https://www.vecernji.hr/vijesti/dana...judima-1654878
Printable View
Nikad to nisam zaboravila, taj tvoj detalj. A nisam zapravo niti krenula u postupak, mi smo bili samo prošli radionicu, odaslali pisma, nismo stigli zvati. A onda neko nabacuje cvjetiće, pozitivne misli i lakonske dobronamjerne savjete. Potrebna je žestoka samokontrola i snaga da se sve to probije i svaka čast svima koji su to prošli.Citiraj:
čokolada prvotno napisa
XCitiraj:
čokolada prvotno napisa
na temu domaćih posvojenja... kao što znamo, ali nažalost, eto...
...
https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrva...stiti-15305274
Nedajmo na djecu. Djeca su svetinja. Nedajmo našu djecu. Djecu...djecu...djecu...
Eh, kao da nismo 1000 puta rekli kako se kvaliteta društva mjeri prema tome kakvo je prema svojim najslabijim članovima (djeci - ne samo onoj bez roditeljske skrbi nego općenito, starijim osobama, nezaposlenima, zaposlenima ali siromašnima...) Glumimo da imamo sustave (ne samo socijalni, nego zdravstveni, školski, bilo koji) a od svega toga je slaba korist.
Nije vezano bas uz posvajanje, nego uz zadnji nemili slučaj, Dežulović o Pernarovoj prijavi:
https://n1info.hr/kolumne/boris-dezu...tna-nova-1943/
I.P. je davno bio spreman za psihijatriju ...
Prava slika ljudi koji su ga izabrali u Sabor...
svi ćemo mu plaćati zastupničku mirovinu...
Kopiram članak iz novina, nadam se da je to OK:
Kristijan Sojč je roditelj-posvojitelj djeteta iz DR Konga. Za 24sata opisuje cijeli proces posvojenja i sve s čime se danas on i njegova obitelj suočavaju
24sata su razgovarala s Kristijanom Sojčom, posvojiteljem djeteta iz Konga. Detaljno nam je opisao proces posvajanja, uključujući koordinaciju s nadležnim tijelima u Hrvatskoj i ishođenje potrebnih dokumenata. Opisao je i kako se trenutno nosi s aktualnom situacijom.
- Kad smo supruga i ja odlučili posvojiti dijete, pokrenuli smo svu potrebnu proceduru putem matičnog Centra za socijalnu skrb. U Obiteljskom centru smo prošli tečaj za posvojitelje i nakon svih provjera i procedura početkom srpnja 2019. godine dobili smo pozitivno stručno mišljenje našeg Centra te smo automatizmom uvedeni u Registar potencijalnih posvojitelja.
Kroz tu godinu, dok smo prolazili svu zakonitu proceduru, proučavali smo mogućnosti za posvojenje djeteta u Hrvatskoj i inozemstvu. Odmah po primitku pozitivnog rješenja o podobnosti, obratili smo se nadležnom Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku gdje smo ih zamolili za više informacija i dotadašnjih iskustava s međunarodnim posvojenjima.
Sljedećih mjesec i pol dana s Ministarstvom smo komunicirali telefonom, jednom smo bili pozvani i na sastanak te kad su nam dali jasnu uputu kako trebamo postupati i koje su procedure kad se dijete posvaja iz zemalja koje su potpisnice Haške konvencije, odnosno kako postupati u slučaju zemalja koje nisu potpisnice iste, mi smo u Ministarstvo poslali zahtjev za posvojenje djeteta iz Južnoafričke Republike. Ona je potpisnica Haške konvencije. To je bilo 20. kolovoza 2019. godine - priča Sojč.
- Dva tjedna kasnije, Ministarstvo nam je odgovorilo dopisom u kojem su ponovili koje su procedure u slučaju posvajanja djeteta iz zemalja koje su potpisnice, odnosno koje nisu potpisnice Haške konvencije. Pošto smo već Ministarstvu dali zahtjev za posvajanje djeteta iz JAR-a, nismo previše obraćali pažnju na dio dopisa vezan za zemlje koje nisu potpisnice Konvencije. Na jesen iste godine, supruga je ponovno zvala u Ministarstvo i upitala za naš predmet. Djelatnica joj je odgovorila da nema samo nas i da se strpimo. Par mjeseci kasnije, konkretno 15. studenog 2019. godine, supruga je poslala upit vezan za status našeg zahtjeva iz kolovoza. Nikad nismo dobili odgovor - govori nam Kristijan. Ustupio nam je i korespondenciju s Ministarstvom.
