moje želje, da bi meni preostalo upravo samo to da dođem u 3 ujutro unatoč zabrani pa nakon toga - crklo puklo.Citiraj:
čokolada prvotno napisa
Moja je mama propušila u 40.g. i puštala me da joj pripaljujem cigarete (zapailm upaljačem i kao potegnem), imala sam valjda 9 g. tada. Strašna mi je to bila fora u početku, a smrdilo mi je ko kuga...iako nije pušila Opatiju nego neke fine francuske, tanke, skupljala sam kutijice jer su bile predivne :mrgreen:. Nakon mjesec dana toliko mi se ogadilo, da se više nisam htjela "igrati".Citiraj:
Mima prvotno napisa
Isto je i s alkoholom, djed je pravio izvrsno vino, prošek i rakiju. Za objedom se djeci pod normalno točila bevanda, a nutkali su nas i rakijicom "ma samo bićerin za zdravlje" :lol: .
Rezultat: nikad pušila, a alkohol me mogu ni nacrtan u bilo kojem obliku, ni šampanjac za NG. Isto je i sa sestrom.
Bratu su, pak, cigar i pivo doručak, ručak i večera.
Meni nije padalo na pamet kasniti, ne znam zasto. Nisu bili strogi oko izlazaka iako su ih ogranicavali do 18, a nakon toga se samo bilo vazno javiti. Danas je drugacije vrijeme i ni zakonski ni meni osobno nije normalno da dijete od 15 je u nocnom klubu do 3.
Da, čudno je to. To je valjda stvarno stvar nekakve sklonosti, nemam pojma. I stvarno ne mora biti da to točenje alkohola djeci kod kuće uopće bitno. Imam prijateljicu, to mi je društvo s mora, kod koje se uvijek doma pilo i točilo djeci pivo za ručkom, bevanda, sve pod normalno, pa ona nikad kad smo bili vani nije pila (i isto se uvijek zgražala nad mojim i bratićevim mi opijanjem). A ono, skupa smo išli van, isto društvo, ista mjesta, sve isto.
Ja sam ko maturantica morala biti LJETI u DU doma do 22.30 :lol: .Istina tad sam imala 16. A od jeseni na studiju nitko me ništa više nije pitao ni kontrolirao....nisam ni sama znala kamo bih s tom slobodom. Kad sam prošla cijelu Tkalču, Saloon i ostalo, zaključila sam da me peku oči i da ih u ponoć više ne mogu držati otvorenim :mrgreen: .Citiraj:
Mima prvotno napisa
casino dijete je casino dijete i ona najbolje zna što će djelovati, kao što ja znam kod svojih.
moja je imala 17 godina i 2 mjeseca kad je za novu godinu na trgu popila onu jednu malu rakijicu i pola čaše bambusa.
u jedan iza ponoći me zove njena prijateljica s kćerinog mobitela, meni se naravno odsjeklo sve na tijelu,
a bilo joj je samo muka.
otišli smo od prijatelja sa dočeka, pokupili dijete, ja sam kao i casa cijelu noć provela s njom u krevetu,
pred jutro se išuljala.
kad se probudila stavila sam bocu vina pred nju :mrgreen: i rekla klin se klinom izbija, natoči mala.
moram li reći da se zgrozila nad bocom.
nisam puno prodika držala, samo sam joj rekla da se nadam da je naučila nešto iz svega skupa i da se neće ponoviti.
i nije se ponovilo, možda iz samog iskustva, možda zbog toga što ne podnosi puno alkohola, kao ni ja.
u barbinoj situaciji bih postupila slično, kažem slično jer ne znam bih li izdržala baš šest mjeseci.
barbin i casin slučaj su, po meni, sasvim drugačiji.
casin mali je naučio iz onog što je napravio da nije baš lijepo alkoholizirat se i povraćat i sebi je napravio nešto loše.
barbin je vjerojatno znao gdje je pogriješio, jer nije odgajan kao zlostavljač,
ali bih i ja puknula kaznu, da utvrdi znanje zauvijek.
