Printable View
ja samo vidim koliko se osvijestilo kako je teško biti kući i koliko energije ode na uobičajene, svakodnevne obiteljske obveze
koje se često podcjenjuju ako ih obavlja netko drugi, jel
i baš mi je drago da su to malo svi osjetili i da su neki pali s trona prebitnosti
i neka ih je osvijestilo da nisu hebeno nedodirljivi
možda nija korektno što tako osjećam
ali i zato me briga, iskreno
govorim o onome što vidim oko sebe
evo, sad mi je lakše :mrgreen:
što se tiče teme, manje-više podnosim dobro
ponekad bude dan za poluditi, no vidim u sebi postupno mirenje sa situacijom i prihvaćanje da će vjerojatno ovako biti duži period
osobno mi jako pomaže puno kretanja na otvorenom i boravci u prirodi, na zraku
da nije toga sigurna sam da bih puno puo teže to podnosila.
Ja obrnuto, jučer sam skoro pukla, pun mi je k posla, ovih dana sam svaki dan završavala oko 18 + sat-dva iza 20
Tak da sam sretna da je 3 dana vikenda a imam samo pol dana posla za odradit :-D
Ali da, i ja se osjećam već kao u zatvoru, ne smeta me baš toliko ni puno posla ni rad od kuće ali osjećam se kao u onom groundhog day, mentalni zatvor, htjela bi negdje iz rutine i iz ovog fizički malog svijeta u kojem sam zapela a svodi se praktično na kvart, popit kavu s prijateljima, otić u kupovinu prošetat (ne mogu vjerovat da mi se ide u dućan), odvest do vikendice, ili na more... Nadam se još malo pa ćemo moći i to.
sillyme bome uz taj tempo rada ja bih pukla i da nismo u ovakvoj situaciji
valjda stvar navike, što li
ja sma onaj soc,sistem od 7-15, tj. od 7.30-15.30
do 18,00 se već i najedem i odmorim i podružim
apropos mora, ja sam bila prošlu nedjelju i sigurna sam da mi je taj izlet napunio energiju za ovaj tjedan što prolazi
Ako imate vremena i volje mozete ispuniti anketu
https://docs.google.com/forms/d/e/1F...rm?usp=sf_link
Potpuno se slažemCitiraj:
flopica prvotno napisa
Ma početku nastavne godine jedno vrijeme moje radila kuhinja,kakvih je prepiranja bilo u to doba za ne povjerovati,nadam se da su te osobe sad ipak nešto radile po kući i da di drvo napravile klopu
Ja sam tek počela uživati, a već (mi) je gotovo :mrgreen:.
Prvih 4-5 tjedana se ni ne sjećam tog košmara “jako puno posla+troje male djece+škola nezainteresiranog i nesamostalnog malca”. Onda mi se u 6. tjednu smanjila količina posla (i tek u 6. tjednu sam pisala godišnji jer nisam odradila 40 sati), i kad se sjetim kad sam se jedan dan naspavala... vijuuu. Ne mogu se skroz opustiti od posla, nije mi pravi GO, ali puno manje radim prošli i ovaj tjedan pa sam počela uživati u ljenčarenju.
I u još nečemu. Ja inače nikada nisam doma. Baš ne volim biti doma. Preko tjedna doslovce dolazimo doma nakon 18-19 h. Vikendom skoro oba dana idemo negdje na minimalno 4 sata. Sve ostalo vrijeme koje smo doma je uvijek bilo nekako zbijeno (“Ajde brzo napisi zadaću pa idemo/otrči na plac pa da idemo/daj da samo na brzinu pustim sude i veš pa idemo”...). Svijet nam se vrtio oko toga da odemo od doma, ne da se vratimo doma. Nikad niti jedan jedini dan godišnjeg nisam potrošila tako da sam taj dan doma.
Sad kad razmišljam kud smo mi to stalno išli, nemam pojma :lol:.
Imali smo prije par godina frendove koji bi na to naše “idemo” isto uvijek išli s nama. Onda su počeli uređivati kuću koju su nasljedili. Mi: idete? Oni: ne, danas radimo ovo, a poslije ćemo sjediti. Sljedeci vikend opet. I stalno sam si mislila, kaj je njima, šta samo sjede u tom svom dvorištu :lol:.
