J.-ina razredna prijateljica je među najboljima u brzom čitanju...cca 80 riječi u minuti, a iz testa čitanje s razumijevanjem dobiva uredno 3, tako da ni ja ne razumijem poantu tog brzog čitanja.Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Printable View
J.-ina razredna prijateljica je među najboljima u brzom čitanju...cca 80 riječi u minuti, a iz testa čitanje s razumijevanjem dobiva uredno 3, tako da ni ja ne razumijem poantu tog brzog čitanja.Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Eeee, to su neke moderne cirkusarije - Tony Buzan u knjizi o brzom čitanju ima tu štopericu, samo na drugačiji način - tamo uspoređuješ rezultat sam sa sobom, ne utrkuješ se s drugima. Netko je to iskrivio i primijenio gdje ne treba i gdje može biti vrlo kontraproduktivno...Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Inače, ja sam doma koristila štopericu, zapravo timer, u radu s djecom (da osvijeste koliko im treba vremena za rješavanje radne bilježnice iz PID ili domaće zadaće iz matematike, jer su trebali naučiti da zadaće ne pišu cijelo popodne, nego da osvijeste rasipanje vremena i pažnje) ali za čitanje nikada. Koristili smo štopericu da im limitiramo vrijeme na računalu i da općenito steknu osjećaj zua vrijeme, ali za čitanje to nema svrhu. Ne sjećam se ni da su u školi moji sinovi imali čitanje uz štopericu. Ne kažem da nisu, ali nitko to nije isticao, ni učenici ni učiteljice.
Nisu baš tako moderne. Dobro se sjećam da smo i mi u 1. razredu čitali na štopericu, a slično iskustvo ima i MM koji je stariji.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Tko se sjeća "Smogovaca" (radnja se odvija 1974.), sjetit će se da i tamo Dado i Štefek čitaju na štopericu i da im učiteljica broji riječi. Ima i u knjizi i u seriji ;)
Mudra učiteljica bi dozvolila djeci da biraju način na koji će odgovarati čitanje. Nekome baš paše da čita naglas i uz štopericu, ako mu to dobro ide... Nekome bolje odgovara uobičajeni test ČSR. Nekome bolje odgovara prepričavanje teksta pročitanog u sebi. Dalo bi se. Gdje je volje, nađe se i načina, a gdje volje i pameti nema - uzalud je uzrujavati se. Ono što ne možemo promijeniti ne treba nas uzrujavati. Treba to uzeti zdravo za gotovo, kao Vakulinu prognozu. Nadam se da će napor i stres koji tvoje dijete proživljava sada rezultirati prevladavanjem toga.Citiraj:
mitovski prvotno napisa
I ja se slažem da nisu nimalo moderne, imali smo i mi to čitanje na štopericu i specijalno išli u knjižnicu i jedan po jedan čitali riječi... nemogu opisati koji je to stres svakome bio i mrzili smo to... samo tad nismo shvaćali besmisao toga jer smo bili djeca.
Eto , vidim nažalost da je ostalo i dan danas
Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
:lool: istina, a i ja se sjećam čitanja na štopericu!
