Ina, tocno to, mikrokozmos i world peace...
Printable View
Ina, tocno to, mikrokozmos i world peace...
Zavisi od mnogo faktora. Ovde ima mnogo manje nasilja medju skolskom decom i mnogo vise dece zna samoodbranu. Kao sto je Kaae opisala, postoji i taj 'meki fokus' na saomodbrani u okviru svih borilackih vestina, tako da se refleksi formiraju kontinuirano i posle nekog vremena deca su zaista vesta da se odbrane od bilo kojeg udarca. Nije zahvalno opsivati nasa iskustva, upravo zbog tih razlika. MM je odrastao u najgore vreme i u vrlo intenzivnom okruzenju sto se tice ulicnog i skolskog nasilja, pa cesto kroz salu proradjujemo te situacije s sinovima, koji obojica imaju crni pojas iz kung fua. Kao roditelju, prosto mi se svidja takav pristup samoodbrani kao nekoj vrsti edukacije, jer vidim da deca bez straha ucestvuju u razgovoru o nasilju. E sad, sta bi bilo da ih neko dohvati na nacin na koji su dohvatali MM-a, to je definitivno diskutabilno.
Koliko iscitavam, to je upravo ovo da sticu samopouzdanje i gard pa rjedje uopce postaju zrtve.
Refleksi se stjecu kroz cijeli trening borilackih vjestina, ne samo kroz dio samoobrane.
Opcenito mislim da su borilacke vjestine izuzetno korisne i dobre i najvijam da ih cim vise klinaca trenira.
Da, samo sto bih ja rekla da ovim pristupom ne gube samopouzdanje pa ne moraju ni da ga reizgradjuju, i da im gard ne bude reaktivan nego pozadinski, tako da sto manje razmisljaju o nasilju.
Sto se refleksa tice isto da, kroz ceo trening, ali u samoodbrani se najvise ispoljava istancanost refleksa, jer se reaguje na pokrete i namere partnera.
Ontopic
U fazi sam "dosta mi"
Klinac u SI radi razreda, 3 zarazena od jucer. Mala u SI radi vrtića.
Imam osjecaj da se te SI samo vrte u krug. Ja moram na dežurstvo u ured na 2tj. Prije nismo nikad pristajali da mi roditelji cuvaju djecu u SI, sad kazu i oni da im svejedno (zivimo iznad njih i ionak su cesto skupa).
Mah
Dječja traumatska psihologija (i traumatska pedagogija) je područje koje nažalost nije još niti zastupljeno niti poznato (niti ima dovoljno stručnjaka) onoliko koliko bi trebalo biti, a daje odgovore i rješenja za gotovo sve "neprihvatljive" vrste ponašanja, koje su zapravo strategija žrtve da uopće prežive.
Polivagalnu teoriju (koja objašnjava funkcioniranje živčanog sustava u određenim situacijama i uvjetima) bi svima preporučila da prouče, ima i dobrih videa na tu temu. Vrlo dobro objašnjava što nam se odvija u živčanom sustavu kad smo pod stresom, kad smo u konfliktu s nekim , u opasnosti, kad smo doživjeli traumu...
Stvarno otvara vidike.
A i vrlo je primjenjiva na stanje društva u vrijeme pandemije.
Ali jedna od prvih stvari na koju čovek naiđe kad krene da čita o polivagalnoj teoriji je niz argumenata o tome na koje je sve načine naučno neutemeljena...
Na stranu što ne vidim kako je primenljivija na stanje društva u vreme pandemije nego bilo koja druga teorija o sličnim pitanjima.
I što mi formulacija "ima dobrih videa na tu temu" automatski aktivira tik na oku kad je pročitam - a to je isključivo posledica pandemije.
Hvala ti annie, bas cu pogledati cim ulovim vremena. Zvuci zanimljivo.Citiraj:
annie84 prvotno napisa
Znači analogni živčani sustav ne postoji?Citiraj:
pulinka prvotno napisa
Ne znam gdje točno čitaš, koje stranice koristiš i koliko su pouzdane i točne.
