Mene sinoć mater, koja je inače jednako antinogometno raspoložena, zvala odmah poslije prvog gola da me pita jesam li pratila. :lool:
Printable View
Mene sinoć mater, koja je inače jednako antinogometno raspoložena, zvala odmah poslije prvog gola da me pita jesam li pratila. :lool:
Kruha i igara...
Ali je ipak lijepo
Moj antinogometni muz je jucer izjavio da nije mislio da nogometna utakmica moze biti napeta.
Stavili smo na prozor zastavu koju mi je nekad mater uvalila (i s kojom nisam pojma imala sto cu jer bas ne prstim od nacionalnog ponosa) i cujem kako ljudi na cesti sapucu o Hrvatskoj :)
napose u stranjskom svijetu
prijatelj od velikog je trenutno u sengleskoj, jučer je bio plan da s nekima iz škole idu skupa gledati i navijati za hrvatsku, kad dobim izvještaj od mog , bum rekla kak je to kod njega prošlo
vjerujem da je imal više rekvizita za navijanje nek ostale odjeće
Teško, jelena.
mene zaobišla euforija
nogomet nije moj sport
da je bila košarka.... :heart:
al bilo mi drago
a Vidin mali mi je bio zvjezda večeri :heart:
zato se moja vratila doma u 00.30 s Trga (valjda me neće netko prijaviti Centru) umotana u kockice
nekako skupa s ćaćom koji je s frendovima gledao vani
njih dvoje vani
pasica i ja doma, ona ne voli buku i petarde, pa ja i zato nisam baš fan tih narodnih veselja
Nešto malo vaterpola :-o:-o:-o:-o
Baš svašta pišeš.
https://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvats...reprezentacija
zlato Melbourne 2007. bronca Rim 2009. bronca Šangaj 2011. bronca Barcelona 2013. srebro Kazanj 2015. zlato Budimpešta 2017.
(Nikad nisu došli sa SP bez medalje :yes:)
isprike za vaterpolo ! nisam provjerila statistike :-)
ja u poluvremenu izglancala stakleno keramičku ploču :angel: , a otprilike kao i kod a70v, svatko na svojoj strani, jedino mi je bilo teško dočekati da se kći vrati s trga ;)
Pogodila si me u žicu, la :lol::lol:
ajde, sad nas je prošla malo euforija (malo :D ) pa do nedjelje možemo malo i filozofirati.
dakle, nemoguće je da je ovo što je anić napisao upravo to što ti osjećaš. :mrgreen:
to je napisano iz pera pravog zaljubljenika u nogomet.
tekst je fenomenalan. a baš iz razloga što je pisan - osobno. on, citiram, kao navijač, nogometni fanatik i dijete njegova vremena, odbija navijati za tu i takvu reprezentaciju. on je taj koji će imati i posljedice radi toga. pa makar se te posljedice odnosile na to da se neće veseliti.
i to je puno.
neće se veseliti ljepoti nogometa. i vjerujem da neće, djeluje mi čovjek iskreno.
a šta, ti se možeš zatvorit u kuću ova 2-3 tjedna, da te ljudi baš čudno ne gledaju ako prolaziš mrtvo hladno pokraj kafića kad rakitić puca odlučujući penal...i to je to.
ja osobno bih voljela da sam kao cruyf, no bojim se da ne bih imala snage. nemam pojma,divim se takvim ljudima, nikad ne znaš, al nisam baš sigurna da sam jedna od njih, sve za što živim stavit na kocku.
da budem posve iskrena, hebi ga, nemam snage čak ni kao autor teksta, odreć se svojeg užitka.
npr ne uživat u filmovima woody allena, čije filmove obožavam.
volim slušat i boru čorbu i čitat momu kapora i, ako ćete pravo, uživam u njima.
moj šogor recimo, ni mrtav ne bi pogledao film w.allena. i raste mu lista tih radi kojih ne može uživat u nečemu što voli. npr na njoj je i casey affleck, i taj, koji je zaljubljenik u filmove, bome nije išao gledati manchester by the sea. ja sam mrtvo hladno gledala film, a da nisam ni trepnula.
tako da, ovaj tekst mi je fenomenalan baš kao poticaj da budemo bolji ljudi svi zajedno.