ja sam shvatila da je svrha tog čitanja na štopericu da se provjeri je li došlo do automatizacije čitanja, kod mojih se to radilo kod psihologice sad pred kraj 3. razreda (sjećam se i mi da smo išli kod defektologice za to, nije učiteljica mjerila)
mislim da nije problem u samoj metodi koliko u tome tko je i na koji način provodi
moj sin ima blagu teškoću sa čitanjem, pa ga je psihologica svejedno na tom testu pohvalila, on je došao doma sav zadovoljan, iako realno stvarno čita za kraj prvog, a ne kraj trećeg razreda
al on je i takva narav da povratnu informaciju čuje potpuno suprotno od cure od mitovski
Da, mudra bi, ali ja to čak ni ne očekujem iako bilo bi lijepo, ali komentirati djetetu na temelju brzog čitanja (a upoznat si s problemima djeteta) da čita za 1. razred, a inače čita odlično kad čita tekst i ima odlične ocjene iz svih testova, pa moraš biti svjestan da ne radiš dobro, da ne kažem da radiš štetu.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Može biti... A može biti i da mojoj djeci to nije bio neki stres, pa mi to uopće nije bilo bitno. Moram ih pitati.... Za Smogovce isto, to su obožavali...Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Nadam se da je sve na kraju bar rezultiralo time da učiteljica dete propituje dok on sedi?Citiraj:
casa prvotno napisa
Ovo što tangerina piše o štoperici mi ima smisla, sve ostalo mi je :-o. Znam da se uvek obraća pažnja i na brzinu čitanja, ali onako "odokativno", kod nas se štopuje vreme samo za blic testove i slične stvari. Ja lično prezirem štopovanje vremena zbog nabijanja pritiska tamo gde ga ne mora biti.
Ali kako da se čovjek/žena/dijete navikne na nabijanje pritiska tamo gdje ga treba biti i ima ga i nauči funkcionirati pod pritiskom ako ne na "tamo gdje ga ne mora biti"?
i kak ćesto to moraju tako brzo čitati, baš ću pitat svojega nikad mi nije reko da u normalnoj nastavi je tak čitaoCitiraj:
mitovski prvotno napisa
Pa u 12 godina školovanja, ima sasvim lijepoga vremena da se nauči funkcionirati pod pritiskom. Pritisak je svaki dan u točno odredjeno vrijeme biti u školi, pisati testove u zadanom ograničenom vremenu, biti spreman za 5 predmeta odgovarati svaki dan jer nikad ne znaš kad će ispitivati a nemožeš se javiti... ima toga još trenutno mi ne pada na pamet.Citiraj:
Ali kako da se čovjek/žena/dijete navikne na nabijanje pritiska tamo gdje ga treba biti i ima ga i nauči funkcionirati pod pritiskom ako ne na "tamo gdje ga ne mora biti"?
Ali raditi to tako da štopaš vrijeme čitanja djetetu u 2. razredu je besmisleno. I ne spada pod naučiti se funkcionirati pod pritiskom, već nepotrebno nabijanje stresa, i još kao kod MItoviskine curice, izvlačenje totalno krivog zaključka iz toga (sorry Mitovski što razvlačim tvoj slučaj, ali baš me zapeklo kad sam pročitala i čitam o tvojoj curici)
Ne znam.
Gledajuć' gotovo svakog (novog) zaposlenika koji se rodio nakon (oko) devedesete, tvrdim da ne znaju funkcionirati ni pod normalnim uvjetima, kamoli pod pritiskom.
Zato jer nisu imali stresnih situacija.
Jer se ide niz dlaku.
Ok, to je osobni doživljaj, ali naprosto je fascinantno kako se poklapa.
Ne moraš više biti spreman za 5 predmeta, jer postoji ograničenje sa brojem predmeta koje se smije ispitivati i pisati testove u tjednu. Ako uleti treći, odmah pobuna.
Nije rješenje ukidati izazove, već se naučiti nositi s njima. To današnji klinci ne znaju, mislim, ne zna nitko na početku, ali te nauče u takvim (trenutno benignim) situacijama. Ali stavljati ih isključivo pred "muss" izazove, ne može donijeti dobre, izvježbane rezultate kad je stvarno "muss" u budućnosti.
Misliš da je rješenje da se djecu nauči kako se nositi sa stresom da ih se što češće stavlja u stresne situacije. Djecu se treba naučiti kako učiti, da nauče i da su sigurni u svoje znanje, a onda će se lakše nositi sa stresom.Citiraj:
Evelina prvotno napisa
Meni je to kao kad neplivača baciš u more i onda se čudiš kako je pod stresom i u strahu, pa nauči ga prvo plivati a onda ga testiraj plivanje.