Pulinka, spomenula sam videa jer ljudi koji su laici na tom području uz dobre, znanstveno utemeljene videe mogu dobro razumijeti ili barem dobiti uvid u takve teorije. Baš me zanima i kako nije znanstveno utemeljena kad se na fakultetu na kojem sam trenutno predaje i to ne samo u Grazu nego i u xy ostalih zemalja? I primjenjuje na ostalim područjima, pogotovo u liječenju traume.
Iskreno, mogla bi napisat diplomski rad na tu temu sutra da želim, toliko sam izvrsnih predavača imala priliku poslušati u zadnje tri godine (iz vrlo puno različitih znanstvenih polja) da me zaista čudi da, bilo tko tko zaista prouči teoriju kako spada, ne vidi niti jedan primjer kako njegov živčani sustav utječe na njegove reakcije.
To je samo bio jedan post, da ljudi koje zanima, prouče, koje ne zanima - NE. Zar od svega treba odmah raditi diskusiju i stvarati konflikte gdje ih nema?
A ako ja vidim poveznicu teorije na reakcije ljudi u mom životu u pandemiji, ne znači da i ti moraš za one u svojem.
Have a nice day!
Nekima su "tik u oku", postovi od određenih ljudi na Forumu, na koje odmah skaču, što je vjerujem i ovdje slučaj.
Btw, tik u oku je isto reakcija analognog živčanog sustava u stanju gornjeg simpatikusa.
Annie, nešto je ili naučno ispravno ili nije. Ili je još podložno raspravama pa nema konsenzusa.
I moj post je samo ukazao na prostu činjenicu da sam u jednom kliku prvo naišla na prilično argumentovanu kritiku - upravo jer sam htela da saznam više, ako nisi primetila da je to bila moja namera.
Ako će to da podstakne diskusiju, zar je to loše?
"Kritičari polivagalne teorije ističu da njezine premise nisu podržane empirijskim, znanstvenim istraživanjima. Paul Grossman iz Sveučilišne bolnice Basel tvrdi da nema dokaza da je leđna motorna jezgra (DMN) evolucijski primitivnije središte parasimpatičkog sustava moždanog debla od nucleus ambiguus (NA), te da nijedan dokaz ne podupire tvrdnju da je naglo smanjenje srčane frekvencije izazvane ekstremnim emocionalnim okolnostima (poput disocijacije povezane s traumom) posljedica je eferentne aktivnosti DMN-a na srce. Zapravo, čini se da nema dokaza da se takvo smanjenje uopće događa kod disocijacije povezane s traumom.
"Među evolucijskim biolozima postoji konsenzus da postoje velike razlike u vrstama među ribama, gmazovima (i pticama) s obzirom na to jesu li leđni centri za moždanu oluju (koji odgovaraju DMN-u) ili ventralni centri (koji odgovaraju NA) odgovorni za parasimpatičku kontrolu otkucaja srca. "
Grossman također ističe da su čak i rezultati vlastite studije Porgesa o dvije vrste guštera bili pogrešni zbog neprimjerenog mjerenja varijabilnosti otkucaja srca.
Iako se kritika ne odnosi na klinički nagađanja o polivagalnoj teoriji izravno, ona proturječi njezinim premisama. Konkretno, potkopava sugestiju da postoji filogenetska hijerarhija, gdje je jedan vagalni sustav primitivniji od drugog, i stoga se aktivira samo kada onaj koji je evoluirao zakaže (kao kod disocijacije ili akutne traume). ). Otprilike stoljeće poznato je da se "diferencijacija visceralnog eferentnog stupca vagusnog živca na dorzalnu motornu jezgru i ventrolateralnu jezgru (nucleus ambiguus) prvi put vidi kod gmazova (Ariens Kappers, '12; Ariens Kappers i sur. ., '36; Addens, '33) ". To je u suprotnosti s polivagalnim opisom leđne motorne jezgre kao "filogenetski starije" od jezgre ambiguus ili s obzirom da je potonja jedinstvena za sisavce.