i da se razumijemo ja nisam roditelj od kazni, u skoro pa 22 godine roditeljstva ne znam bi li se moglo
nabrojati deset kazni za oboje, ali ako je bilo baš nešto gdje sam procijenila da je potrebno, kaznila sam.
malog sam kaznila za jednu laž u 3. razredu, gdje sam ja ispala poprilično glupa, jer sam mu vjerovala na riječ,
a bila je takva glupost da uopće nije imao potrebe lagati.
dobio je tjedan dana kazne, smio je samo baviti se školom i čitat knjige, sve ostalo mu je bilo oduzeto.
sad će 6. razred i od tada više nije bio u nikakvoj kazni pa kontam da je nešto naučio.
JA sam jedne godine na moru morala biti doma u petnaest do 11 :škartoc: (ali mlađa sam bila, možda 14 godina)
Ono, cijelo društvo mi se rugalo, i pjesmicu su smislili o tome.
i još sam nešto htjela napisati.
važno je pričati, pričati i pričati.
ne prepustiti ništa slučaju. o svemu što ih muči, što se dogodilo u školi
njima ili nekom drugom, u društvu, obitelji...
kad im se i ne da slušati, ja istamburam svoje.
na kraju krajeva, kad izađu iz te svoje pubertetske čahure,
kad ih puste hormoni i kad napokon progledaju,
vidiš da se sav trud isplatio,
sve ono što si ikad rekao ostane u njihovim glavama,
posloži se bez upitnika iznad glave.
Isto tako mislim, Tashunice. Ipak, ponekad u istim obiteljima bude neka mala crna ovca, možda baš zato štk roditelji primijene iste metode na više djece, a ta ovca je možda trebala drukčiji pristup. O tome isto treba voditi računa.
Tash, slažem se potpuno
mi stalno ponavljamo našim curama da nam sve mogu reći i sve nas pitati, da im se dogodi nešto da se nama obrate za pomoć... nadam se da smo ih uvjerili u to
Dosljedna jesam, valjda, pa su zato i te moje riječi ostale sinku u sjećanju i često ih se sjeti i spomene. Ne u strahu, vec kao kako si mi ono rekla da sam se tako posramio i skonta da mi je muka izaći pred sve te ljude koji su me tu noc vidjeli.
Što bih da se ponovi, a, ne znam. Valjda bih opet ponovila sve isto, pa opet, pa opet, pa bih kad bih pomislila da je vrag odnio šalu, potražila psihologa. Kaznom u smislu nema van bih se poslužila u slucaju visekratnog konzumiranja droge, i to kemijske.
Ovo zakonsko određenje mi nije neka motivacija. S 15 je morao biti doma do 9, vikendom do ponoći, a za neke posebne situacije po dogovoru. Sad nema neki sat, nego me samo obavijesti ako će ostati dulje od običnog izlaska i ako ce negdje ići. To doduše obavi u obliku pitanja mogu li... ali i meni i njemu je jasno da ništa tu ja ne dopuštam ili ne. Zadnje što je baš pitao dopuštenje je za odlazak na koncert u zg. U
ja se s tobom u potpunosti slažem.Citiraj:
čokolada prvotno napisa
tek ulazimo u drugi pubertet i vidim da bi moglo biti poprilično drugačije.
s malom je pubertet prošao prilično ok, osim bulinga kojeg je doživjela
i iz kojeg se repovi vuku i danas, ona sama je bila stvarno ok.
uvijek iskrena i uvijek spremna na razgovor o svemu.
mali je jako dobar i empatičan, tu je skroz kao ona,
ali... dosta je povodljiv i tu leže moji strahovi. zapravo ne znam niti da li bih to nazvala povodljivošću
ili svojim strahom, jer se radi o dečku pa mi je to još nepoznato.
za sad je sve skupa pod kontrolom, ima dobru ekipu, ali to je tek početak
i to je tek osnovna škola.
ono što je dobro je starija sestra u koju isto ima potpuno povjerenje,
za sad mu je ono što mi kao roditelji i ona kao starija seka kažemo svetinja.
ima dobre osnove, vidjet ćemo za godinu, dvije, tri, pet.