Ahaha... Ja bas ko Cvijeta :)
omg ja sam kao ovaj cvijetin šogor, ne mogu gledati woody allena, a bome popis se povećava.
onaj tekst sam inače na brzinu pogledala, znam da postoji cijela hrpa zagriženih nogometnih navijača koji mrze reprezentaciju (ili kako oni to kažu: repstacju), imaju cijelu temu na forum.hr i ima ih koji su neopisivo duhoviti. Obožavam MM-u prepričavati njihove fore, jer njega to istinski uzrujava :mrgreen:
Nisam nogometni fan, zapravo sam tudum. Znam vecinu pravila, znam sto je off side :), al meni to bude prebrzo, cesto ne vidim do usporene snimke sto je bilo.
Al i ja se pridruzujem slavljenicima. Uzivala sam u ovih par utakmica koje sam pogledala, jucerasnja mi je bila nestvarna, pogotovo kad su pokazali shemu igara s Hrvatskom u finalu.
Ne mogu nekad pratiti loptu, ali pratim rado lica nogometasa i predivno mi je vidjeti strast nasih igraca u vrijeme igre, neku bolnu srecu. I volim vjerovati da bi i oni bili sretniji bez prljavstina i politike, kad bi strategija, tehnika i strast bili najbitniji. Predsjednicina cestitka nogometasima, da smo ujedinjeni, sa svojom promo fotkom, mi je degutantna do bola.
Deckima skidam kapu na igri i izborniku na pristojnosti. Sretno!
Ja sam se natjecala u timskom sportu na medjunarodnim natjecanjima, morala sam uciti himnu, al ne znam da bih bolje igrala za Hrvatsku (nisam probala, samo mi se cini). Igrala sam za nas, za momcad i za sebe. Mozda je vise problem u navijacima, ne znam.
Nisam si to jos razbistrila. Racionalno bih kao Mojca, al mislim da emotivno ipak ima neka dodatna motivacija.
Ja sam jutros od sreće studentima odgodila ispit za sutra jer znam da su noćas svi gledali. :mrgreen:
I drago mi je da se ljudi napokon vesele, da je atmosfera dobra i da smo se (skoro) svi ujedinili oko nečeg lijepog.
Mojca, mislim da ti "brkaš" osjećaj pripadnosti/domoljublja i nacionalizam (kakav je vladao ovim prostorima zadnjih godina).
Pa to nema veze jedno s drugim. Probaj se rješit te predrasude, baš se osjeti u svim tvojim postovima. :kiss: znaš da pišem u dobroj namjeri, ne dociram.
Mene su te neke "male" nacije očarale svojim patrotizmom da sam ih jako zavoljela jer sam boravila u tim zemljama često npr. Albanija, koliko oni vole svoju zemlju, a bome i ove velike su vrlo jake po tom pitanju. To nije nešto čega se treba sramit, time se treba ponosit, to je pozitivan osjećaj :heart:
ja sam danas na poslu u kockicama, puno nas, atmosfera je "high", svi su jako veseliiii i happy :heart:
Mojca, neka nama tebe takve! Kiss!
I ne vidim što bi se ti trebala truditi osjećati nešto drugo, nego ono što osjećaš.
U mom prijateljskom krugu ima ljudi koji su sad u Moskvi i euforično skakuću, onih koje nogomet uopće ne zanima, onih kojima se od Mamić Modrić Lovrić Šuker &co dižu kose na glavi, onih koji se vesele, bez da misle da je ovo povijesni događaj herojskih razmijera neviđenih od stoljeća sedmog bez kojeg mi Hrvati ne bi bili mi Hrvati, te raznih drugih kombinacija.
(ja se veselim, odgledala tekme na rivama i ne samo naše, nego i četvrtfinala Belgijanaca i Francuza (sto ću, cura mi voli nogomet :mrgreen:, meni nogomet malo spor i dosadan) u isto vrijeme potpisujem sve sto su napisali Anić, Pavičić, Tomić...
gledam da sjedim tamo gdje mi ne vijaju baklje oko glava, od thompsona&co ne možeš pobjeći, ali dok nema poznate operne arije, da se izdržati.)
Uz to nismo svi od istog “materijala” sto se tiče euforija, masovki i sličnog, sto također igra bitnu ulogu u tome kako ćemo doživljavati ovo nogometno ludilo. Ja sam frakcija tanja b. I ne mislim da to moram ikome objašnjavati, kao što i netko tko će sljedeća dva tjedna skakutati u kockicama sa osmijehom na licu, ne treba to objašnjavati meni)
Svatko ima pravo na svoje mišljenje. No nema pravo na svoje činjenice (citat)
E sad kako će se tko odnositi prema činjenicama vezane na koncept kruha i igara, na nogomet općenito, te na nogomet u nas, je individualan, osoban izbor.