Uz to, nedavni nalazi na plućnim ribicama sugeriraju da mijelinizirana vlakna vagusnog živca koja vode od jezgre ambiguusa do srca dugo prethode evoluciji sisavaca.
U polivagalnoj teoriji termin vagalni ton izjednačen je s respiratorna sinusna aritmija (RSA), za koju se sugerira da je povezana s dimenzijama psihopatologije. Broj istraživačkih studija procjenjivao je RSA odgovore u nizu dimenzija psihopatologije, ali sveobuhvatna metaanaliza pokazala je da se ne može naći klinički značajna veza između psihopatologije i reaktivnosti RSA. Osim toga, korelacija između vagalnog tonusa i regulacije stresa ne bi nužno ukazivala na uzročnu ulogu aktivnosti vagusnog živca na različite reakcije na stres kod sisavaca (vidi Korelacija ne podrazumijeva uzročnost za više).
Prenaglašavanjem uloge vagusnog živca u odlučivanju između smrzavanja i ostalih reakcija straha, teorija zanemaruje desetljeća neuroznanstvenih nalaza o podrijetlu reakcije smrzavanja i odgovora straha općenito. Iako vagusni živac nesumnjivo igra ulogu u prenošenju signala povezanih s osjećajima između mozga i ostatka tijela (činjenica utvrđena davno prije pojave polivagalnih nagađanja, vidi Vagusstoff ), nema dokaza da sugeriraju da ima bilo kakvu kontrolu nad pokretanjem reakcije smrzavanja ili ne.
Iz metodološke perspektive, mnoge tvrdnje ne zadovoljavaju kriterije znanstvene teorije , jer su formulirane na previše neodređen način za empirijsko ispitivanje. Na primjer, precizno funkcioniranje dvaju predloženih različitih "vagalnih sustava" ili "sustava društvenog angažmana" nije objašnjeno, kao ni ono "veze lica i srca" koja je navodno utjelovljena u trbušnoj grani vagusnog živca."
Wikipedia site:hr2.wiki
https://hr2.wiki/wiki/Polyvagal_theory
Evo, nisam htela da kopiram dalje jer je i ovako predugačko. Na kraju članka stoji referenca na autora kritike i njegove radove.
S obzirom da su mi pojmovi evolucije, filogenije i anatomije kičmenjaka dovoljno bliski zbog mog područja rada, meni kritika zvuči relativno razumno.
Ne možeš krenuti od pogrešnih premisa i pogrešne metodologije i nadati se ispravnim zaključcima, to je bar opšte naučno pravilo.
Jako mi je žao što ti misliš da mi je namera izazivanje konflikta.
Što se tiče tika na određen pristup problemu, jasno sam napisala da je posledica pandemije to što sam razvila užasnu odbojnost ka nabacivanju predloga: pogledajte, ima dobrih videa.
Ali i pre pandemije ne volim kad neko navede pojmove bez objašnjenja.
Mene je zaista interesovala PRIMENA teorije koju si navela, u sklopu priče o izbegavanju konflikata dece u pandemiji.
Znači konkretni primeri.
Nisam želela da ih tražim dalje po internetu, a verujem ni ostali.
Samo me je interesovalo nekoliko vrlo praktičnih saveta.
U praktičan savet ne ubrajam predlog da se aktiviraju razne službe, od školskih do daljih socijalnih.
Svi imamo dovoljno inteligencije da se toga dosetimo - samo nemamo funkcionalne službe niti pravnu državu.
Vrlo je teško primjeniti teoriju na praksu jednim klikom.