U njoj, između ostalog, kod uputa za posvajanje iz zemalja koje nisu potpisnice Konvencije, piše da svaka država ima svoja nadležna tijela i svoje specifične pravne procese za provođenje međudržavnog posvojenja. Također, u dopisu se naglašava da se prilikom posvojenja djeteta iz druge države kumulativno primjenjuju zakoni država čiji su državljani posvojitelji i posvojenik.
- Paralelno uz komunikaciju s Ministarstvom, poslali smo dopise svim Centrima za socijalnu skrb u Hrvatskoj i u roku od godine do godinu i pol dana, pozvali su nas na par razgovora jer su nas željeli upoznati i uživo dobiti dojam o nama kao potencijalnim posvojiteljima. Kako je već prošlo gotovo godinu dana od zadnjeg poslanog maila na koji nismo dobili odgovor, supruga se obratila Udruzi Adopta i zatražila pomoć i mišljenje. Odgovorili su da jedino što možemo je pisati kabinetu ministra i žaliti se na nepostupanje Ministarstva te im spomenuti opciju tužbe zbog nepostupanja tijela državne uprave - dodaje.
- U jesen 2020. godine, od naše odluke za posvojenje djeteta prošlo je već dvije godine.
Od podobnosti da možemo postati posvojitelji prošlo je više od 14 mjeseci, a mi smo taj tren još uvijek bili na samom početku.
Na zadnjem sastanku u CZSS saznali smo da je tada u Bazi potencijalnih posvojitelja bilo oko 1600 obitelji, a da je u Hrvatskoj godinu prije bilo posvojeno otprilike stotinu djece. Pred kraj 2020. godine slučajno upoznajemo gospođu koja je posvojila dvoje djece iz DR Kongo i ispričala nam je kompletnu proceduru - kaže Kristijan. Počeli su razmišljati o DR Kongu.
- Tada se vraćamo na dopis iz Ministarstva socijale u kojem nam pojašnjavaju procedure posvojenja iz zemalja potpisnica Haške konvencije, ali isto tako i iz zemalja koje nisu potpisnice. Postali smo svjesni da opcija posvojenja u Hrvatskoj nije izgledna jer isto želi oko 1600 obitelji, a posvaja se oko stotinu djece godišnje. Opcija iz zemalja potpisnica Konvencije isto tako nije izgledna jer očigledno Ministarstvo ne radi ili površno radi svoj posao. Odlučili smo krenuti prema trećoj opciji, a to je posvojenje djeteta iz zemlje koja nije potpisnik Haške konvencije, konkretno iz DR Kongo.
Postupali smo potpuno po uputi iz Ministarstva socijale, zadovoljili zakonske propise koje propisuju Hrvatska i DR Kongo i u listopadu 2021. godine u naše živote ušetala je naša kći. U roku od tri godine uspjeli smo posvojiti dijete.
Važno je napomenuti da smo po dolasku naše kćeri u Hrvatsku osjetili ogromnu podršku zajednice, naši sugrađani su nam prilazili kako bi se upoznali i poželjeli joj dobrodošlicu, a prijatelji i rodbina bili su nam velika podrška od samog početka procesa pa sve do danas.
Naša kći sad ima 4 godine, pohađa vrtić, veselo je i razigrano dijete, puno energije i smijeha, voli glazbu i ples, potpuno je prihvaćena od strane svojih vršnjaka i vjerujem da uživa u svakom danu. Nama i našem starijem djetetu zasigurno je uljepšala život - kaže Sojč. Dodaje da o postupanju njihovog Centra za socijalnu skrb i Obiteljskog centra ima samo riječi hvale jer su toliko korektno i zdušno obavljali svoj posao da su po ulasku u Registar potencijalnih posvojitelja bili puni optimizma i nade.
- Nakon trnovitog, ali uspješno završenog puta posvajanja dogodio se slučaj Zambija koji je svu sreću svijeta u našoj obitelji okrenuo naglavačke. Naša kći je stara 4 godine, pa sve što se događa nju je zapravo zaobišlo, no imamo starijeg sina s kojim smo morali voditi ozbiljne razgovore jer je nakon zimskih praznika kretao u školu.