Slazem se da samo treba pricati i pricati, ponekad biti i dosadan pa se nadati da ce nesto i ostati. Trebaju osjetiti slobodu da nas mogu bilo sto pitati i povjeriti se pa makar bilo i neugodno. Nekad treba znati kada se moze ispitivati, a oni kada osjete potrebu za razgovorom sve ostaviti i slusati. To kod moje najcesce pali.
Jednom sam u 2.r. shvatila da mlađa krade drugoj djeci neke tad popularne figurice. Skupila ih punu vreću, iako sam joj bila reda radi kupila samp 3-4.
I pritisnula sam je, i neće priznati da je kroz prozor izbaciš, tvrdoglava mazga. Ma ni da bi se rasplakala nakon 4h!
Kako sam ja upornija, jelte, tek negdje iza ponoći ih je razvrstala u vrećice i napisala imena kome pripadaju.
Sutra sam je dopratila do razreda i bila spremna osramotiti javno ako ih ne vrati.
Nažalost, uspjeh akcije nije bio baš potpun jer naivna djeca uopće nisu skužila da im je ukrala, nego su je još pohvalili učiteljici kako je, eto, pronašla njihove zagubljene figurice i još znala (ma kako samo?) koja je čija:lol:.
Da moram reagirati shvatila sam kad je na pregledu dr. Houseu iza leđa pokušala ukrasti neku životinjicu :-o .
Joj čokolado sori ali :lol:ali ja bi isto bila šokirana naravno. Što me podsjeća da sam jednom davno u osnovnoj frendici iz razreda ukrala mirisnu gumicu :škartoc:, tad toga nije bilo za kupiti kod nas.
Tashunice, s ovim se potpuno slažem i tako radim, ja sam doduše još u fazi pričanja :mrgreen: i nadam se da će biti ovako kako predviđaš.Citiraj:
važno je pričati, pričati i pričati.
ne prepustiti ništa slučaju. o svemu što ih muči, što se dogodilo u školi
njima ili nekom drugom, u društvu, obitelji...
kad im se i ne da slušati, ja istamburam svoje.
na kraju krajeva, kad izađu iz te svoje pubertetske čahure,
kad ih puste hormoni i kad napokon progledaju,
vidiš da se sav trud isplatio,
sve ono što si ikad rekao ostane u njihovim glavama,
posloži se bez upitnika iznad glave.
ajme čoksa :lol:
mene isto strah povodljivosti, imam dva dečka i to kompetitivna strašno. A sad su u modi sve neki challengi :-/
Već sam s njima o tome razgovarala ali nisam zadovoljna njihovim stavom jer otprilike glasi - a kako uopće da ne odgovore na izazov :-/
ja sam u fazi ne znam gdje sam :mrgreen:Citiraj:
Barbi prvotno napisa
kad gledam veliku, sigurna sam u ono što pričam,
kad gledam malog, nisam sigurna u ništa,
ne zato što je on loš, baš naprotiv.
valjda je to više onaj strah balkanskih krajeva,
ako kažeš nešto pozitivno, samo čekaš da te nešto negativno opiči po glavi.
čokolada mislim da si skroz ok postupila, vjerujem da je ponešto naučila.
a nakon 4 sata i najjači posustanu :lool:
ja se sjećam 3. razreda.
jedan dečko iz razreda me stalno izazivao, danima sam ga trpila
i onda jedan dan potegnula stolac i lupila ga po nogama tako da je pao,
baš u trenutku kad je učiteljica bila na vratima.
kazna je bila učenje najduže pjesmice iz čitanke petak popodne,
divan proljetni dan, djeca se pod prozorom igraju,
a ja na krevetu učim pjesmicu :lool:
30 i kusur godina se sjećam te nemoći - čujem svaku riječ izvana,
a niti jedna riječ pjesmice neće u glavu.
iako zapravo i nisam bila kriva, stolac po nogama mi nitko nije htio oprostiti.