Mi satima i satima raspravljamo o praksi i kako djeca koja su proživjeli traume reagiraju, kako ih možemo najbolje podržati i kako im možemo pomoći. Mogla bi danima pisati o iskustvima o praksi, da samo imam vremena.
To je iznimno veliko polje, interdisciplinarno, od inkluzijske pedagogije, neurologije, trauma- i socijalne pedagogije, psihologije, sociologije....
Osobno mi je vrlo teško tako nešto objasniti pisanom komunikacijom u mojim osobnim trenutnim životnim okolnostima, jer na Forumu obično pišem dok me netko ometa.
Preporučila bi Peter Levina, on je u skladu sa polivagalnom teorijom u praksi radio s vojnicima koji su razvili PTSP. I s djecom s pogrešnim (ADHS) dijagnozama.
ACE studies objašnjava kako trauma utječe na naše psihičko i fizičko zdravlje.
Zaista trenutno nažalost nemam vremena za pisanu diskusiju. Ali to je polje koje je za ljude koje rade u mojoj struci baza razumijevanja ponašanja djece i mladih i njihovih strategija preživljavanja, neprihvatljivim ponašanjem na van.
A da službe nemaju dovoljno ljudi ni vremena, nažalost nemaju, a nažalost je kao i u svakom drugom polju- ima angažiranih, ima i onih koji to nisu.
Mogu pričat samo za Graz, trenutno jedan socijalni radnik ima 300 "klijenata". Eksplodirale su brojke u svim smjerovima od početka pandemije.
Prihvaćam ali i spoznaju da je za nekog osobno neka teorija primjenjiva u praksi, za nekog drugog ne. Isto tako i za pojedince s kojima se radi u praksi. Zato postoje različite teorije.
Pokušat ću u idućih par dana napisat post na praktičnu primjenu.
Što mislite, koliko će trebati ljudima da se vrate u normalu, da ne pomisle na masku, dezinfekcijsko sredstvo i je li ovaj što se brutalno zakašljao podijelio s ostalima malo svog virusnog aerosolčića? Nekad imam osjećaj da će dugo trebati, a onda opet, kad čitam iskustva ljudi koji putuju tamo gdje su mjere ublažene vidim da nije baš tako.
Vjerojatno je i stvar karaktera, neki su kod nas već dugo u normali, ja baš i ne, ali ne zato što mi stožer tako kaže. Npr. socijalna distanca s nepoznatima mi je i ranije bila poželjna, iritiralo me kad netko kašlje ili kiše bez da stavi ruku na usta, nakon rukovanja s nekim sam imala potrebu oprati ruku pogotovo ako bi išla jesti (to je viiše zbog one statistike o ljudima koji ne peru ruke nako wc-a).
Mislim da ne bi bilo loše da i inače ako je netko prehlađen stavi masku kad ide u neki zatvoreni prostor,. Tko zna koiiko jedan prehlađeni i inače zarazi ljudi po tramvajima, busevima, raznim čekaonicama, bankama, birtijama, kinima... Nije da mislim da je obična prehlada nešto što treba izbjeći pod svaku cijenu, ali nije nešto što ikome treba ako se može spriječiti. Mi smo se na posllu uvijek svi isprehlađivali od jednog do drugog kraja sobe u tjedan dana, i tako bi svi isto kašljali, šmrcali, ispuhivali noseve, dirali tim rukama kvake, telefone, kompjutore i znali otprilike koliko će trajati jer - onaj prvi s dna sobe bi u međuvremenu već i ozdravio i poput nekog starog poglavice dijelio s nama svoje iskustvo :lol:.
A ono, meni nikad nije bila normala da moram da se zarazim bilo čime zato što drugi misle da tako treba.
Tako da meni to neće biti povratak na moju normalu.
Većina se već vratila u svoje normale. Maske se odavno nose opcionalno, a dezinfikovanje ruku je otišlo u istoriju još negde sredinom prošlog leta.