Sjećam se prvog dana škole, tada je kći ponovo krenula u vrtić, što je jedva dočekala i sjećam se izraza lica tete iz vrtića kojoj su se zasuzile oči kad smo joj prilazili. Točno sam osjetio da ne zna da li da zagrli mene ili moju kćer, da li da išta pita ili išta kaže. O upitima i strahovima naših najbližih, rodbine i prijatelja, ne moram puno pričati. Svi su oni prolazili sve što je i nama prolazilo kroz glavu. Bilo je vrlo turbulentno, neizvjesno, nismo znali što misliti i kako postupati i jednostavno nije postojao način kako sve ignorirati i živjeti svoj život bez obzira na zbivanja u Zambiji pa uzročno i u Hrvatskoj.
Kristijan smatra da je roditeljima-posvojiteljima učinjena nepravda.
- Natpisi u nekim medijima, izjave političara, sudaca i dijela stručnih djelatnika su nas roditelje-posvojitelje i naše obitelji svrstali u sferu kriminalaca koji trguju djecom. Ozbiljno je pogriješila pravobraniteljica za djecu koja nije jasno iskomunicirala u javnosti i zahtijevala od autoriteta u našoj državi da ne izlaze s nikakvim informacijama i svojim mišljenjima sve dok sve činjenice ne budu potpuno jasne. Nekoliko obitelji pisalo je pravobraniteljici za djecu prije održavanja prve sjednice saborskog Odbora za obitelj, mlade i sport te jasno iznijelo naše stavove i ugrozu koja nam je nametnuta, no na tom prvom Odboru, koliko smo dobili informacije od sudionika sjednice, pravobraniteljica je u par navrata vrlo diskretno izjavila da moramo brinuti o pravima djeteta i to je od nje bilo sve.
Situacija u kojoj Predsjednik Vrhovnog suda, dakle nositelj glavne sudačke funkcije u državi, izjavljuje da je dobro proučio slučaj osmorke iz Zambije te da su naši sudovi pogriješili i da traže kako poništiti sudske odluke, je apsolutna katastrofa. Čovjek na takvoj poziciji pogriješio je o kojoj je zemlji riječ. Greška se svakome može desiti, ali tih dvanaest minuta od kad sam pročitao članak do saznanja da je pogriješio zemlju, meni je bio kao 10 godina pakla. I nakon toga Radovan Dobronić nije odmah izašao u javnost i ispričao se za svoju pogrešku i uznemiravanje koje je prouzročio roditeljima i djeci, nego je tek drugi dan poslao neko priopćenje.
Izjave saborskog zastupnika Zekanovića, izjave Vesne Vučemilović, izjava Gordana Jandrokovića u kojoj kaže da oporba priča o plažama da skrene pažnju sa Zambije... To je dno dna naše 'političke elite' - poručuje Sojč.
- Svi ovi primjeri su dokaz koliko politika u Hrvatskoj nije u službi svojih građana i koliko je lako na diskriminaciji svojih sugrađana ostvarivati političke poene. Sve te i slične izjave proizvele su ogroman broj ružnih i rasističkih komentara na društvenim mrežama, mada sam potpuno uvjeren da oni koji pišu takve komentare nisu većina i nisu ogledalo društva u cjelini.
No muči me važna činjenica. Posao države je štititi svoje građane bez obzira koja politička opcija je na vlasti. Mi tu zaštitu nismo dobili, štoviše, nečinjenjem državnih vlasti nad nama i našim obiteljima pokrenuta je ogromna hajka - tvrdi Kristijan.
- Za četvero djece, koja su također hrvatski državljani, naše vlasti nemaju pojma gdje su i kako su i to zapravo graniči s definicijom otmice. Ja uopće ne sumnjam u valjanost dokumentacije o posvojenju iz Konga, to pitanje nije pokrenuo niti zambijski tužitelj i iskreno ne razumijem na čemu se temelji optužba za trgovinu djecom. No i da zambijski tužitelj ima pravnog osnova sumnjati u trgovinu djecom, pa zar onda nije posao naše države zahvaliti se što su spasili naše četvoro djece i zatražiti hitan povratak djece u Hrvatsku?