Ovo mi je prvi put nakon nemam pojma koliko vremena da mi je ok raditi to što se može raditi doma, a to je ništa :mrgreen:. I taman kad sam počela uživati u tome da nemam plan što ću i kud ću, rekli mi da moram na posao. Na sreću, ostaju mi vjerojatno vikendi kojima još dugo vjerojatno neću nikud ići :mrgreen:.
BB :lol:
ja volim landrati samo vikendom, radnim danima ne
viknd svaki ili brda ili more
svaki
tako i sad radim, jer mogu
tako da realno meni nije velika promjena nastala, osim dijela s druženjem, kinom, predstavama i školom
i taj psihološki moment straha i svjesnosti da se život izmijenio, da nismo slobodni više
Ma nisu to samo odlasci u prirodu vikednom, nego cijeli mindset da je ono što je vani "bitnije" od onog unutra. Npr. mislim da su moja djeca jedna od rijetkih koja su isla na sve rodendane na koji su pozvani, a to je znalo biti i po 30-tak rodendna godisnje po djetetu, pa slobodne aktivnosti na koje dvoje starijih idu po 2-3, a to nikad ne odradujem tako da odvedem jedno na rodendan/aktivnost i odem doma, nego za to vrijeme budem s drugim djetetom na nekom drugom mjestu...onda te aktivnosti produciraju i nastupe, utakmice... Pa ostala druzenja s ostalim ljudima. Pa onda razni sajmovi i dogadanja. Pa ako nema baš ništa, onda barem kazaliste. I naravno obavezno jos i park/šuma/priroda...
I sad nista od toga. I nije mi ništa :mrgreen:.
Blago tebi, BB. I kod nas od toga nista, ali smo svi skupa i poluludi. Mislim, ne fali mi bas sve, ali treba mi i malo akcije koja ne ukljucuje samo i iskljucivo pos'o, kucu i djecu u jednom ogromnom, beskrajnom danu.
Evo, napokon idem u krevet, u 3:34 ujutro (ok, prvo idem oprati zube i pronaci pidzamu).
Danas sam odrzala prezentaciju magisterija (preko Zooma), pripremila cjelodnevnu proslavu petog rodjendana muzeja (virtualno), snimila video, napravila s djecom mud pie (za taj isti rodjendan), oprala djecu od tog mud pie, valjda sam ih i nahranila, ne sjecam se vise.
Za par sati, sve ispocetka. (Ok, ne moram vise raditi na prezentaciji, ali moram isfrizirati rad i predati ga zajedno s portfolijem do sljedeceg cetvrtka. Nakon toga nastupaju malcice drugaciji beskrajni dani. :unsure: )
Kaae možemo mi vidjeti s ove strane bare taj tvoj muzej?
Moguce da svastanesto ne radi na stranici. Lansirali smo je kolegica i ja sinoc (skroz novu verziju), a jos ce nocas developer raditi na njoj (odnosno radi sad).
To nešto ko hiža eksperimentov?
Cekaj Kaae da ti prođe stres, pa možda uspijes uzivati u ničemu dugih dana ;). (Mislim, tu ne računam djecu, hranu, kuću...). Nego ono "ništa osim toga".
Laku noć :).
Odlično. Jako mi se sviđa.Citiraj:
Kaae prvotno napisa
bubilo meni bi taj tvoj stari život došao ko kazna :mrgreen:
ja volim bit doma i uživat u laganini danu, ne naravno ovako, idealan omjer bi mi bio, ne znam, 30% vani, 70% doma (budnog vremena). Ja sam dosta kao Ježurka Ježić
Tang :lol:.
Imam još dvije takve frendice, nazvale smo se "uličarke" :mrgreen:.
A evo, kontempliram puno o tome ovih dana, nisam još došla do neke posebne spoznaje. Možda da otvorim novu temu o tome ovdje ;).
ja volim druženja, al volim i bit kući, pa mi je idealno pozvat sve svoje prijatelje kod sebe doma.
ima svjedoka i na forumu
al danas mi je baš tužno i teško. Baki i djedu mi je 60. godišnjica braka i planirali smo veliku proslavu, rezervirali restoran.. Na kraju ne možemo niti doći do njih sa tortom, što inače radimo svake godine. Mama mi je daleko i vidim da je njoj to još teže.