Da, mislim da jest.
Ne može isti strah, isti stres, ista strepnja, isti osjećaj biti jednakog intenziteta nakon prvog ili stotog puta.
Oguglaš vremenom.
Vidiš da se ništa krucijalno nije desilo čak i ako podbaciš - jer, realno, nije.
Drugi put ćeš bolje. Ili lošije. Treći put isto. Četvrti put isto. I tako dalje.
Osim kod nekih kao kod mojeg djeteta koje razvije OKP, anksioznost i ostale blagodati, ali to je samo 1 dijete pa nije bitno. Zato mi plaćamo privatno psihoterapeute i ubijamo se doma da ispeglamo krive Drine iz škole.Citiraj:
Evelina prvotno napisa
Nemam doticaja sa mladima, ovo što Evelina kaže rođenim nakon devedesetih, tako da stvarno ne znam kakvi su ali vjerujem da si u pravu budući da to vidiš u svojoj okolini.
ALi isto tako mislim da do 4. razreda OŠ nema apsolutno nikakve potrebe za ekstra stresom osim ovog uobičajenog kojeg nosi samo školovanje takvo kakvo je.
E mene ovo muči. Jer ja ne mislim tako. Neki oguglaju ok, ali neki ne oguglaju, neki su ubijeni u pojam, odustanu, odu na sporedni kolosjek, ne uspiju, smatraju da su blesavi pa nežele više ni probati...Citiraj:
Oguglaš vremenom.
Nisam to rekla.Citiraj:
mitovski prvotno napisa
Ali ako je čovjek podložan takvim blagodatima, one se moraju drugačije rješavati (između ostalog i psihoterapeutima).
Imam i ja jedno dijete na peglanjima, ali nije mu to donijela škola, on je takav. Perfekcionist, lakoodustatelj, bez upornosti (kad treba, ali kad ne treba pila li ga ko profesionalan pilar). Štoperica više manje, on to ima i nosi u sebi, samo je pitanje trigera. Bolje da se s tim nauči nositi na štoperici kod čitanja nego na radnom mjestu.
Nije ni mojoj donijela škola, ali joj sustav kakav jest i učiteljica kakva jest odmaže i to poprilično. Nosimo se mi s tim još i jako dobro, jer mi doma to ispravljamo a imamo i prekrasnu psihoterapeuticu, ali kako i ona kaže, sve se to negdje slaže, crtica tu, crtica tamo i onda ispliva.Citiraj:
Evelina prvotno napisa
Ova tvoja zadnja rečenica je na tragu onoga što mi je učiteljica rekla, međutim ako imaš nalaz psihologa s uputama koji kaže drugačije možda ga je dobro poslušati i primijeniti.
Najbolje to vidim na primjeru J. Krenula je u školu sa 7,5g jer je rođena u 4,mj, da je krenula godinu ranije to bi bio kaos. Ta 1 godina je donijela ogromnu razliku u njenoj emocionalnoj zrelosti, pa se ne slažem s tim da dijete u 1. i 4. razredu treba biti podvrgnuto istom pritisku i da će štopanje vremena u 1. r pomoći mom djetetu kasnije na radnom mjestu.
Čuj, mene je moj strah od ispita koštalo svačeg, uključujući i visoko obrazovanje.Citiraj:
nevena prvotno napisa
Sporednim kolosijekom sam vozila nekoliko godina, radi tada nesretne ljubavi.
Ne smatram da sam blesava, već znam da sam blesava, ali danas želim bar probati - što ranije nisam.
Dugo mi je trebalo da oguglam. Čak me i danas zna početi oblijevati znoj i istovremeno mi se smrznu ruke da ne mogu micati prstima od straha.
Ali ja nisam išla ni na kakva peglanja ni terapije.
Zato moj ide.