Premijer Plenković je mogao nazvati svoju prijateljicu Ursulu von der Leyen i tražiti pomoć u zaštiti 12 hrvatskih građana, koji su ujedno i građani Europske unije. Da je naš premijer državnik, naši sugrađani ne bi bili u Zambiji nego s djecom u svojim domovima, a država bi jamčila da će sudjelovati u svim istražnim radnjama i sudskim procesima dok sve optužbe ne budu potpuno provjerene i sve činjenice utvrđene. Ovo što proživljavamo mi roditelji-posvojitelji, naša djeca, rodbina i prijatelji u Hrvatskoj je grozno, a ne mogu niti zamisliti kako je našim sugrađanima u Zambiji i njihovim obiteljima ovdje u Hrvatskoj.
Zahvaljujem se djelatnicima medija koji su ovoj temi prišli s oprezom i nisu u ovome tražili svakodnevnu senzaciju. Zahvaljujem se svakom građaninu koji razumije težinu ove situacije i zajedno s nama čeka rasvjetljavanje svih činjenica. Na kraju zahvaljujem i premijeru Plenkoviću jer vjerujem da će prihvatiti ovaj 'apel' i hitno utvrditi autentičnost dokumentacija o posvojenju iz DR Kongo, trenutno omogućiti povratak naših dvanaestero sugrađana u Hrvatsku, osuditi govor mržnje i procesuirati odgovorne, te omogućiti da se ovakva situacija više nikad ne ponovi -. poručio je Kristijan Sojč, roditelj-posvojitelj djevojčice iz DR Konga.
I opet se sve lomi preko leđa djece, a puna su im usta kako su djeca najvažnija.
Evo i Kongo
https://www.24sata.hr/news/oglasili-...u-djecu-892420
Ne mogu se legalno posvojiti ta djeca, još od 2017. I to je to od njih.
I to je ono što puno ljudi govori. I nema iznimaka
Citiraj:
Vrci prvotno napisa
Očito ima iznimaka, kako govori posvajatelj iznad, i cijeli niz posvajatelja koji su izašli u medije zadnja dva mjeseca. Ili misliš da je i ovaj otac iznad trgovac djecom?
Nešto je rekao neki državni dužnosnikiz DRK-a, pa je nama sad to riješena stvar.
Eeee, da je "tako i točka" kad zine državni dužnosnik, Afrika bi imala jednu državu Kongo, jer je za medije tako zinuo jednom prilikom i hrvatski visokopozicionirani sudac. Srećom, izjave za medije se obično propituju.
A propituju se i zakoni kad zatreba. Pitanje je samo - što nam je cilj? (Tu mi se nekako uklapa i članak koji je Jelena dignula, nažalost...)
Čini mi se da nam je cilj reći - deportirajte svu tu crnu djecu natrag koja su već tu, nije se to moglo posvajati. Nek idu po sirotištima živjeti ili umirati. Koga briga što su tu već koliko godina nakon 2017. u svojim posvojiteljskim obiteljima. Za dobrobit djece je da idu nazad u DRK. I točka. Mi smo legalisti i/ili nismo kolonijalisti, ne bismo mi crnu djecu posvajali zbog siromaštva, to je pogrešno. Nek umiru od gladi kad im je sudbina to namijenila. Jebiga.
Osudite te jadnike u Zambiji u ime dobrobiti djece! Nije se to moglo posvajati, mi smo legalisti i/ili nismo kolonijalisti, nek trunu kad su već transrodni ljevičari i nisu si mogli je****m raditi djecu ko pošten svijet. I točka!
Zabranite posvajanja siromašne djece iz tih sumnjivih Afrika, i točka!
Nije naš problem što su im biološki roditelji jadni i siromašni ili mrtvi, nek to rješava neka globalna strategija, ne mi.
I osim toga, u dječjem je interesu da budu s biološkim roditeljima čak i kad bio-roditelji to ne žele ili ne mogu! Pa oni su ih, ko pošten svijet, napravili. Djeca nisu pravo, nego privilegij. Htjeli ih bio-roditelji ili ne, mogli se brinuti o njima ili ne. Neka pate dječica ako im je sudbina to namijenila, jebiga.
Nek posvajatelji ostaju bez djece, ne da se nama razmišljati o pukih 2000 ljudi koji bi nešto htjeli, cijeli nam je sustav sjeban ionako.
Nek 3000 djece odrasta po hrvatskim sustavima, ako ih uspijemo izuzeti zbog nasilja, jer ne možemo dirati preagresivno u biološke roditelje i roditeljska prava, to nam je zastrašujuće, politički opasno i košta državnog novca. Baš nas briga za stvari za koje nas ne mora biti briga i riješili smo. A uvijek se možemo pozvati na dobrobit djece.