ovo mi je noćna mora.Citiraj:
Angie75 prvotno napisa
Toga je i mene strah plus droga i trudnoca. Ponekad kada je cekam da dodje izvana svasta mi prolazi kroz glavu.
kod psihičkog ugnjetavanja, mnogi fizički reagiraju i ispadnu krivci. puno dečkića s adhd-om bude na isti način laka meta - rugaju im se, izazivaju, a njemu fitilj kratak pa napadne. zatvoreni krug.
kad su mete cure, nemaju šanse u fizičkom obračunu s dečkima...ostaje im samo jezičina (moja je velika svojedobno uvježbavala doma par kratkih, nazovimo ih tako, psovki i stvarno ispadne da budalaš ostane iznenađen i ostavi je na miru).
Iznenadila bi se da upoznaš moju kćer. :mrgreen:Citiraj:
kad su mete cure, nemaju šanse u fizičkom obračunu s dečkima...
ha, još ako i nešto trenira, vjerujem.
samo naši su dečki već delikventi-pripravnici. udružena teen zločinačka organizacija. međusobno se potplaćuju da našoraju nekoga ili plaćaju, pak, nekome zaštitu. sve naravno milimetar izvan katastarske čestice škole.
Skola u kojoj ide prijateljicina kci je sazvala roditeljski jer su se neki djecaci potukli na putu do kuce. Drugi put jer su se potukli u nedjelju navecer (ukljucena je i policija). Iskreno ne znam sto bih o tome mislila jer s jedne strane mnoge skole ne reagiraju kada se nasilje dogodi u skoli, a s druge strane mi se ovo cini pretjerano jer ucitelji nemaju nista s ovim.
Škola nema ništa s događajem koji se odigra van šk.prostora.
To i ja mislim jer ne znam gdje je onda granica pretjeranog reagiranja na tucnjavu, a gdje nereagiranja uopce.
Kod nas je postojao propis da učenik cca 10 min. nakon zadnjeg sata mora napustiti školu i školsko dvorište. Ne znam je li još aktualan. Ali svakako je zgodan, ako te netko istuče nakon 15 min.
Ma nema tu rješenja, cijelo je društvo nasilnik-friendly, što bi djeca bila drugačija. Samo izuzetno čvrst bogibatina-ravnatelj, koji fantastično poznaje zakone i koji se ne boji nikoga, može uvesti red.
Slazem se i zato mi se svidja ravnatelj skole V. Preloga u Zagrebu (ako nisam pogrijesila ime skole).
Nisi, čovjek je fantastičan. :)Citiraj:
Poluluda prvotno napisa
Odusevilo me ono sto sam citala, od usavrsavanja profesora do opremljenosti skole i nacina na koji rjesava probleme. Da su barem svi takvi.
Ma nema takvih. Kad ima, završe u svim novinama koliko su rijetki. Takvi čitav svoj život posvete školi i rade 12h dnevno. Tko je danas na to spreman?
Moram reći da što sam.više čitala Beti i casu, da dijelim njihov stav.
Ja nisam nikad imala kazne za djecu al sad će biti zaključak da je to zato što su moja djeca dobra i lako odgojiva. Ok.Neka bude, dijelom je istina.
S druge strane čoksa je dobro piknula, možda crnoj ovci treba drugačiji pristup. I to često bude tako. Različiti pristupi pale kod različite djece. To vidim i kod svoje djece. Moji starci nisu kužili da trebaju malo olabavit prema mojoj sestri koja je bila buntovnija od mene.
Samnom se dalo lako,iako jaod 17te više nisam bila pod rodit.krovom. bila sam živahna i u akciji al imala sam svoje granice koje,nikad nisam prelazila.
Voljela sam bit na samoj granici alni korak dalje.
Oduvijek sam se mogla opuštat bez alkohola, ne volim ga. Pušiti isto ne volim, al sam nešto znala na stud.feštama sitno zapalit, travu probala al fala lipo.
Ono ne volim ovisnosti nikakve :mrgreen:
Sorry na tipfelerima.