Jedino gde sam videla da izuzetno strogo zahtevaju maske i to pravilno nošene, je laboratorija u DZ u redu za covid testiranje. Pretpostavljam da će se tu najduže i zadržati maske. Valjda.
A razmišljaću o koroni uvek, sve dok ne budem više puta na svojoj koži uverena da će svaki sledeći novi soj zaista za mene biti bezazlen. Ili dok me neka n-ta korona ne ućutka trajno, da nastavim u svom "optimističnom" stilu :).
Ali onako generalno mislim da ljudi brzo zaboravljaju, i brzo se privikavaju na sve, što je valjda dobro.
Već sad je dosta ljudi totalno opušteno i pomireno sa svojom drugom- trećom koronom, i hospitalizacijama, i posledicama, i umrlim članovima porodice, ono, prihvati šta ti život donese i to je to. Osim ako je reč o maski i vakcini naravno.
Tako da računam da će se društvo kao društvo vrlo brzo vratiti na staro.
Pomoć će trebati pojedincima koji ne umeju da smireno prihvate svoju sudbinu osetljivih na koronu, i onima koji teško doživljavaju gubitak članova porodice zbog korone. Ali računam da bi to neprihvatanje antidepresivi mogli efikasno umrtviti do podnošljivog.
Citiraj:
lonni prvotno napisa
Lonni, bit će vrlo individualno, ovisno o karakteru, naravi.
Dezinfekcijsko sredstvo nisam baš nešto ni koristila, imam jako suhu kožu, sapun/voda i bok.
Ne obraćam ni sad pažnju na ljude koju kašlju/kišu oko mene (samo kad je bio baš peak pandemije i nismo ništa o njoj znali).
Za sebe mogu reći da ću se s radošću i veseljem bez problema priviknuti iste sekunde, nadam se da ću instantno zaboravit maske, dezinfekciju, kašalj, distancu, nerukovanje, nedruženje u zatvorenom i sl. SVE.
Bila sam oduvijek lako prilagodljiva :mrgreen:
Svatko će imati svoj način "(ne)privikavanja".
Ja mislim da sam u Lilinom klubu, što se privikavanja tiče.
Kad razmišljam, ostavljam naravno mogućnost novog vala PI virusa, koji je najgori ikad viđen, ali ne razmišljam. Zato sam se i odmakla od Covid tema. Štitim se. Bit će kako bude. Ja sam napravila što sam mogla. Trenutno trebam ljude oko sebe. Krenut ću i na vježbanje u zatvorenom pa što bude.
i ja :-) uzelasma Multisport karticu za ožujak, strašno se veselim povratku.Citiraj:
Jelena prvotno napisa
Meni djeca vjezbaju na zatvorenom, tako da mi to dodje na isto :)Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Zapravo da, ne znam uopće zašto sam se ustručavala kad i oni znaju imat treninge u dvorani.Citiraj:
Jadranka prvotno napisa
Evo sad ih voze busom gore na SLjeme za vrijeme praznika, gledam ja malo bolje kroz ta zatamnjena stakla busa, pa nitko nema masku. Pun double-decker ko šipak, pa šta se onda ustručavam hahaha
Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Ovo mi zvuči super, ali poznavajući sebe zadovoljit ću se i time da ne mora biti iste sekunde, može i iste minute :klap:
Ludiloooo bi nam bilo :klap:Citiraj:
lonni prvotno napisa
Meni je jedina trauma kad moje dijete negdi zakaslje. A ove zime mi ovaj srednji stalno kasljuca, posebno sad kad cempresi pustaju pelud. I totalno mi je jasno da ljudi ne vjeruju da je to od alergije :D Al zaista je. Prodjemo kraj nekih stabala, on se ukaslje kao blesav - 10 min kasnije kao da nista nije bilo (do sljedecih stabala) - al problem je sto u tih 10 minuta taman stignemo na trening/vrtic... bah.