Neću da svoje moguće rezultate ubije u startu, kao što sam ja svoje, a puno njih je bilo samo radi straha od ispita. Bilo kakvog ispita. Čak ni ne vozim, jer nisam htjela na zadnji ispit. A nitko me nije stisnuo kad je trebalo.
Iako, ok, mislim da je to bolje za druge oko mene. :mrgreen:
Uh Evelina, koma mi je ovo čitati. Da te strah baš toliko paralizirao u životu...
Ali takvu djecu treba škola pogurnuti (ako roditelji nemogu, neznaju, ne smatraju da treba) motivirati, a ne ubijati u pojam i još više potpirivati strah od svega...
Nasa uciteljica i dalje ispituje stojecki. I sinu nijednom nije spomenula da je procitao 92 rijeci u 2 minute. Neko vrijeme sam ozbiljno razmisljala o akceleraciji samo zbog uciteljice. Trenutno je stanje takvo da se dijete sve bolje nosi sa svim smetnjama koje ima. I ne, uciteljica ni na koji nacin nije stvorila smetnje, ali nije bas faktor koji pomaze. Zato sin izuzetno cijeni nastavnicu engleskog koja za papire psihologa vjerojatno ni ne zna, vec samo ima nesto vise empatije za dijete s tikovima. Nedavno je sin zajedno s nastavnicom engleskog gostovao u emisiji o obrazovanju na tv i bio je prestetan. Realno, kamerman i novinar u razredu posveceni njemu su put u jos veci okp, ali eto nastavnica je znalakako taj dan pretvorit u najsretniji dan skole za njega. I na tv-u se u jednom trenu vidjelo kako cupka nokte, a nastavnica mu je suptilno dala ruku da prestane. Uciteljica je rekla da emisiju nije stigla pogledati.
Svaka čast nastavnici engleskog, i mojima je njihova nastavnica engleskog baš draga i vole njen sistem rada.
Koliko vidim iz iskustva, što roditeljskog, što tuđeg nastavničkog, deca sa okp-om uglavnom sasvim normalno mogu da podnesu pritisak, kao i sva druga deca, ako primaju podršku i pozitivne poruke od okoline tj. nastavnika/učitelja/trenera kogagod. Ono što njih razlikuje od druge dece je to što njih puno jače pogađa neblagonaklonost, nepravda, i besmislenost nekih zahteva.
Međutim, mislim da kod tvog sina izostaje adekvatna reakcija pedagoginje. Ako je ona dete već testirala i pohvalila, onda je njen deo posla da svoje rezultate saopšti učiteljici i koriguje njen način rada, zar ne?
Evelina, ja te ne razumem sasvim. Prvo kažeš da mladi ne znaju da se nose sa obavezama i pritiskom upravo zato što nikad nisu morali, a onda napišeš isto za sebe, da si puno toga odbacila i propustila jer ne znaš da se nosiš sa pritiskom - a pretpostavljam da je u vreme tvog školovanja ipak bilo pritisaka i obaveza?
Meni je logično ono što je nevena napisala: samo školovanje je obaveza i pritisak, postoji mali milion načina kojima se deca mogu naučiti obavezama, a da to ima smisla i svrhe, i da je po decu motivišuće a ne obeshrabrujuće. Za šta će im pobogu ikad trebati broj pročitanih reči u minuti, pa neće svi biti oni prodavci na aukcijama, kako se već zovu...
ja isto to ne podnosim, to su još mala djecaCitiraj:
tanja_b prvotno napisa
i mislim da bi u nižim razredima opisne ocjene bile prihvatljivije, na ovaj način ludilo petica i nabrijavanja kreće već od prvog razreda
Pitala u razredu ne čitaju na štopericu
Frendica ima curku isto u drugom razredu u gradu ni oni ne moraju na štopericu
Moja nije redovito čitala uz štopericu, nego se negdje u travnju ili svibnju mjerila i vrednovala postignuta brzina.