Cilj nam je, onako, taman za nekoga koga nije briga ni za koga osim sebe. Ako ima sreće da nije posvajatelj ili dijete u sustavu, ako ima sreće da nije siromašan ili ne živi u siromašnoj zemlji. Ako ima sreće i nema dodira ni s kim tko se provlači kroz hrvatsku socijalu. Generalno, ako ima sreće, zakoni su super. I kongoaški, i zambijski i naši.
A još je i zabavno hraniti se tuđim nedaćama...
potpuno si u pravu!Citiraj:
Hefina prvotno napisa
kako je samo lako iz tople fotelje mlatiti (p)o tuđim sudbinama i bez ikakve odgovornosti za posljedice koje njihove rijeci mogu izazvati kritizirati ljude koji su isli posvojiti djecu izvan RH..
Hefina, slažem se! Dok čitam komentare ispod članaka ljudi koji su posvojili djecu iz Afrike ima ih toliko brutalnih, svi se pametni prave, a nemaju pojma kako je djeci.
https://twitter.com/turnright780
Sent from my iPhone using Tapatalk
https://www.jutarnji.hr/vijesti/svij...tuzbi-15341667
Oslobođeni su posvojitelji iz Konga. Jako sam sretna da priča ima sretan kraj. Žao mi je da su zbog anonimne prijave iz Hrvatske ova mala djeca, umjesto s roditeljima, bila po kojekakvim smještajima, s nepoznatim ljudima, što je cijela priča dodala još jednu traumu njihovim mladim životima. Želim im svima puno sreće, mira i što manje pisanja po medijima. :heart:
Hvala Bogu! Nadam se da će konačno naći mir i vratiti se svojim životima što dalje od medija.
Nadam se da će se buduća medunarodna posvojenja bolje zakonski riješiti.
I meni je drago.
Nisam sve pratila jer je cijela situacija bila mučna. Jadni ljudi kroz šta su prošli.
Ajme, napokon lijepa vijest, odlično! :heart:
Ovaj Pernar mi se gadio i ranije, ali koliko mi se sad tek nakon ovoga gadi je stvarno neopisivo.
Uljepšalo mi dan :heart:
Pernara najbolje uopće ne komentirati. Jer svako komentiranje njemu ide u prilog.
Ma znam, u pravu si.Citiraj:
Kanga prvotno napisa
I ja sam baš presretna, napokon!
Siroti ljudi, kaj su sve prošli..
Pernar je dno dna, koliko zlobe, odvratno..
Mene je, u cijeloj priči, razočarala i stranka Možemo, ali to je sada manje bitno..
Eh, da je samo Pernar, dobro bi bilo. Iza njega je cijela mašinerija sličnih. Baš me zanima tko mu je kartu platio.... Moj bivši šef je govorio da se trag novca uvijek može pratiti, ali treba htjeti.
Kako god - nadam se da je sad gotovo i da će biti dobro za djecu i njihove roditelje.
Mene više strah koliko će sad oni svi skupa biti obilježeni. Koliko će dobiti komentara uživo i na poruke, kako će se govoriti o toj djeci (već sad hrpa komentara ide na neukusne šale o kupnji, dostavi djece i sl)
Drago mi je da je sve napokon završilo i to pozitivno!
No tragično u svemu tome je ta naša situacija u RH s posvajanjima i tu se treba nešto pokrenuti...
Valjda neće napisati, ti kvazi novinari, kada slijeću u Zagreb.
Njima sada treba samo mir, i velikim i malima.
Jako sam sretna zbog ovog ishoda!
Ipak potpuno ludilo nije pobijedilo! To je svakako sjajno!
Žao mi je što su se svi toliko napatili, pogotovo djeca. Sad trebaju ići kroz period prilagodbe s roditeljima koji su na rubu snaga...
Očito nisam htjela vidjeti da ima prestrašnih ljudi u Hrvatskoj, koji su u stanju popušiti Pernarove narcističke ispade.
Žao mi je što se ovo moralo dogoditi da se sustav malo pokrene.
Ima li netko osobna, pozitivna iskustva s posvajanjem djece iz drugih država/kontinenata? Možda neku preporuku?