A ove mini mjere uopce ne dozivljavam (sto ne znaci da ih ne provodim) u smislu da mi ne stvaraju neke osjecaje - tako da cu nosenje maske isto zaboravit u sekundi :D
Ima li netko da radi još uvijek od kuće ?
Suprug i ja smo u IT sektoru. Mali broj ljudi se vratio na posao, u firmu.
Većina zaposlenika je još uvijek u online načinu rada.
I mogu reći da se ljudi srednjih godina, za koje sam očekivala da će biti skloni takvom režimu rada, vraćaju u firmu.
Mlada ekipa, uglavnom bez obitelji i obaveza preferira rad od kuće.
Ima :mrgreen: i totalno preferiram taj način rada. Kod nas je ljudima dano na volju kako će raditi, i većina radi od kuće.
Kod mene (velika firma, razne službe i sektori) se većina vratila,ali ljudi koji mogu, koriste rad od kuće kad im treba iz xy razloga .
Ja ne mogu raditi od doma, ali i mm je u uredu svaki dan, njemu je rad od kuće katastrofa.
Koliko sam shvatila ljude koji su se odlučili vratiti u firmu, najčešći su razlozi nedostatak adekvatnog prostora za rad, nedostatak socijalnih kontakata, osjećaj izoliranosti ...
Osobno, više preferiram fizički kontakt i sastanke u firmi nego ove na Teams-u. Nikako da se priviknem na to da ljude treba gledati preko tih avatara, strašno (kamere izbjegavamo, usporavaju rad).
I još jedna stvar koju spominju - produljeno radno vrijeme koje nitko ne plaća.
Pa naravno, ljudi su različiti i imaju različite uvjete. Meni je prostor za rad u uredu neadekvatan, a premda kod kuće nemam neke sjajne uvjete tj. nemam radnu sobu, sve je bolje od onoga što sam imala u uredu. Sastanci na Teamsima su mi stvarno ok, nije mi nikad palo na pamet da je to nekome problem. Što se tiče radnog vremena, to jest istina i tu čovjek stvarno sam mora povući granicu i zagasiti laptop kad mu je gotovo rv. I ja sam imala taj problem kad je sve počelo, još je bio i lockdown i nekako je kao svima bilo normalno da smo po cijeli dan na raspolaganju.
U md-ovoj firmi jos rade u smjenama, pola tjedna u uredu, pola od doma. Njemu je malo bolje od doma, al to zapravo nije od doma, nego iz naseg posl. prostora. Jedino sto su racuni za struju ( grijanje) ogromni!
Meni je s troje klinaca rad od doma bio katastrofa u vrijeme dok su bili po izolacijama (a blii su poprilicno). Od kad su krenuli u vrtic i skolu je podnosljivo ali to je bio vrlo kratak period pred praznike.
Osim toga, u mojem poslu imamo jako puno mentorskog rada i u situaciji izolacije svakog od nas kod kuce to ne funkcionira kako bi trebalo.
Mi smo sigurno već preko godinu dana u uredima. Nema opcije rada od doma osim ako imaš simptome ili su u izolaciji, tada odobravaju.
Zaključila sam da nisam tip za rad od doma, ajde možda 1 dan tjedno (da se ne moram ranije dizati),al da stalno radim isključivo od doma, ma kakvi, not my cup of tea.
Volim maknuti se iz kuće, sredit se, doći među ljude, promijenit okruženje, imam svoj ured u kojem sam solo i odlične radne uvjete.
Mi smo svi od doma, dolazimo u ured u timovima kao potpisnici po 2 tj i tako se rotiramo
Muž radi u uredu, ali iz cijele firme ih 10ak u uredu, ostali doma.
Frendice isto tako, par u uredu, većina firmi doma
Ja sam se uglavnom vratila u ured negdje u lipnju 2020., ali sam neke periode radila od doma.