Ove uciteljice kod kojih se cita na stopericu zapravo pripremaju djecu za to testiranke, koliko sam shvatila. Od moje crziri uciteljice, mislim moje djece, to je radila samo jedna.
Umjesto da “mjere” citanje s razumijevanjem oni mjere citanje na sekunde. Nasa najstarija je uvijek imala super rezultate ali sta kad nije uopce kuzila sto je procitala. Samo je citala jer je pedagogica tako rekla. Katastrofa. I onda smo doma to ispravljali - citaj polako i s razumijevanjem.
Pa ali nasa pedagoginja osim brzine citanja radi i test zakljucivanja bas nakon citanja s razumijevanjem. Mislim da je to standard. Jednako kao sto sva djeca pisu citanje s rszumijevanjem. I definitivno trebaju postici odredenu brzinu. Meni to da citanje mora biti automatizirano ima smisla, samo nekad onaj tko radi s djecom promasuje bit.
Nasi su pisali testove citanje s razumijevanjem. Ali kod nase uciteljice to ( hvalabogu) nije islo na sekunde. Ali kod pedagogice je bilo samo bitno koliko sekundi im treba da procitaju neki tekst. Nije provjeravala nikakvo razumijevanje. I kad sam ja reagirala mi je gurala pod nos njezine rezultate - da sta ja izmisljam, da ima odlicne rezultate brzog citanja...
Nisam shvatila tko ti je gurao rezultate pod nos. Djeci danas opcenito ide teze citanje s razumijevanjem jer premalo citaju. Davno sam zakljucila da tu jedino pomaze da roditelj sam cita s radoscu te da na isto potive dijete, nevezano uz skolu.
I ja sam stvarno mislila da svi pedagozi rade taj test zakljucivanja.
I testovi citanja s razumijevanjem se nigdje ne rade na stopericu. Je li tako?
Samo neke uciteljice u razredu ispituju usmeno citanje na stopericu.
Pedagogica, kad sam sam rekla da mi se ne svidja to sto rade. Da mala brzo cita a nerazumije nista. Nisi sva djeca ista, a nase skolstvo baca sve u isti kos i kalup.
7 godina REZULTATI!
8 godina REZULTATI!
9 godina REZULTATI!
10 godina REZILTAT!
11 godina REZULTATI!
12 godina REZULTATI!
13 godina lagano posustajanje
14 godina problemi
15 godina: ponosno nose majicu na kojoj piše: Sve se može kad se hoće. MI NEĆEMO!
Što smo sve propustili dok smo opsjednuto gledali u rezultate?
Da, ne čita se tekst nego riječi poredane i nepivezane u redovima i stupcima i kako mi je J. objasnila na poletku su veća slova pa su prema kraju sitnija i ideš jedan na jedan s učiteljicom u posebnu prostoriju, dobiješ papir i ona kaže sad... to je dovoljno da moja zablokira.Citiraj:
casa prvotno napisa
Nemam ja ni problem da oni to testiraju, ali da ocjene djetetovo čitanje i da joj kažu da čita za 1.r a sve ostalo pokazuje da nije tako e s tim imam problem.
J. stvarno voki čitati i nitko ju ne tjera na to.. pere zube i knjiga joj na umivaoniku.. hoda prema školi i čita knjigu, sto puta sam joj rekla da će nos razbiti... ima odlične ocjene iz čitanja s razumijevanjem i čujem ju kad čita i znam kako čita, pa onda mi nije jasno da se ne gleda pira slika nego da dijete dođe kući i ukomirano izjavi: Ja ne znam čitati!
Dobro, dobiju li djeca ocjene na tom testiranju, unosi li se u e-dnenik, ima li to testiranje ikakve veze s nastavom u razredu ili se radi o općem testiranju određenog uzrasta da se dobije nekakva statistika?
Ne dobiju ocjene na testiranju, ali neke uciteljice na isti nacin ispituju u razredu.