Rekli smo da prvom prilikom kad se bude moglo, proglašavamo prvi maj
tang :hug: :-*
ja sam dugo vremena bila leteca, doma bih ulazila navecer, posao do 17, pet vecernjih treninga tjedno, razvozenje djece, vikendom neka akcija
to je bio moj normalni ritam i nisam ga preispitivala
(zivjela sam u privremenom stanu pa nisam ni razvila neki osjecaj svog doma, uzivanja bivanja u tom prostoru)
onda sam malo prije karantene preselila u svoj stan, mogla usporiti, i navikla se brzo na taj ritam, toliko da mi je postalo normalno uvalit se nakon posla doma i pomislit, super, danas vise nigdi ne idem
sad sam evo mjesec i po na selu, i srecom da sam tu, jer me spasava sto mozemo izic vani, velika okucnica, blizu setnice, polja, sume...
ali dosadilo je
procitala sam osam knjiga, pogledala nekoliko serija, filmova, ponavljam francuski, vecinu dana sam support za skolu za svoje dvoje djece i dvije necakinje
ali zazelila sam se opet akcije, ovo je bas beskrajni dan
mislim da ce moj novi ritam biti neki balans, jedva cekam uspostavit ga
BB
Sestro po skitnji ;-)
Samo kod nas se ima samo 1 aktivnost, jednostavno smo više outdoor tipovi :-)
Summer uživat ćeš u balansu :heart: eto dobrobiti od cijele ove situacije :-)
A di nećeš uživat u onakvom pogledu s terase :zaljubljen:
A ja se pak uvijek cudim ljudima koji ne mogu biti doma :lol:
Mi smo inace introverti i nije mi problem biti doma. Ali volim otici na bazen,na more, rodbini u drugu zupaniju.. to mi fali.
Kaae, super izgleda stranica!
BB haha, ja sam isto uličarka.
I dosta mi je kuće. Nije da ne volim ovaj naš stan, volim. Ali vani je zanimljivije. :mrgreen:
Nakon par mjeseci bolnice, pa korone, pa poroda, pa još korone.. stvarno me nervira više gledanje u zidove. Fali mi neke akcije. Znam da ništa posebno ne bi ni bilo izvedivo uz malu bebu, ali barem bi se mogla ići prošetati bez da mislim jel mi netko kašlje na 2 m od kolica ili na 1,76 :roll:
Ali dobro, kako drugima tako i meni. Proći će. :)
Riri bome ako je itko zaslužio slobodu i izlaz van, to si ti :sp:
Vrci lijepo je i meni doma, al ne volim bit dugo unutra :-) a ako sunce sija, nema šansone zadržat nas unutra. Nitko i ništa, osim eto corone :mrgreen:
Evo maznuli rižoto od sipe, malo ćemo predahnut i odosmo prvo u vrt sadit povrće,a poslije gdje nas puti odnesu :-)
Ja ću samo prokomentirati da su ljudi poludjeli - jučer sam s malom bila u Pet centru (njoj je to bio prvi "izlazak" otkad je sve počelo; ispred centra nije bilo praznog parkirališnog mjesta:/). Skoro nitko nije imao masku u trgovini i moglo nas je ući "bezbroj", nitko nikoga i ništa nije kontrolirao.
Jučer navečer na našem igralištu (mogu ga vidjeti iz blagovaonice) njih 20-ak. Sin je biciklom prolazio pokraj igrališta i vidio da su sve one "zaštitne" trake potrgane. A živimo u kvartu u kojem su privatne kuće i svi imaju svoje dvorište, dakle, uopće nema neke potrebe za tim. Stvarno ne razumijem koji se to klik ljudima dogodio u glavi, tako naglo. Do prije 5-6 dana sve je još bilo prazno.
Meni je frustrirajuća ta nedosljednost, isto vidim s balkona na jednom malom igralištu hrpa djece i roditelja, ljuljačke, tobogani u funkciji, a onda slušam svjedočanstva ljudi koje je policija tjerala iz praznih parkova, sa prazne Rive
Ja sam jučer prvi put nakon 18.3. otisla u trgovinu. Nigdje drugdje nisam isla, vidjela sam se samo neki dan sa svojim starcima jer mi ionako počinju čuvati djecu.
Ali što se mene tiče, to je sve gotovo... I kod mene i kod mm-a se od sutra pocinje raditi u uredu. I za mnoge prijatelje znam da se sljedecih tjedana vracaju raditi u ured. Javni prijevoz vozi. Bacite pogled na susjednu temu koliko ljudi se već naručilo kod pedikera i frizera ;). U tom kontekstu, meni je totalno svejedno što se ljudi druže u parkićima i na klupicama.