Iako je lijepo ustati kasnije, u pauzama između posla sprčkat ručak i pojest nešto normalno, i jednostavno biti prisutna i usput pogledati djetetu zadaću... ustvari mi nije baš taj način rada po ćeifu. Jako mi je falilo ovo što lili kaže, ustat, obuć se i našminkat, izać iz kuće, interakcije s ljudima.. i ono kad se zaželiš kuće i jedva čekaš doć doma, izut čizme i sjest na kauč. To nije takav gušt ako si kući svo vrijeme.
Osim toga skužila sam da kući sjedim nekako nepravilno jer me nitko ne vidi, pa su me počela bolit leđa, i da mi je teže držat koncentraciju na zadacima koji su bitni, ali ne i hitni
Kod mene na poslu se dosta smanjio broj ljudi, i vidi se da je to ustvari veliki stres za one koji su ostali. Zato svako malo netko nešto slavi, od rođendana preko nekih banalnijih povoda, često se nas malo okupi pa se kao počastimo. Nekad se šalim da ćemo uskoro nazdravljat svaki put kad netko otvori novi registrator, al baš se osjeti da to dolazi iz potrebe ljudi da se malo povežu i utješe.
ja radim od kuće već dvije godine
ne sviđa mi se, ali nemam trenutno drugu opciju
tako mi je grah pao...
nisu svi od doma, ali većina jest
Meni se pak rad od doma sviđa. Imam više vremena za sve, mogu si super organizirati posao, ne gubim po sat i više na dan u prometu
Ovo što se povremeno viđamo u uredu mi taman dođe
Ali ja sam introvert
U prvom krugu lockdown-a kod nas su svi koji su mogli radili od doma. Ja sam bila izuzeta od toga, na sreću, jer to bi nam doma izazvalo kaos - dva sina studenta (mlađi gotovo u potpunosti online, stariji djelomično) i nas dvoje, bio bi nam doma kaos. Da su djeca mlađa, možda bi nam tako i odgovaralo (dok se samo sjetim perioda kad ih nije imao tko čuvati...užas...) ali sada je situacija drugačija. Daklem, nije svejedno u kojoj životnoj fazi te pogodi rad od kuće. S druge strane, ne može medicinska sestra raditi od doma, ne može se nikakva ozbiljna proizvodnja raditi od doma, ne može se graditi od doma itd. Vidim trend da će svi koji mogu raditi od doma, jer to je za poslodavce zapravo velika ušteda. Nije da nema i loših strana (nadzor, komunikacija, koordinacija) ali vidim da se ide u tom smjeru.Citiraj:
Vrijeska prvotno napisa
U prvom lockdown-u isplanirali smo što napraviti ako se baš bude moralo raditi od doma (rooter, laptopi, kabeli, raspored radnih stolova u stanu). Nije da nemamo mogućnosti, ali ne bi nam bilo sjajno, jer se međusobno ometamo, pogotovo ako moraš online komunicirati (Teams ili slično). Isto je i s dečkima - stariji sin je zaposjeo moj pisaći stol u našoj sobi (dečki su inače u istoj sobi, pa si smetaju ako su u istoj prostoriji kad imaju online nastavu). Mlađi sin svoje studentske online poslove često odrađuje tako da se odseli u kuhinju. Komplicirano je, čim imaš posao koji zahtijeva direktnu komunikaciju, telefonske razgovore i slično. Osim toga, mene to umara beskrajno, a vidim da i moj mlađi sin nije oduševljen takvim načinom rada (često ima studentske poslove koji idu online, ne samo nastavu).
i na tvoj popis bi dodala da puno ovisi i o stambenom prostoru koliko se kvalitetno može raditi od doma.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Mi otkako smo u velikom stanu nije problem, iako ja to ne volim jer paralelno kuham, radim na laptopu, odgovaram mlađem djetetu ako i tako.
Svako dijete ima svoju sobu, a MM i ja se lako raspodijelimo (treća soba ili radni kutak u boravku).