Kojeg nadam se još uvijek imamo.
Živjela ti meni :* bar da znam da nas ima još.
Mislim, i meni je drago zbog sinoćnje utakmice, nije da nije, ali ne zbog nacionalne euforije, nego zbog njihovog uspjeha. I jer sam vidjela koliko se ubijaju trčeći za tom loptom, tu su ozljede, izuzetni napori, pa ogroman pritisak navijača i medija... treba to izdržati, i lijepo je znati da nije bilo zabadava.
Ne brkam.
Ali očito je moja definicija domoljublja malo intimnija stvar nego kod većine Hrvata.
(Iako, nemam razvijen taj osjećaj pripadnosti naciji... pričam samo o mojoj definiciji.)
Dan danas, makar sam ju milion puta pročitala protrnem na Cesarićevog Trubača sa Siene, za mene je to izraz domoljublja... ovo s nogometom nije... ovo me ne dira. Odnosno, dira na razini da navijam uspiju oni koji nikad nisu. Kao i Jelena doživljavam to na osobnoj razini svakog od igrača... ali ipak nekima ne mogu oprostiti loše pamćenje. Jer, po meni to je kriminal, a ne domoljublje.
Lili, mislim da ne razumijes Mojcu. Ne radi se tu o predrasudi. Meni se cini da mi u sustini jako razlikujemo sto je to "ljubav prema zemlji". Je li to ruka na srcu dok svira himna ili placanje poreza. Ovo prvo je ugodno i lagodno, a na drugo bismo trebali biti ponosni, a Mojca i ja nismo, i lovimo se za glavu kamo taj novac ide.
Nakon svih Mojcinih postova koje sam pročitala zadnjih godina i dalje sam istog mišljenja koje sam gore iznijela.
Ono naravno ne mora biti nužno točno, svi imamo različita mišljenja i to poštujem.
Kad mi kažeš domoljublje ne bih nikad pomislila ni na ruku/himnu, ni na plaćanje poreza.
Ne bih sad da kvarimo temu (iako su takvi pokušaji stalno prisutni), samo ću reći još jednom da sam ponosna na naše dečke i izbornika, njihov trud, uspjeh na svjetskoj razini. I ne mogu naći nijedan razlog za ne biti ponosan na ovako veliku stvar.
Kao što sam ponosna na naše učenike kad se vrate s raznih natjecanja znanja/olimpijada, ono meni malo za sreću i veselje treba :-)
A namćor nikad nisam bila i da se oko mene ljudi vesele ne znam.čemu, nema šanse da bi im ja “prigovarala“ zbog njihovog veselja (a da pritom nikom ne nanose štetu of course). Jednostavno bih se klonila tog veselja. Ovo pričam općenito, ne o ovoj temi.
Kažem nisam nikakav nogometni fan, ali ono heeeej finale, cijeli svijet zna za nas :-D
Nisam ni ja od nogometa,moj domet je igra s klincima
Reko kolega ujutro da je jučer najgooglovitiji pojam bio Croatia,jer malo ljudi izvan Europe uopće zna za nas
E upravo to i kažem. To je ogroman uspjeh, svjetski, ajmo ga proslavit (netko tiho, netko glasno) i ponosit se njime. :heart:
Još lijepih vijesti koje me čine ponosnom:
http://cudaprirode.com/site/index.ph...se-s-5-medalja
Pa da, u tome je razlika. Porez meni znaci zdravstvo, obrazovanje, vrtice, znanost, kulturu, pravosudje, socijalnu osjetljivost i ljubav prema svakom covjeku neovisno o tome da li se rodio s istim potencijalom kao ja i je li ga iskoristio kako treba itd. I ja bih na te stvari rado bila ponosna i s tim se rado identificirala, a pretpostavljam i Mojca. Barem ju ja tako shvacam. I ti imas pravo na pozitivu, al to ne znaci da mi imamo predrasude. Mozda prije da nam fali endorfina.
Reprezentacija pred cijelim svijetom predstavlja sve nas, ne naše stranke i poreze. Mogu mi sto puta ići na živce političari, ali zašto bi to umanjilo ponos na uspjeh koji su postigli dečki na terenu? Svaka im čast. Neka pati koga smeta!