Klik koji se ljudima dogodio je popuštanje mjera, nema velikog broja novozaraženih, i svima fali druženje, i eto...
Neće stvari biti iste kao prije i ljudi će se u mnogim stvarima drugačije ponašati, ali gotovo je. Još samo tjedan dana da se može i u kafić, i osim vrtića i škole, sve "funkcionira".
Čemu navodnici? Da, sve funkcionira u mjeri u kojoj može.
Ljudi su i prije imali različite higijenske navike. A ne možemo se sad zakopati u kuću i ne izlaziti do kraja života. Oprez je svakako potreban, ali panika nikom nije korisna.
Navodnici jer nije kao prije, ali da, s obzirom da je to novo normalno, onda može i bez navodnika.
Eto, parkovi su slobodni od sutra .:-)Citiraj:
tangerina prvotno napisa
Na koju foru? Kako?Citiraj:
sirius prvotno napisa
pa ako moze slobodno okupljanje u zatvorenom prostoru, sto ne bi i na otvorenomCitiraj:
Cathy prvotno napisa
Rekli su razmišljamo i možda
Ne baš :
Sutra otvaramo
Pa, nije sve gotovo zato sto ljudi pocinju raditi, ima nas koji radimo cijelo vrijeme...ima tu puno nijansi između. Kod nas su trake na parkićima strgane par dana nakon postavljanja ali u parkovima nema nikoga, eventualno dva, tri srednjoškolca na klupici. Male djece uopće nema...Citiraj:
Bubilo Bubich prvotno napisa
ali je zato cijelo jutro red ispred lokalne pekarnice bio ogroman...
Rekli su da NE produzavaju mjere zabrane ZADRZAVANJA na otvorenim. Sto znaci upravo to da su parkici slobodni za koristenje.Citiraj:
jelena.O prvotno napisa
Sto ne znaci da ce dozvoliti organizirana masovna okupljanja .
mrzim izraz novonormalno i mrzim sve što je "novo normalno"
:mrgud:
ljudi žele ono što nam je dosad bilo normalno i sve više se tako i ponašaju, bila korona tu ili ne više
Mi smo danas planinarili izmedju 15 i 16km po krasnoj prirodi i odmah mi je svijet kugla šarena :-)
Kod nas rade kafići koji imaju terasu, od danas, i prošla sam pored jednog mini i videla konobaricu u maski.
Vrtići se otvaraju 18.5., kao i škole (delimično), samo neki razredi tipa maturanti i prva 3 razreda osnovne. Iskreno, nema mi baš tu puno logike, ako je zaista virus toliko opasan kao što su trvrdili, a videli smo da na sreću nije - barem je to moje mišljenje i mišljnje 95 % ljudi koje poznajem. Javni prevoz ne radi, predpostavljam da bude uskoro proradio. Mene spašavaju odlazci u prirodu, a juče sam posle 2 meseca bila kod roditelja na porodičnom okupljanju, nekih možda 8 ljudi i nije me strah. Nećakinju sam izgrlila i izljubila uzduž i popreko, svi smo zdravi i nisam paranoična.
Što se mene tiče, polako se sve vraća u normalu, a verovatno nikad neće biti skroz isto. Mislim da kad nam pukne finansijska kriza, trebaće ostati psihički i fizički zdrav. Moj tata je lječnik i ima preko 60 godina, normalno radi i dežura, čak je sada za vreme Corone koristio dosta godišnjeg, po jedan dan svaki tedan, jer nisu sve ambulante radile i onda su ih šparali ako dodje do horor scenarija pa budu morali raditi dan-noč. Njegove 2 medicinske sestre su se u domu starijih zarazile sa Koronom, bile na bolovanju, ništa posebno, kao i svaka druga prehlada i žive su, zdrave i prave danas.
Još uvek čekam račun dezinfekcije lifta kojeg je vlada naručila, a ne zna ko će to platiti, predpostavljam da mi stanari pa se nadam da bude cifra izpod 40 eura, jer inaće ću to loše podneti :trci:
Od četvrtka su dozvolili odlazak u druge opštine, pa se može normalno putovati u okviru državnih granica. Za leto se još uvek ništa ne zna kada će otvori granicu SLO - Hrvatska, ali predpostavljam da to bude najkasnije oko 15.6. Bili živi pa videli :ghug: Do sada su se moje progroze ostvarile, što se tiče (ne)opasnosti virusa.