Al voljela sam zato izlazit i tulumarit :-) muškadiju i sl.
Lili ovisna si. Sorry ali endofrini su tvoja stvar :lool:
Moje lako odgojivo dijete me izludjuje zadnjih mjesec dana.
Lili, samo ću napisat da su ti djeca jos mala. Javi se za koju godinu.
I ja sam bila " dobra". Moje "teško" dijete je na tatu.
Čoksa je već napisala da po mami naslheđuju inteligenciju :joggler:
Možda, a možda ce bit kao ja... Eto prvo sam s bratom u pubertetu prosla teže alkoholiziranosti tipa ispumpavanje, povracanje na nastavi, jedenje tripova pa dolazak kući slomljene noge pješke i padanje razreda.... Pa sad s najstarijim povremena pijenja alkohola s tim jednim ekscesom i nisam od kazni. Dopustam mogućnost da do cetvrtog sina odnosno petog puberteta koji ću proživjeti s odrasle strane promijenim mišljenje pa opalim kaznu... Rigas od alkohola, nema van mjesec dana. Samo iskreno, izglednijim mi se čini da se jedan od moje petorice mušketira pretvori u dugo željenu kćer.
Kod našeg se nikad nije potezalo pitanje nasljeđivanja inteligencije (valjda oboje smatramo da smo za to jako zaslužni :mrgreen:), ali zato je uobičajena verzija priče da je sve nezgodne karakterne crte (tvrdoglavost, hiperosjetljivost, pesimizam, zlopamtilo) povukao ne baš od mene direktno, ali od moje strane familije :roll:Citiraj:
NanoiBeba prvotno napisa
Čitajući ovdje razne postove zaključila sam da, iako ću ubrzo imati 14-godišnjaka u kući, on ne da nije u pravom pubertetu, nego je još beba :roll: nema uopće govora o izlascima (njemu je izlazak odvesti se biciklom u drugi kvart), a o ovisnostima smo dosad samo načelno razgovarali (i naravno, neee, ne pada mu na pamet ništa takvo probati, ajde, bar je teoretski dobro potkovan). Cigareta se ne bojim jer mu smrde (smeta ga i kad nastavnik u razredu smrdi na cigarete koje je popušio pod odmorom!), ali za alkohol bogme nemam pojma što bih mogla očekivati... maturalac će uskoro biti pravi test.
Zasad se trudim imati povjerenja u njega, ali držim jednu antenu stalno uključenu na ono "za svaki slučaj" i čekam radikalna zbivanja o kojima tu pišete... ja osobno nemam apsolutno nikakvog iskustva s buntovnim pubertetskim ponašanjem, tako da izjava "sjetite se sebe u toj dobi" nema baš nikakvu ulogu.
Tanja, zezam se.
Stvarno jako ovisi o djeci. Vec sam napisala da imam dva ekstrema. Ovo drugo je kao tvoj
Znam da se zezaš, i ja se ponekad zezam s tim nasljeđivanjem :mrgreen:Citiraj:
NanoiBeba prvotno napisa
S nekim drugim stvarima koje je mogao naslijediti (a lako moguće da i jest) baš mi se i ne zeza :| ali imam dojam, razmišljajući o ovoj temi, da se svatko češe gdje ga svrbi. Osobno se baš i ne brinem oko kasnonoćnih tulumarenja, opijanja i laganja, valjda mi uopće ne dolazi do svijesti da je to itekako moguće - vjerojatno jer sama s tim nemam apsolutno nikakvog iskustva (a ni MM, on je bio još gori od mene po tom pitanju). S druge strane, itekako se brinem oko mogućih adolescentnih kriza, depresija, i sličnih problema, vjerojatno jer sam vidjela izbliza kako to izgleda. Iako, takvo dijete stvara probleme samo sebi (i eventualno užoj obitelji), a ne i širem društvu, školi i ostalima, pa netko drugi to i neće smatrati toliko problematičnim pubertetom.
Ali, kako rekoh - zasad mi je samo čekati i gledati.